U ovoj, završnoj fazi djela, rezultati se postižu posredstvom riječi. Putem riječi čovjek uspijeva dokučiti mnoga otajstva, kao i djela koja je Bog činio tijekom prijašnjih naraštaja; putem riječi Duh Sveti prosvjetljuje čovjeka; putem riječi čovjek uspijeva razumjeti otajstva koja prošli naraštaji nikad ranije nisu razotkrili te djela proroka i apostola iz davno prošlih vremena i načela po kojima su oni djelovali; putem riječi čovjek uspijeva shvatiti i narav Boga Samoga, vlastiti bunt i otpor, te spoznati svoju bit. Kroz sve ove faze djela i kroz sve izgovorene riječi, čovjek upoznaje djelo Duha, djelo koje izvršava Božje utjelovljeno tijelo i, povrh toga, cjelokupnu narav Njegovu. I tvoje poznavanje Božjeg djela upravljanja tijekom šest tisuća godina također je stečeno posredstvom riječi. Nisu li i spoznaja tvojih nekadašnjih predodžbi i to što si ih uspio ostaviti po strani također postignuti putem riječi? U prethodnoj je fazi Isus činio znamenja i čuda, ali u ovoj fazi nema nikakvih znamenja, niti čuda. Nisi li i do svojeg razumijevanja razloga zbog kojih Bog više ne čini znamenja i čuda došao putem riječi? Prema tome, riječi izgovorene tijekom ove faze nadmašuju djelo koje su činili apostoli i proroci minulih pokoljenja. Čak ni proročanstvima koja su proroci kazivali ne bi mogao biti ostvaren ovaj rezultat. Proroci su kazivali samo proročanstva, govorili o onome što će se u budućnosti zbivati, ali ne i o djelu koje je Bog u to vrijeme želio učiniti. Nisu govorili da bi usmjeravali živote ljudi, darivali istinu ljudskom rodu ili im otkrili otajstva, a ponajmanje da bi ljudima darivali život. U riječima rečenim u ovoj fazi ima istine i pretkazanja, ali one uglavnom služe da čovjeku podare život. Sadašnje se riječi razlikuju od pretkazanja proroka. Svrha ove faze djela jeste život čovjekov i promjena njegove životne dispozicije, a ne proricanje. Prvu fazu činilo je djelo Jahve: trebalo je da Njegovo djelo čovjeku utre put ka obožavanju Boga na zemlji. Bilo je to djelo početka, kojim se tražilo izvorište obavljanja djela na zemlji. U to je vrijeme Jahve Izraelce podučavao da svetkuju šabat, poštuju svoje roditelje i žive jedni s drugima u miru. To je tako bilo zato što ljudi tog vremena nisu shvaćali što je to što čovjeka čini čovjekom, niti su razumijevali kako trebaju živjeti na zemlji. Stoga je bilo nužno da On u ovoj prvoj fazi djela usmjeri ljude kako da žive. Ništa od onoga što im je Jahve kazivao nije ranije bilo poznato ljudima, niti su se oni time odlikovali. U to je vrijeme Bog uzdigao mnoge proroke kako bi kazivali proročanstva, a svi su oni to činili pod vodstvom Jahve. To je, jednostavno, bila jedna od stavki u Božjem djelu. Bog se u prvoj fazi nije utjelovio, te je stoga svim plemenima i narodima uputstva davao preko proroka. Kad je Isus u Svoje vrijeme obavljao djelo, On nije toliko govorio kao što to danas čini. Ova faza djela riječi u posljednjim danima nikad ranije nije bila učinjena, tijekom minulih doba i naraštaja. Iako su Izaija, Daniel i Ivan govorili mnoga proročanstva, njihova su proročanstva bila sasvim drugačija od riječi koje se danas izgovaraju. Ono što su oni kazivali bila su samo proročanstva, ali riječi koje se danas govore to nisu. Ako bih sve ovo što sada govorim pretočio u proročanstva, biste li ih mogli razumjeti? Ako bismo pretpostavili da se ono o čemu sam govorio odnosi na stvari koje će se desiti tek pošto Ja odem, kako bi ti to onda mogao shvatiti? Djelo riječi nikada nije učinjeno u vrijeme Isusa, niti u Dobu zakona. Možda će netko reći: „Nije li i Jahve također govorio riječi u vrijeme Njegova djela? Zar nije i Isus, pored iscjeljivanja bolesti, izgona demona i predočavanja znamenja i čuda, također govorio riječi u vrijeme Svojeg djelovanja?” Među stvarima koje su izrečene postoje razlike. U čemu je bila bit riječi koje je govorio Jahve? On je samo usmjeravao ljude kako da žive svoj život na zemlji, pri tom se ne dotičući duhovnih stvari u životu. Zašto se kaže da je Jahve govorio da bi ljudima iz svih krajeva davao upute? Izraz „davati upute” znači eksplicitno saopćavati i izravno zapovijedati. On čovjeka nije opskrbljivao životom, već ga je, jednostavno, uzimao za ruku i podučavao kako da Ga se boji, bez suvišnih parabola. Djelo koje je Jahve učinio u Izraelu nije se sastojalo u orezivanju ili discipliniranju čovjeka, niti u donošenju suda i grdnje, već u usmjeravanju čovjeka. Jahve je Mojsiju zapovijedao da svojem narodu kaže da u pustinji skuplja manu. Svako jutro, prije svanuća, trebalo je da skupe taman toliko mane koliko će toga dana pojesti. Manu nije bilo moguće sačuvati za naredni dan, jer bi postala pljesniva. On ljudima nije držao predavanja, niti je razotkrivao njihovu prirodu, njihove misli i ideje. On ljude nije mijenjao, već ih je usmjeravao u tome kako trebaju živjeti. Ljudi toga vremena bili su nalik djeci – ništa nisu shvaćali i mogli su činiti samo osnovne mehaničke pokrete, te je stoga Jahve samo uveo zakone kojima će rukovoditi mnoštvom.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).