Dvanaesta stavka: Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih (Peti dio)

Razni ljudi, događaji i stvari koji prekidaju i ometaju crkveni život

IX. Izbacivanje negativnosti

Danas nastavljamo naš razgovor u zajedništvu o dvanaestoj odgovornosti vođa i djelatnika: „Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, razgovarati u zajedništvu o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih.” Što se tiče raznih prekida i ometanja koji se javljaju u crkvenom životu, prošli put smo razgovarali u zajedništvu o osmom pitanju – širenju predodžbi – a danas ćemo razgovarati u zajedništvu o devetom – izbacivanju negativnosti. Izbacivanje negativnosti također je nešto o čemu se često čuje u svakodnevnom životu. Slično tome, postupke ili izjave koje su izbacivanje negativnosti također treba ograničiti i zaustaviti kada se pojave u crkvenom životu, jer izbacivanje negativnosti ne izgrađuje duhovno nijednu osobu; već ono utječe na ljude, ometa ih i nanosi im gubitak. Stoga, izbacivanje negativnosti jest negativna stvar, po prirodi slična drugim ponašanjima, postupcima i izjavama koje ometaju crkveni život; također može ometati ljude i imati štetne posljedice. Nitko ne može duhovno izgraditi druge niti im donijeti koristi izbacivanjem negativnosti; ono donosi samo štetne učinke i također može utjecati na normalno obavljanje njihovih dužnosti. Stoga, kada se u crkvi dogodi izbacivanje negativnosti, treba ga slično tome zaustaviti i ograničiti, a ne mu popuštati ili ga poticati.

A. Što je izbacivanje negativnosti

Prvo pogledajmo kako treba razumjeti i razlučiti izbacivanje negativnosti. Kako bismo trebali razlučiti izbacivanje negativnosti? Koje ljudske opaske i očitovanja predstavljaju izbacivanje negativnosti? Iznad svega, negativnost koju ljudi izbacuju nije pozitivna, to je nešto negativno što je u suprotnosti s istinom i nešto što proizlazi iz njihove iskvarene naravi. Posjedovanje iskvarene naravi dovodi do poteškoća u provođenju istine u djelo i u pokoravanju Bogu – i zbog tih poteškoća, u ljudima se otkrivaju negativne misli i druge negativne stvari. Te stvari nastaju u kontekstu njihovog pokušaja da provedu istinu u djelo; to su misli i gledišta koja utječu na ljude i ometaju ih kada pokušavaju primijeniti istinu, i u potpunosti su negativne stvari. Bez obzira na to koliko su te negativne misli i gledišta u skladu s ljudskim predodžbama i koliko razumno zvuče, one ne proizlaze iz razumijevanja Božjih riječi, a još manje su iskustveno znanje o Božjim riječima. Umjesto toga, proizvodi ih ljudski um i uopće nisu u skladu s istinom. Stoga su one aspekti negativnosti, negativne stvari. Namjera ljudi koji izbacuju negativnost jest pronaći mnogo objektivnih razloga za svoj neuspjeh u primjenjivanju istine, kako bi zaslužili suosjećanje i razumijevanje drugih ljudi. U različitim stupnjevima, te negativne izjave utječu na inicijativu ljudi u primjenjivanju istine i potkopavaju je, a mogu čak i spriječiti mnoge ljude da provode istinu u djelo. Te posljedice i negativni utjecaji čine da te stvari još više zaslužuju da budu okarakterizirane kao