Tri etape djela obavlja jedan Bog; to je najveća od svih vizija i to je jedini put k spoznaji Boga. Tri etape djela mogao je obaviti jedino Sâm Bog i nijedan čovjek ne bi mogao obaviti djelo u Njegovo ime – drugim riječima, jedino je Sâm Bog mogao obavljati Svoje vlastito djelo od postanka do današnjeg dana. Iako su tri etape Božjeg djela obavljene u različitim dobima i na različitim mjestima i premda je svaka od tih etapa različita, sve je to djelo koje obavlja jedan Bog. To je najveća od svih vizija koje čovjek mora spoznati i, ako je čovjek u stanju u potpunosti je razumjeti, imat će čvrsto uporište. Najveći je problem s kojim se različite religije i vjeroispovijedi danas suočavaju to što ne poznaju djelo Duha Svetoga i što djelo Duha Svetoga ne mogu razlikovati od djela koje ne potječe od Duha Svetoga – zbog toga ne mogu odrediti obavlja li i tu etapu djela, kao i prethodne dvije etape, Bog Jahve. Iako ljudi slijede Boga, većina njih još uvijek nije u stanju reći je li to pravi put. Čovjeka muči pitanje je li to put pod vodstvom Boga osobno i je li Božje utjelovljenje činjenica, a većina ljudi još uvijek pojma nema kako razlučiti te stvari. Oni koji slijede Boga nisu u stanju odrediti put, pa izgovorene poruke na te ljude djeluju samo polovično i ne mogu biti sasvim djelotvorne, što onda kod takvih ljudi utječe na ulazak u život. Kada bi čovjek u tri etape djela mogao vidjeti kako ih je sve odreda Sâm Bog obavio u različitim vremenima, na različitim mjestima i u različitim ljudima; kada bi čovjek mogao shvatiti da sva ta djela, iako međusobno različita, obavlja jedan Bog i da, upravo zbog toga što čitavo djelo obavlja jedan Bog, ono mora biti ispravno i nepogrešivo, kao i da se nesporno radi o djelu jednog Boga, mada je ono u neskladu s čovjekovim predodžbama – kada bi, dakle, čovjek mogao sa sigurnošću reći kako je sve to djelo jednog Boga, čovjekove predodžbe tad bi se svele na puke tričarije, koje nisu vrijedne spomena. Budući da su čovjekove vizije nejasne i čovjek samo Jahvu poznaje kao Boga, a Isusa kao Gospodina, i zato što se dvoumi u vezi s utjelovljenim Bogom današnjice, mnogi ljudi i dalje ostaju privrženi djelima Jahve i Isusa, i opsjednuti predodžbama o djelu današnjice, pri čemu većina njih neprestano sumnja te djelo današnjice ne shvaća ozbiljno. Čovjek, međutim, nema nikakve predodžbe o posljednje dvije etape djela, koje su bile nevidljive. To je zato što čovjek ne razumije stvarnost posljednje dvije etape djela i što im nije osobno bio svjedokom. Upravo zbog toga što se te etape djela ne mogu vidjeti, čovjek ih zamišlja kako mu se svidi; ma što smislili, nema činjenica kojima bi se takve maštarije mogle dokazati niti ikoga tko bi ih mogao ispraviti. Čovjek razuzdava svoj temperament, zaboravlja na oprez i pušta mašti na volju; nema činjenica pomoću kojih bi se njegove maštarije mogle provjeriti, pa tako čovjekove maštarije postaju „činjenice” bez obzira na to postoji li bilo kakav dokaz. Na taj način čovjek vjeruje u vlastitog, izmaštanog Boga koji postoji samo u njegovu umu i ne traga za stvarnim Bogom. Ako svaka osoba ima svoju vrstu vjere, onda će među stotinu ljudi postojati sto vrsta vjerovanja. Čovjek se odlikuje ovakvom vjerom zato što nije vidio stvarnost Božjeg djela, zato što ju je samo čuo ušima, ali je nije vidio svojim očima. Čovjek je čuo legende i priče – ali je rijetko čuo činjenično znanje o Božjem djelu. Na taj način ljudi koji su u vjeri proveli svega godinu dana do vjere u Boga došli su kroz vlastite predodžbe. To isto vrijedi i za one koji čitavog života vjeruju u Boga. Oni koji ne vide činjenice nikada neće moći pobjeći od vjere utemeljene na vlastitim predodžbama o Bogu. Čovjek vjeruje da se oslobodio okova svojih starih predodžbi i da je zakoračio u novo područje. Zar on ne zna da saznanja onih koji ne mogu vidjeti pravo lice Božje nisu ništa drugo do predodžbe i glasine? Čovjek misli kako su njegove predodžbe ispravne i nepogrešive i smatra da te predodžbe potječu od Boga. Kada čovjek