L. Biti sklon izazivanju nevolja

Pogledajmo sljedeće očitovanje: biti sklon izazivanju nevolja. Znate li kakvi su ljudi skloni izazivanju nevolja? Jeste li se u crkvi susreli s takvim ljudima koji su skloni izazivanju nevolja? Bez obzira na njihovu dob, spol ili zanimanje kojim se bave u svijetu, ako uvijek izazivaju nevolje i uvijek čine stvari koje krše zakone i propise, donoseći negativne utjecaje u crkvu i stvarajući goleme prepreke radu na evanđelju, onda bi se crkva trebala pravovremeno pozabaviti s tim ljudima. Prvo, dajte im upozorenje, a ako je situacija preozbiljna, izbacite ih ili uklonite. Ne smijete biti obzirni prema njima. Kakvi su to ljudi koji su skloni izazivanju nevolja? Na primjer, neki ljudi se, dok posluju ili vode tvornice u svijetu, druže sa sumnjivim pojedincima i često čine stvari koje krše zakone i propise. Danas utajuju ili djelomično plaćaju porez; sutra se bave prijevarom i obmanom, ili se čak upletu u sudske sporove zbog uzrokovanja smrti. Zbog tih stvari često primaju sudske pozive, provode dane vodeći parnice i neprestano su upleteni u sporove. Mogu li takvi ljudi iskreno vjerovati u Boga? To je nemoguće. Postoje i neki ljudi koji tvrde da vjeruju u Boga, ali se ponašaju na vrlo čudne i nenormalne načine. Danas uznemiravaju suprotni spol; sutra bi mogli nekoga seksualno napastovati i biti prijavljeni. Bi li ti rekao da su ti ljudi skloni izazivanju nevolja? (Da.) Dakle, mogu li takvi ljudi iskreno vjerovati u Boga? (Ne.) Ti ljudi koji su skloni izazivanju nevolja, nakon što povjeruju u Boga, i dalje se uvijek druže sa sumnjivim pojedincima iz društva i neprestano izazivaju sporove, kao što su sporovi oko emocionalnih pitanja, financija, imovine ili osobnih interesa. Ili, zbog nekog incidenta koji uzrokuje napetost u jednom od njihovih odnosa, ili zbog neravnomjerne podjele njihove nezakonito stečene dobiti, uvijek postoje ljudi koji im žele stvoriti probleme. Kada ih braća i sestre povremeno posjete kod kuće, mogu naići na te sumnjive ljude. Čak i kada su na okupljanjima ili obavljaju svoju dužnost, ti sumnjivi ljudi ponekad se pojave na vratima ili šalju uznemirujuće poruke, pa će svatko u društvu tih ljudi sklonih izazivanju nevolja vjerojatno biti uvučen u njihove nevolje; posebice, još je više vjerojatno da će rad i ugled crkve biti uvučeni i da će im biti nanijeta šteta od strane tih ljudi. Recite Mi, je li dobro da takvi ljudi ostanu u crkvi? (Ne.) Takve ljude također se mora ukloniti i s njima se pozabaviti.