negativne, kao suprotstavljene Bogu i potpuno neprijateljske prema istini. Neki ljudi ne mogu proniknuti u bit negativnosti i misle da je česta negativnost normalna i da nema velikog utjecaja na ljudsku težnju za istinom. Takvo je razmišljanje pogrešno; zapravo, ima vrlo velik utjecaj, a ako nečija negativnost postane nepodnošljiva, lako može dovesti do izdaje. Tu strašnu posljedicu ne uzrokuje ništa drugo doli negativnost. Dakle, kako bi trebalo razlučiti i razumjeti izbacivanje negativnosti? Jednostavno rečeno, izbacivati negativnost znači navoditi ljude na pogrešan put i sprječavati ih da primjenjuju istinu; to je korištenje suptilnih taktika, naizgled normalnih metoda, da bi se ljude zaludilo i saplelo. Je li to štetno za njih? Zapravo je duboko štetno za njih. Dakle, izbacivanje negativnosti je nešto negativno, to Bog osuđuje; ovo je najjednostavnije tumačenje izbacivanja negativnosti. Što je onda točno negativna komponenta izbacivanja negativnosti? Koje su stvari negativne i mogu imati štetan utjecaj na ljude te uzrokovati smetnje i štetu crkvenom životu? Što negativnost uključuje? Ako ljudi imaju čisto razumijevanje Božjih riječi, hoće li riječi o kojima razgovaraju u zajedništvu sadržavati ikakvu negativnost? Ako ljudi imaju stav istinske pokornosti prema okolnostima koje im je Bog priredio, hoće li onda njihova spoznaja tih okolnosti sadržavati ikakvu negativnost? Kada sa svima podijele svoje iskustveno znanje, hoće li ono sadržavati ikakvu negativnost? Sigurno ne. U pogledu bilo čega što se događa u crkvi ili oko njih, ako su ljudi u stanju to prihvatiti od Boga, zauzeti ispravan pristup te imati stav traženja i pokornosti, hoće li onda njihova spoznaja, razumijevanje i iskustvo onoga što se događa sadržavati ikakvu negativnost? (Ne.) Apsolutno neće. Dakle, gledano s tih stajališta, što je točno negativnost? Kako se može razumjeti? Ne sadrži li negativnost stvari ove prirode – ljudsku neposlušnost, nezadovoljstvo, pritužbe i ogorčenost? Ozbiljniji slučajevi negativnosti također uključuju otpor, prkos, pa čak i galamu. Izricanje opaski koje sadrže te elemente može se okarakterizirati kao izbacivanje negativnosti. Dakle, sudeći prema tim očitovanjima, kada osoba izbacuje negativnost, postoji li u njenom srcu ikakva pokornost Bogu? Sigurno ne. Postoji li ikakva volja da se pobuni protiv tijela i riješi svoju negativnost? Ne – ne postoji ništa osim otpora, buntovništva i protivljenja. Ako su ljudska srca ispunjena tim negativnim stvarima – ako su njihova srca preuzele te negativne stvari – onda će to proizvesti otpor, buntovništvo i prkos prema Bogu. A ako je to slučaj, hoće li i dalje moći primjenjivati istinu i pokoravati se Bogu? Neće; sve što će se dogoditi jest da će se udaljiti od Boga i postati negativniji, a mogu čak i sumnjati u Boga, nijekati Ga i izdati Ga. Nije li to opasno? Svatko tko je često negativan sposoban je izbacivati negativnost, a izbacivati negativnost znači protiviti se Bogu i nijekati Ga; kao takvi, ljudi koji često izbacuju negativnost u stanju su izdati Boga i napustiti Ga u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu.

