Ako ljudi ostanu zaglavljeni u Dobu milosti, nikad se neće riješiti svoje iskvarene naravi, a kamoli spoznati suštinsku Božju narav. Ako ljudi stalno žive u obilju milosti, ali im način života ne omogućava spoznati Boga niti Mu udovoljiti, nikad neće istinski zadobiti Boga u svojoj vjeri u Njega. Takva vrsta vjere zaista je jadna. Kad pročitaš ovu knjigu, kad iskusiš svaki korak djela utjelovljenog Boga u Doba kraljevstva, osjetit ćeš kako se tvoje dugogodišnje želje konačno ostvaruju. Osjetit ćeš da si tek sada zaista ugledao Boga licem u lice, da si tek sada ugledao Njegov lik, čuo Njegove osobne izjave, shvatio mudrost Njegova djela i istinski osjetio koliko je On praktičan i svemoguć. Osjetit ćeš da si stekao mnogo toga što ljudi u prošlim vremenima nikad nisu vidjeli ni posjedovali. U tom trenutku jasno ćeš spoznati što znači vjerovati u Boga i što znači uskladiti se s Božjim namjerama. Naravno, ako se budeš držao gledišta iz prošlosti i odbacivao ili poricao činjenicu o drugom utjelovljenju Božjem, ostat ćeš praznih ruku, ne stekavši ništa, a na kraju ćeš još biti proglašen krivim zbog suprotstavljanja Bogu. Oni koji su u stanju pokoriti se istini i pokoriti se djelu Božjem potpast će pod ime drugog utjelovljenog Boga – Svemogućeg Boga. Moći će prihvatiti usmjeravanje od Boga osobno te steći sve veće i više istine, kao i stvarni život. Oni će ugledati viziju koju ljudi iz prošlosti nikad nisu vidjeli: „Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; noge mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih; u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi” (Otk 1,12–16). Ova je vizija izraz cjelokupne Božje naravi, a izraz Njegove cjelokupne naravi također je izraz djela Božjeg u Njegovu sadašnjem utjelovljenju. U bujicama grdnji i sudova, Sin čovječji Svoju suštinsku narav izražava izjavama, dopuštajući svima koji prihvate Njegovu grdnju i sud da vide pravo lice Sina čovječjeg, koje je vjeran prikaz lica Sina čovječjeg koje je Ivan vidio. (Naravno, onima koji ne prihvate djelo Božje u Doba kraljevstva sve će ovo biti nevidljivo.) Pravo lice Božje ne može se do kraja opisati ljudskim jezikom, pa Bog koristi metodu kojom izražava Svoju suštinsku narav kako bi čovjeku pokazao Svoje pravo lice. To znači da su svi oni koji su cijenili suštinsku narav Sina čovječjeg vidjeli pravo lice Sina čovječjeg jer je Bog prevelik i ne može se u potpunosti opisati ljudskim jezikom. Nakon što čovjek iskusi svaki korak Božjeg djela u Doba kraljevstva, spoznat će pravo značenje Ivanovih riječi kad je govorio o Sinu čovječjem među svijećnjacima: „Glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; noge mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih; u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi.” U tom trenutku, ti ćeš bez svake sumnje znati da ovo obično tijelo, koje je toliko toga izreklo, nesumnjivo predstavlja drugog utjelovljenog Boga. Štoviše, istinski ćeš osjetiti koliko si blagoslovljen i doživjet ćeš sebe kao nekoga tko ima više sreće od svih. Zar nisi voljan prihvatiti ovaj blagoslov?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Predgovor.