U Doba zakona Jahve je utvrdio brojne zapovijedi kako bi ih Mojsije prenio Izraelcima koji su ga pratili na povratku iz Egipta. Te zapovijedi Jahve je dao Izraelcima i one nisu imale nikakve veze s Egipćanima; one su trebale obuzdati Izraelce, a On je zapovijedi upotrijebio kako bi im ispostavio Svoje zahtjeve. Jesu li svetkovali šabat, jesu li poštovali svoje roditelje, jesu li štovali idole i tako dalje – sve su to bila načela prema kojima im je suđeno jesu li grešni ili pravedni. Među njima je bilo nekih koje je pogodio Jahvin oganj, nekih koji su kamenovani do smrti i nekih koji su dobili Jahvin blagoslov, a to je određivano prema tome jesu li poštovali te zapovijedi ili ne. Oni koji nisu poštovali šabat kamenovani su do smrti. Svećenike koji nisu poštovali šabat pogodio je Jahvin oganj. Oni koji nisu iskazivali poštovanje prema svojim roditeljima također su kamenovani do smrti. Jahve je sve to pohvalio. Jahve je uspostavio Svoje zapovijedi i zakone kako bi ljudi, dok ih On vodi kroz život, slušali Njegovu riječ, pokoravali joj se i kako se protiv Njega ne bi bunili. On je te zakone koristio kako bi novorođeni ljudski rod držao pod kontrolom i postavio čvršće temelje za Svoje buduće djelo. I tako je, na osnovu djela koje je Jahve obavio, prvo doba nazvano Doba zakona. Iako je Jahve mnogo toga izjavio i mnoga djela obavio, On je samo pozitivno usmjeravao ljude, poučavajući te neuke ljude kako da budu čovječni, kako da žive, kako da razumiju Jahvin put. Djelo koje je On obavio najvećim dijelom je imalo za cilj da ljude potakne da poštuju Njegov put i slijede Njegove zakone. Djelo je obavljeno na ljudima koji su bili tek neznatno iskvareni; ono nije dosezalo tako daleko da preobrati njihovu narav ili napredak u njihovu životu. On je zakone koristio samo kako bi ograničio i kontrolirao ljude. Za Izraelce tog vremena Jahve je bio samo Bog u hramu, Bog na nebesima. Bio je stub sazdan od oblaka, stub sazdan od ognja. Sve što je Jahve od njih tražio bilo je da poštuju ono što ljudi danas poznaju kao Njegove zakone i zapovijedi – moglo bi se čak reći i pravila – jer ono što je Jahve činio nije imalo za cilj da ih preobrazi, već da im pruži više onoga što čovjek treba imati i da ih poduči iz Svojih vlastitih usta jer, nakon što je stvoren, čovjek nije imao ništa od onoga što je trebalo posjedovati. I tako je Jahve dao ljudima stvari koje trebaju posjedovati radi svojih života na zemlji, učinivši da ljudi koje je On vodio nadmaše svoje pretke Adama i Evu jer ono što im je Jahve dao nadmašilo je ono što je dao Adamu i Evi u početku. Bez obzira na to, djelo koje je Jahve obavio u Izraelu trebalo je samo usmjeravati ljudski rod i navesti ga da prepozna svojeg Stvoritelja. On ga nije pobjeđivao niti preobražavao, već samo usmjeravao. To je bit Jahvina djela u Doba zakona. To je pozadina svega, istinita priča, bit Njegova djela u čitavom Izraelu i početak Njegova šest tisuća godina dugog djela – držati ljudski rod pod kontrolom Jahvine ruke. Iz toga se izrodilo još djela zacrtanih u Njegovu šest tisućljetnom planu upravljanja.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Djelo u Doba zakona.