Sudeći prema značenju riječi „negativnost”, kada osoba postane negativna, njeno raspoloženje pada u vrlo nisko stanje i ona ulazi u loše stanje uma. Njeno je raspoloženje ispunjeno negativnim elementima, nedostaje joj stav aktivnog napredovanja i težnje naprijed, te joj nedostaju pozitivna, aktivna suradnja i traženje; štoviše, ne pokazuje nikakvu voljnu pokornost, pokazujući umjesto toga nevjerojatno malodušno raspoloženje. Što malodušno raspoloženje predstavlja? Predstavlja li ono pozitivne aspekte ljudskosti? Predstavlja li posjedovanje savjesti i razuma? Predstavlja li život s dostojanstvom, život unutar dostojanstva ljudskosti? (Ne.) Ako ne predstavlja te pozitivne stvari, što onda predstavlja? Može li predstavljati nedostatak istinske vjere u Boga, kao i nedostatak odlučnosti i riješenosti da se teži istini i proaktivno napreduje? Može li predstavljati snažno nezadovoljstvo trenutnom situacijom i teškoćama i nemogućnost da ih se razumije, te nespremnost da se prihvate činjenice sadašnjosti? Može li predstavljati situaciju u kojoj je nečije srce ispunjeno neposlušnošću, željom za prkosom i željom da se pobjegne od trenutne situacije i da se ona promijeni? (Da.) To su stanja koja ljudi pokazuju kada se s trenutnom situacijom suočavaju s negativnošću. Ukratko, bez obzira na sve, kada su ljudi negativni, njihovo nezadovoljstvo trenutnom situacijom i onim što je Bog uredio nije jednako nečemu tako jednostavnom kao što je puko pogrešno razumijevanje, neshvaćanje, nepoimanje ili nesposobnost doživljavanja. Nepoimanje može biti pitanje kova ili vremena, što je normalno očitovanje ljudskosti. Nesposobnost doživljavanja također može biti posljedica nekih objektivnih razloga, ali to se ne smatra negativnim stvarima. Neki ljudi također nisu u stanju doživjeti, ali kada se suoče sa stvarima koje ne razumiju ili ne mogu prozreti, ili stvarima koje ne mogu pojmiti ili doživjeti, molit će se Bogu i tražiti Njegove želje, čekati Božje prosvjetljenje i osvjetljenje, te aktivno tražiti od drugih i razgovarati u zajedništvu s njima. Međutim, neki su ljudi drugačiji; oni nemaju te putove primjene, niti imaju takav stav. Umjesto da čekaju, traže ili pronalaze nekoga s kim bi razgovarali u zajedništvu, oni u svom srcu razvijaju pogrešna shvaćanja, osjećajući da se događaji i okolnosti s kojima se susreću ne podudaraju s njihovim željama, sklonostima ili uobraziljama, što dovodi do neposlušnosti, nezadovoljstva, otpora, pritužbi, prkosa, galame i drugih takvih negativnih stvari. Nakon što razviju te negativne stvari, ne pridaju im veliku važnost, niti dolaze pred Boga da se mole i da promišljaju kako bi stekli spoznaju o vlastitom stanju i iskvarenosti. Ne čitaju Božje riječi da bi tražili Božje želje ili koristili Božje riječi za rješavanje problema, a još manje traže od drugih i razgovaraju u zajedništvu s njima. Umjesto toga, ustraju u tome da je ono u što vjeruju ispravno i točno, gajeći neposlušnost i nezadovoljstvo u svom srcu, i ostaju zarobljeni u negativnim emocijama. Kada su zarobljeni u tim emocijama, možda će ih moći držati zatomljenima i izdržati dan ili dva, ali tijekom dužeg razdoblja, u njihovim se mislima proizvode mnoge stvari, uključujući ljudske predodžbe i uobrazilje, ljudsku etiku i moral, ljudsku kulturu, tradicije, znanje i tako dalje. Oni koriste te stvari za procjenjivanje, kalkuliranje i razumijevanje problema s kojima se suočavaju, potpuno uhvaćeni u Sotoninu mrežu, što dovodi do raznih stanja nezadovoljstva i neposlušnosti. Iz tih iskvarenih stanja tada se pojavljuju razne pogrešne ideje i gledišta, a u njihovom srcu te se negativne stvari više ne mogu kontrolirati. Oni tada traže prilike da izliju i izbace te stvari. Kada im je srce ispunjeno negativnošću, kažu li oni: „Ispunjen sam negativnim stvarima u sebi; ne bih trebao govoriti nepromišljeno, da ne bih naštetio drugima. Ako mi se govori i ne mogu se suzdržati, govorit ću zidu ili nečemu što ne razumije ljudski govor”? Jesu li dovoljno dobronamjerni da to učine? (Ne.) Što onda čine? Traže prilike da imaju publiku koja će primiti njihove negativne stavove, opaske i emocije, koristeći to da iz svog srca izliju svoje različite negativne osjećaje poput nezadovoljstva, neposlušnosti i ogorčenosti. Vjeruju da je tijekom crkvenog života najbolje vrijeme za izbacivanje, i dobra prilika da izliju svoju negativnost, nezadovoljstvo i neposlušnost jer ima mnogo slušatelja i njihove riječi mogu utjecati na druge da postanu negativni i donijeti štetne posljedice crkvenom radu. Naravno, oni koji izbacuju negativnost ne mogu se suzdržati ni iza kulisa; oni uvijek izlijevaju svoj negativni govor. Kada nema mnogo ljudi da ih čuju kako izbacuju negativnost, to im nije uzbudljivo, ali kada se svi okupe, postaju energičniji. Sudeći prema emocijama, stanjima i drugim aspektima onih koji izbacuju negativnost, njihov cilj nije pomoći ljudima da razumiju istinu, proniknu u ono što je istinito, razjasne pogrešna shvaćanja ili sumnje u Boga, spoznaju sebe i svoju iskvarenu bit, ili riješe svoja pitanja buntovništva i iskvarenosti kako se ne bi bunili protiv Boga ili Mu se protivili, već Mu se pokorili. Njihovi su ciljevi u suštini dvojaki: s jedne strane, izbacuju negativnost kako bi izlili vlastite emocije; s druge strane, cilj im je privući više ljudi u negativnost i u zamku otpora i galame protiv Boga zajedno s njima. Stoga, čin izbacivanja negativnosti treba apsolutno zaustaviti unutar crkvenog života.

