Lažni vođe se ne ophode s ljudima na temelju Božjih riječi, već prema vlastitim sklonostima. Djeluju bez ikakvih načela, radeći što god žele. Kada vide da antikristi ometaju crkvu, lažni vođe ih ne mrze. Vjeruju da čitanje nekih Božjih riječi antikristima može ograničiti njihovo prekidanje i ometanje. Kakvi su ljudi antikristi? Oni su đavli, oni su Sotone! Bez obzira na to koliko godina vjeruju u Boga, antikristi uopće ne prihvaćaju istinu i mogu prekidati i ometati crkveni rad te ometati ulazak u život Božjeg izabranog naroda. Oni su stvarni đavli i Sotone. Lažni vođe se nadaju da će antikristi osjetiti kajanje i promijeniti mišljenje tako što će im oni pročitati nekoliko odlomaka Božjih riječi. Nije li to krajnje glupo? Ljudi poput antikrista uopće ne prihvaćaju istinu. Bez obzira na to koliko zlih djela počinili, neće promišljati o sebi niti spoznati sebe, i bez obzira na to koliko pogrešaka naprave, neće priznati svoje greške. Oni su bijednici osuđeni na pakao, a ti ipak misliš da ih čitanje nekoliko odlomaka Božjih riječi i upućivanje nekoliko riječi poticaja može promijeniti – nisu li to puste želje? Da iskvareno čovječanstvo može tako lako prihvatiti istinu, Bog ne bi trebao obavljati djelo suda i grdnje. Zašto Bog u Svom djelu izgovara toliko riječi i izražava toliko istina? Zato što spašavanje ljudi nije lako, jer su ljudske poteškoće prevelike, a njihovo buntovništvo preveliko! Samo oni koji mogu prihvatiti istinu mogu biti spašeni. Oni koji osjećaju odbojnost prema istini i mrze je, ne mogu biti spašeni. Međutim, lažni vođe vjeruju da će, ako kažu neke oštre riječi bezvjernicima, zlim ljudima i antikristima, ti pojedinci osjetiti kajanje i spoznati sebe, te da će se, ako im potom kažu neke poticajne i utješne riječi, pokajati, što će im omogućiti da se usredotoče na obavljanje svojih dužnosti, postanu odani i dožive promjenu u naravi, pretvarajući antikriste u poslušne ovce. Nije li to glupa ideja? Ta je ideja krajnje glupa! To je buncanje luđaka – kako bi stvari mogle biti tako jednostavne! Bog obavlja djelo suda više od trideset godina, a koliko su samospoznaje i preobrazbe ljudi postigli? Samo je manjina ljudi postigla neke rezultate. Oni koji ne ljube istinu, bez obzira na to koliko propovijedi slušali, u najboljem slučaju razumiju neke doktrine. Njihova život-narav uopće se nije promijenila, pa se čak i dobra ponašanja i dobra djela rijetko vide kod njih. Kakvi su to ljudi? To su ljudi koji jedu da se kruhom nasite – oni uopće ne prihvaćaju istinu. Usredotočeni su samo na uživanje u Božjoj milosti i teže samo za blagoslovima; oni nisu ništa drugo doli vukovi u janjećoj koži! Ljude je Sotona duboko iskvario; puni su iskvarenih naravi, a njihove kosti i krv ispunjeni su Sotoninim otrovima. Ako ne mogu prihvatiti istinu, ili Božji sud i grdnju, kako se mogu istinski pokoriti Bogu? Kako mogu odano obavljati svoje dužnosti? Kako se mogu bojati Boga i kloniti se zla? Može li postizanje spasenja biti tako jednostavno kao što ljudi zamišljaju? Sotona je tisućama godina iskvario ljude, do te mjere da su postali đavli. Sada je Bog došao da ih spasi, i bez obzira na to koliko riječi On izgovori, pretvaranje ljudi koji su postali đavli u istinska ljudska bića nevjerojatno je težak zadatak. Ne samo da Bog treba izraziti mnoge istine, već ljudi također moraju dati sve od sebe da surađuju težeći za istinom, prihvaćajući i primjenjujući istinu – tek tada se mogu osloboditi Sotoninog utjecaja i postići Božje spasenje. Bog je jednom rekao: „Mnogi su pozvani, no malo je izabranih.” Iako mnogi ljudi vjeruju