D. Razlučivanje nekoliko vrsta neutemeljenih glasina kojima se pogrešno tumače Božje riječi i prosuđuje Božje djelo

Odakle dolaze vrste glasina o kojima smo upravo govorili? Dolaze od velikog crvenog zmaja, iz vjerskog svijeta i od nevjernika. Osim glasina iz vanjskog svijeta, postoje i neke izreke i tračevi o unutarnjim stvarima crkve. Postoje čak i potpuno neistinite tvrdnje o Bogu, Božjem djelu, Božjem danu i nekim Božjim riječima, kao i o nekim otajstvima koja se tiču Boga i Njegovog djela, koje ljudi stvaraju na temelju svojih uobrazilja i predodžbi, ili na temelju neprestanog prenošenja pogrešnih informacija i neutemeljenih nagađanja. A budući da ljudi uljepšavaju takve izreke, tračeve i tvrdnje, nastaju te glasine. Jednom kada glasine nastanu, neki ljudi koji imaju sklonost glasinama s entuzijazmom se upuštaju u posao njihova širenja, smatrajući glasine stvarnima i šireći ih posvuda, opisujući ih tako živopisno i temeljito da neki ljudi koji nisu svjesni stvarnog stanja stvari, i koji ne razumiju istinu te su glupi i neuki, zaista bivaju zaluđeni tim glasinama. Jednom kada su zaluđeni, jesu li pod utjecajem i ometeni? (Da.) To su također česti problemi koji se javljaju u crkvi. Iako su ove glasine blijede u usporedbi s onima koje kleveću i napadaju Boga i Božju kuću – one niti kleveću Boga niti hule na Boga – i iako ne uzrokuju nikakva ometanja ili štetu Božjem djelu, one ipak utječu na ulazak nekih ljudi u život i treba ih zaustaviti. Na primjer, kada neki ljudi čuju neke prividno uvjerljive opaske, vjeruju u njih u svom srcu i brzo ih šire onima oko sebe koji su im bliski. Kako glasine kruže, detalji postaju sve brojniji i potpuniji, i na kraju, glasine počinju izgledati kao stvarni događaji. Elementi poput vremena, mjesta i likova svi su na svome mjestu – takve glasine ispunjavaju uvjete da se mogu javno širiti, zar ne? Koje se informacije šire? Širitelj glasina kaže: „Danas vam moram reći nešto važno. Osjećat ću se nelagodno u sebi ako to ne učinim; neću se moći ni usredotočiti na čitanje Božjih riječi. Tako sam uzbuđen zbog ove stvari. Sada mi koji vjerujemo u Boga konačno imamo nadu!” Kad svi čuju da ima nade, postanu zainteresirani i entuzijastični; ova je tema vrlo privlačna. On kaže: „Božje će djelo uskoro biti završeno. Nekoliko znakova koje je Bog prethodno prorekao u vezi sa svršetkom Svojeg djela već se pojavilo. Na primjer, stanje mjeseca i sunca, situacija na Istoku i Zapadu, broj Božjeg izabranog naroda u svakoj zemlji, koliko je ljudi u stanju vršiti svoje dužnosti, i tako dalje – ti znakovi svršetka Božjeg djela sada su pred nama. Moramo se brzo pripremiti!” Netko pita: „Što bismo trebali pripremiti?” Širitelj glasina kaže: „Trebamo pripremiti dobra djela i pripremiti hranu, i brzo dati svu svoju ušteđevinu kao prinose Bogu, tada možemo osigurati dobro odredište.” Također kažu: „Te i te godine i mjeseca, tog i tog datuma, i u to i to vrijeme, trebamo se okupiti na određenom mjestu gdje će nas Bog čekati da nas odvede. Bog je rekao: ‚Ako ne ostaviš sve, nisi dostojan biti Moj učenik i nisi dostojan biti Moj sljedbenik.’ Sada je dan Božji konačno došao i Božje su se riječi ispunile. Moramo se odreći svih svjetovnih stvari, ne samo svojih budućih izgleda i karijera, već i svojih obitelji, rodbine i odnosa zasnovanih na tijelu. Moramo ostaviti sve svjetovne zamršenosti; sastat ćemo se s Bogom!” Većina ljudi pita: „Je li to istina?” Širitelj glasina kaže: „Da, prodao sam kuću i auto i podigao ušteđevinu. Ako mi ne vjeruješ, pogledaj Božje riječi. U jednom poglavlju, dekodiranje određene rečenice otkriva adresu, a u drugom poglavlju, dekodiranje određenog odlomka otkriva godinu i mjesec…” Čuvši to, postoji li itko tko nije zaintrigiran? Postoji li itko tko može razlučiti ove riječi? Nisu li to stvari koje ljude jako brinu? Nisu li to stvari kojima su