B. Razna stanja i očitovanja ljudi koji izbacuju negativnost

1. Izbacivanje negativnosti zbog nezadovoljstva time što su smijenjeni

To su u osnovi emocije i očitovanja negativnosti. Nakon što sam o ovome razgovarao u zajedništvu, ljudi bi se trebali usporediti s njima i vidjeti koja su od njihovih ponašanja, opaski i metoda u stvarnom životu izbacivanje negativnosti, i koje ih situacije navode da padnu u negativnost, što dovodi do izbacivanja negativnosti. Recite Mi, u tipičnim okolnostima, koje situacije uzrokuju da ljudi budu negativni? Koji su uobičajeni oblici negativnosti? (Kada je netko smijenjen ili kada je orezan, može razviti neku negativnost u svom srcu.) Biti smijenjen je jedan scenarij, biti orezan je drugi. Zašto smjenjivanje dovodi do negativnosti? (Neki ljudi, nakon što su smijenjeni, nemaju samospoznaje i misle da je njihov status doveo do njihove propasti. Tada kažu: „Što se više popneš, dublje ćeš pasti”, izražavajući neka negativna gledišta. Nemaju čisto razumijevanje o tome što znači biti smijenjen; neposlušni su u svojim srcima.) U njima postoji neposlušnost i nezadovoljstvo, što su negativne emocije. Žale li se? (Da. Osjećaju da su podnijeli teškoće i platili cijenu, da su uvijek naporno radili, a da zauzvrat nisu dobili ništa dobro, a ipak su bili smijenjeni. Zato kažu: „Teško je biti vođa; tko god postane vođa, nema sreće. Na kraju svi budu smijenjeni.”) Širenje ovih primjedbi je izbacivanje negativnosti. Ako su samo neposlušni i nezadovoljni, ali to ne šire, to još ne predstavlja izbacivanje negativnosti. Ako se iz neposlušnosti i nezadovoljstva postupno pojavi raspoloženje iznošenja pritužbi, i oni ne priznaju činjenicu da imaju loš kov i da nisu bili u stanju obaviti posao, a zatim počnu braniti svoju iskrivljenu logiku, stvarajući svakakve izjave, gledišta, izgovore, razloge, objašnjenja, opravdanja i tako dalje, dok se raspravljaju, tada iznošenje takvih opaski predstavlja izbacivanje negativnosti. Neki lažni vođe, koji su smijenjeni jer nisu radili stvarni posao, gaje neposlušnost i nezadovoljstvo u svom srcu, nemajući nimalo pokornosti; uvijek misle: „Da vidimo tko može zauzeti moje mjesto vođe. Drugi nisu ništa bolji od mene; ako ja ne mogu raditi posao, ni oni ne mogu!” Što ih čini neposlušnima? Misle da njihov kov nije loš i da su obavili mnogo posla, pa zašto su onda smijenjeni? To su unutarnje misli lažnih vođa. Ne promišljaju kako bi spoznali sebe i vidjeli jesu li uopće radili ikakav stvarni posao, koliko su stvarnih problema riješili, ili je li činjenica da su paralizirali crkveni rad. Rijetko razmatraju te stvari. Ne misle da je problem u tome što im nedostaje istina-stvarnost i što ne mogu proniknuti u stvari; radije vjeruju da, budući da su obavili mnogo posla, ne bi trebali biti okarakterizirani kao lažni vođe. To je primarni razlog njihove neposlušnosti i nezadovoljstva. Uvijek misle: „Godinama sam obavljao svoje dužnosti, ustajao rano i ostajao budan do kasno svaki dan, i za koga? Nakon što sam povjerovao u Boga, ostavio sam svoju