Jedini razlog zašto je utjelovljeni Bog došao u tijelu jesu potrebe iskvarenog čovjeka. Razlog su čovjekove, a ne Božje potrebe, i sve su Njegove žrtve i stradanja zarad ljudskog roda, a ne na korist Samoga Boga. U tome za Boga nema prednosti, mana ili nagrada. On u budućnosti neće požeti nikakvu žetvu osim onoga što Mu se prvobitno dugovalo. Sve što On čini i žrtvuje zarad ljudskog roda ne da bi dobio velike nagrade, već je isključivo radi dobrobiti čovječanstva. Iako Božje djelo u tijelu nailazi na brojne nezamislive poteškoće, učinci koje ono na kraju postiže daleko nadilaze učinke djela koje izravno obavlja Duh. Djelo u tijelu podrazumijeva mnogo poteškoća, a tijelo ne može imati onako sjajan identitet kao Duh. On ne može ostvariti ista natprirodna postignuća kao Duh, a kamoli posjedovati isti autoritet kao Duh. Ipak, bit djela koje ovo neupadljivo tijelo obavlja daleko je nadmoćnija od djela koje izravno obavlja Duh, a Samo ovo tijelo zadovoljava potrebe cijelog čovječanstva. Za one koji trebaju biti spašeni upotrebna vrijednost Duha daleko je inferiornija od upotrebne vrijednosti tijela: djelo Duha može obuhvatiti cijeli svemir, sve planine, rijeke, jezera i oceane, ali djelo tijela djelotvornije utječe na svaku osobu s kojom On dolazi u kontakt. Štoviše, Božje tijelo koje ima opipljiv oblik čovjek može bolje razumjeti i vjerovati mu, ono može produbiti čovjekovu spoznaju o Bogu i na njega ostaviti dublji dojam praktičnih Božjih postupaka. Djelo Duha je otajstveno; smrtna bića teško ga mogu predvidjeti, a još teže vidjeti, stoga se mogu osloniti samo na neutemeljene uobrazilje. Međutim, djelo tijela je normalno i praktično, sadrži bogatu mudrost i činjenica je koju oko smrtnog čovjeka može osobno vidjeti; čovjek osobno može shvatiti mudrost Božjeg djela i ne mora koristiti svoju prebogatu uobrazilju. U tome je preciznost i praktična vrijednost Božjeg djela u tijelu. Duh može činiti samo ono što je čovjeku nevidljivo i što mu je teško zamisliti, poput prosvjetljenja Duha, dodira Duha i usmjeravanja Duha, ali čovjeku, koji posjeduje um, ništa od toga ne može pružiti nikakvo jasno značenje. To može pružiti samo emotivni dodir ili okvirno značenje, ali ne može riječima davati upute. Međutim, djelo Božje u tijelu umnogome je drugačije: ono uključuje precizno usmjeravanje riječima i ono ima jasne namjere i jasne zahtijevane ciljeve. Stoga čovjek ne mora napipavati uokolo ni upošljavati svoju uobrazilju, a još manje nagađati. To je jasnoća Božjeg djela u tijelu i ono po čemu se to djelo znatno razlikuje od djela Duha. Djelo Duha prikladno je samo unutar ograničenog opsega i ne može zamijeniti djelo koje se obavlja u tijelu. Precizni ciljevi koji se od čovjeka zahtijevaju kroz Božje djelo u tijelu i praktična vrijednost znanja koje čovjek dobiva kroz ovo djelo daleko nadilaze preciznost i praktičnu vrijednost djela Duha. Za iskvarene ljude, samo djelo koje daje precizne riječi i jasne ciljeve kojima treba težiti te ono koje se može vidjeti i dodirnuti, najvrjednija je vrsta djela. Čovjekovom ukusu odgovaraju samo stvarno djelo i pravovremeno usmjeravanje, a samo praktično djelo čovjeka može spasiti od njegove iskvarene i izopačene naravi. To može postići samo utjelovljeni Bog; samo utjelovljeni Bog može spasiti čovjeka od njegove stare iskvarene i izopačene naravi. Iako Duh predstavlja inherentnu Božju bit, djelo poput ovoga može obaviti samo Njegovo tijelo. Kad bi Duh djelovao samostalno, Njegovo djelo ne bi moglo biti djelotvorno – to je čista istina. Iako su zbog tog tijela ljudi većinom postali Božji neprijatelji, kad On dovrši Svoje djelo, oni koji Mu se protive ne samo da više neće biti Njegovi neprijatelji, nego će, naprotiv, postati Njegovi svjedoci. Postat će svjedoci koje je On osvojio, svjedoci koji su u skladu s Njim i neodvojivi od Njega. On će učiniti da čovjek spozna važnost koju Njegovo djelo u tijelu ima za čovjeka, a čovjek će spoznati važnost tog tijela za smisao vlastitog postojanja, spoznat će njegovu praktičnu vrijednost u pogledu napretka čovjekova života i, štoviše, spoznat će da će to tijelo postati živo vrelo života od kojeg se čovjek neće moći rastati. Iako je utjelovljeno Božje tijelo daleko od toga da odgovara Božjem identitetu i položaju, a čovjeku se čini nespojivim s Njegovim stvarnim statusom, to tijelo, koje ne posjeduje izvornu sliku Božju ni Njegov izvorni identitet, u stanju je obaviti djelo koje Duh Božji ne može izravno obaviti. U tome je izvorni značaj i vrijednost Božjeg utjelovljenja, a taj značaj i tu vrijednost čovjek nije u stanju cijeniti i priznati. Iako svi ljudi na Duh Božji gledaju s divljenjem, a na Božje tijelo gledaju s prezirom, praktični značaj i praktična vrijednost tijela Božjeg daleko nadmašuju značaj i vrijednost Duha. To se, naravno, odnosi samo na iskvareno čovječanstvo. Na svakoga tko traga za istinom i čezne za Božjom pojavom djelo Duha može samo djelovati dirljivo ili nadahnjujuće te izazvati kod njega osjećaj zadivljenosti time kako je ovo djelo čudesno, neshvatljivo i nezamislivo, te osjećaj da je ovo djelo uzvišeno, transcendentno i vrijedno divljenja, ali također i nedostižno i svima izvan domašaja. Čovjek i Duh Božji mogu samo izdaleka promatrati jedan drugoga, baš kao da je između njih ogromno rastojanje, i nikad ne mogu biti jedan drugom slični, baš kao da čovjeka i Boga razdvaja nevidljivi ponor. Zapravo, to je iluzija koju Duh daje čovjeku, i to zato što Duh i čovjek nisu od iste vrste i nikad neće supostojati u istom svijetu, i zato što Duh ne posjeduje ništa od čovjeka. Stoga čovjek nema potrebu za Duhom jer Duh ne može izravno obaviti djelo koje je čovjeku najpotrebnije. Djelo tijela čovjeku nudi praktične ciljeve kojima treba težiti, jasne riječi i osjećaj da je On praktičan i normalan, ponizan i običan. Iako Ga se čovjek možda i plaši, većini ljudi je prilično lako stupiti u kontakt s Njim: čovjek može vidjeti Njegovo lice i čuti Njegov glas te Ga ne mora gledati izdaleka. Čovjeku se to tijelo čini pristupačnim, ne udaljenim ili nedokučivim, već vidljivim i dodirljivim, jer se to tijelo nalazi u istom svijetu kao i čovjek.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Iskvarenom ljudskom rodu potrebnije je spasenje utjelovljenog Boga.