se ljudi dugo nadali? Neki ljudi, nakon što to čuju, a zatim pogledaju Božje riječi i pomisle da se to doista podudara, počnu razmišljati o izlazu za sebe. Iako su neki ljudi u sebi skeptični, i dalje se nadaju da je to istina, misleći: „Iako su navedena godina i dan malo daleko, barem postoji točan datum i vrijeme, pa imamo nadu.” Iako zapravo ne vjeruju u to, i dalje tomu posvećuju određenu količinu pažnje. Na što ta pažnja ukazuje? Pokazuje da te stvari lako utječu na ljude i uznemiruju ih. Jednom kada se ova vrsta glasina počne naveliko širiti crkvom, 80 do 90 posto ljudi bit će iznimno uzbuđeno i preplavit će ih val osjećaja, misleći: „Dan kojem smo se nadali konačno dolazi! Bog je čuo naše molitve! Bog nas voli i nije nas napustio!” Kakve bi bile posljedice širenja takvih tema tijekom okupljanja? Bi li to utjecalo na svačije osjećaje? Ljudi to ne bi mogli odbaciti, čak i kad bi htjeli; svaka rečenica glasine pogađala bi ih u srce, čineći nemogućim ne povjerovati. Ljudi će najvjerojatnije vjerovati ovim riječima; čak i ako nisu sto posto sigurni, i dalje žele da je to istina, misleći: „Razmišljajući o tome koliko smo nevolja podnijeli slijedeći Boga – odbačeni od svijeta, proganjani od strane vlade, proganjani od strane vjerskog svijeta, jedva dišući, živeći u stalnom strahu – kada će ovi dani završiti? Sada je dan Božji konačno stigao!” Zbog ovih misli srce ti uzavre od uzbuđenja: „Toliko smo se dali za Boga, naša vjera u slijeđenju Boga je tako odlučna; ono što čujemo mora biti istina. Ne bismo više trebali lutati i patiti na ovom svijetu – zaslužujemo da ne prolazimo kroz to!” Kada imaš tu misao, i kada si tako uvjeren i oduševljen u vezi s ovom glasinom, želiš li i dalje čitati Božje riječi? U ovom trenutku, ne čini li se čitanje bilo kojeg odlomka Božjih riječi suvišnim? Osjećaš: „Zašto se dijeljenje iskustvenog razumijevanja Božjih riječi sada čini tako nepotrebnim? Nema više potrebe moliti se Bogu, zar ne? Dan Božji je došao i uskoro ćemo se susresti s Bogom licem u lice, pa ne bi li molitva Bogu sada značila da ne poštujemo Boga? Dok smo živjeli u tijelu, daleko od Boga, trebali smo čitati Božje riječi da ublažimo našu čežnju. Sada, samo što nismo nadišli ovaj svijet i uskoro ćemo se osobno susresti s Bogom, tako da nema potrebe čitati Božje riječi. Ništa što sada činimo nije toliko stvarno kao susret s Bogom te određene godine, mjeseca, dana i vremena. Kakva će to divna stvar biti! U usporedbi sa susretom s Bogom toga dana na tom mjestu, čitanje Božjih riječi čini se tako beznačajnim.” Više se ne možeš koncentrirati na čitanje Božjih riječi. Srce ti je postalo nemirno, čeznući da taj dan dođe odmah! Nije li ovo raspoloženje teško izraziti? Takve su glasine vrlo privlačne popularnom ukusu i mogu se vrlo lako širiti unutar crkve. Jedna osoba ih proširi na dvije, dvije na deset, i glasine se šire sve više i više, iz jedne crkve u dvije crkve, iz dvije crkve u pet, šireći se sve dalje i dalje. Koje su posljedice? Ove glasine uzrokuju da ljudi sumnjaju u Boga, udaljavaju se od Boga, zaboravljaju Božju istinsku ljubav u spašavanju čovječanstva, zaboravljaju dužnost koju bi trebali vršiti i zaboravljaju put koji bi trebali slijediti. Umjesto toga, usredotočeno teže vidjeti dolazak Božjeg dana i vidjeti mogu li primiti blagoslove. Kada taj dan stvarno dođe i ništa se ne dogodi, tek tada ljudi shvate da je vjerovanje u glasine nanijelo štetu njihovom životu. Možeš li se tada vratiti na ono što si bio prije, vladati se kako dolikuje, držati se svoje dužnosti, težiti istini s obje noge na zemlji, tražiti istina-načela u svemu, te se vladati i vršiti svoju dužnost u skladu s Božjim riječima? Vrijeme je tada već prošlo i ne može se vratiti. Tko je kriv za ovo? Okrivi sebe jer nikada nisi bio netko tko teži istini. Glava ti je bila u oblacima i zato si nasjeo na glasine.