obitelj, napustio karijeru, pa čak i riskirao da budem uhićen i zatvoren kako bih obavljao svoje dužnosti. Koliko sam teškoća podnio! A sada kažu da nisam radio stvarni posao i samo me smijene – to je tako nepravedno! Čak i ako nisam ništa postigao, podnio sam teškoće; ako ne teškoće, onda umor! S mojim kovom i sposobnošću da platim cijenu u svom radu, ako čak i za mene i dalje smatraju da nisam u skladu s mjerilom i smijene me, onda mislim da jedva da postoji ijedan vođa koji je u skladu s mjerilom!” Izbacuju li oni negativnost govoreći ove riječi? Postoji li među ovim rečenicama ijedna koja prenosi pokornost? Postoji li ijedan nagovještaj želje da se traga za istinom? Postoji li ikakvo promišljanje o sebi, poput: „Kažu da moj rad nije u skladu s mjerilom, pa što mi točno nedostaje? Koji stvarni posao nisam obavio? Koja očitovanja lažnog vođe pokazujem?” Jesu li promišljali o sebi na ovaj način? (Ne.) Dakle, kakva je priroda ovih riječi koje govore? Žale li se? Opravdavaju li se? Koja je svrha njihovog opravdavanja? Nije li to da bi dobili suosjećanje i razumijevanje ljudi? Ne žele li da više ljudi stane u njihovu obranu, da žale zbog nepravde koju su pretrpjeli? (Da.) Protiv koga onda galame? Ne raspravljaju li se s Bogom i ne galame li protiv Njega? (Da.) Takvim govorom oni se žale na Boga i protive Mu se. Njihova su srca ispunjena pritužbama, otporom i buntovništvom. I ne samo to, već im je cilj izbacivanjem negativnosti navesti više ljudi da ih razumiju, da suosjećaju s njima, i navesti više ljudi da razviju negativnost poput njih, potaknuti više ljudi da gaje pritužbe, otpor i prkos prema Bogu, ili da galame protiv Njega, baš poput njih. Ne izbacuju li oni negativnost kako bi postigli taj cilj? Njihov je cilj jednostavno otkriti većem broju ljudi navodnu istinu o stvari i navesti druge da vjeruju da im je nanesena nepravda, da je ono što su učinili bilo ispravno, da nisu trebali biti smijenjeni i da je njihova smjena bila pogreška; žele da više ljudi stane u njihovu obranu. Kroz to se nadaju da će vratiti svoj obraz, status i ugled. Svi lažni vođe i antikristi, nakon što su smijenjeni, izbacuju negativnost na ovaj način kako bi zadobili suosjećanje ljudi. Nijedan od njih ne može promisliti o sebi i spoznati sebe, priznati svoje pogreške, ili pokazati istinsko kajanje i pokajanje. Ova činjenica dokazuje da su svi lažni vođe i antikristi ljudi koji ne ljube istinu i uopće je ne prihvaćaju. Dakle, nakon što su otkriveni i eliminirani, ne mogu spoznati sebe kroz istinu i Božje riječi. Nitko ih nije vidio da pokazuju kajanje ili da imaju istinsku spoznaju o sebi, niti ih je itko vidio da pokazuju istinsko pokajanje. Čini se da nikad ne stječu spoznaju o sebi, niti priznaju svoje pogreške. Sudeći prema ovoj činjenici, smjena lažnih vođa i antikrista potpuno je prikladna i nimalo nepravedna. Na temelju njihovog potpunog nedostatka promišljanja i spoznaje o sebi, kao i toga što su lišeni svakog kajanja, očito je da je njihova antikristovska narav ozbiljna i da uopće ne ljube istinu.

