Provedba rada na pisanju članaka s iskustvenim svjedočanstvima uključuje važan korak provjere, koji ovisi o tome posjeduju li vođe i djelatnici istinu-stvarnost. Osim provjere vođa i djelatnika s relativno lošim kovom i onih koji su relativno slabi, vi biste se također trebali raspitati o onima s prosječnim kovom i razumjeti ih. Ako okruženje nije prikladno, možete poslati nekoga da se raspita i shvati situaciju te napravi detaljne bilješke. Ako okruženje dopušta, najbolje je osobno otići i stupiti u kontakt s nadzornikom ovog posla; postaviti pitanja, raspitati se i shvatiti specifičnu situaciju ovog posla te vidjeti koliko se dobro posao provodi. Ukratko, jednom kada se izda radni aranžman za pisanje članaka s iskustvenim svjedočanstvima, to nije nešto što se može završiti za mjesec ili dva. To nije privremeni zadatak, već dugoročan posao. Vođe i djelatnici ne bi smjeli samo pružati smjernice, nadzor, poticanje i provjeru unutar prvih mjesec ili dva nakon što je radni aranžman izdan i smatrati posao gotovim. Umjesto toga, moraju ovaj posao neprestano dugoročno pratiti. Trebaju otići slabijim crkvenim vođama i osobno im pružiti smjernice. Za crkvene vođe koji mogu samostalno provoditi radne aranžmane, također bi trebali primjenjivati redovite provjere kako bi razumjeli napredak rada i riješili sve probleme koji se pojave. To je odgovornost vođa i djelatnika. Stoga, jedna je stvar sigurna u vezi s radom vođa i djelatnika: oni nikada nemaju slobodnog vremena. Neki vođe i djelatnici uvijek misle: „Radni aranžmani su izdani i imao sam razgovor u zajedništvu o tome kako ih provesti. Završio sam svoj posao, nema se više što raditi. Zato ću obaviti neke prikladne poslove, poput pomaganja u kuhanju i ugošćivanju ili kupovine nekih svakodnevnih potrepština koje nedostaju braći i sestrama.” Oni postanu besposleni nakon izdavanja radnih aranžmana i osjećaju da su završili svoj posao i da nemaju više što raditi. To pokazuje da ne znaju kako raditi posao ili upravljati konkretnim zadacima. Zapravo, jednom kada se izdaju različiti radni aranžmani Božje kuće, sve dok Višnji nije pozvao na zaustavljanje, posao se mora nastaviti i ne može se zaustaviti na pola puta. Na primjer, rad na pisanju članaka s iskustvenim svjedočanstvima – je li Višnji pozvao na zaustavljanje ovoga? Je li bilo ikakve obavijesti koja kaže da se ovaj posao zaustavi? (Ne.) Dakle, kako bi vođe i djelatnici trebali obavljati ovaj posao? Nemojte da vas ponese samo entuzijazam koji brzo splasne. Kada se radni aranžman prvi put izda, vi ste vrlo entuzijastični, proaktivni i željni izvršiti ovaj posao. Međutim, ako nakon nekog vremena Višnji ne potiče, ne izdaje nove upute ili ne daje daljnje smjernice za ovaj radni aranžman, vi možete pomisliti da, budući da Višnji nije organizirao ništa novo, možete ignorirati ovaj posao. To nije prihvatljivo; to je zanemarivanje odgovornosti. Bez obzira na to koliko se dugo ovaj posao provodi i bez obzira na to je li Višnji tijekom tog vremena pitao o ovom poslu, poticao ga ili naglašavao, sve dok je ovaj posao povjeren tebi, trebaš ga preuzeti na svoja pleća i neprestano ga obavljati, dobro ga izvršavajući. Što znači „neprestano”? Znači