u Boga, samo oni koji istinski iskuse Božji sud i grdnju i potpuno se pokore Njegovom djelu mogu biti pročišćeni i usavršeni. Oni bezvjernici, zli ljudi i antikristi koji ne prihvaćaju ni najmanji djelić istine, u svom srcu osjećaju odbojnost prema istini; oni nikada neće postići Božje spasenje i mogu samo biti razotkriveni i eliminirani Božjim djelom. Lažni vođe ne razumiju Božje djelo. Oni o Božjem djelu spašavanja ljudi razmišljaju na tako jednostavan način, vjerujući da će se, čitanjem nekih Božjih riječi zlim ljudima i antikristima i izgovaranjem nekih oštrih riječi orezivanja, oni pokajati i promijeniti te postati odani u obavljanju svojih dužnosti. U čemu je ovdje problem? Osim što ne teže istini i ne razumiju istinu, to je i zato što lažni vođe imaju izuzetno loš kov; stoga, nemaju nikakvo razumijevanje kada je riječ o Božjem djelu i o tome kako Bog spašava ljude. Da bi se vidjelo koja je bit neke osobe, ima li ona istina-stvarnost i kako s njom treba postupati, nužno je uzeti u obzir njezin kov i njezin stav prema istini – morate promatrati kakvo je njezino razumijevanje istine i može li prihvatiti istinu. Dakle, što je osnova za procjenjivanje toga može li osoba razumjeti istinu? To prvenstveno ovisi o kvaliteti njezina kova i o tome je li njezino razumijevanje Božjih riječi čisto. Neki ljudi dožive pedeset ili šezdeset godina i još uvijek ne mogu prozrijeti bit i stvarnost iskvarenosti čovječanstva. Još uvijek zamišljaju da je ljudsko društvo predivno i žele živjeti u miru i skladu s drugima. Nije li to krajnje glupo i naivno? Kad bi vjerovanje u Boga moglo sve pretvoriti u dobre ljude, bi li bilo potrebe da Bog obavlja djelo suda i grdnje kako bi spasio ljude? Lažni vođe ne karakteriziraju razne ljude na temelju Božjih riječi, već samo na temelju njihova vanjskog ponašanja i osobnih dojmova. Posao koji obavljaju također je vrlo površan, poput djece koja se igraju mame i tate. Misle da ponekad mogu pronaći prave Božje riječi koje će primijeniti na određenu situaciju i da će samo čitanje nekih Božjih riječi ljudima te ljude promijeniti: „Gledajte, pod mojim vodstvom i poticanjem, uz moju pomoć punu ljubavi, Božje su riječi djelovale na ljude. Oni više ne žele biti antikristi i voljni su promijeniti svoje stavove o vjerovanju u Boga. Više se neće boriti za moć i dobitak, niti će osnivati neovisna kraljevstva; više neće prekidati i ometati crkveni rad i više neće zaluđivati niti pridobijati braću i sestre!” Možeš li ih ti ograničiti? Nikada ne možeš ograničiti one koji su uistinu zli ljudi koji uzrokuju prekide i ometanja. Budući da imaju bit zlih ljudi, oni čine zla djela u bilo koje doba dana ili noći; kad god dobiju priliku, čine zlo. Je li u redu da ih ne ukloniš iz crkve? Hoće li oni dragovoljno prestati sa svojim zlim djelima? Oni nisu ljudi; oni su đavli i Sotone! Koliko su se godina đavli i Sotona opirali Bogu? I dan-danas se opiru Bogu. Antikristi i sve vrste zlih ljudi koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi stvarni su đavli i Sotone; oni su neprijatelji u stvarnom životu. Mogu li oni promijeniti svoju bit zbog nekoliko tvojih riječi ili zbog tvog srca punog ljubavi? Tako si glup! Misliš da možeš spasiti ljude od grijeha samo zato što razumiješ malo doktrine? Možeš li ih ti spasiti? Oni su osuđeni na pakao, a ti misliš da ih nekoliko lijepih riječi može promijeniti. Je li to tako lako? Da je ljude tako lako spasiti, Bog ne bi trebao izgovoriti toliko riječi niti obavljati djelo suda i grdnje. Bi li trebao uložiti toliko vremena i cijelo Svoje srce da spasi ljude?