Neki lažni vođe, nakon što budu smijenjeni, uopće ne priznaju svoje pogreške, niti tragaju za istinom ili promišljaju o sebi i spoznaju sebe. Nemaju ni najmanje pokorno srce ni stav pokornosti. Umjesto toga, pogrešno shvaćaju Boga i žale se da se Bog prema njima odnosi nepravedno, trudeći se svim silama pronaći razne izgovore i razloge da se opravdaju i obrane. Neki čak kažu: „Nikada prije nisam želio biti vođa jer sam znao da je to težak posao. Ako radiš dobro, ne dobivaš nagradu, a ako ne radiš dobro, budeš smijenjen i postaneš ozloglašen, odbačen od braće i sestara, i ostaneš bez imalo obraza. Kako bi se netko nakon toga mogao pojaviti pred drugima? Sada kada sam smijenjen, još sam uvjereniji da nije lako biti vođa ili djelatnik; to je težak i nezahvalan posao!” Što znači izjava „biti vođa ili djelatnik je težak i nezahvalan posao”? Postoji li ovdje ikakva namjera traganja za istinom? Nije li slučaj da su počeli mrziti činjenicu da je Božja kuća uredila da budu vođe ili djelatnici, i sada koriste takvu izjavu da zaluđuju druge? (Da.) Koje posljedice ova izjava može donijeti? Ove će riječi utjecati na misli i razmišljanje većine ljudi te ometati njihovo poimanje i razumijevanje ove stvari. To je posljedica koju izbacivanje negativnosti donosi ljudima. Na primjer, ako ti nisi vođa i čuješ ovo, bit ćeš zapanjen, misleći: „Nije li to istina! Ne smijem biti izabran za vođu. Ako budem, morat ću brzo pronaći svakakve razloge i izgovore da odbijem. Reći ću da mi nedostaje kov i da ne mogu raditi posao.” Neki koji jesu vođe također su pogođeni ovom izjavom, misleći: „Kako zastrašujuće! Hoću li se i ja u budućnosti suočiti s istim ishodom kao oni? Ako će se stvari tako odvijati, apsolutno odbijam biti vođa.” Ometaju li ove negativne emocije i ova negativna izjava ljude? Jasno je da uzrokuju ometanje. Bez obzira na osobu, bilo da ima dobar ili loš kov, kada čuje ove riječi, nehotice će ih prvo primiti, i te će riječi zauzeti dominantno mjesto u njihovom umu i utjecati na njih u različitim stupnjevima. Koje su posljedice toga što su pogođeni? Većina ljudi neće moći ispravno pristupiti pitanju bivanja vođom i smjene s te dužnosti, i neće imati stav pokornosti. Umjesto toga, imat će srce koje uvijek pogrešno shvaća Boga i čuva se od Njega, razvit će negativne emocije u vezi s ovim pitanjem i bit će posebno osjetljivi i uplašeni kada se to pitanje spomene. Kada ljudi pokazuju ovakva ponašanja, nisu li pali u Sotonino iskušenje i zaluđivanje? Jasno je da su ih zaludili i omeli ljudi koji izbacuju negativnost. Budući da stvari koje izbacuju ljudi koji izbacuju negativnost proizlaze iz ljudskih iskvarenih naravi i od Sotone, i budući da one nisu razumijevanje istine ili iskustveni uvidi stečeni pokoravanjem okruženjima koja Bog postavlja, oni koji ih čuju bivaju ometeni u različitim stupnjevima. Negativnost koju ljudi izbacuju uzrokuje neke štetne, uznemirujuće učinke na svakoga. Neki koji aktivno tragaju za istinom bit će manje povrijeđeni. Drugi, koji su bez ikakve otpornosti, ne mogu a da ne budu uznemireni i duboko povrijeđeni, čak i ako znaju da su te riječi pogrešne. Bez obzira na to što Bog kaže, kako On razgovara