da, sve dok Višnji ne pozove na zaustavljanje, vođe i djelatnici moraju pružati neprekinute i kontinuirane smjernice, nadzor, poticanje, provjeru i praćenje ovog posla. Osim ako ti ne odstupiš ili budeš smijenjen, sve dok si na svom položaju, ovaj posao je nešto što ti moraš dobro obavljati kao vođa ili djelatnik. To je također zadatak koji moraš neprestano provoditi i pratiti. Kako bi se to trebalo primjenjivati? Svaki put kad posjetiš crkvu, moraš pitati lokalne vođe i nadzornika ovog posla: „Kako napreduju članci sa svjedočanstvima u ovom razdoblju? Ima li dobrih, relativno dirljivih članaka sa svjedočanstvima? Ima li članaka s posebnim iskustvima?” Ako kažu da ima, ti bi trebao pregledati te članke. Ako doista sadrže praktična iskustva i istinski izgrađuju ljude, treba ih brzo predati. Svaki put kad posjetiš crkvu, moraš prvo pitati o ovoj stvari. To je konkretan zadatak koji moraš provesti, obveza koju ne smiješ izbjegavati – to je tvoja odgovornost. Bez obzira na to potiče li ovo Višnji ili pita li o ovome, ovaj zadatak je uključen u ono što ti moraš raditi. Ako su braća i sestre zauzeti obavljanjem svojih dužnosti i nemaju vremena pisati članke sa svjedočanstvima, ti ih moraš poticati, govoreći: „Pisanje dobrih članaka sa svjedočanstvima vrlo je korisno za ulazak u život Božjeg izabranog naroda, a to je također važna dužnost.” Međutim, neki vođe kažu: „Braća i sestre osjećaju da su napisali sva svoja iskustva i da nemaju više što pisati.” Je li ova izjava točna? Zapravo, mnoga detaljna iskustva ljudi ne primjećuju i previde ih. Tek kada pročitaju iskustvena svjedočanstva koja su napisali drugi, sjećaju se da su i oni imali slična iskustva. Stoga, pisanje članaka s iskustvenim svjedočanstvima zahtijeva pažljivo razmišljanje i promišljanje. Postoje mnoga iskustvena razumijevanja o kojima vrijedi pisati. Je li nedostatak vremena za pisanje valjan razlog? To je dužnost koju bi ljudi trebali obavljati. Bez obzira na to koliko su zauzeti, trebali bi odvojiti vrijeme za pisanje. Ako ne znaju napisati članak sa svjedočanstvima, trebali bi ga izdiktirati nekome drugome da ga zapiše i uredi, čime se stvara dobar članak. Na taj način, kroz tvoje poticanje i usmjeravanje, napisan je još jedan dobar članak s iskustvenim svjedočanstvom. Znaš li ti koliko ljudi ovaj članak može duhovno izgraditi? Koliko ljudi može od njega dobiti pomoć i korist? Ako ti ne nadzireš i ne pružaš usmjerenje, a lokalni crkveni vođe također nemaju osjećaj tereta, misleći da su braća i sestre napisali sva svoja iskustvena svjedočanstva i da nema više članaka za pisanje, onda ovaj dobar članak s iskustvenim svjedočanstvom neće ni nastati. Ponekad, kada posjetiš crkvu, neka braća i sestre neobavezno razgovaraju s tobom i kažu: „Pretrpio sam svakakve teškoće u svom životu. Nakon što sam povjerovao u Boga, također sam bio mnogo proganjan. Na svakom koraku puta, Bog me je vodio. Vidio sam Božja čudesna djela i shvatio da je sve određeno od Boga i da Bog uistinu ima suverenost nad svime – to je potpuno istina!” Nakon što ti ispričaju svoje iskustvo, pitaš ih jesu li ga zapisali kao članak, a oni kažu: „Ne, imam nisku razinu obrazovanja i ne znam