One koji vjeruju u Boga, ali ne razumiju istinu, jedna jedina glasina može odvesti u ponor bez dna i upropastiti ih. Što znači „ponor bez dna”? Izvorno si imao normalnu vjeru u Boga i nadu da ćeš biti spašen, ali jedna jedina glasina te je zavela na krivi put. Ne shvaćajući to, zaludio te je Sotona, povjerovao si đavoljim riječima koje je Sotona izgovorio i slijedio si ga. Hodaš i težiš u skladu s putem koji je Sotona postavio za tebe, i što dalje ideš, srce ti postaje tamnije, i sve se više udaljavaš od Boga. Kada potpuno napustiš i odbaciš Boga, ne samo da imaš sumnje u Boga u svom srcu, već, što je ozbiljnije, razvijaš pritužbe na Boga i nijekanje Boga. Kada dođeš do te točke, nije li to kraj puta za tebe? Nije li to ponor bez dna? Je li to nešto što želiš vidjeti? Kada dođeš do te točke, možeš li još uvijek postići spasenje? Ne, i vrlo je teško vratiti se. Zašto? Jer Bog je prestao djelovati, Duh Sveti je prestao djelovati, a ti si ispunjen tamom. Između tebe i Boga podignut je visok zid. Što je taj zid? To su predodžbe, uobrazilje i glasine koje je Sotona usadio u tebe, te osobne želje. Tvoje znanje o pozitivnim stvarima, kao što su Božji identitet, bit, status i tako dalje, odjednom postaje nejasno i čak postupno nestaje. To je vrlo zastrašujuće. Nije li to padanje u ponor bez dna? (Da.) Kada padneš u takvu situaciju, možeš li još uvijek podnositi teškoće i plaćati cijenu da bi vršio svoju dužnost? Možeš li još uvijek hodati putem težnje istini da bi postigao spasenje? Kažem ti, vrlo je teško vratiti se. To znači biti odveden na krivi put! Samo jedna glasina, ako na trenutak nisi pažljiv i budeš zaluđen, može imati nezamislive posljedice. Stoga, kada se takve glasine o Božjem djelu pojave u crkvi, treba ih odmah zaustaviti i ograničiti. Ne smije se izmišljati stvari ni iz čega, i ne smije se smišljati svakakve laži koje ljudi vole čuti, kako bi ih se zaludilo i odvuklo s pravog puta. Čak i ako ljudi vole te teme, kakva je korist od toga da se čovjek u srcu usredotočuje na njih i da ih širi? Kakva se korist može steći? Neki ljudi kažu: „Ta osoba može reći što god želi, jer su to njezina usta. Pa, neka govori kako želi.” To ovisi o tome što se govori. Ako je to nešto što duhovno izgrađuje ljude, može se reći i može se širiti – može se širiti na bilo koji način. Ali ove glasine ni najmanje ne izgrađuju ljude; one samo zaluđuju ljude i odvraćaju im pažnju, ometaju njihovu težnju i navode ih da skrenu s pravog puta, utječu na njihov odnos s Bogom, utječu na njihovo normalno vršenje dužnosti i utječu na normalan red u crkvenom radu. Jednom kada ljudi prihvate te glasine, to je kao da su zarobljeni u labirintu iz kojeg ne mogu pobjeći. Dakle, kada čuješ te glasine, ako ih netko kaže samo tebi, trebaš ih odbaciti. Ako ih govore među drugima, ne samo da ih trebaš odbaciti, već ih i razotkriti i raščlaniti – ne dopusti da više ljudi bude zaluđeno. Posebno u slučaju onih koji su vjernici tek godinu ili dvije, ili dvije ili tri godine, oni još uvijek ne mogu dokučiti pitanja odredišta, susreta s Bogom i uznesenja, još nisu razvili interes za istinu i nemaju put za težnju istini i težnju promjeni naravi u svojoj vjeri. U takvim situacijama, najlakše ih je zaluditi i pod utjecajem su tih glasina, a jednom kada su zaluđeni, posljedice su nezamislive. To je kao da konzumiraš otrov; čak i ako postoji protuotrov, nije li šteta tvojem tijelu ipak učinjena? Čak i ako preživiš, mogu li se patnja i šteta tvojem tijelu zanemariti? Stoga, kada se suočite s tim glasinama, morate ih razlučiti i odbaciti, ne tretirajući ih ni kao priče ni kao stvarne događaje. Neki su ljudi posebno zainteresirani za te glasine te ih posvuda raspačavaju i šire, dijeleći ih s drugima kao da su istina. Kakva je priroda toga? Nije li to postupanje kao Sotonine sluge? Takve ljude treba orezati i upozoriti. Ako se ne pokaju, treba ih ukloniti. Ako u nekom trenutku dođu k sebi i kažu: „Bilo je pogrešno širiti glasine; postupao sam kao Sotonin sluga i nikada ih više neću širiti”, tada ih se može podvrgnuti promatranju: ako se pokaju i pokažu dobro ponašanje, mogu biti privremeno primljeni natrag u crkvu. Ako ponovno padnu u istu pogrešku, tada ih treba ukloniti.