danas svjedoči o Božjem djelu, zapravo oslobađa predodžbe koje su se u njemu godinama nagomilavale. Maštarije i zamisli iz prošlosti postale su prepreka obavljanju djela u ovoj etapi i čovjeku je postalo teško osloboditi se takvih predodžbi te opovrgnuti takve zamisli. Predodžbe mnogih koji su dosad slijedili Boga o ovom djelu koje se obavlja korak po korak postajale su sve bolnije, a ti su ljudi postupno izgradili uporno neprijateljstvo prema utjelovljenom Bogu. Izvor te mržnje leži u čovjekovim predodžbama i maštarijama. Čovjekove predodžbe i maštarije postale su neprijatelji današnjeg djela, djela koje je u neskladu s predodžbama čovjeka. To se dogodilo upravo zato što činjenice čovjeku ne dozvoljavaju pustiti mašti na volju, što pritom čovjek te činjenice ne može lako opovrgnuti, a čovjekove predodžbe i maštarije ne trpe postojanje činjenica i, najzad, zato što čovjek uopće i ne razmišlja o ispravnosti i istinitosti činjenica, već samo odlučno pušta na slobodu svoje predodžbe i upošljava vlastitu maštu. Za tu se grešku može samo reći da je posljedica čovjekovih predodžbi, a ne da je posljedica Božjeg djela. Čovjek može zamišljati štogod mu drago, ali zato ne može otvoreno osporavati nijednu etapu Božjeg djela niti bilo kojeg njegova elementa; činjenica Božjeg djela za čovjeka je neprikosnovena. Ti svojoj mašti možeš puštati na volju, možeš čak i smišljati lijepe priče o djelima Jahve i Isusa, ali ne možeš pobiti činjenice o svakoj etapi Jahvina i Isusova djela; to je ujedno načelo i upravna odluka i morate razumjeti njegovo značenje. Čovjek smatra kako je ova etapa djela nespojiva s njegovim predodžbama, pri čemu to nije slučaj za dvije prethodne etape djela. U svojoj mašti čovjek vjeruje kako se djelo iz prethodne dvije etape sasvim sigurno razlikuje od današnjeg djela – ali jesi li ikada pomislio kako su sva načela Božjeg djela ista, da je Njegovo djelo uvijek praktično i da će, bez obzira na to o kojem se dobu radi, uvijek biti najezde ljudi koji se opiru i protive činjenici Njegova djela? Svi oni koji se danas opiru i protive ovoj etapi djela, bez sumnje bi se isto tako suprotstavljali Bogu u prošlim vremenima jer takvi će ljudi zauvijek biti neprijatelji Božji. Ljudi koji poznaju činjenicu Božjeg djela gledat će na tri etape djela kao na djelo jednog Boga i odbacit će svoje predodžbe. To su ljudi koji poznaju Boga i oni koji istinski slijede Boga. Kad se cjelokupno Božje upravljanje bude primaklo kraju, Bog će sve stvari svrstavati prema vrsti. Čovjek je stvoren rukom Stvoritelja koji, na kraju, čovjeka mora u potpunosti vratiti pod Svoju vlast; to je zaključak ove tri etape djela. Etapa djela posljednjih dana, kao i prethodne dvije etape koje su obavljene u Izraelu i Judeji, zajedno predstavljaju Božji plan upravljanja u čitavom svemiru. To nitko ne može opovrgnuti i to je činjenica Božjeg djela. Iako ljudi nisu iskusili mnogo od ovog djela niti su mu svjedočili, činjenice ostaju činjenice i to nijedan čovjek ne može osporiti. Svi oni koji vjeruju u Boga, u svim zemljama širom svemira, prihvatit će ove tri etape djela. Ako poznaješ samo jednu određenu etapu djela i ne razumiješ preostale dvije njegove etape, ako ne razumiješ Božje djelovanje u prošlim vremenima, onda nisi u stanju ispričati cijelu istinu o cjelokupnom Božjem planu upravljanja i tvoje je znanje o Bogu jednostrano jer ti, u svojoj vjeri u Boga, Njega ni ne poznaješ niti Ga razumiješ, pa nisi prikladan svjedočiti o Bogu. Bez obzira na to je li tvoje trenutno znanje o ovim stvarima duboko ili površno, vi na kraju morate steći znanje i morate biti potpuno uvjereni te će svi ljudi vidjeti cjelokupno Božje djelo i podčiniti se Božjoj vlasti. Po okončanju ovog djela sve će religije postati jedno, sva će se stvorenja vratiti pod vlast Stvoritelja, sva će stvorenja obožavati jednog istinitog Boga, a sve će zle religije iščeznuti i nikad se više neće pojaviti.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Poznavanje tri etape Božjeg djela put je k spoznaji Boga.