Tisućljećima je čovjek čeznuo biti svjedokom dolaska Spasitelja. Čovjek je čeznuo vidjeti Isusa Spasitelja kako jaše na bijelom oblaku dok silazi među one koji su čeznuli i žudjeli za Njim tisućama godina. Čovjek je također čeznuo da se Spasitelj vrati i ponovo sjedini s njima. Drugim riječima, žudio je da se Isus Spasitelj, koji je tisućama godina bio odvojen od ljudi, vrati i još jednom izvrši djelo otkupljenja koje je učinio među Židovima, da bude samilostan i pun ljubavi prema čovjeku, oprosti čovjeku grijehe i ponese ih na svojim plećima, pa čak i da na sebe primi sve ljudske prijestupe i tako izbavi čovjeka iz grijeha. Čovjek čezne za tim da Isus Spasitelj bude isti kao prije – Spasitelj koji je drag, srdačan i vrijedan poštovanja, koji se nikad ne srdi na čovjeka i nikad ga ne kudi, već mu prašta i na sebe prima sve njegove grijehe i koji će opet, čak i umrijeti na križu radi čovjeka. Otkako je Isus otišao, učenici koji su Ga slijedili, kao i svi sveci koji su spašeni u Njegovo ime, žarko su čeznuli za Njim i iščekivali Ga. Svi oni koji su spašeni milošću Isusa Krista u Doba milosti žudjeli su za tim radosnim trenutkom u posljednjim danima, kad Isus Spasitelj silazi na bijelom oblaku i pojavljuje se pred svim ljudima. Naravno, to je i zajednička želja svih onih koji danas prihvaćaju ime Isusa Spasitelja. Svi u svemiru koji znaju za spasenje Isusa Spasitelja očajnički su čeznuli da Isus Krist iznenada dođe kako bi ispunio ono što je obećao dok je bio na zemlji: „Vratit ću se baš kako sam i otišao.” Čovjek vjeruje da se, nakon raspeća i uskrsnuća, Isus vratio na nebo na bijelom oblaku da bi zauzeo svoje mjesto s desne strane Svevišnjega. Na sličan način Isus će ponovo, na bijelom oblaku (to je isti onaj oblak na kojem je Isus jahao kad se vratio na nebo), sići među one koji su očajnički čeznuli za Njim tisućama godina, a imat će židovski lik i nositi židovsku odjeću. Nakon što se pojavi pred ljudima, On će im dati hranu i učiniti da živa voda poteče za njih, i živjet će među ljudima, pun milosti i ljubavi, živ i stvaran. U sve takve predodžbe ljudi vjeruju. Ipak, Isus Spasitelj nije učinio to, već sasvim suprotno od onoga što je čovjek zamišljao. Nije došao među one koji su čeznuli za Njegovim povratkom i nije se pred svim ljudima pojavio jašući na bijelom oblaku. On je već stigao, ali čovjek to ne zna i ostaje u neznanju. Čovjek ga samo besciljno čeka, nesvjestan da je On već sišao na „bijelom oblaku” (oblaku koji je Njegov Duh, Njegova riječ, Njegova cjelokupna narav i sve što On jest) i da je sada među skupinom pobjednika koje će okupiti tijekom posljednjih dana. Čovjek ne zna ovo: kako Sveti Spasitelj Isus, unatoč svoj Svojoj naklonosti i ljubavi prema čovjeku, može djelovati u tim prljavim „hramovima” nastanjenim nečistim duhovima? Iako čovjek iščekuje Njegov dolazak, kako da se On pojavi pred onima što jedu meso nepravednika, piju krv nepravednika i nose odjeću nepravednika, pred onima koji vjeruju u Njega, ali ga ne poznaju i koji stalno nešto traže od Njega? Čovjek jedino zna da je Isus Spasitelj pun ljubavi i prepun samilosti i da je On žrtva za grijeh, ispunjena otkupljenjem. Međutim, čovjek nije ni svjestan da je On Sam Bog, koji je prepun pravednosti, veličanstva, gnjeva i osude, koji ima vlast i odiše dostojanstvom. Zbog toga, iako čovjek željno čezne i žudi za povratkom Otkupitelja, i čak svojim molitvama pokreće „Nebo”, Isus Spasitelj se ne pojavljuje pred onima koji vjeruju u Njega, ali Ga ne spoznaju.

