Početno djelo u okviru triju etapa Božjeg djela izravno je obavio Duh, a ne tijelo. Završno djelo u okviru triju etapa Božjeg djela, međutim, obavlja utjelovljeni Bog, a ne izravno Duh. Djelo otkupljenja u međuetapi također je obavio utjelovljeni Bog. U cjelokupnom djelu upravljanja najvažnije je djelo spašavanje čovjeka od utjecaja Sotone. Ključno djelo je u potpunosti osvojiti iskvarene ljude, tako da se može obnoviti prvotno bogobojazno srce onih koji su osvojeni, i da oni mogu ostvariti normalan ljudski život, odnosno normalan život jednog stvorenog bića. To je djelo presudno i predstavlja samu srž čitavog djela upravljanja. Od tri etape djela spasenja, prva etapa djela iz Doba zakona nije ni izbliza pripadala srži djela upravljanja; ona je samo neznatno nalikovala djelu spasenja i nije bila početak Božjeg djela izbavljenja čovjeka iz Sotonine vlasti. Prvu etapu djela izravno je obavio Duh zato što se čovjek po zakonu znao samo pridržavati zakona i nije u sebi imao više istine, te zato što djelo iz Doba zakona jedva da je obuhvaćalo promjene u čovjekovoj naravi, a još manje se bavilo načinima djelovanja kako izbaviti čovjeka iz vlasti Sotone. Stoga je Duh Božji dovršio tu krajnje jednostavnu etapu djela, koja se nije ticala čovjekove iskvarene naravi. Ta etapa djela nije imala mnogo veze s jezgrom upravljanja i nije bila posebno povezana sa službenim djelom spasenja čovjeka, stoga nije bilo potrebe da se Bog utjelovljuje kako bi osobno obavio Svoje djelo. Djelo koje obavlja Duh implicitno je i nedokučivo te je za čovjeka duboko zastrašujuće i nepristupačno. Duh nije prikladan za izravno izvršenje djela spasenja niti je prikladan za to da čovjeka izravno opskrbljuje životom. Čovjeku najviše odgovara preobraziti djelo Duha u pristup koji mu je blizak; drugim riječima, za čovjeka je najprikladnije da Bog postane obična, normalna osoba kako bi obavio Svoje djelo. To zahtijeva da se Bog utjelovi kako bi u obavljanju Svojeg djela preuzeo mjesto Duha, a za čovjeka ne postoji prikladniji način Božjeg djelovanja. Od te tri etape Božjeg djela, dvije obavlja tijelo, a te dvije su ključne etape djela upravljanja. Dva utjelovljenja međusobno su komplementarna i savršeno se dopunjuju. Prvom etapom Božjeg utjelovljenja postavljeni su temelji za drugu etapu, a može se reći da dva Božja utjelovljenja čine jednu cjelinu i nisu u neskladu jedno s drugim. Dvije etape djela Bog obavlja u Svojem utjelovljenom identitetu jer su toliko važne za cjelokupno djelo upravljanja. Gotovo bi se moglo reći da bi bez djelovanja dvaju Božjih utjelovljenja cjelokupno djelo upravljanja bilo obustavljeno, a spašavanje ljudskog roda ne bi bilo ništa drugo do prazna priča. Je li to djelo važno ili nije, ovisi o potrebama čovječanstva, o realnosti ljudske izopačenosti, te o ozbiljnosti Sotoninog buntovništva i njegovih ometanja djela. Tko je prava osoba dorasla tom zadatku, ovisi o prirodi posla koji treba obaviti te o važnosti tog posla. Što se tiče značaja tog djela, u smislu metode djelovanja koju treba usvojiti – treba li ga izravno obaviti Duh Božji ili utjelovljeni Bog, ili pak treba biti obavljeno kroz čovjeka – najprije se odbacuje obavljanje kroz čovjeka, da bi, na temelju prirode samog djela i različitosti djela Duha naspram djela tijela, na kraju bilo odlučeno da je djelo koje obavlja tijelo korisnije za čovjeka od djela koje izravno Duh obavlja te da nudi više prednosti. Tako je Bog razmišljao kad je odlučivao treba li to djelo obaviti Duhom ili tijelom. Svaka etapa djela ima svoj značaj i svoju osnovu. To nisu neosnovane maštarije niti se provode proizvoljno; u njima postoji izvjesna mudrost. Takva je istina koja stoji iza cjelokupna Božjega djela. Konkretno, tako uzvišeno djelo kao što je osobno djelovanje utjelovljenog Boga među ljudima sadrži u sebi još više Božjeg plana. Stoga se Božja mudrost i cjelokupnost Njegova bića ogledaju u svakom postupku, misli i ideji iz Njegova djela; to je konkretnije i sistematičnije Božje biće. Čovjeku je te suptilne misli i ideje teško zamisliti, teško mu je povjerovati u njih, a još mu ih je teže spoznati. Posao koji izvršava čovjek obavlja se prema općem načelu, što je za čovjeka veoma zadovoljavajuće. Ipak, u usporedbi s Božjim djelom razlika je jednostavno prevelika; iako su Božji postupci veliki, a djelo Božje veličanstvenih razmjera, iza njih stoje mnogobrojni detaljni i precizni planovi i aranžmani koje čovjek ne može ni zamisliti. Svaka etapa Njegova djela ne samo da se obavlja u skladu s načelom, već također sadrži mnogo toga što se ljudskim jezikom ne može precizno izraziti, a to su stvari koje su čovjeku nevidljive. Bilo da se radi o djelu Duha ili djelu utjelovljenog Boga, u svakom od njih sadržani su planovi Njegova djela. On ne djeluje neutemeljeno i ne radi beznačajan posao. Kad djelo izravno obavlja Duh, ono sadrži Njegove ciljeve, a kad se On pretvori u čovjeka (to jest, kad preobrazi Svoju vanjsku ljusku) da bi obavio djelo, ono još više sadrži Njegovu svrhu. Zašto bi inače tako spremno promijenio Svoj identitet? Zašto bi se inače tako spremno pretvorio u osobu koju smatraju tako beznačajnom i koju progone?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Iskvarenom ljudskom rodu potrebnije je spasenje utjelovljenog Boga.