Svakodnevne riječi Božje: Tri etape djela, Odlomak 22

27 May 2023

Djelo koje je Isus činio bilo je u skladu s potrebama čovjeka toga doba. Njegov zadatak bio je otkupiti ljudski rod, oprostiti mu grijehe, stoga je Njegova narav u potpunosti bila sazdana na poniznosti, strpljenju, ljubavi, pobožnosti, trpeljivosti, milosrđu i dobroti. Ljudskom rodu donio je obilje milosti i blagoslova, a sve ono u čemu su ljudi mogli uživati, dao im je na uživanje: mir i sreću, Svoju trpeljivost i ljubav, Svoje milosrđe i dobrotu. U to vrijeme obilje mogućnosti za uživanje s kojim su se ljudi susretali – osjećaj mira i sigurnosti u srcu, osjećaj utjehe u duši i njihova ovisnost o Isusu Spasitelju – bilo je potpuno primjereno dobu u kojem su živjeli. U Doba milosti Sotona je već bio iskvario čovjeka, pa je za ostvarenje djela otkupljenja čitavog ljudskog roda bilo potrebno obilje milosti, beskonačna trpeljivost i strpljenje, pa čak i više od toga – žrtva dovoljna za otkupljenje ljudskih grijeha, kako bi se postigao učinak. Ono što je ljudski rod vidio u Doba milosti bila je samo Moja žrtva za otkupljenje ljudskih grijeha: Isus. Sve što su znali bilo je da Bog može biti milostiv i trpeljiv, a sve što su vidjeli bila je Isusova milost i dobrota. To je bilo upravo zato što bijahu rođeni u Doba milosti. I tako, prije no što su mogli biti otkupljeni, morali su uživati u mnogim vrstama milosti koje im je Isus darivao kako bi od nje imali koristi. Tako su im, uživanjem u milosti, grijesi mogli biti oprošteni, a uživanjem u Isusovoj trpeljivosti i strpljenju mogli su i dobiti priliku za otkupljenje. Tek su kroz Isusovu trpeljivost i strpljenje stekli pravo na oproste i na uživanje u obilju milosti koju im je darivao Isus. Baš kao što je Isus rekao: Nisam došao otkupiti pravednike, nego grešnike, da grešnicima omogućim oproštaj njihovih grijeha. Da je Isus, nakon što se utjelovio, poprimio narav koja osuđuje, proklinje i nema razumijevanja za ljudske prijestupe, čovjek nikada ne bi imao priliku za otkupljenje i zauvijek bi ostao grešan. Da je bilo tako, šest tisućljetni plan upravljanja zaustavio bi se u Doba zakona, a Doba zakona produžilo bi se za šest tisuća godina. Ljudski grijesi postali bi još brojniji i teži, a stvaranje ljudskog roda bilo bi uzaludno. Ljudi bi jedino mogli služiti Jahvi prema zakonu, ali bi njihovi grijesi nadmašili grijehe prvostvorenih ljudi. Što je Isus više volio ljudski rod, opraštajući mu grijehe i donoseći mu dovoljno milosti i dobrote, to je ljudski rod sve više stjecao pravo da ga Isus spasi, da se nazove izgubljenom janjadi za čije je otkupljenje Isus platio visoku cijenu. U ovo djelo Sotona se nije mogao uplesti, jer se Isus prema svojim sljedbenicima odnosio kao što se brižna majka odnosi prema djetetu na svojim njedrima. On se na njih nije ljutio niti ih je prezirao, već ih je neprestano tješio. Nikada se na njih nije žestio, već je prema njihovim grijesima bio trpeljiv, praveći se da ne vidi njihovu glupost i neznanje, do te mjere da je govorio: „Oprostite drugima sedamdeset puta sedam puta”. Tako je On Svojim srcem preobrazio srca drugih i samo tako su ljudi kroz Njegovu trpeljivost dobili oprost za svoje grijehe.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Istinita priča o djelima iz Doba otkupljenja.

Pogledajte dodatne sadržaje

Ukazala vam se velika sreća što ste posjetili našu internetsku stranicu, jer ćete imati priliku zadobijete Božje blagoslove i pobjegnete iz mučna života. Pridružite se našoj zajednici kako biste doznali više o tome. Pristup stranici je besplatan.

Ostali videozapisi

Leave a Reply

Podijeli

Otkaži

Povežite se s nama preko Messengera