Sada su u crkvi razni ljudi već razotkriveni i razvrstani prema svojoj vrsti. Svatko bi trebao biti klasificiran prema svom tipu, a u Božjoj kući postoje načela i upravne odluke koje reguliraju kako postupati s različitim tipovima ljudi. Bog ima strpljenje i toleranciju, milosrđe i dobrotu te pravednu narav – ali ne zaboravite da Bog također ima gnjev i veličanstvo. Neki ljudi kažu: „Bog svakog čovjeka želi spasiti i ne želi da itko doživi propast.” To je istina, ali Bog želi da „svaki čovjek” bude spašen, a ne svaka stvar ili svaki đavao. Kada ljudi dožive propast, Bog osjeća tugu i žalost. Kada đavli dožive propast, to je njihov zasluženi kraj i pravedna kazna; Bog za njima ne žali. To je Božja narav i Njegovo načelo u postupanju s ljudima. Ljudi uvijek žele proturječiti Bogu, misleći da su i ti bezvjernici, zli ljudi i antikristi također ljudi. Vjeruju da su i oni koji dosljedno prekidaju i ometaju crkveni rad također ljudi, da su i oni koji se bore za status i uspostavljaju neovisna kraljevstva također ljudi, te da su i oni koji se dosljedno upuštaju u blud također ljudi. Oni sve te pojedince koji su đavoljeg soja ubrajaju među Božji izabrani narod. Nije li to apsurdno? Ne protivi li se to onome što Bog želi? Budući da su njihova gledišta o stvarima u potpunoj suprotnosti s Božjim riječima i istinom, njihova mišljenja o raznim negativnim likovima, đavlima i Sotonama potpuno su suprotna Božjim riječima i uvelike se razlikuju. Bog se nikada nije odnosio prema đavlima koji slijede Sotonu kao prema ljudima. Kako Bog karakterizira te ljude? Oni su sluge đavla Sotone; oni su zvijeri. Lažni vođe, iz svojih dobrih namjera i zbunjene ljubavi, te potaknuti vlastitim pustim željama, odnose se prema tim bezvjernicima, đavlima i Sotoninim slugama kao prema braći i sestrama. Stoga im iskazuju veliku ljubav i dobrotu, neprestano im pomažući i podržavajući ih. Kao rezultat toga, budući da lažni vođe pružaju svoju podršku, pomoć i vodstvo tim ljudima, prava braća i sestre, oni koje Bog želi spasiti, teško su uznemireni; crkveni život nikada ne može zakoračiti na pravi put, a braća i sestre nikada ne mogu normalno jesti i piti Božje riječi i razgovarati u zajedništvu o istini bez ikakvog ometanja od strane zlih ljudi. Nije li to „postignuće” lažnih vođa? Njihovo je „postignuće” prilično značajno: ne samo da ne uspijevaju zaštititi braću i sestre, već pružaju i neopravdano poštovanje i zaštitu tim zlim ljudima i antikristima. Ne prekida li to crkveni rad? Priroda onoga što lažni vođe čine jest prekidanje, a ipak oni misle da održavaju crkveni rad te pomažu i podržavaju Božji izabrani narod. Kako Bog gleda na te postupke lažnih vođa? Bog ih se gnuša, posebno ih se gnuša! Lažni vođe ne obavljaju stvarni posao, već se usredotočuju na zaštitu zlih ljudi, postupajući kao Sotonine sluge. To dovodi do toga da Božji izabrani narod – oni koji ljube istinu – ne može primiti podršku i opskrbu crkve unatoč tome što žive crkvenim životom, i oni žele obavljati svoje dužnosti, a ipak im sigurnost ne može biti zajamčena. Lažni vođe potpuno su nesvjesni tih stvari i misle: „Ja se sa svima jednako ophodim, pa zašto se vi žalite? Što točno moram učiniti da vam udovoljim? To znači pošteno se odnositi prema ljudima. Vi samo tražite dlaku u jajetu i teško vam je ugoditi! U svakom slučaju, ja sam odgovoran Bogu; sve činim pred Bogom!” Nisu li oni nerazumni kad mogu prosipati takvu retoriku? Nisu li krajnje glupi? Oni su doista nerazumni i krajnje glupi. Božja kuća svaki dan govori o tome kako Bog spašava čovječanstvo, ali lažni vođe nikada ne razumiju Božje riječi. Misle da će se, bez obzira na