Postoje i neki ljudi koji se, bez obzira na to kojim zanimanjem se bave u društvu, uvijek žele suprotstavljati vladi, vladinim dužnosnicima ili određenim društvenim skupinama i javnim osobama. Danas razotkrivaju nepravedne postupke vlade; sutra tuže neku skupinu ili organizaciju, zahtijevajući odštetu; prekosutra razotkrivaju privatni život javne osobe, zbog čega ih ljudi dolaze tražiti. Je li to izazivanje nevolja? (Da.) Čak i nakon što povjeruju u Boga, i dalje se žele miješati u društvena pitanja. Kada vide nešto što ih čini nezadovoljnima i ogorčenima, uvijek žele ustati u obranu pravde kako bi se istaknuli, ili napisati komentar ili članak kako bi sudili o tome što je ispravno, a što ne. Što se na kraju dogodi? Ne postignu ništa, već na kraju sebi navuku gomilu nevolja, upletu se u sudske sporove i unište si ugled. I uvijek postoje sumnjivi ljudi iz društva koji ih traže, želeći im se osvetiti ili poduzeti nešto protiv njih, pa žive u krajnjem strahu. Da bi pobjegli od takvog života i izbjegli nevolje, kupe nekoliko kuća, objašnjavajući: „Kao što se kaže: ‚Lukav zec ima tri jazbine.’ Samo je jedna od moje tri kuće poznata javnosti; nitko ne zna za druge dvije. Čuvam ih da ih crkva koristi i da u njima borave braća i sestre.” Misliš li da bi braća i sestre bili sigurni boraveći ondje? (Ne, ne bi.) Njihove riječi zvuče vrlo lijepo i njihove su namjere u tome dobre, ali s obzirom na njihov karakter i njihovu manu da su skloni izazivanju nevolja, tko bi se usudio boraviti u njihovoj kući? Ako bi ti boravio ondje, ljudi bi mogli pomisliti da si dio njihove obitelji. Ako ih netko traži da ih pretuče, ali ih ne može pronaći, zar ne bi umjesto njih istukao tebe? Neki su ljudi skloni izazivanju nevolja. Kada uobičajeno voze i prođu kroz neko zabačeno područje, može ih netko zaustaviti, izvući iz automobila, brutalno ih pretući i uputiti im upozorenje. Oni znaju da je to zato što su prvi nekoga uvrijedili i navukli nevolju na sebe, te da ih je onaj koga su uvrijedili htio zlostavljati. Nije li to upravo ono što su zaslužili? To je vrsta ljudi koja je sklona izazivanju nevolja. Nakon što počnu vjerovati u Boga, bez obzira na to o kojem pitanju crkva raspravlja, uvijek se žele umiješati; žele reći svoje mišljenje o tome i dati neke komentare, pokušavajući također navesti ljude da ih slušaju. Ako crkva ne usvoji njihove prijedloge, postaju krajnje nezadovoljni i ogorčeni, nesvjesni vlastitih sposobnosti. Bez obzira na to koliko gubitaka pretrpjeli, nikada ih ne pamte niti izvlače pouke iz svojih neuspjeha. Takvi ljudi stvaraju nevolje čak i kada vjeruju u Boga. S jedne strane, ne razumiju istinu, ali se i dalje uvijek žele uključiti u crkveni rad, pokušavajući se petljati u sve, što rezultira time da prekidaju i ometaju crkveni rad. S druge strane, kad god provedu mnogo vremena s bilo kojim bratom ili sestrom, donose nevolje i njima. Ljudi ove vrste koji su skloni izazivanju nevolja velika su muka. Misliš li da su ljudi koji izazivaju nevolje ljudi s kojima je lako imati posla? Jesu li to ljudi koji se drže svom mjesta? (Ne.) Oni definitivno nisu ljudi koji se drže svog mjesta. Općenito, ljudi koji žive pristojno skloni su dobrom ponašanju. Sve dok društvena pitanja nemaju nikakve veze s njihovom vjerom u Boga, oni se nipošto ne uključuju u njih niti se o njima raspituju. To se zove biti razuman, razumjeti vremena i shvaćati smisao stvari. Ovo društvo i čovječanstvo su tako opaki i složeni. Kao što nevjernici kažu: „U ovom kaotičnom dobu i kaotičnom svijetu, ljudi trebaju naučiti kako se zaštititi.” Štoviše, uvijek komentiraš društvena pitanja i želiš se u njih uključiti, ali to nije put kojim bi trebao ići u životu. Činiti te stvari nema nikakvu vrijednost i nije ispravan put u životu. Čak i ako si u stanju govoriti pravedno, to se i dalje ne računa kao pravedna stvar. Zašto ne? Zato što na ovom svijetu nema pravednosti; zli trendovi je ne dopuštaju. Ako uistinu možeš govoriti pravedne i poštene riječi u Božjoj kući, to ima vrijednost i značaj. Ali ako govoriš pravedne i poštene riječi u ovom zlom, iskvarenom i kaotičnom ljudskom svijetu, takve riječi