u zajedništvu o toj stvari, ili koje zahtjeve ima, oni sve to ignoriraju i umjesto toga drže na umu riječi onih koji izbacuju negativnost, uvijek upozoravajući sebe da ne popuštaju u svojoj budnosti, kao da su te negativne izjave njihov zaštitni kišobran, njihov štit. Bez obzira na to što Bog kaže, ne mogu se osloboditi svoje opreznosti i pogrešnih shvaćanja. Ti ljudi, koji nemaju ulazak u istinu ili Božje riječi, i koji ne razumiju istina-stvarnost, nemaju razlučivanja o tim negativnim izjavama, i neotporni su na njih. Na kraju bivaju sputani i vezani tim negativnim izjavama i više ne mogu prihvatiti Božje riječi. Nisu li time povrijeđeni? U kojoj su mjeri povrijeđeni? Ne mogu prihvatiti ili razumjeti Božje riječi, već umjesto toga smatraju negativne riječi, riječi nezadovoljstva, neposlušnosti i pritužbi koje ljudi izgovaraju kao pozitivne stvari, smatrajući ih svojim osobnim geslima koje drže blizu srca, i koristeći ih kao smjernice za svoj život, za protivljenje Bogu i prkošenje Njegovim riječima. Nisu li pali u Sotoninu mrežu? (Da.) Ti ljudi nehotice bivaju uhvaćeni u Sotoninoj mreži, i Sotona ih zarobljava. Negativne izjave koje ti ljudi izgovaraju o tako jednostavnoj stvari kao što je smjena s položaja ipak imaju goleme utjecaje na druge. Za to postoji dublji uzrok: oni koji prihvaćaju te negativne izjave već su bili puni predodžbi i uobrazilja – pa čak i nekih pogrešnih shvaćanja i opreznosti – o tome što znači biti vođa. Iako ta pogrešna shvaćanja i opreznost nisu bili potpuno oblikovani u njihovim mislima, nakon što su čuli te negativne izjave, još su uvjereniji da su njihova opreznost i pogrešna shvaćanja ispravni; osjećaju da imaju još više razloga vjerovati da biti vođa donosi sa sobom mnogo nesreće, a ne mnogo dobrih stvari, i da apsolutno ne bi trebali postati vođe ili djelatnici kako bi izbjegli da budu smijenjeni i odbačeni zbog činjenja pogrešaka. Nisu li oni potpuno zaluđeni i pod utjecajem onih koji izbacuju negativnost? Samo negativne izjave koje izgovori osoba koja je smijenjena, kao i njeni osjećaji neposlušnosti i nezadovoljstva, mogu uzrokovati tako značajne utjecaje i štetu ljudima. Što vi mislite – je li ozbiljan problem to što su negativne emocije koje ljudi izbacuju pune atmosfere smrti? (Da, ozbiljno je.) Što ga čini tako ozbiljnim? To što savršeno udovoljava duboko ukorijenjenoj opreznosti ljudi prema Bogu i pogrešnim shvaćanjima Boga, dok istovremeno odražava stanja ljudi u kojima pogrešno shvaćaju i sumnjaju u Boga, kao i njihov unutarnji stav prema Njemu. Stoga, izjave koje šire oni koji izbacuju negativnost izravno pogađaju ljude u slabu točku, i ljudi ih u potpunosti prihvaćaju, padajući tako potpuno u Sotoninu mrežu da se ne mogu osloboditi. Je li to dobra ili loša stvar? (Loša stvar.) Koje su posljedice ovoga? (To navodi ljude da izdaju Boga.) (To navodi ljude da se čuvaju od Boga i pogrešno Ga shvaćaju, da se u svojim srcima udalje od Boga, da negativno pristupaju svojim dužnostima i da se boje prihvatiti važna zaduženja. Postaju zadovoljni obavljanjem uobičajenih dužnosti i tako propuštaju mnoge prilike da budu usavršeni.) Mogu li se takvi ljudi spasiti? (Ne.)