pisati. Osim toga, drugi kažu da ovo iskustvo nema vrijednost.” „Kako tako divno iskustvo može biti bez vrijednosti?” kažeš im ti. „Nakon svakog koraka svog iskustva, duboko ste osjetili Božju suverenost, Božje vodstvo i Božje određenje. Koje bi iskustvo moglo biti vrjednije od ovoga? Takva iskustva treba zapisati i ne propustiti.” Ti tada brzo organiziraš obrazovaniju braću i sestre da im pomognu urediti ga. U roku od tri dana, napisan je dobar i izvrstan članak sa svjedočanstvom, a zatim je pretvoren u video s iskustvenim svjedočanstvom. Svi koji ga gledaju kažu: „Iskustvo protagonista je fantastično! Tako je izgrađujuće gledati ga! Uistinu pokazuje da je Bog suveren nad svime – točno je tako! To je sada potvrđeno u još većoj mjeri i naša je vjera u Boga porasla.” Drugi kažu: „Ovaj članak s iskustvenim svjedočanstvom napisan je vrlo praktično i vrlo je dirljiv. Bilo bi još bolje da se od njega snimi film!” Mnoga braća i sestre željno iščekuju da se brzo snimi film. Dakle, zato što su se vođe i djelatnici odnosili prema crkvenom radu s odgovornošću i odanošću, neobavezan razgovor mogao je dovesti do dobrog članka i dobrog materijala za film. Ovo je najbolje svjedočanstvo i najbolja tema za svjedočenje o Božjoj suverenosti i određenju. Takve priče mogu povećati vjeru tolikih ljudi i izgraditi mnoge! Što mislite o tome da vođe i djelatnici rade na ovaj način? Oni se u svom radu ne drže nikakve formalnosti. Kamo god idu, postavljaju pitanja, raspituju se i u interakciji su s braćom i sestrama, integrirajući se među njih bez držanja s visoka. Ne samo da imaju osjećaj tereta u svojim srcima, već i snažan osjećaj odgovornosti. Dosljednim činjenjem toga, oni prirodno postižu rezultate. Neće li to Bog pamtiti? To su dobra djela, zar ne? Recite Mi, je li naporno obaviti ovaj djelić posla? Zahtijeva li patnju? Zahtijeva li prolazak kroz vatru i vodu? Ne. Nije teško. Samo je potrebno uložiti svoje srce u to. S ovim poslom u svom srcu, kamo god ideš, postavljaš pitanja i raspituješ se: „Kako napreduje posao? Je li bilo dobrih članaka sa svjedočanstvima u ovom razdoblju? Za braću i sestre koji imaju iskustva, ali još nisu napisali članke, znate li ih vi usmjeriti da ispričaju svoja iskustva? Znate li im pomoći da se izraze i usmjeriti ih da ih zapišu?” Kamo god idete, uvijek morate razgovarati u zajedništvu o toj stvari, raditi stvari povezane s ovim poslom i govoriti riječi povezane s ovim poslom. Ne čini li ovakva primjena rad vođa i djelatnika obilnijim? Može li se dogoditi situacija da ste besposleni i nemate što raditi? (Ne.) Mogu li se vođe i djelatnici koji rade na ovaj način umoriti ili umrijeti od iscrpljenosti? (Ne.) Neće se umoriti niti umrijeti od iscrpljenosti, posao će imati rezultate i Bog će ga pamtiti. Ako ti radiš na ovaj način, mnogi će biti izgrađeni, a braća i sestre će osjetiti da je pisanje članaka s iskustvenim svjedočanstvima vrijedno i smisleno. Prije su mislili da njihova iskustva nemaju vrijednosti, ali kroz tvoje smjernice, razumjeli su kako pisati članke s iskustvenim svjedočanstvima. To također koristi njihovom ulasku u život. Samo kada radiš na ovaj način, ispunjavaš odgovornosti vođa i djelatnika.

