Cjelokupno djelo, obavljeno kroz šest-tisućljetni plan upravljanja, tek sada se privodi kraju. Tek pošto cjelokupno ovo djelo bude čovjeku razotkriveno i izvršeno među ljudima, čovječanstvo će u cijelosti spoznati narav Božju i sve što On ima i što jest. Kad djelo ove faze bude u potpunosti dovršeno, sva otajstva koja čovjek ne razumije bit će otkrivena, sve prethodno neshvaćene istine bit će razjašnjene, a ljudskoj će rasi biti saopćen njen budući put i njeno odredište. U ovome se sastoji cjelokupnost djela koje će biti učinjeno u sadašnjoj fazi. Iako je put kojim čovjek danas korača ujedno i put križa i put stradanja, ono što čovjek danas primjenjuje, ono što jede, pije i u čemu uživa, umnogome se razlikuje od onoga što je čovjek doživljavao po zakonu i tijekom Doba milosti. Ono što se od čovjeka danas traži drugačije je od onoga što se zahtijevalo u prošlosti, a još se više razlikuje od onoga što se od čovjeka tražilo u Dobu zakona. Što se, dakle, od čovjeka po zakonu zahtijevalo kad je Bog Svoje djelo obavljao u Izraelu? Da se čovjek treba pridržavati šabata i Jahvinih zakona i ništa više od toga. Nitko nije smio raditi na šabat niti kršiti Jahvine zakone. Ali danas to ne važi. Ljudi na šabat rade, okupljaju se i mole kao i obično, i ne nameću im se nikakva ograničenja. Oni koji su živjeli u Doba milosti morali su biti kršteni, a od njih se još zahtijevalo i da poste, lome kruh, piju vino, pokrivaju glavu i drugima peru noge. Danas su ova pravila ukinuta, ali se čovjeku zato postavljaju stroži zahtjevi, jer djelo Božje postaje sve dublje, a čovjekov ulazak seže sve više. U prošlosti je Isus ruke Svoje polagao na čovjeka i molio se, ali kakva korist od polaganja ruku danas, kad je već sve rečeno? Rezultati se mogu postići samim riječima. Kada je On u prošlosti ruke Svoje polagao na čovjeka, činio je to da bi čovjeka blagoslivljao i također da bi ga izliječio od bolesti. Tako je Duh Sveti u prošlosti činio, ali danas to nije tako. Duh Sveti sada koristi riječi da bi djelovao i postigao rezultate. Njegove su vam riječi razjašnjene i vi ih trebate provesti u djelo baš onako kako vam je rečeno. Njegove su riječi nakane Njegove; one su djelo koje On želi učiniti. Kroz riječi Njegove razumjet ćete Njegove nakane i ono što On od vas traži da postignete, a vi Njegove riječi možete jednostavno provesti u djelo izravno, bez ikakve potrebe za polaganjem ruku. Neki će možda reći: „Položi ruke Svoje na mene! Položi na mene Svoje ruke da bih mogao primiti Tvoj blagoslov i da bih mogao imati dijela u Tebi.” Sve su to starinski običaji iz prošlih vremena, koji su danas zastarjeli, jer se doba promijenilo. Duh Sveti ne djeluje nasumično, niti primjenjujući pravila, već djeluje u skladu s dobom. Doba se promijenilo, a novo doba sa sobom nužno donosi i novo djelo. Ovo važi za svaku fazu djela, te se tako djelo Njegovo nikad ne ponavlja. Isus je, u Doba milosti, učinio popriličan broj takvih djela kao što su iscjeljenje bolesti, istjerivanje demona, polaganje ruku Svojih na čovjeka kako bi se molio za njega i blagoslivljanje čovjeka. Ponovo činiti to isto, međutim, bilo bi besmisleno u današnje vrijeme. Sveti Duh je u to vrijeme tako činio zato što je to bilo Doba milosti, kad je milosti u kojoj je čovjek mogao uživati bilo dovoljno. Od njega se nije zahtijevalo da išta na bilo koji način plaća i, dokle god je vjerovao, primao bi milost. Prema svima se postupalo vrlo milostivo. Sad je drugačije doba i djelo Božje napredovalo je dalje; čovječje buntovništvo i sve što je nečisto u čovjeku bit će odbačeno upravo kroz grdnju i sud. Pošto je ono bila faza otkupljenja, Bogu je dolikovalo tako činiti i pokazati dovoljno milosti u kojoj čovjek uživa, kako bi čovjek mogao biti otkupljen od grijeha i da bi mu, pomoću milosti, grijesi bili oprošteni. Cilj ove sadašnje faze jeste razotkrivanje nepravednosti u čovjeku putem grdnje, suda, šibanja riječima, kao i discipliniranje i razotkrivanje riječima, da bi čovječanstvo kasnije moglo biti spašeno. Ovo je djelo dublje od otkupljenja. U Doba milosti bilo je dovoljno milosti u kojoj je čovjek uživao; pošto je čovjek dosad već iskusio ovu milost, on više ne treba uživati u njoj. Ovom je djelu vrijeme isteklo i ono se više ne treba vršiti. Čovjek sada treba biti spašen putem suda riječi. Nakon što bude podvrgnut sudu, grdnji i pročišćenju, time će se i narav čovjekova promijeniti. Nije li sve to zbog riječi koje sam izgovorio? Svaka faza djela odvija se shodno napretku čitavog ljudskog roda i shodno dobu. Ovo je djelo od sveopćeg značaja i u cijelosti se obavlja zarad konačnog spasenja, da bi čovječanstvo u budućnosti moglo imati dobro odredište i da bi ljudi, na kraju, mogli biti klasificirani prema svojoj vrsti.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).