Današnje djelo pomaklo je djelo Doba milosti unaprijed; to jest, pokrenulo se djelo u okviru čitavog šest-tisućljetnog plana upravljanja. Iako je Doba milosti završilo, u Božjem djelu ima napretka. Zašto Ja uvijek iznova ponavljam da se ova etapa djela nadovezuje na Doba milosti i Doba zakona? Zato što je današnje djelo nastavak djela obavljenog u Doba milosti i predstavlja napredak u odnosu na ono obavljeno u Doba zakona. Te tri etape čvrsto su međusobno povezane, pri čemu je svaka karika u lancu usko povezana sa sljedećom. Zašto također kažem da se ova etapa djela nadovezuje na onu koju je obavio Isus? Kad bismo pretpostavili da se ova etapa ne nadovezuje na djelo koje je obavio Isus, u ovoj etapi moralo bi se dogoditi još jedno raspeće, a čitavo djelo iskupljenja prethodne etape bi se moralo iznova obaviti. To bi bilo besmisleno. Dakle, ne radi se o tome da je djelo u potpunosti dovršeno, već je doba napredovalo, a razina djela podignuta je na viši stupanj u odnosu na ranije. Može se reći da je ova etapa djela izgrađena na temelju Doba zakona i na stijeni Isusova djela. Božje djelo gradi se iz etape u etapu, a ova etapa nije novi početak. Samo se kombinacija sve tri etape djela može smatrati šest-tisućljetnim planom upravljanja. Djelo ove etape obavlja se na temeljima djela Doba milosti. Ako te dvije etape djela nisu povezane, zašto se onda raspeće ne ponovi u ovoj etapi? Zašto ne nosim grijehe čovječje, već dolazim neposredno suditi čovjeku i grditi ga? Da Moje djelo da sudim i grdim čovjeka nije uslijedilo poslije raspeća i da Moj sadašnji dolazak nije po Duhu Svetom, onda Ja ne bih bio kadar suditi čovjeku i grditi ga. Upravo zato što sam jedno s Isusom dolazim neposredno grditi čovjeka i suditi mu. Djelo u ovoj etapi u potpunosti se nadograđuje na djelo iz prethodne etape. Zato samo takvo djelo može dovesti čovjeka, korak po korak, do spasenja. Isus i ja dolazimo od jednog Duha. Iako nismo povezani u tijelu, Naš je Duh jedan; iako sadržaj onoga što činimo i djelo koje poduzimamo nisu isti, Mi smo u biti slični; Naša tijela imaju različita obličja, ali to je zbog promjene doba i različitih zahtjeva Naših djela; Naše službe nisu slične, tako da su djelo koje stvaramo i naravi koje čovjeku otkrivamo također različiti. Zato se ono što čovjek danas vidi i razumije razlikuje od onoga u prošlosti, a to je posljedica promjene doba. Unatoč tome što se Oni razlikuju po spolu i obličju Svojih tijela i nisu od istog roda niti su rođeni u istom razdoblju, Njihov je Duh ipak jedno. Unatoč tome što Njihova tijela ne dijele ni krv ni fizičku sličnost bilo koje vrste, ne može se poreći da su Oni utjelovljena tijela Božja u dvije različite epohe. Nepobitna je istina da su Oni utjelovljena tijela Božja. Međutim, Oni ne potječu od iste loze niti govore isti ljudski jezik (jedno je bio muškarac koji je govorio jezikom Židova, a drugo je žensko koje govori samo kineski). Zbog tih su razloga Oni živjeli u različitim zemljama da bi obavili djelo koje svakome od njih priliči, i to u različitim epohama. Unatoč činjenici da su isti Duh, da posjeduju istu bit, između Njihovih obličja nema nikakve sličnosti. Jedino što Im je zajedničko jest ista ljudskost, ali što se tiče vanjskog izgleda Njihovih tijela i okolnosti Njihova rođenja, Oni nisu slični. Te stvari ne utječu na Njihova djela niti na znanje koje čovjek ima o Njima zato što su Oni, na kraju krajeva, isti Duh i nitko Ih ne može razdvojiti. Iako nisu u krvnom srodstvu, Njihovim čitavim bićima upravlja Njihov Duh, koji Im dodjeljuje različita djela u različitim razdobljima, a i Njihova tijela dolaze iz različitih loza. Jahvin Duh nije otac Isusova Duha, a Isusov Duh nije sin Jahvina Duha: Oni su jedan te isti