Nitko nije prikladniji ni kvalificiraniji od utjelovljenog Boga za djelo suda o iskvarenosti ljudskog tijela. Kad bi djelo suda izravno obavljao Duh Božji, ono ne bi bilo sveobuhvatno i, štoviše, čovjek bi to teško prihvatio jer Duh nije u stanju sresti se s čovjekom licem u lice. Upravo zbog toga učinci takvog djela ne bi bili neposredni, a još manje bi čovjek mogao jasnije sagledati neuvredljivu narav Božju. Sotonu je moguće potpuno poraziti samo ako iskvarenosti ljudskog roda sudi utjelovljeni Bog. Utjelovljeni Bog je također osoba s normalnom ljudskošću i On može izravno suditi čovjekovoj nepravednosti; to je znak Njegove urođene svetosti i Njegove jedinstvenosti. Samo je Bog kvalificiran i samo je On u poziciji suditi čovjeku jer posjeduje istinu i pravednost, te je stoga u stanju suditi čovjeku. Oni koji ne posjeduju istinu i pravednost nisu prikladni suditi drugima. Kad bi ovo djelo obavljao Duh Božji, ono ne bi značilo pobjedu nad Sotonom. Duh je sam po sebi uzvišeniji od smrtnih bića, a Duh Božji sam je po sebi svet i pobjeđuje tijelo. Kad bi Duh izravno obavljao ovo djelo, ne bi mogao suditi cjelokupnom ljudskom buntovništvu i ne bi mogao otkriti svu čovjekovu nepravednost. Jer djelo suda također se obavlja kroz čovjekove predodžbe o Bogu, a čovjek nikada nije imao predodžbe o Duhu, stoga Duh ne može bolje otkriti čovjekovu nepravednost, a još manje tu njegovu nepravednost u potpunosti razotkriti. Utjelovljeni Bog je neprijatelj svima onima koji Ga ne spoznaju. Sudeći čovjekovim predodžbama i čovjekovom protivljenju Njemu, On razotkriva sve buntovništvo ljudskog roda. Učinci Njegova djela u tijelu očigledniji su od učinaka djela Duha. Zato djelo suda nad čitavim ljudskim rodom ne obavlja izravno Duh, već je to djelo utjelovljenog Boga. Utjelovljenog Boga čovjek može vidjeti i dodirnuti, a utjelovljeni Bog u stanju je u potpunosti osvojiti čovjeka. Čovjek napreduje od opiranja Bogu do pokornosti Bogu, od progonjenja Boga do prihvaćanja Boga, od predodžbi o Bogu do spoznaje Boga te od odbacivanja Boga do ljubavi prema Bogu – to su učinci djela utjelovljenog Boga. Čovjek biva spašen samo prihvaćanjem Njegova suda, čovjek Ga spoznaje tek postupno kroz riječi iz usta Njegovih, čovjeka On osvaja upravo dok Mu se ovaj suprotstavlja, a opskrbu za život čovjek od Njega dobiva tijekom prihvaćanja Njegove grdnje. Sve je to djelo utjelovljenog Boga, a ne djelo Boga pod Njegovim identitetom Duha. Djelo koje obavlja utjelovljeni Bog najveće je i najdublje djelo, a ključni dio triju etapa Božjeg djela predstavljaju dvije etape djela utjelovljenja. Čovjekova duboka iskvarenost velika je prepreka djelu utjelovljenog Boga. Konkretno, djelo koje se provodi na ljudima posljednjih dana strahovito je teško, a okruženje je neprijateljski nastrojeno i sve su vrste ljudi prilično lošega kova. Ipak, po okončanju tog djela odgovarajući učinak bit će ostvaren bez ijedne greške; to je učinak djela koje obavlja tijelo i uvjerljiviji je od učinka djela Duha. Tri etape Božjeg djela bit će dovršene u tijelu, a mora ih dovršiti utjelovljeni Bog. Najvažnije i najpresudnije djelo obavlja se u tijelu, a čovjekovo spasenje mora osobno obaviti utjelovljeni Bog. Iako se svim ljudima čini da utjelovljeni Bog nije povezan s čovjekom, upravo o tom tijelu ovisi sudbina i postojanje čitavog ljudskog roda.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Iskvarenom ljudskom rodu potrebnije je spasenje utjelovljenog Boga.