Bog se utjelovio zato što predmet Njegova djela nije Sotonin duh ni bilo koja netjelesna stvar, već čovjek koji je od tijela i iskvaren od Sotone. Upravo stoga što je čovjekovo tijelo iskvareno Bog je tjelesnog čovjeka učinio predmetom Svojeg djela. Štoviše, budući da je čovjek predmet iskvarenosti, Bog ga je učinio jedinim predmetom Svojeg djela u svim etapama Svojeg djela spasenja. Čovjek je smrtno biće od krvi i mesa, a Bog je Jedini koji ga može spasiti. Stoga se Bog mora utjeloviti u tijelu čije su odlike istovjetne čovjekovim kako bi obavio Svoje djelo i kako bi Njegovo djelo moglo ostvariti bolji učinak. Bog se mora utjeloviti kako bi obavio Svoje djelo upravo zato što je čovjek od tijela i ne može pobijediti grijeh ni lišiti se tijela. Iako se bit i identitet utjelovljenog Boga umnogome razlikuju od čovjekove biti i identiteta, Njegova je pojava ipak identična čovjekovoj. On ima izgled normalne osobe i živi životom normalne osobe, a oni koji Ga vide ne mogu uočiti nikakve razlike u odnosu na normalnu osobu. Ta normalna pojava i normalna ljudskost Njemu su dovoljne da Svoje božansko djelo obavlja u normalnoj ljudskosti. Njegovo Mu Tijelo omogućuje da Svoje djelo obavlja u normalnoj ljudskosti i pomaže Mu da ga obavlja među ljudima, a Njegova normalna ljudskost Mu, štoviše, pomaže da obavi djelo spasenja među ljudima. Iako je Njegova normalna ljudskost izazvala veliki metež među ljudima, taj metež nije utjecao na normalne učinke Njegova djela. Ukratko, djelo Njegova normalnog tijela od najveće je moguće koristi za čovjeka. Iako većina ljudi ne prihvaća Njegovu normalnu ljudskost, Njegovo djelo ipak može ostvariti rezultate, a ti se rezultati postižu zahvaljujući Njegovoj normalnoj ljudskosti. U to nema sumnje. Njegovim djelom u tijelu čovjek dobiva deset puta više, ili čak desetke puta više, no od predodžbi koje postoje među ljudima o Njegovoj normalnoj ljudskosti, a Njegovo će djelo na kraju progutati sve te predodžbe. A učinak koji je Njegovim djelom ostvaren, odnosno znanje koje je čovjek stekao o Njemu, daleko nadilazi čovjekove predodžbe o Njemu. Nema načina zamisliti ili izmjeriti djelo koje On obavlja u tijelu jer Njegovo tijelo nije ni nalik tijelu nijednog tjelesnog ljudskog bića. Iako su im vanjske ljuske identične, bit nije ista. Njegovo tijelo među ljudima rađa mnoge predodžbe o Bogu, ali ono također čovjeku može omogućiti stjecanje mnogih znanja, pa čak može i osvojiti svaku osobu koja ima sličnu vanjsku ljusku. Jer On nije samo čovjek, već Bog s vanjskom ljuskom čovjeka, i nitko Ga ne može u potpunosti dokučiti ni razumjeti. Nevidljivog i neopipljivog Boga svi vole i svi Ga pozdravljaju. Ako je Bog samo Duh koji je čovjeku nevidljiv, čovjeku je veoma lako vjerovati u Boga. Ljudi mogu pustiti mašti na volju i odabrati koju god sliku žele kao sliku Božju kako bi si ugodili i učinili se sretnima. Tako ljudi bez imalo ustručavanja mogu činiti sve što njihov vlastiti Bog najviše voli i želi da oni čine. Štoviše, ljudi vjeruju da nitko nije pobožniji ni odaniji Bogu od njih te da su svi drugi samo neznabožački psi i nevjerni Bogu. Može se reći da je to ono čemu teže svi oni čije je vjerovanje u Boga nejasno i utemeljeno na doktrini; ono čemu teže je manje-više isto, uz neznatna odstupanja. Samo se slike Božje razlikuju u njihovoj mašti, ali bit im je zapravo ista.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Iskvarenom ljudskom rodu potrebnije je spasenje utjelovljenog Boga.