Jeste li kroz razgovor u zajedništvu o tome kako vođe i djelatnici trebaju provjeravati rad naučili kako provjeravati rad? Provjeravanje rada ne znači tražiti greške ili sitničariti, već vidjeti kako je rad obavljen, je li organiziran, postoji li netko tko je zadužen za rad, kako rad napreduje, kakav je napredak, odvija li se glatko, obavlja li se rad u skladu s načelima, donosi li rezultate i tako dalje. Istovremeno, trebate promatrati, pregledati i procjenjivati učinkovitost rada, a zatim iz toga pronaći bolje i prikladnije načine za provedbu rada. Što se tiče radnog aranžmana kao što je aranžman pisanja članaka s iskustvenim svjedočanstvom, sve dok Višnji nije pozvao da se prekine, taj rad treba neprestano pratiti i provoditi, a to je korisno za ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Ako neki ljudi smatraju da već ima dovoljno iskustvenih svjedočanstava i da ih Božji izabrani narod ne može sve pročitati, može li se taj rad tada prekinuti? Ne može se prekinuti. Što je više iskustvenih svjedočanstava, to bolje; što ih je više, to će biti bogatija – to je ono što najviše pomaže Božjem izabranom narodu da uđe u istina-stvarnost. Neki novi vjernici, nakon što pročitaju ta iskustvena svjedočanstva, znat će kako iskusiti Božje djelo. Nakon što prođu kroz razdoblje iskustva i steknu rezultate, prirodno će moći napisati članke s iskustvenim svjedočanstvom. Neki ljudi s površnim iskustvima također se mogu izgraditi čitanjem onih relativno dubljih iskustvenih svjedočanstava te mogu postići dublja iskustva i napisati bolje članke sa svjedočanstvom. Ta svjedočanstva koriste i ljudima u religiji i Božjem izabranom narodu u Božjoj kući. Stoga se rad na pisanju članaka s iskustvenim svjedočanstvom nikada ne smije prekinuti. Vođe i djelatnici moraju neprestano pratiti taj rad i ne bi ga smjeli prekidati ni iz kojeg razloga ili isprike. To je važan posao u crkvi. Vođe i djelatnici trebali bi predvoditi u pisanju članaka s iskustvenim svjedočanstvom. Ta praksa najbolje otkriva posjeduju li istina-stvarnost. Ako ne mogu napisati članke s iskustvenim svjedočanstvom, nisu u skladu s mjerilom kao vođe ili djelatnici i ne mogu obavljati stvarni rad; treba ih smijeniti i eliminirati. Nakon što dobro obave taj rad, vođe i djelatnici trebaju neprestano posjećivati razne crkve kako bi se raspitali o napretku rada. Mogu postavljati pitanja i informirati se o radu: „Nekoliko braće i sestara u vašoj crkvi koji su relativno ozbiljni u svojoj težnji, svi imaju neka iskustva – mogu li oni napisati neke članke sa svjedočanstvom?” Također bi trebali pitati one koji su tek prihvatili istiniti put kako su ga istraživali i prihvatili te mogu li zapisati svoje dojmove o tome. Vođe i djelatnici ne samo da trebaju neprestano pitati, informirati se, pratiti i provoditi taj rad, već trebaju i provjeravati koliko je provedba dobra: „Jeste li u ovom razdoblju zadužili ljude da obavljaju taj rad? Koliko je članaka s iskustvenim svjedočanstvom napisano? Koliko ih je u skladu s mjerilom? Koji je udio članaka koji su u skladu s mjerilom?” Nadzornik odgovara: „Nakon posljednjeg razgovora u zajedništvu, u našoj je crkvi već napisano nekoliko članaka s iskustvenim svjedočanstvom, a nekoliko članaka koji su u skladu s mjerilom je predano. Neprestano smo obavljali taj rad.” To je u redu; to znači da si ovaj zadatak ispravno obavio. Imajući to na umu, postoji li izravna veza između sposobnosti crkve da proizvede istinske članke s iskustvenim svjedočanstvom i uloge vođa i djelatnika? S jedne strane, trebaš neprestano razgovarati u zajedništvu o tom aspektu rada; s druge strane, trebaš voditi primjerom, neprestano se raspitivati o radu, a također sudjelovati u radu i pratiti ga. Nakon što ga pratiš neko vrijeme i zatim napustiš tu crkvu, trebaš se kasnije vratiti kako bi provjerio provedbu. Nije li to ono što bi vođe i djelatnici trebali činiti? To je odgovornost vođa i djelatnika.

