Svaka faza Božjeg djela u tijelu predstavlja Njegovo djelo čitavog doba, a ne samo određeno razdoblje, kao što je to slučaj s čovjekovim djelom. Stoga okončanje djela Njegova posljednjeg utjelovljenja ne označava potpuni kraj Njegova djela zato što Njegovo djelo u tijelu predstavlja čitavo doba, a ne samo razdoblje u kojem On Svoje djelo obavlja u tijelu. To samo znači da On Svoje djelo čitavog doba dovršava dok je u tijelu, nakon čega se ono širi posvuda. Kad utjelovljeni Bog obavi Svoju službu, Svoje buduće djelo povjerit će onima koji Ga slijede. Tako će se Njegovo djelo čitavog doba nastaviti bez prekida. Djelo čitavog doba utjelovljenja smatrat će se potpunim tek kad se proširi na cijeli svemir. Djelom utjelovljenog Boga započinje nova era, a oni koji nastavljaju Njegovo djelo jesu oni koje On upotrebljava. Cjelokupno djelo koje čovjek obavlja u službi je utjelovljenog Boga i ne može prekoračiti taj opseg. Da utjelovljeni Bog nije došao obaviti Svoje djelo, čovjek ne bi mogao privesti kraju staro doba niti bi mogao započeti novo doba. Djelo koje obavlja čovjek spada samo u opseg onih dužnosti koje čovjek može izvršavati i ne predstavlja Božje djelo. Jedino utjelovljeni Bog može doći i dovršiti djelo koje On treba obaviti i, osim Njega, to djelo nitko ne može obaviti u Njegovo ime. Naravno, ovo o čemu govorim odnosi se na djelo utjelovljenja. Ovaj utjelovljeni Bog najprije izvršava onaj korak djela koji nije u skladu s čovjekovim predodžbama, nakon čega obavlja još djela koja nisu usklađena s čovjekovim predodžbama. Cilj tog djela je osvajanje čovjeka. U određenom smislu Božje utjelovljenje nije u skladu s čovjekovim predodžbama, a On uz to obavlja još neka djela koja nisu u skladu s čovjekovim predodžbama, što čovjeka navodi da razvija još kritičnije stavove o Njemu. Svoje djelo osvajanja naprosto obavlja među ljudima koji o Njemu imaju bezbroj predodžbi. Nakon što obavi Svoju službu, svi će ljudi, kako se god prema Njemu odnosili, potpasti pod Njegovu vlast. Činjenica ovog djela ne odražava se samo na kineski narod, već predstavlja i način na koji će čitavo čovječanstvo biti osvojeno. Učinci ostvareni na ovim ljudima najavljuju učinke koji će biti ostvareni na čitavom čovječanstvu, a učinci djela koje On bude obavljao u budućnosti daleko će premašiti čak i učinke ostvarene na ovim ljudima. Božje djelo u tijelu nije popraćeno velikom pompom, ali nije ni obavijeno tamom. To je realno i stvarno djelo, djelo u kojem je jedan i jedan jednako dva. Ono ni od koga nije skriveno niti ikoga obmanjuje. Ono što ljudi vide jesu realne i autentične stvari, a ono što čovjek zadobiva je praktično znanje i istina. Kad ovo djelo bude dovršeno, čovjek će posjedovati novo znanje o Njemu, a oni koji uistinu tragaju neće više imati nikakve predodžbe o Njemu. To nije samo učinak Njegova djela na kineski narod, već predstavlja i učinak Njegova djela osvajanja čitavog čovječanstva jer za djelo osvajanja cijelog čovječanstva ništa nije korisnije od ovog tijela, od djelovanja tog tijela i svega što dolazi od tog tijela. Sve je to korisno za Njegovo današnje djelo, ali i za Njegovo djelo u budućnosti. Ovo će tijelo osvojiti čitavo čovječanstvo i zadobiti čitavo čovječanstvo. Nema boljeg djela putem kojeg bi cijelo čovječanstvo moglo vidjeti Boga, pokoriti Mu se i spoznati Ga. Djelo koje čovjek obavlja predstavlja samo ograničeni opseg, a kad obavlja Svoje djelo, Bog se ne obraća određenoj osobi, već cijelom ljudskom rodu i svima onima koji prihvaćaju Njegove riječi. Kraj koji naviješta je kraj čitavog ljudskog roda, a ne samo određene osobe. On nikoga ne tretira na poseban način niti od bilo koga pravi žrtvu, već se obraća čitavom čovječanstvu i djeluje za njegovu dobrobit. Stoga je ovaj utjelovljeni Bog sve ljude već razvrstao prema vrsti, već je sudio cijelom čovječanstvu i cijelom čovječanstvu pripremio prikladno odredište. Iako Svoje djelo obavlja samo u Kini, Bog je zapravo već riješio djelo čitavog svemira. On ne može čekati da se Njegovo djelo proširi na sav ljudski rod da bi tek onda počeo, korak po korak, nešto izjavljivati i uređivati. Zar tada ne bi već bilo prekasno? Sada je potpuno sposoban unaprijed dovršiti Svoje buduće djelo. Budući da je Onaj koji djeluje utjelovljeni Bog, Svoje bezgranično djelo obavlja unutar ograničenog opsega, nakon čega će od čovjeka zatražiti izvršavanje dužnosti koju čovjek treba izvršiti; to je načelo Njegova djela. On s čovjekom može živjeti samo neko vrijeme i ne može mu biti suputnik sve dok djelo čitave epohe ne bude dovršeno. On unaprijed predviđa Svoje buduće djelo zato što je On Bog. Nakon toga, Svojim će riječima sve ljude razvrstati prema vrsti, a čovječanstvo će u skladu s Njegovim riječima zakoračiti u Njegovo djelo, koje se odvija korak po korak. Nitko neće pobjeći i svi moraju primjenjivati u skladu s tim. Dakle, ubuduće će doba biti usmjeravano Njegovim riječima, a ne Duhom.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Iskvarenom ljudskom rodu potrebnije je spasenje utjelovljenog Boga.