Ono što je čovjek sada postigao – njegov sadašnji rast, znanje, ljubav, odanost, pokornost i pronicljivost – to su rezultati postignuti kroz sud riječi. To što si u stanju biti odan i što čvrsto stojiš na nogama do današnjeg dana, ostvareno je posredstvom riječi. Sada čovjek vidi da je djelo utjelovljenog Boga doista izvanredno, te da u njemu ima mnogo toga što čovjek ne može postići, a to su otajstva i čuda. Stoga su se mnogi pokorili. Neki se od dana svojeg rođenja nisu pokorili nijednom ljudskom biću, ali se danas, ugledavši Božje riječi, u potpunosti pokoravaju a da toga nisu ni svjesni, i pri tom se ne upuštaju u detaljne analize, niti govore išta drugo. Čovječanstvo je palo pred riječju i ničice leži pod sudom riječi. Kad bi se Duh Božji čovjeku neposredno obratio, čitavo čovječanstvo bi se podčinilo tom glasu, palo bi bez riječi razotkrivanja, slično kao što je Pavao na putu za Damask pao na zemlju obasjan svjetlošću. Kad bi Bog nastavio na ovaj način djelovati, čovjek nikada ne bi mogao, posredstvom suda riječi, spoznati svoju iskvarenost i tako postići spasenje. Samo putem utjelovljenja, Bog Svojim riječima može osobno doprijeti do uha svakog ljudskog bića, kako bi svi koji imaju uši mogli čuti Njegove riječi i primiti Njegovo djelo suda posredstvom riječi. Jedino na ovaj način se rezultat postiže posredstvom riječi Božje, a ne pojavljivanjem Duha koji bi čovjeka primorao da Mu se iz straha pokori. Samo putem ovog praktičnog, a ipak izvanrednog djela, može se u potpunosti razotkriti čovjekova stara narav, godinama skrivana duboko u njemu, kako bi je čovjek mogao prepoznati i promijeniti. Sve ove stvari su praktično djelo utjelovljenog Boga, kojim On, govoreći i provodeći sud na praktičan način, postiže rezultate suđenja čovjeku putem riječi. U tome je autoritet utjelovljenog Boga i značaj Božjeg utjelovljenja. To je učinjeno da bi se otkrio autoritet utjelovljenog Boga, da bi se otkrili rezultati postignuti djelom riječi, te da bi se otkrilo da je Duh došao u tjelesnom obliku i Svoj autoritet demonstrira kroz suđenje čovjeku putem riječi. Mada Njegovo tijelo ima vanjski oblik običnog i normalnog ljudskog bića, upravo rezultati koje Svojim riječima postiže pokazuju čovjeku da je On pun autoriteta, da je On Sâm Bog i da su Njegove riječi izraz Boga Samoga. Time se čitavom ljudskom rodu pokazuje da je On Sâm Bog, da je On Sâm utjelovljeni Bog, da Njega nitko ne smije vrijeđati i da nitko ne može nadmašiti Njegov sud putem riječi, te da nikakva sila tame ne može nadjačati Njegov autoritet. Čovjekovo pokoravanje Njemu je u potpunosti posljedica toga što je On utjelovljena Riječ, sve je to posljedica Njegova autoriteta i Njegova suda putem riječi. Djelo učinjeno Njegovim utjelovljenim tijelom predstavlja autoritet koji On posjeduje. On se utjelovljuje zato što tijelo također može posjedovati autoritet, i u stanju je Svoje djelo među ljudima izvršiti na praktičan način, tako da ono čovjeku bude vidljivo i opipljivo. Ovo je djelo neusporedivo praktičnije od djela koje neposredno čini Duh Božji, koji ima sav autoritet i čiji su rezultati isto tako očiti. To je zato što Božje utjelovljeno tijelo može govoriti i djelovati na praktičan način. Vanjski oblik Njegova tijela nema nikakav autoritet i čovjek mu može pristupiti, dok Njegova suština posjeduje autoritet, ali taj autoritet nitko ne može vidjeti. Dok On govori i djeluje, čovjek nije u stanju otkriti postojanje Njegova autoriteta, što Bogu olakšava obavljanje Svog praktičnog djela. Sve ovo praktično djelovanje može donijeti rezultate. Mada nitko od ljudi ne shvaća da On posjeduje autoritet i da Ga se ne smije vrijeđati, niti vidi Njegov gnjev, On željene rezultate Svojih riječi postiže Svojim prikrivenim autoritetom, Svojim skrivenim gnjevom i Svojim riječima koje kazuje otvoreno. Čovjek, drugim riječima, biva potpuno uvjeren tonom Njegova glasa, strogošću Njegova govora i svom mudrošću Njegovih riječi. Na taj se način čovjek pokorava riječi utjelovljenog Boga koji, naizgled, nema nikakav autoritet, čime se ispunjava Božji cilj spasenja čovjeka. Ovo je još jedan vid očitovanja značaja Njegova utjelovljenja, koji se ogleda u govorenju na praktičniji način i dopuštanju da stvarnost Njegovih riječi utječe na čovjeka, kako bi čovjek mogao svjedočiti o snazi Božje riječi. Prema tome, da ovo djelo nije učinjeno putem utjelovljenja, njime se ne bi ostvarili nikakvi rezultati i ono ne bi moglo grešnim ljudima donijeti potpuno spasenje. Da se Bog nije utjelovio, On bi ostao samo Duh, kojeg čovjek ne može ni vidjeti, ni opipati. Budući da je čovjek stvorenje od krvi i mesa, on i Bog pripadaju dvama različitim svjetovima i drugačiji su po svojoj prirodi. Božji je Duh u neskladu s čovjekom koji je od krvi i mesa, te stoga, jednostavno, nema načina da se između njih uspostave odnosi, da i ne spominjemo čovjekovu nesposobnost da se pretvori u duha. Budući da je tako, Božji Duh mora postati stvoreno biće kako bi Bog vršio Svoje prvobitno djelo. Bog se može uzdignuti do najvećih visina, ali i poniziti se tako što će postati ljudsko stvorenje, djelovati među ljudima i živjeti u njihovu okruženju, dok se čovjek, s druge strane, ne može uzdignuti u visine i postati duhom, a još manje spustiti se na najniže mjesto. Upravo zato se Bog mora utjeloviti kako bi izvršio Svoje djelo. Po tom istom principu, tijekom prvog utjelovljenja samo je Božje utjelovljeno tijelo moglo otkupiti čovjeka putem Njegova raspeća, dok Duh Božji ni na koji način ne bi mogao zarad čovjeka biti razapet na križ kao žrtva za grijeh. Bog se je mogao izravno utjeloviti kako bi zarad čovjeka poslužio kao žrtva za grijeh, ali čovjek se nije mogao izravno vinuti u nebo kako bi preuzeo žrtvu za grijeh, koju je Bog za njega bio pripremio. Zbog toga je bilo jedino moguće zamoliti Boga da nekoliko puta otrči gore-dolje između neba i zemlje, umjesto da se čovjek uznese na nebo zarad spasenja, jer je čovjek već bio pao i, povrh toga, jednostavno nije mogao uzaći na nebo, a još manje dobiti žrtvu za grijeh. Stoga je bilo neophodno da Isus siđe među ljude i osobno izvrši djelo koje čovjek, jednostavno, nije mogao izvršiti. Svako Božje utjelovljenje izvršeno je iz krajnje nužde. Da je bilo koja od faza mogla biti izvršena neposredno od strane Duha Božjeg, On se ne bi izlagao poniženju koje sa sobom nosi utjelovljenje.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).