Vođe i djelatnici moraju ozbiljno shvatiti i ozbiljno provesti svaki radni aranžman koji izda Božja kuća. Trebali biste često koristiti radne aranžmane kako biste usporedili i provjerili sav rad koji ste obavili. Također biste trebali ispitati i promisliti o tome koje zadatke niste dobro obavili ili ispravno proveli tijekom ovog razdoblja. Za svaki zadatak koji je dodijeljen i koji se zahtijeva radnim aranžmanima, a koji je zanemaren, trebali biste ga brzo nadoknaditi i raspitati se o njemu. Ako si zauzet određenim zadatkom i ne možeš se odvojiti, možeš povjeriti drugima da provjere i prate rad koji nije dobro obavljen. Nemoj samo izdavati naredbe i misliti da je zadatak dovršen nakon što si dodijelio i organizirao rad, a zatim samo stajati po strani besposleno. Kao vođa, odgovoran si za sav rad, a ne samo za jedan zadatak. Ako vidiš da je određeni zadatak posebno važan, možeš nadgledati taj zadatak, ali također trebaš naći vremena za provjeru, usmjeravanje i praćenje drugih zadataka. Ako si zadovoljan samo time da dobro obaviš jedan zadatak i onda smatraš da je sve gotovo, a druge zadatke dodijeliš drugim ljudima ne mareći i ne pitajući za njih, to je neodgovorno ponašanje i zanemarivanje dužnosti. Ako si vođa, onda bez obzira za koliko si zadataka odgovoran, tvoja je odgovornost da neprestano postavljaš pitanja o njima i raspituješ se, te ih istovremeno provjeravaš i rješavaš probleme odmah čim se pojave. To je tvoj posao. I tako, bilo da si regionalni vođa, okružni vođa, crkveni vođa ili bilo koji vođa tima ili nadzornik, nakon što si upoznao opseg svojih odgovornosti, moraš često ispitivati obavljaš li stvaran posao, jesi li ispunio odgovornosti koje bi trebao ispuniti vođa ili djelatnik, kao i koje zadatke – od nekoliko tebi povjerenih – nisi obavio, koje ne želiš obaviti, koji su dali loše rezultate i za koje nisi shvatio načela. To su sve stvari koje bi trebao često ispitivati. Istovremeno, moraš naučiti razgovarati s drugim ljudima i postavljati im pitanja, te moraš naučiti kako u Božjim riječima i radnim aranžmanima tražiti plan, načela i put primjene. Prema bilo kojem radnom aranžmanu, bilo da se odnosi na administraciju, osoblje ili crkveni život, ili pak na bilo koju vrstu stručnog rada, ako se dotiče odgovornosti vođa i djelatnika, onda je to odgovornost koju vođe i djelatnici trebaju ispuniti i unutar je djelokruga za koji su vođe i djelatnici odgovorni – to su zadaci kojima bi se trebao baviti. Naravno, prioritete treba postaviti na temelju situacije; nijedan rad ne smije zaostajati. Neki vođe i djelatnici kažu: „Nemam tri glave i šest ruku. U radnom aranžmanu ima toliko zadataka; apsolutno ne mogu upravljati ako sam zadužen za sve njih.” Ako postoje neki zadaci u koje ne možeš osobno biti uključen, jesi li onda zadužio nekog drugog da ih obavi? Nakon što si to uredio, jesi li pratio i raspitivao se? Jesi li provjerio njihov rad? Sigurno si imao vremena za raspitivanje i provođenje provjere? Definitivno jesi! Neki vođe i djelatnici kažu: „Mogu raditi samo jedan posao odjednom. Ako me zamolite da provedem provjeru, mogu provjeriti samo jedan zadatak odjednom; više od toga je neizvedivo.” Ako je to slučaj, ti si ništarija, tvoj je kov izuzetno loš, nemaš radnu sposobnost, nisi prikladan da budeš vođa ili djelatnik i trebao bi odstupiti. Samo radi neki posao koji ti odgovara – nemoj uzrokovati kašnjenja u crkvenom radu i životnom rastu Božjeg izabranog naroda zato što je tvoj kov previše loš da bi obavljao posao; ako ti nedostaje ta razumnost, ti si sebičan i podao. Ako si prosječnog kova, ali si u stanju voditi računa o Božjim nakanama, voljan si se obučavati i osjećaš se nesigurno da možeš dobro obaviti posao, onda bi trebao potražiti nekoliko ljudi dobrog kova da surađuju s tobom u radu. To je dobar pristup i smatra se razumnim. Ako je tvoj kov previše loš i doista nisi sposoban preuzeti taj posao, a ipak želiš i dalje zauzimati taj položaj i uživati u njegovim povlasticama, onda si netko sebičan i podao. Vođe i djelatnici moraju posjedovati savjest i razum – to je od najveće važnosti. Bez iole takve ljudskosti, apsolutno ne mogu biti vođe ili djelatnici, a čak i ako obave malo posla, bit će lažni vođe koji će samo nanositi štetu Božjem izabranom narodu i ugrožavati rad crkve. Vođe i djelatnici trebaju voditi računa o Božjim nakanama; apsolutno se ne smiju ponašati diktatorski i preuzimati sve na sebe, da bi na kraju loše obavili sav posao i usporili sav crkveni rad, kao i ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Ne bi li to bio veliki prijestup? Stoga, ljudi s previše lošim kovom apsolutno ne mogu biti vođe i djelatnici. Oni kojima nedostaje bogobojazno srce i koji ne mogu voditi računa o Božjim nakanama još manje mogu biti vođe i djelatnici; ne mogu biti zaduženi ni za jedan zadatak. Vođama i djelatnicima važno je imati samosvijest. Ako ne možeš obavljati stvaran posao, ali i dalje želiš sve preuzeti na sebe i voliš uživati u statusnim povlasticama, to je oličenje lažnog vođe i trebao bi biti smijenjen i eliminiran.

