Prije tog razdoblja od dvije tisuće godina tijekom kojeg je Jahve obavljao Svoje djelo čovjek nije znao ništa, a gotovo sav ljudski rod bijaše ogrezao u izopačenosti, sve dok prije uništenja svijeta potopom nije dostigao tako duboku razuzdanost i iskvarenost da su mu srca bila sasvim lišena Jahve, a Njegov put još im je više nedostajao. Ti ljudi nikad nisu razumjeli djelo koje je Jahve trebao obaviti; nedostajalo im je razuma, a znanja još i više i poput strojeva koji dišu bili su krajnje neuki u svemu što se ticalo čovjeka, Boga, svijeta, života i tako dalje. Na zemlji su se upuštali u brojna iskušenja, poput zmije, i govorili mnoge stvari koje su bile uvredljive za Jahvu, ali ih On, jer su bili neuki, nije grdio niti ih je ispravljao. Tek nakon potopa, kad je Noa imao 601 godinu, Jahve se formalno ukazao pred Noom i poveo njega i njegovu obitelj, vodeći ptice i životinje koje su preživjele potop zajedno s Noom i njegovim potomcima sve do kraja Doba zakona, koje je potrajalo ukupno 2500 godina. On je u Izraelu djelovao, točnije formalno djelovao, ukupno 2000 godina, da bi potom u Izraelu i izvan njega istovremeno djelovao još 500 godina, što ukupno iznosi 2500 godina. U tom je razdoblju Izraelce podučio da, kako bi služili Jahvi, trebaju sagraditi hram, obući svećeničku odoru i zorom bosi ulaziti u hram kako im cipele ne bi ukaljale hram i kako se oganj s vrha hrama ne bi spustio na njih i nasmrt ih spalio. Oni su poslušno obavljali svoje dužnosti i pokoravali se Jahvinim planovima. Molili su se Jahvi u hramu i, nakon što su primili Jahvino otkrivenje, odnosno nakon što je Jahve progovorio, poveli su mnoštvo i podučavali ga da se treba bojati štovanje Jahve – svojeg Boga. I Jahve im reče da trebaju sagraditi hram i oltar te da u vrijeme koje je Jahve odredio, odnosno na Pashu, na oltaru pripreme novorođenu telad i janjad te ih prinesu kao žrtve Jahvi, ne bi li ih na taj način obuzdao i u njihova srca usadio strahopoštovanje prema Jahvi. Poštovanje tog zakona postalo je mjerilo njihove odanosti Jahvi. Jahve im je također odredio šabat, sedmi dan Svojeg stvaranja. Dan poslije šabata učinio je prvim danom, danom tijekom kojeg trebaju veličati Jahvu, prinositi Mu žrtve i svirati za Njega. Na taj dan Jahve je sazvao sve svećenike da ljudima razdijele žrtve s oltara kako bi ljudi jeli i kako bi mogli uživati u žrtvama s Jahvinog oltara. I Jahve im reče da su blagoslovljeni, da su sudionici Njegovi i da su oni Njegov izabrani narod (što je bio Jahvin zavjet s Izraelcima). Upravo zbog toga narod Izraela i dandanas govori da je Jahve samo njihov Bog, a ne i Bog neznabožaca.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Djelo u Doba zakona.