„Jahve” je ime koje sam uzeo tijekom Svojeg djelovanja u Izraelu, a znači Bog Izraelaca (Božjeg izabranog naroda) koji se može sažaliti nad čovjekom, prokleti čovjeka i voditi čovjekov život. Bog koji posjeduje veliku moć i pun je mudrosti. „Isus” je Emanuel, što znači žrtva za grijeh puna ljubavi, puna samilosti i koja otkupljuje čovjeka. On je izvršio djelo Doba milosti i On predstavlja Doba milosti, i može predstavljati samo dio ostvarenja plana upravljanja. Drugim riječima, samo Jahve je Bog izabranog naroda Izraela, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, Bog Mojsijev i Bog čitavog izraelskog naroda. Stoga, u sadašnjem dobu, svi Izraelci, kao i židovski narod, štuju Jahvu. Prinose Mu žrtve na oltaru i služe Mu u hramu u svećeničkim odorama. Ono čemu se nadaju jest ponovno pojavljivanje Jahve. Samo je Isus Otkupitelj čovječanstva i On je žrtva za grijeh koja je otkupila grijehe čovječanstva. Naime, ime Isusovo potječe iz Doba milosti i nastalo je zbog djela otkupljenja u Dobu milosti. Ime Isusovo je nastalo da bi se ljudi iz Doba milosti mogli ponovo roditi i biti spašeni te predstavlja posebno ime za otkupljenje čitavog čovječanstva. Dakle, ime Isus predstavlja djelo otkupljenja i označava Doba milosti. Ime Jahve je posebno ime za izraelski narod koji je živio pod zakonom. U svakom dobu i svakoj fazi djela, Moje ime nije neutemeljeno, već ima reprezentativnu važnost: svako ime predstavlja jedno doba. „Jahve” predstavlja Doba zakona i počasno je ime koje je izraelski narod dodijelio Bogu kojem su se klanjali. „Isus” predstavlja Doba milosti i ime je Boga svih onih koji su otkupljeni tijekom Doba milosti. Ako čovjek još uvijek čezne za dolaskom Isusa Spasitelja tijekom posljednjih dana i još uvijek očekuje da On dođe u liku koji je imao u Judeji, onda bi se čitav šest-tisućljetni plan upravljanja prekinuo u Dobu Otkupljenja i ne bi se mogao dalje ostvarivati. Štoviše, posljednji dani nikada ne bi nastupili, a spomenuto doba nikada ne bi bilo okončano. To je zato što se uloga Isusa Spasitelja sastoji samo u otkupljenju i spasenju čovječanstva. Uzeo sam ime Isus samo radi svih grešnika iz Doba milosti, ali to nije ime kojim ću cijelo čovječanstvo dovesti do kraja. Iako imena Jahve, Isus i Mesija predstavljaju Moj Duh, ona samo označavaju različita doba Mojeg plana upravljanja, a ne predstavljaju Mene u potpunosti. Imena kojima Me ljudi na zemlji oslovljavaju ne mogu izraziti Moju cjelokupnu narav i sve što jesam. To su samo različita imena kojima me nazivaju u različitim dobima. Zbog toga, kad nastupi završno doba – doba posljednjih dana – Ja ću ponovo promijeniti ime. Neću se zvati ni Jahve, ni Isus, a ni Mesija – bit ću Sâm Svemogući Bog i pod tim imenom ću cijelo to doba privesti kraju. Nekoć su me zvali Jahve. Zvali su me još i Mesijom, a ljudi su me jedno vrijeme s ljubavlju i štovanjem nazivali Isusom Spasiteljem. Danas, međutim, više nisam ni Jahve ni Isus koje su ljudi poznavali u prošlim vremenima – Ja sam Bog koji se vratio u posljednjim danima, Bog koji će okončati to doba. Ja sam Sâm Bog koji se uzdiže s kraja Zemlje, ispunjen cjelokupnom Svojom naravi i pun autoriteta, časti i slave. Ljudi se nikad nisu bavili Mnome, nikad Me nisu upoznali i uvijek su bili neupućeni u Moju narav. Od stvaranja svijeta do danas, nitko Me nije vidio. To je Bog koji se pojavljuje čovjeku u posljednjim danima, ali je skriven među ljudima. On stanuje među ljudima, istinit i stvaran, kao žarko sunce i ognjeni plamen, ispunjen snagom i prepun vlasti. Nema te osobe niti stvari kojoj se neće suditi po Mojoj riječi, i nema osobe niti stvari koja neće biti ognjem očišćena. Na kraju će svi narodi biti blagoslovljeni zbog Mojih riječi, ali i razbijeni u komade zbog njih. Tako će svi ljudi u posljednjim danima shvatiti da sam ja Spasitelj koji se vratio i da sam Svemogući Bog koji osvaja svo čovječanstvo. I svi će vidjeti da sam nekad bio žrtva za grijeh čovjeka, ali da sam u posljednjim danima postao i plamen sunca koji sve spaljuje, kao i Sunce pravednosti koje sve otkriva. Ovo je Moje djelo u posljednjim danima. Uzeo sam ovo ime i imam ovakvu narav da bi svi ljudi mogli vidjeti da sam ja pravedan Bog, žarko sunce i ognjeni plamen, te da bi se svi klanjali Meni, jedinom istinitom Bogu i da bi mogli vidjeti Moje pravo lice: Ja nisam samo Bog Izraelaca, i nisam samo Otkupitelj; ja sam Bog svih stvorenja na nebesima, zemlji i u morima.

