Njegovo djelo u tijelu ima najveći mogući značaj, pri čemu se misli na samo djelo, a Onaj koji to djelo konačno dovršava jest utjelovljeni Bog, a ne Duh. Neki vjeruju da bi Bog u neko neznano vrijeme mogao doći na zemlju i pojaviti se pred čovjekom, nakon čega će osobno suditi čitavom ljudskom rodu, testirajući ljude jednog po jednog, nikoga ne izostavljajući. Oni koji razmišljaju na taj način ne poznaju ovu etapu djela utjelovljenja. Bog ne sudi ljudima jednom po jednom niti ih testira jednog po jednog; takvo postupanje ne bi bilo djelo suda. Nije li iskvarenost svih ljudi ista? Nisu li svi ljudi po svojoj biti identični? Sudi se iskvarenoj ljudskoj biti, čovjekovoj biti koju je Sotona iskvario, kao i svim ljudskim grijesima. Bog čovjeku ne sudi zbog sitnih i beznačajnih grešaka. Djelo suda je reprezentativno i ne obavlja se zarad konkretne osobe. Naprotiv, radi se o djelu tijekom kojeg se sudi skupini ljudi kako bi predstavljalo sud čitavom ljudskom rodu. Osobno obavljajući Svoje djelo na skupini ljudi utjelovljeni Bog Svoje djelo koristi kako bi predstavio djelo čitavog ljudskog roda, nakon čega se ono postepeno širi. Takvo je i djelo suda. Bog ne sudi određenoj vrsti osobe ni određenoj skupini ljudi, već Svojem sudu podvrgava nepravednost čitavog ljudskog roda, kao što su: čovjekovo protivljenje Bogu, odsustvo čovjekove bogobojaznosti, čovjekovo ometanje Božjeg djela. Sudu je podvrgnuta bit čovjekove suprotstavljenosti Bogu, a ovo djelo suda je djelo osvajanja u posljednjim danima. Djelo i riječ utjelovljenog Boga, kojima je čovjek svjedok, predstavljaju upravo ono djelo suda pred velikim bijelim prijestoljem u posljednjim danima, koje je čovjek gajio u svojim predodžbama u prošlim vremenima. Djelo koje utjelovljeni Bog trenutno obavlja upravo je sud pred velikim bijelim prijestoljem. Današnji utjelovljeni Bog je Bog koji tijekom posljednjih dana sudi čitavom ljudskom rodu. Ovo tijelo, kao i djelo, riječ i cjelokupna narav ovog tijela predstavljaju Njegovu cjelokupnost. Iako je opseg djela ovog tijela ograničen i iako ono ne obuhvaća izravno čitav svemir, bit djela suda je neposredan sud čitavom ljudskom rodu – ono se ne obavlja samo zarad izabranog naroda Kine ni zarad nekog manjeg broja ljudi. Tijekom Božjeg djela u tijelu, unatoč tome što opseg tog djela ne obuhvaća čitav svemir, djelo utjelovljenog Boga predstavlja djelo čitavog svemira, a nakon što dovrši to djelo unutar radnog opsega Svojega tijela, On će ga odmah proširiti na čitav svemir, baš kao što se i evanđelje Isusovo proširilo po čitavom svemiru nakon Njegova uskrsnuća i uzašašća. Bilo da se radi o djelu Duha ili djelu tijela, radi se o djelu koje se odvija u ograničenom opsegu, ali koje predstavlja djelo čitavog svemira. Tijekom posljednjih dana Bog Svoje djelo obavlja pojavljujući se u svojem utjelovljenom identitetu, a utjelovljeni Bog je Bog koji čovjeku sudi pred velikim bijelim prijestoljem. Onaj koji izvršava djelo suda, bio on Duh ili tijelo, jest Bog koji ljudskom rodu sudi tijekom posljednjih dana. To je određeno na temelju Njegova djela, a ne prema Njegovu vanjskom izgledu ili nekim drugim čimbenicima. Iako čovjek gaji izvjesne predodžbe o ovim riječima, nitko ne može poreći činjenicu suda utjelovljenog Boga i osvajanja čitavog ljudskog roda. Na kraju krajeva, činjenice ostaju činjenice, ma što čovjek o njima mislio. Nitko ne može reći da je „djelo obavio Bog, ali da to tijelo nije Bog”. To je zabluda jer ovo djelo ne može obaviti nitko drugi osim Boga utjelovljenog u tijelu. Budući da je ovo djelo već dovršeno, nakon njega djelo Božjeg suda nad čovjekom neće se drugi put pojaviti; Bog je u Svojem drugom utjelovljenju već dovršio cjelokupno djelo upravljanja, stoga neće biti četvrte etape Božjeg djela. Budući da je sudu podvrgnut čovjek – čovjek koji je sazdan od tijela i iskvaren – i budući da nije duh Sotonin taj koji je izravno podvrgnut sudu, to se djelo suda ne provodi u duhovnom kraljevstvu, već među ljudima.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Iskvarenom ljudskom rodu potrebnije je spasenje utjelovljenog Boga.