to tko je osoba, bez obzira na to koja je njezina bit, bez obzira na to koliko su zle stvari koje je učinila i bez obzira na to koliko je njezina ljudskost zlonamjerna, pod usmjeravanjem Božjih riječi i uz pomoć ljudi s puno ljubavi, na kraju pokajati i vratiti. Nije li to gledište potpuno pogrešno? (Da.) Osim što imaju krajnje pogrešno razumijevanje Božjih riječi, lažni vođe se također pretvaraju da razumiju Božje nakane te, razmišljajući jednostrano i postupajući prema vlastitim sebičnim željama, iskazuju dobrotu i ljubav zlim ljudima i antikristima. I kakav je rezultat? Na kraju štite zle ljude i antikriste, postajući njihovi suučesnici, pružajući im prilike i plodno tlo da prekidaju i ometaju crkveni rad i crkveni život. U međuvremenu, braću i sestre kojima je uistinu potrebna zaštita lažni vođe ignoriraju i nikada ih ne pitaju: „Kako se vi osjećate zbog toga što u crkvi imate te zle ljude i antikriste, i one koji izbacuju negativnost i šire predodžbe? Slažete li se da ostanu u crkvi? Jeste li voljni obavljati svoje dužnosti i živjeti crkvenim životom zajedno s njima?” Nikada ne pitaju kako se braća i sestre osjećaju u vezi s bilo čim od toga. Što vi mislite – nisu li takvi vođe i djelatnici prilično odvratni? Djeluju pod zastavom vođa i djelatnika, nose takve titule, a zapravo rade na zaštiti Sotone i Sotoninih slugu. To je uistinu žalosno! Ako kažete da takvi vođe i djelatnici imaju loš kov i ne obavljaju stvarni posao, možda se neće složiti. Osjećat će da ih se nepravedno tretira misleći da su svaki dan zauzeti i da ne ljenčare, pa kako onda može biti da ne obavljaju stvarni posao? Ali na temelju njihovih očitovanja – smatrajući da su obje skupine ljudi jednako važne i misleći da moraju imati ista mjerila za sve, koristeći pošteno postupanje kao izgovor da dopuste zlim ljudima i onima koji prekidaju i ometaju provode tiraniju u crkvi, i dopuštajući da razna zla djela opstaju u crkvi – što su ti vođe i djelatnici? Na temelju njihovih očitovanja, njihovog načina i načela rada, te njihovih motiva za obavljanje posla, oni su nepogrešivo lažni vođe i smušenjaci. Je li točno to reći? (Da.)

U društvu, bez obzira na to o kojoj je skupini ili klasi ljudi riječ, oni ne razlikuju zle i dobre ljude, a još manje raspravljaju o tome kako Sotona kvari ljude ili koja je bit iskvarenog čovječanstva; ne razlikuju čak ni dobro od zla. Ali u Božjoj kući sve se temelji na Božjim riječima; istina se nikada ne mijenja, a Božje riječi sve ostvaruju. U crkvi, sve vrste ljudi bivaju razotkrivene Božjim riječima i prirodno su razvrstane prema svojoj vrsti. Sve vrste ljudi treba upotrijebiti na najbolji mogući način na temelju njihove ljudskosti, težnji i biti. Je li to klasificiranje ljudi po rangu? To nije klasificiranje ljudi po rangu, već njihovo kategoriziranje. Svaka osoba treba biti razvrstana prema svojoj vrsti – treba biti smještena tamo gdje pripada. Miješanje nije prihvatljivo; miješanje je privremeno i ima određeno trajanje. Na primjer, kada su kukolj i pšenica pomiješani, ako čupanje kukolja utječe na pšenicu i može uzrokovati da ona uvene, onda se kukolj još ne čupa. Ali to što se ne čupa ne znači da nije kategoriziran – pa kada ga treba čupati? U pravo vrijeme; Bog će pripremiti vrijeme. Sada je vrijeme da svatko bude razvrstan prema svojoj vrsti; sve vrste ljudi moraju biti kategorizirane. To je nužno. Zašto se ovo djelo mora obaviti? S teoretskog stajališta, postoji temelj u Božjim riječima; sa stajališta stvarne situacije, nužno je to učiniti – to ima praktičnu vrijednost i neophodno je tako postupiti. Kada čupanje kukolja ne bude utjecalo na pšenicu, kukolj se