Pavao je prije dvije tisuće godina iznio mnoga gledišta i napisao mnoga pisma. U tim je pismima izrekao mnogo zabluda. Budući da ljudima nedostaje razlučivanje, oni koji čitaju Bibliju posljednje dvije tisuće godina pretežno su prihvaćali Pavlove misli i gledišta, ostavljajući po strani riječi Gospodina Isusa, ne prihvaćajući istine od Boga. Mogu li oni koji prihvaćaju Pavlove misli i gledišta doći pred Boga? Mogu li prihvatiti Njegove riječi? (Ne.) Ako ne mogu prihvatiti Božje riječi, mogu li se odnositi prema Bogu kao prema Bogu? (Ne.) Kada Bog stigne i stane pred njih, mogu li prepoznati Boga? Mogu li Ga prihvatiti kao svog Boga i Gospodina? (Ne.) Zašto ne mogu? Pavlove lažne misli i gledišta ispunili su srca ljudi, tvoreći svakakve teorije i izreke. Kada ljudi koriste te stvari da procjenjuju Boga, Njegovo djelo, Njegove riječi, Njegovu narav i Njegov stav prema ljudima, oni više nisu iskvareni ljudi običnog, jednostavnog tipa, već stoje nasuprot Bogu, pomno Ga ispitujući i analizirajući, i postajući neprijateljski raspoloženi prema Njemu. Može li Bog spasiti takve ljude? (Ne.) Ako ih Bog ne spasi, hoće li i dalje imati priliku primiti spasenje? Božje predodređenje i odabir dali su ljudima priliku, ali ako je nakon Božjeg predodređenja i odabira put koji ljudi odaberu onaj koji slijedi Pavla, postoji li ta prilika za spasenje i dalje? Neki ljudi kažu: „Bog me je predodredio i odabrao, tako da sam već u sigurnoj zoni. Sigurno ću biti spašen.” Drže li te riječi vodu? Što znači biti predodređen i odabran od Boga? To znači da si ti postao kandidat za spasenje, ali hoćeš li biti spašen ovisi o tome koliko dobro težiš i jesi li odabrao ispravan put. Hoće li svi kandidati na kraju biti odabrani i spašeni? Ne. Isto tako, ako ljudi prihvate osjećaje, kao što su neposlušnost, nezadovoljstvo i pritužbe, ili opaske, misli i gledišta koje izražavaju oni koji izbacuju negativnost, i njihova su srca ispunjena i opsjednuta tim negativnim stvarima, to ne znači da se samo malo slažu – to znači da ih u potpunosti prihvaćaju i žele živjeti po tim stvarima. Kada ljudi žive prema tim negativnim stvarima, kakav postaje njihov odnos s Bogom? Pretvara se u antagonistički odnos. To nije odnos između Stvoritelja i stvorenih bića, niti odnos između Boga i iskvarenog čovječanstva, a zasigurno nije odnos između Boga i onih koji primaju spasenje. Umjesto toga, pretvara se u odnos između Boga i Sotone, između Boga i Njegovih neprijatelja. Dakle, hoće li ljudi moći primiti spasenje dolazi pod znak pitanja i postaje neizvjesno. Negativne izjave koje iznose oni koji su smijenjeni ispunjene su pritužbama, pogrešnim shvaćanjima, opravdanjima i obranama; čak govore neke stvari koje zaluđuju i privlače ljude k njima. Nakon što čuju te izjave, ljudi razvijaju pogrešna shvaćanja i opreznost prema Bogu, pa čak se i u svojim srcima udaljavaju od Njega i odbacuju Ga. Stoga, kada takvi ljudi izbacuju negativnost, treba ih odmah ograničiti i zaustaviti. Njihova nesposobnost da situacije koje doživljavaju prihvate od Boga, da tragaju za istinom i da se pokore Bogu njihov je vlastiti problem, i ne bi im se smjelo dopustiti da utječu na druge. Ako to ne mogu prihvatiti, neka to postupno prihvate i riješe sami. Ali ako izbacuju negativnost i utječu na normalan ulazak drugih ljudi i ometaju ga, moraju se pravovremeno zaustaviti i ograničiti. Ako ih se ne može ograničiti i oni nastave izbacivati negativnost kako bi zaluđivali i privlačili ljude na svoju stranu, onda ih treba odmah ukloniti. Ne bi im se smjelo dopustiti da nastave ometati crkveni život.