Tri etape djela predstavljaju samu srž cjelokupnog Božjeg upravljanja, a u njima se izražava narav Božja i ono što On jest. Oni koji ne znaju za tri etape Božjeg djela nisu u stanju shvatiti kako Bog izražava Svoju narav niti poznaju mudrost Božjeg djela. Njima su potpuno nepoznati i načini na koje Bog spašava čovječanstvo, kao i volja Njegova u pogledu cijelog ljudskog roda. Tri etape djela predstavljaju potpuni izraz djela spasenja čovječanstva. Oni kojima su tri etape djela nepoznate neće ništa znati ni o različitim metodama i načelima djelovanja Duha Svetoga, a oni koji se tek kruto pridržavaju doktrine preostale iz određene etape djela jesu ljudi koji Boga svode na doktrinu i čija je vjera u Boga maglovita i neodređena. Takvi ljudi nikad neće primiti Božje spasenje. Jedino se pomoću triju etapa Božjeg djela može u potpunosti izraziti cjelokupna narav Božja te jedino one mogu potpuno izraziti Božju namjeru i cjelokupan proces spašavanja čovječanstva. To je dokaz da je on porazio Sotonu i zadobio ljudski rod; to je dokaz pobjede Božje i izraz cjelokupne Božje naravi. Oni koji razumiju samo jednu od ukupno tri etape Božjeg djela, narav Božju poznaju samo djelomično. U čovjekovim predodžbama ova pojedinačna etapa djela lako prelazi u doktrinu, čime raste vjerojatnost da će čovjek uspostaviti nepromjenljiva pravila o Bogu, a ovu pojedinost Božje naravi koristiti kao prikaz cjelokupne naravi Božje. U sve je to, štoviše, umiješan i velik dio čovjekove mašte, uslijed čega narav, biće i mudrost Božju, kao i principe Božjeg djela, čovjek drži kruto unutar ograničenog okvira, vjerujući da će Bog, ako je jednom bio takav, ostati isti za sva vremena i da se nikad neće promijeniti. Samo oni koji poznaju i cijene tri etape djela mogu potpuno i točno poznati Boga. Oni barem neće Boga definirati kao izraelskog ili židovskog Boga i neće na Njega gledati kao na Boga koji će, zarad čovjeka, dovijeka biti prikovan za križ. Kod onoga tko je Boga spoznao samo na osnovu jedne etape Njegova djela znanje je isuviše maleno, ništa veće od kapi vode u moru. Da nije tako, zašto bi onda mnogi iz stare garde vjernika živog Boga prikovali za križ? Nije li to upravo zato što čovjek Boga smješta u određeni okvir? Zar se mnogi Bogu ne protive i ne ometaju djelo Duha Svetoga upravo zato što ne poznaju raznovrsno i raznoliko djelo Božje i što, uz to, posjeduju jedva mrvicu znanja i doktrine pomoću kojih odmjeravaju djelo Duha Svetoga? Takvi su ljudi, unatoč svojem površnom iskustvu, po prirodi oholi i razuzdani; oni s prezirom gledaju na djelo Duha Svetoga, zanemaruju ispravljanje Duha Svetoga i, uz to, koriste beznačajne stare argumente kako bi „potvrdili” djelo Duha Svetoga. Pored toga, pretvaraju se, potpuno uvjereni u vlastitu učenost i erudiciju, i čvrsto vjeruju kako su u stanju putovati po cijelom svijetu. Zar takvi ljudi nisu prezreni i odbačeni od Duha Svetoga i zar novo doba neće takve ljude izgnati? Nisu li oni koji pred Boga stupaju i otvoreno Mu se suprotstavljaju neuki i nedovoljno obavješteni zlikovci, koji samo pokušavaju pokazati koliko su genijalni? S oskudnim poznavanjem Biblije htjeli bi dizati bune u „akademskom” svijetu; podučavajući ljude površnim doktrinama, pokušavaju preokrenuti djelo Duha Svetoga ne bi li ga primorali da se vrti oko njihova misaonog procesa. Oni, tako kratkovidi, pokušavaju jednim pogledom obuhvatiti svih 6000 godina Božjeg djela. Ti ljudi nemaju razuma koji je vrijedan spomena! U stvari, što ljudi bolje poznaju Boga, to se teže odlučuju na sud o Njegovu djelu. Čak i ako ponešto kažu o svojem poznavanju današnjeg Božjeg djela, o tome nikad ne sude brzopleto. Što ljudi o Bogu manje znaju, to su oholiji i pretjerano samouvjereni te sve bezobzirnije obznanjuju Božje biće – a pritom ipak govore samo o teoriji, ne nudeći prave dokaze. Takvi ljudi nemaju baš nikakvu vrijednost. Neozbiljni su oni koji na djelo Duha Svetoga gledaju kao na igru! Zar oni koji su pri susretu s novim djelom Duha Svetoga neobazrivi, koji previše pričaju, brzo sude i, puštajući svojem temperamentu na volju, niječu ispravnost djela Duha Svetoga i uz to ga vrijeđaju i hule na njega – nisu li tako neuljudni ljudi zapravo neznalice u pogledu djela Duha Svetoga? Nisu li oni, štoviše, strašno oholi ljudi, koji su po svojoj prirodi ponosni i kojima se ne može vladati? Čak i ako takvi ljudi jednog dana prihvate novo djelo Duha Svetoga, Bog ih ipak neće podnositi. Oni ne samo da sa visine gledaju na one koji rade za Boga, već hule i na Samog Boga. Takvim očajnicima neće biti oprošteno ni u ovom ni u budućem dobu i zauvijek će stradati u paklu! Neuljudni i razuzdani ljudi poput tih samo se pretvaraju da vjeruju u Boga, a što su ljudi više takvi, to su skloniji kršenju Božjih upravnih odluka. Ne idu li ovim putem svi oni oholi koji su urođeno neobuzdani i koji nikada nikog nisu poslušali? Zar se i oni iz dana u dan ne protive Bogu, Bogu koji je uvijek nov i nikada star?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Poznavanje tri etape Božjeg djela put je k spoznaji Boga.