Nakon razgovora u zajedništvu o odgovornostima koje bi vođe i djelatnici trebali ispuniti u vezi s radnim aranžmanima Božje kuće, imate li sada put o tome kako bi vođe i djelatnici trebali pristupiti radnim aranžmanima i provoditi ih? (Da.) Postoje li ikakve poteškoće? Među raznim zadacima navedenim unutar odgovornosti vođa i djelatnika o kojima smo razgovarali, neki se ljudi možda usredotočuju samo na jedan ili dva aspekta, dok drugi možda ne mogu ostvariti ni jedan ili dva aspekta. Ako vođe i djelatnici koji se mogu usredotočiti na jedan ili dva aspekta rada imaju dovoljan kov i također mogu naučiti pratiti druge aspekte rada, onda su u osnovi u skladu s mjerilom. Međutim, ako ostaju samo na razini propovijedanja doktrina i održavanja okupljanja, ali ne mogu obavljati konkretan posao, te se, kada se od njih zatraži da sudjeluju u provjeri i praćenju konkretnih zadataka, zabrinu, bez planova, koraka ili putova koje bi slijedili, ne znajući što učiniti, to ukazuje na loš kov. Mogu li ljudi lošeg kova provoditi radne aranžmane? (Ne.) Takvi vođe i djelatnici nisu u skladu s mjerilom. Kako biste se trebali nositi s takvim vođama i djelatnicima? Recite im: „Radni aranžmani su izdani i mi jasno razumijemo koje zadatke treba obaviti i kojih se načela treba držati, ali ti ne znaš što učiniti i nemaš put koji bi slijedio. A ipak se još uvijek usuđuješ s nama razgovarati i držati nam propovijedi. Trebao bi odmah odstupiti! Nisi dostojan da budeš vođa ili djelatnik, ne možeš ispuniti tu odgovornost. Brzo je predaj nekome sposobnom! Prestani ovdje izvikivati parole, nitko ne želi slušati!” Je li to prikladan način za rješavanje toga? (Da.) Ako ne znaš obavljati posao, koja je svrha slijepog izvikivanja parola! Svatko može pročitati riječi u radnim aranžmanima; svatko može govoriti doktrine – sve se svodi na to kako ti to zapravo radiš. Ako to ne možeš raditi, onda nisi prikladan da budeš vođa ili djelatnik. Nijedan zadatak nije jednostavan kao dva plus dva. Svaki zadatak zahtijeva da vođe i djelatnici razviju konkretne planove provedbe unutar opsega načela na temelju konkretne situacije. Istovremeno, moraju znati kako nadzirati, provjeravati i pratiti sve dok se rad ne provede ispravno, u potpunosti ispunjavajući zahtjeve radnih aranžmana, dok se ne dođe do cilja i ne postignu rezultati. Tek tada su ispunili odgovornosti vođa i djelatnika; tek tada su u skladu s mjerilom kao vođe i djelatnici.