Glasine o Božjem djelu nisu ograničene samo na ove. Ljudi koriste svoje uobrazilje i predodžbe, kao i svoj um, da analiziraju i proučavaju; oni proučavaju Božje riječi i razna proročanstva, kao i razne katastrofe, znakove i događaje u društvu i svijetu, čak se oslanjajući na svoje snove da slobodno komentiraju Božje djelo – oni izmišljaju mnoge glasine. Mnogi ljudi ne čitaju redovito Božje riječi, niti redovito ulažu trud u istinu, a još manje redovito ulažu trud u traženje načela pri vršenju svojih dužnosti. Umjesto toga, razmišljaju o pitanjima poput: „Kako su započeli Božja pojava i djelo? Tko je sve započeo? Kakvu su ulogu ljudi odigrali? Koji su se događaji zbili?” Oni proučavaju te vanjske pojave, te crkvenu administrativnu strukturu, osoblje i tako dalje. Nakon svog tog proučavanja, sve to sažmu i smisle neka takozvana pravila ili pojave te ih šire u crkvi kao da su istina. Kada ih šire, opisuju ih na živopisan i temeljit način, a oni bez razlučivanja mogli bi čak pomisliti da raspravljaju o Božjem djelu. Međutim, oni s razlučivanjem misle: „Ne izgovaraš li ti besmislice i ne širiš li hereze i zablude? Ne sudiš li ti Božjem djelu? Ovo nije dijeljenje razumijevanja i iskustava – to je nepovezano s istinom. Ovo je izmišljanje glasina i mora se odmah zaustaviti; inače će neki ljudi biti zaluđeni!” Ove zablude i hereze, koje se mogu okarakterizirati kao glasine, nisu u skladu s istinom i ometaju ljudsko razumijevanje istine. Čim se u crkvi počnu širiti glasine, treba ih odmah zaustaviti.