mora iščupati i odvojiti od pšenice. Ako se s bezvjernicima i zlim ljudima – onima koji su kukolj – postupa kao s braćom i sestrama, to je previše nepravedno prema svoj braći i sestrama koji se iskreno daju za Boga. Kao prvo, ti će ljudi često biti ometani, pod utjecajem i bit će im nanesena šteta od strane zlih ljudi koji prekidaju i ometaju crkveni rad. Kao drugo, neki ljudi malog rasta ne razumiju istinu i bit će sputani, postat će negativni i slabi, ili će se čak spotaknuti kada dođu u dodir sa zlim ljudima koji prekidaju i ometaju. Štoviše, sve što oni koji prekidaju i ometaju čine i svaka riječ koju izgovore donose kaos, nered i zbrku. Najrealističnija situacija je da kada obavljaju dužnost ili rade neki posao, bezobzirno čine nedjela i ne slijede načela, što dovodi do golemog rasipanja radne snage, materijalnih i financijskih sredstava, bez postizanja ikakvih rezultata. I što se na kraju dogodi? Kada ih se smijeni, svi moraju platiti za njihova zla djela. Posao se mora ponoviti, a radna snaga, materijalna sredstva, vrijeme i najdragocjenija energija svih utrošena prije nego što su ti pojedinci smijenjeni, protraćeni su zbog njihovih bezobzirnih nedjela i ne mogu se nadoknaditi. Negativan utjecaj koji su donijeli ovom radu je prevelik! Nitko ne može snositi tu odgovornost. Čak i ako se posao kasnije dobro obavi, prethodne gubitke nitko ne može nadoknaditi. Neki kažu da ih treba natjerati da plate novcem; i to bi trebalo učiniti, ali može li novac kupiti vrijeme? Može li novac kupiti vrijeme i energiju braće i sestara, ili cijenu koju su iskreno platili? Ne, ne može – to je neprocjenjivo! Bez obzira na to koliko ljudi uzrokuje prekide i ometanja u crkvi, posljedice su nemjerljive. To će utjecati na ulazak u život brojne braće i sestara. Gubitak je značajan i ne može se nadoknaditi. Može li se nadoknaditi gubitak u životu braće i sestara? Tko će platiti za taj gubitak? Dakle, ti zli ljudi moraju biti uklonjeni. Oni nisu iste vrste kao braća i sestre koji teže istini. Oni pripadaju družini đavala i Sotone, dolazeći u Božju kuću da ometaju i uništavaju. Ako se ti zli ljudi ne uklone iz crkve, rad crkve i red u crkvenom životu nikada ne mogu biti zajamčeni. Bez obzira na to koliko ljudi čini određenu skupinu, sve dok je među njima jedna osoba koja prekida i ometa – netko tko bezobzirno čini nedjela, nikada ne postupa po načelima, nikada ne prihvaća pozitivne stvari ili istinu, nikoga ne sluša, postupa samovoljno bez obzira na to ima li status ili moć, i u suštini je živi Sotona – takva će osoba, sve dok ostaje u crkvi, prije ili kasnije donijeti veliko ometanje i uništenje crkvenom radu. Kada dođe dan da ih se ukloni i riješi ih se, koliko će ljudi morati sređivati štetne posljedice i nered koji su prouzročili! Stoga je uklanjanje ili izbacivanje ovih zlih ljudi i antikrista važan zadatak koji vođe i djelatnici trebaju poduzeti i u kojem ne smiju biti nemarni. Međutim, lažni vođe pokazuju dobrotu i ljubav prema onima koje bi trebalo ukloniti ili izbaciti, prave se da ne vide njihova zla djela, toleriraju ih i prihvaćaju kao braću i sestre, pa čak one koji su im korisni smatraju darovitim ljudima te ih obučavaju i upotrebljavaju. Bez obzira na to kakve loše stvari čine, lažni vođe nalaze izgovore da ih oslobode krivnje, pa im čak pružaju pomoć i podršku s puno ljubavi. Na određenoj razini, nije li to namjerno prekidanje? (Da.) Lažni vođe postupaju prema vlastitim idejama i vlastitoj dobroti i entuzijazmu, na kraju uzrokujući velike nevolje crkvi i Božjem izabranom narodu! Ako ti zli ljudi drže vlast, katastrofe i posljedice koje donose crkvi su nesagledive.