lako prizivaju nevolje i donose opasnost. Ne bi li onda bilo vrlo glupo izgovarati takve riječi? Činiti to, ne samo da ti ne bi omogućilo da živiš na način koji ima vrijednost, već bi ti donijelo i beskrajne nevolje. Dakle, pametni ljudi vide da su ta društvena pitanja pošast te se od njih udaljavaju i izbjegavaju ih, dok glupi ljudi idu prema njima, navlačeći na sebe veliku nevolju. Neki ljudi, osobito nakon što nekoliko dana vježbaju borilačke vještine, nauče nekoliko impresivnih tehnika i steknu malo slave, pa se žele boriti za pravdu i pljačkati bogate da bi pomogli siromašnima. Žele preuzeti ulogu viteza lutalice ili mačevaoca, idući uokolo i ispravljajući nepravde, pa čak i istupaju kako bi pomogli kad god vide nepravdu. Kao rezultat, to dovodi do nevolja – oni ne shvaćaju koliko je društvo složeno. Reci Mi, kada istupiš da pomogneš, nećeš li na kraju uvrijediti neke ljude? Nećeš li uništiti pomne planove koje su neki ljudi skovali? (Da.) Kada uništiš pomne planove tih ljudi, hoće li te pustiti na miru? (Ne.) Mogao bi reći: „Ono što poduzimam je pravedna stvar”, ali čak i da jest pravedna stvar, to neće proći – ovaj svijet ti neće dopustiti da poduzimaš pravedne stvari. Ako to učiniš, izazivat ćeš nevolje. Budale to ne shvaćaju, ne mogu prozreti svijet. Uvijek misle da, budući da su vitezovi lutalice, trebaju istupiti i pomoći drugima. Ali na kraju, unište nečije pomne planove, a ta im se osoba želi osvetiti i ne odustaje. Tako prizivaju nesreću. Druga osoba potajno počinje otkrivati njihovo ime, gdje žive, kakva im je obiteljska situacija, tko su članovi njihove obitelji, imaju li ikakav utjecaj na tom području i kako najbolje poduzeti nešto protiv njih. Jednom kada sve to jasno shvate, počinju djelovati protiv „viteza lutalice”, čiji život od tada postaje težak. Ljudi ove vrste često izazivaju nevolje i, bez obzira na to koliko velike gubitke pretrpjeli, nikada ne nauče lekciju. Kada naiđu na nešto što smatraju nepravednim, i dalje se žele boriti za pravdu te istupiti i pomoći. Ne samo da navlače nevolje na sebe, već dovode i svoju obitelj u opasnost, a ponekad čak uvuku u to i prijatelje ili kolege oko sebe. Ako vjeruju u Boga i uđu u crkvu, i braća i sestre bi na kraju mogli biti dovedeni u opasnost zbog njih. Na primjer, ako upadnu u nevolju u društvu i netko im se želi osvetiti, a ta osoba zna da s njima prisustvuješ okupljanjima, mogla bi doći k tebi tražeći informacije o njihovoj osobnoj i obiteljskoj situaciji. Dakle, hoćeš li reći toj osobi ili ne? Ako to učiniš, to je ravno izdaji, što će im donijeti nevolje; ako ne učiniš, ta bi te osoba mogla mučiti. Na ovom svijetu ima previše zlih ljudi, a zli su ljudi svi iracionalni. Ako ih netko uvrijedi, pribjeći će bilo kakvim sredstvima da se osvete. Nije li tako? (Da.) Bez obzira u kakvu nevolju upadnu ljudi koji su skloni izazivanju nevolja, to uvijek uzrokuje nevolje i ometanja u obavljanju njihove dužnosti, a može i u različitoj mjeri utjecati na crkveni rad. Ako netko neprestano izaziva nevolje, mislite li da se razgovorom u zajedništvu o istini s njima može riješiti taj problem? (Ne.) Ljudima ove vrste često nedostaje zdrav razum. Čak i kada upadnu u nevolju, ne vide to kao nevolju; mogli bi čak misliti da imaju osjećaj za pravdu. U takvim slučajevima, razgovarati u zajedništvu o istini s njima je beskorisno jer su to ljudi s iskrivljenim shvaćanjem, oni su apsurdni ljudi. Apsurdni ljudi ne prihvaćaju lako istinu. Neki bi ljudi mogli reći: „Oni se suočavaju s poteškoćama; kako bismo ih mogli zanemariti? Kako im ne bismo iskazali malo sažaljenja? Trebali bismo se prema njima odnositi s ljubavlju.” Odnositi se prema njima s ljubavlju je u redu, ali mogu li oni to prihvatiti? Ako uopće ne prihvaćaju istinu i nastavljaju se držati vlastitih stavova, je li prikladno da s njima neprestano razgovaraš u zajedništvu o istini? (Ne.) Zašto nije prikladno? (Ljudi ove vrste ne vjeruju iskreno u Boga. Oni su u biti bezvjernici. Čak i ako s njima razgovaramo o istini, to neće riješiti problem, a oni i dalje mogu donijeti mnogo nevolja crkvi.) Dakle, treba li ljude ove vrste ukloniti? (Da, treba.)