Postoje i neke glasine koje su đavolje riječi koje sude Božjem djelu. Na primjer, u vezi s tim koga Bog voli, koga spašava i koga usavršava, neki ljudi, primjenjujući svoju sitnu domišljatost, promatraju i zaključuju, govoreći: „Oni u svijetu koji su sposobni, i oni koji su služili kao dužnosnici, i oni koji su bili voditelji odjela ili direktori u poduzećima, kada dođu u božju kuću, izravno postaju vođe ili odmah preuzimaju opće poslove i financije. To su ljudi koje bog usavršava.” Nije li ovo izmišljanje glasina? Ovo je doista izmišljanje glasina. Što je glasina? To je neodgovorno govorenje, donošenje slijepih sudova i izvlačenje neutemeljenih zaključaka, na način koji je u neskladu s činjenicama; te su riječi sve glasine. Drugi ljudi kažu: „Taj i taj je prinio desetke tisuća juana. Njegova je vjera velika, može ući u kraljevstvo.” To uzrokuje da oni bez novca postanu negativni i osjećaju se potišteno; oni kažu: „Iako sam i ja prinio dosta prinosa, to se ne zbraja u toliko koliko su oni prinijeli odjednom. Znači li to da ne mogu biti spašen i usavršen? Zar Bog ne želi nekoga poput mene?” Drugi koji izmišljaju glasine tada kažu: „Bogati ne mogu ući u kraljevstvo; bog želi siromašne.” Ti siromašni ljudi tada postanu sretni: „Iako nisam prinio mnogo novca, i dalje mogu ući u kraljevstvo, dok su bogati ostavljeni po strani.” Što god rekli oni koji izmišljaju glasine, to utječe na siromašne ljude na ovaj ili onaj način; oni ne mogu prozreti da su to sve samo glasine i đavolje riječi. Zašto je to tako? To je zato što ne razumiju istinu i nedostaje im razlučivanje, pa stalno bivaju zaluđeni. I oni koji izmišljaju glasine i oni koji ih šire, svi su đavli. Bez obzira na to koliko govore, ti ne znaš koje su riječi istinite, a koje lažne, odakle točno te riječi dolaze, koji su točno njihovi motivi u širenju tih riječi i koje ciljeve se nadaju postići. Ako netko ne može prozreti te stvari i slijepo prihvaća i širi glasine, ne čini li ga to budalom? Ne naziva li se budala također i nitkovom? Iako je ova riječ neuglađena, smatram je prilično prikladnom. Zašto je prikladna? Jer takvi ljudi govore neodgovorno. Oni ležerno šire glasine, nepromišljeno izvlačeći zaključke i izmišljajući glasine na temelju određenih pojava, a zatim ležerno šire te glasine i opisuju ih uvjerljivo kao da su stvarni događaji – kao rezultat toga to utječe na neke ljude i ometa ih. Oni ne čitaju Božje riječi niti razumiju istinu; provode dane šireći glasine i govoreći besmislice u crkvi. Danas vide nekoga tko prinosi mnogo prinosa i kažu da ta osoba može biti spašena. Sutra vide nekoga tko je bio u zatvoru i nije postao Juda, i kažu: „Ta je osoba jednog srca s bogom. Može ući u kraljevstvo i imati dobro odredište. U budućnosti će upravljati s dvadeset gradova u božjoj kući; mi obični pješaci ne možemo se s njim usporediti.” Nije li ovo đavolski govor? Nisu li ovo glasine? (Da.) Bez obzira na motive i ciljeve ljudi koji govore te riječi, neće li takve riječi utjecati na neke ljude i ometati ih? Neki su ljudi imali malo vjere, i kada čuju te glasine i đavolje riječi, počnu razmišljati: „Mogu li biti spašen? Uživa li Bog u meni?” U svom srcu razmišljaju o tim stvarima cijeli dan, kolebajući se i brinući se o njima. Zbog neutemeljenih besmislica onih koji izmišljaju glasine, osjećaju da nemaju nade da će biti spašeni, pa dolaze pred Boga i mole se: „Zar me Ti ne voliš, Bože? Toliko toga sam ostavio za Tebe. Kada ću Ti moći udovoljiti?” Puni su pritužbi. Ništa se nije dogodilo, pa odakle dolaze te pritužbe? Uzrokovane su tim glasinama – ti su pojedinci otrovani i pali su. Ne osjećaju nikakvo kajanje ni krivnju za bilo kakve iskvarene naravi koje otkriju ili bilo kakve prijestupe koje počine, nikada ne plačući zbog toga – ni jednu jedinu suzu – ali kada čuju one koji izmišljaju glasine kako govore da ljudi poput njih nemaju nade da će biti spašeni, odmah se osjećaju potišteno. Nisu li bili pogođeni? Bili su pogođeni i ometani. Ti su ljudi nezreli u rastu, ne razumiju istinu i vrlo su glupi. Oni koji izmišljaju glasine vide takve ljude kao lake za poigravanje i tako izmišljaju neke glasine da ih prevare. Danas kažu da imaš nadu da ćeš biti spašen, i ti si sretan; sutra kažu da nemaš nade da ćeš biti spašen, i ti plačeš i osjećaš se potišteno. Zašto ih slušaš? Zašto si uvijek sputan njima? Imaju li oni posljednju riječ? U najboljem slučaju, oni su samo lakrdijaši. Čak je i njihova sudbina u Božjim rukama, pa po čemu su oni kvalificirani da procjenjuju druge? Po čemu su kvalificirani da kažu tko može, a tko ne može biti spašen, ili kakvi ljudi mogu, a kakvi ne mogu biti usavršeni? Razumiju li oni istinu? Koja se od njihovih riječi podudara s Božjim nakanama i Božjim riječima? Nijedna se od njihovih riječi ne podudara s Božjim riječima, pa zašto im vjeruješ? Zašto te ometaju? Nije li to uzrokovano glupošću? (Da.) Bilo da je to zbog gluposti i neznanja ili zato što je tvoj rast premalen i ne razumiješ istinu, u svakom slučaju, oni koji šire glasine u crkvi su najodvratniji. Treba ih razlučiti, razotkriti, a zatim ograničiti ili ukloniti.