U Božjoj kući trenutno postoji propis da tko god počini nedjela, sve dok to uzrokuje gubitak Božjoj kući, on ga mora nadoknaditi. Ako je gubitak prevelik, a posljedice teške, može li se problem riješiti samo novčanom naknadom? Neki gubici ne mogu se nadoknaditi nikakvim iznosom novčane naknade; oni su nenadoknadivi i nepopravljivi. Svaki je dan sada vrlo dragocjen i ključan. Jednom kad dan prođe, može li se to vrijeme vratiti? I to je nepopravljivo. Zašto kažemo da propuštanje određenih stvari predstavlja doživotno žaljenje? Upravo zato što se vrijeme ne može vratiti. Što želim reći ovime? Najbolje je spriječiti probleme prije nego što se pojave, umjesto da se troši novac na njihovo rješavanje nakon što se dogode; to je najbolji način rješavanja problema. „Zatvarati staju kad je konj pobjegao” krajnja je mjera. Najbolje je obaviti preventivni rad prije nego što se stvari dogode. To znači da prije nego što dođe do bilo kakvih prekida ili ometanja, vođe i djelatnici moraju jasno razlučiti i imati temeljito razumijevanje različitih vrsta ljudi u crkvi, te pažljivo promatrati i pravovremeno dokučiti stanja, naravi i težnje različitih vrsta ljudi, kao i njihove stavove i gledišta tijekom obavljanja dužnosti, kako bi osigurali da sva braća i sestre imaju normalan crkveni život i okruženje za obavljanje svojih dužnosti. Tako crkveni rad može napredovati na uredan način. To su odgovornosti vođa i djelatnika. Naravno, lažni vođe nisu dorasli ovom poslu; oni su smušenjaci i beskorisne osobe. Sada imaju pametnu ideju: „Tko god ne slijedi načela i upropasti posao, bit će kažnjen novčanom kaznom! Ako antikrist učini nešto pogrešno, bit će kažnjen novčanom kaznom!” Oni misle da je izricanje novčanih kazni najbolje rješenje i najbolje načelo primjene. Ako bi se svi problemi mogli riješiti izricanjem novčanih kazni, koja bi bila svrha težnje istini? Zašto se lažni vođa naziva lažnim? Zato što ne razumije istinu i pridržavanje propisa smatra primjenom istine, a riječi i doktrine koje razumije smatra istinom, te kada se stvari dogode, nikako ne može pronaći ispravna načela ili smjer i ne može riješiti probleme iz korijena. Uopće ne razumije Božje riječi i ne može dokučiti Božju nakanu, a ipak želi raditi i biti vođa ili djelatnik – kako je to glupo! U ovom pogledu, koje je glavno očitovanje lažnog vođe? Ne može proniknuti u bit različitih vrsta ljudi koji prekidaju i ometaju rad crkve, ne može ih kategorizirati i zasigurno se ne može prema njima odnositi i s njima postupati u skladu s načelima. U glavi lažnog vođe vlada potpuna zbrka. On nagađa o Božjim riječima i onome što On misli na temelju svog entuzijazma te vlastitih predodžbi i uobrazilja. Istovremeno, nameće svoju dobrotu, entuzijazam i osobne uobrazilje i predodžbe Bogu, vjerujući da su te stvari u skladu s istinom, u skladu s Božjim nakanama i da mogu predstavljati ono što Bog želi. Stoga se oslanja na te stvari kako bi radio i vodio Božji izabrani narod. To je glavno očitovanje lažnog vođe. Ovdje ćemo zaključiti naš razgovor o drugom očitovanju lažnih vođa.