Duh. Isto tako, utjelovljeni Bog današnjice i Isus nisu u krvnom srodstvu, ali Oni su jedno zato što je Njihov Duh jedan. Bog može obaviti djelo milosrđa i blagosti, kao i pravednog suda i grdnje čovjeka, i bacanja kletvi na čovjeka; i na kraju, On može obaviti i djelo uništenja svijeta i kažnjavanja zlih. Zar On ne čini sve to Sâm? Zar nije to svemoć Božja? On je bio u stanju i proglasiti zakone za čovjeka i izdati mu zapovijedi, a također je bio u stanju prve Izraelce uvesti u život na zemlji i voditi ih u izgradnji hrama i oltara, držeći sve Izraelce pod Svojom vlašću. Zbog Svojeg autoriteta živio je na zemlji s narodom Izraela dvije tisuće godina. Izraelci se nisu usudili pobuniti protiv Njega; svi su duboko poštovali Jahvu i držali se Njegovih zapovijedi. Takvo je bilo djelo obavljeno zahvaljujući Njegovu autoritetu i Njegovoj svemoći. Zatim je, u Doba milosti, Isus došao otkupiti cijeli posrnuli ljudski rod (ne samo Izraelce). Pokazao je milosrđe i blagost prema čovjeku. Isus kojeg je čovjek vidio u Doba milosti bio je ispunjen blagošću i uvijek je bio blagonaklon prema čovjeku jer je došao spasiti čovjeka od grijeha. Bio je u stanju ljudima opraštati njihove grijehe sve dok Njegovo raspeće nije u potpunosti otkupilo čovjeka od grijeha. U tom razdoblju Bog se pojavio pred čovjekom s milosrđem i blagošću; to jest, On je čovjeku postao žrtva za grijeh i bio je raspet zbog čovjekovih grijeha kako bi zauvijek mogli biti oprošteni. Bio je milosrdan, suosjećajan, strpljiv i pun ljubavi. A svi oni koji su slijedili Isusa u Doba milosti također su nastojali biti strpljivi i ispunjeni ljubavlju u svakom pogledu. Mogli su dugo trpjeti i nikad nisu uzvraćali nasiljem, čak ni kada su ih tukli, proklinjali ili kamenovali. Ali u posljednjoj etapi više ne može biti tako. Djelo Isusa i Jahve nije bilo sasvim isto iako su Oni bili od jednog Duha. Jahvino djelo nije dovršilo doba, već je upravljalo dobom uspostavljajući život ljudskog roda na zemlji, a djelo današnjice jest pobijediti duboko iskvarene narode neznabožaca i voditi ne samo Božji izabrani narod Kine, već i čitav svemir i sav ljudski rod. Možda ti se čini da se to djelo obavlja samo u Kini, ali ono se zapravo već počelo širiti izvan njenih granica. Zašto ljudi izvan Kine uvijek iznova tragaju za istinitim putem? Zato što je Duh već počeo djelovati, a riječi koje se danas izgovaraju upućene su ljudima širom svemira. S tim je polovina djela već pokrenuta. Od postanka svijeta do danas Duh Božji pokreće ovo veliko djelo, a povrh toga u različitim dobima i među različitim narodima obavlja različito djelo. Ljudi svakog doba vide drugačiju Njegovu narav, koja se prirodno otkriva kroz različito djelo koje obavlja. On je Bog, ispunjen milosrđem i blagošću; On je čovjekova žrtva za grijeh i čovjekov pastir; ali On je i čovjekov sud, grdnja i kletva. Mogao je uvesti čovjeka u dvije tisuće godina dug život na zemlji, a mogao je i otkupiti iskvareni ljudski rod od grijeha. Danas je On u stanju i pobijediti ljudski rod, one koji Ga ne poznaju, i natjerati ih da padnu ničice pod Njegovom vlašću tako da Mu se svi u potpunosti pokore. Na kraju, On će spaliti sve što je nečisto i nepravedno u ljudima širom svemira kako bi im pokazao da On nije samo milosrdan i blagonaklon Bog, da nije samo Bog mudrosti i čudesnih djela, da nije samo sveti Bog, već, štoviše, Bog koji sudi čovjeku. Za one zle među ljudima On je oganj, sud i kazna; za one koji će biti usavršeni On je nevolja, pročišćenje i iskušenje, ali i utjeha, oslonac, pružanje riječi, obračun i podrezivanje. A onima koji su izgnani On je kazna i odmazda.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dva utjelovljenja upotpunjuju značaj utjelovljenja.