Neki ljudi kažu: „Pogledajte tog i tog, s tim njegovim skladnim crtama lica; izabran je za crkvenog vođu. Ta i ta uspijeva u društvu, vole je svi koji je vide; nakon što je povjerovala u Boga, vole je i braća i sestre, a i Bog je voli.” Postoji li ijedna ispravna tvrdnja u ovim riječima? (Ne.) Zašto? (Ne podudaraju se s istinom.) Točno, ove se riječi ne podudaraju s istinom, sve su to đavolje riječi. Neki kažu: „Obitelj tog i tog je bogata, imaju dobre životne uvjete i obrazovani su. Stoga, u božjoj kući, oni se bave financijama i općim poslovima. Korisni su i mogu preuzeti tu dužnost. To je božja odredba.” Čini li dodavanje „božje odredbe” ovu izjavu sukladnom istini? Nije li ovo đavolski govor? Takve se đavolje riječi zajedničkim imenom nazivaju glasine. Bilo kakve neodgovorne izjave koje nisu u skladu s činjenicama, koje proturječe činjenicama koje je odredio Bog, jesu nepromišljene riječi i proizvoljni zaključci; takve su izjave sve glasine. Zašto ih okarakterizirati kao glasine? Karakteriziraju se kao glasine zato što, jednom kada se prošire, ometaju i štete normalnom načinu razmišljanja i ciljevima težnje nekih ljudi. Prema Božjim riječima, Bog samo kaže da su mjesto rođenja ljudi, obiteljsko porijeklo, izgled, stupanj obrazovanja i tako dalje određeni od Boga; On nikada nije rekao ljudima da su izgled, društveno podrijetlo ili urođeni uvjeti bilo koje kategorije ljudi uvjeti za blagoslov. Jedino mjerilo koje Bog zahtijeva od ljudi jest da budu u stanju težiti istini i postići pokornost Bogu. To je najvažnije. Ako Božje riječi nešto izričito ne navode, i to je samo proizvod ljudskih subjektivnih uobrazilja ili njihovih nagađanja, takve se izjave također smatraju glasinama. Ljudi uvijek žele procijeniti može li netko biti blagoslovljen kroz svoja promatranja i razumijevanje, te dodatno na temelju vlastitih predodžbi i uobrazilja. Zatim, puštaju u opticaj te zablude kako bi utjecali na težnju drugih za istinom, proizvoljno odlučujući tko može biti spašen, a tko ne, tko je narod Božji, a tko su službenici. Sve su to glasine. Što se tiče glasina, možemo ih nazvati i đavoljim riječima. Bez obzira na to kakve se glasine ili đavolje riječi pojave, crkveni vođe bi trebali odmah istupiti da ih zaustave i ograniče; naravno, ako bilo koja braća i sestre imaju razlučivanje, trebali bi također istupiti da raščlane i razluče odakle glasine dolaze i kakva je njihova priroda. Kada ta braća i sestre steknu razumijevanje o tim stvarima, mogu ustati da opovrgnu i ospore te glasine, te također ograniče one koji šire glasine, zajednički ustajući protiv njih. Kako bi to trebali učiniti? Otvorenim osuđivanjem tih ljudi pred svima: „Ono što ti govoriš sve su glasine i đavolje riječi, to nije u skladu s Božjim riječima, niti je u skladu s našim potrebama. Ako nastaviš širiti glasine unatoč opomenama, uklonit ćemo te, ne ostavljajući ti priliku da izmišljaš glasine i uzrokuješ ometanja u crkvi!” Kakva je ova primjena? (Dobra.) Postupanje na ovaj način u skladu je s istina-načelima. Ako dijeliš svoja osobna iskustvena razumijevanja, govoreći stvari koje duhovno izgrađuju ljude, onda možeš govoriti kako god želiš. Možeš koristiti bilo koje riječi koje želiš, bilo formalni ili kolokvijalni način izražavanja; sve je dopušteno. Jedino što ne smiješ činiti jest širiti glasine.