Kada bi Spasitelj stigao tijekom posljednjih dana i opet se zvao Isusom, i opet se rodio u Judeji i tamo izvršio Svoje djelo, onda bi time dokazao da sam Ja stvorio samo izraelski narod i samo izraelski narod otkupio, i da nemam nikakve veze s neznabošcima. Zar to onda ne bi osporilo Moje riječi da sam „Ja Gospod koji je stvorio nebo i zemlju i sve stvari”? Napustio sam Judeju i djelujem među neznabošcima jer Ja nisam samo Bog izraelskog naroda, već Bog svega stvorenoga. Ja se pojavljujem među neznabošcima tijekom posljednjih dana jer nisam samo Jahve, Bog naroda izraelskog, nego, štoviše, zato što sam Stvoritelj svih Mojih izabranika među neznabošcima. Ne samo da sam stvorio Izrael, Egipat i Libanon, nego i sve neznabožačke narode izvan Izraela. Zbog toga sam ja Gospodar svega stvorenoga. Ja sam Izrael koristio samo kao polaznu točku za Svoje djelo, koristio sam Judeju i Galileju kao uporišta za Svoje djelo otkupljenja, a sada koristim neznabožačke narode kao bazu iz koje ću čitavo doba privesti kraju. Završio sam dvije faze djela u Izraelu (ove dvije faze predstavljaju Doba zakona i Doba milosti), dok sam sljedeće dvije faze djela (Doba milosti i Doba kraljevstva) vršio u zemljama van Izraela. Među neznabožačkim narodima izvršit ću djelo osvajanja i tako okončati ovo doba. Ako Me čovjek stalno oslovljava imenom Isus Krist, a pritom ne zna da sam tijekom posljednjih dana otpočeo novo doba i da sam se upustio u novo djelo, i ako čovjek nastavi opsesivno iščekivati dolazak Isusa Spasitelja, onda ću takve nazivati ljudima koji ne vjeruju u Mene – to su ljudi koji Me ne poznaju i njihovo vjerovanje u Mene je lažno. Bi li takvi ljudi mogli svjedočiti o dolasku Isusa Spasitelja s neba? Oni ne čekaju Moj dolazak, već dolazak Kralja Židova. Oni ne čeznu za time da Ja uništim ovaj nečisti stari svijet, nego žude za drugim Isusovim dolaskom, nakon čega će biti otkupljeni. Raduju se što će Isus još jednom otkupiti cijelo čovječanstvo iz ove okaljane i nepravedne zemlje. Kako takvi ljudi mogu postati oni koji dovršavaju Moje djelo u posljednjim danima? Čovjekove želje ne mogu ispuniti Moje želje niti ostvariti Moje djelo, jer čovjek samo obožava i cijeni djelo koje sam već obavio, a uopće nije svjestan da Ja predstavljam Samoga Boga koji je uvijek nov i nikada star. Čovjek samo zna da sam ja Jahve i Isus i ne sluti da sam ja Onaj iz posljednjih dana koji će dovesti čovječanstvo do kraja. Sve za čim čovjek čezne i što zna potječe iz njegovih vlastitih predodžbi i to je samo ono što može vidjeti svojim očima. To nije u skladu s djelom koje činim, već u neskladu s njim. Kad bi se Moje djelo provodilo kako je čovjek zamislio, kada bi se ono završilo? Kada bi čovječanstvo moglo počinuti? I kako bih Ja mogao započeti sedmi dan, šabat? Ja djelujem prema Svojem planu i prema Svojoj svrsi, a ne prema namjerama čovjeka.