Postoji još jedna vrsta ljudi koji su skloni izazivanju nevolja. U crkvi uvijek nagovaraju braću i sestre da čine određene stvari. Na primjer, kažu: „Taj postupak koji je poduzela vlada i politika koju je formulirala su nerazumni. Kao kršćani, moramo primjenjivati pravednost, moramo progovoriti i ne možemo podviti rep poput kukavica. Moramo marširati ulicama s transparentima i prosvjedovati, boreći se za dobrobit braće i sestara, naše crkve i cijelog čovječanstva!” I kakav je rezultat toga? Prije nego što uopće uspiju marširati, vlada već sazna, a sud šalje poziv. Recite Mi, je li za crkvu sreća ili nesreća imati takve ljude? (Nesreća.) Neki ljudi kažu: „Ispada da naša crkva ima tako talentiranu osobu – ta je osoba materijal za vođu! Pogledajte ljude u našoj crkvi; svi su krotki i drže se pravila, bez utjecaja u društvu. Plašljivi su i ne usuđuju se preuzeti nikakve veće stvari, i jako se boje izazivanja nevolja. Ova je osoba drugačija – hrabra je, pronicljiva i odlučna; također ima utjecaj u društvu, sposobna je, a kada vidi nepravdu, usuđuje se ustati i istupiti. Čak i kada se suoči sa sudskim sporom, ne uzrujava se niti je tjeskobna. Njezina širina uma čini je prirodno podobnom da bude dužnosnik. Da je ta osoba uključena u politiku, bila bi ili zastupnik ili barem guverner pokrajine. Mi nismo dovoljno dobri. Stoga bi je crkva trebala izabrati za vođu. Ako nas ona bude vodila, sigurno ćemo postići spasenje!” Neki glupi ljudi osobito visoko poštuju one koji su skloni izazivanju nevolja u društvu i idoliziraju ih, čak ih želeći izabrati za crkvene vođe. Mislite li da je to prikladno? (Ne.) Zašto nije prikladno? Zar crkvi ne trebaju takvi „sposobni ljudi”? (Crkvi ne trebaju takvi ljudi. Crkvene vođe moraju voditi Božji izabrani narod da zajedno jedu i piju Božje riječi na okupljanjima, teže istini i obavljaju svoju dužnost širenja evanđelja. Iako se na površini može činiti da takvi ljudi imaju takozvanu hrabrost, pronicljivost i odlučnost, oni nisu u stanju obavljati takav posao i donijet će beskrajne nevolje crkvi. Stoga nisu podobni da budu crkvene vođe.) Kažem ti, pogreška je da takva osoba ostane u crkvi, a bilo bi još pogubnije izabrati takve ljude za vođe. Kamo bi oni odveli crkvu? Pretvorili bi crkvu u vjersku skupinu! To je zato što kada vide nepravde u društvu, podižu tužbe; kada vide zle ljude kako zlostavljaju siromašne, bore se za njih; kada vide korumpirane dužnosnike kako brutalno nanose štetu narodu, žele se boriti za pravdu u ime Neba. Posljedično, i vi biste svi postupno postali vitezovi lutalice koji se bore za pravdu. Na taj način, biste li još uvijek mogli postići spasenje? Na površini, ljudi koji su skloni izazivanju nevolja mogu se činiti prilično sposobnima, ali što se na kraju dogodi? Svi bivaju eliminirani zbog prekidanja i ometanja crkvenog rada, jer put kojim idu nije ispravan put. Bez obzira na to kakvu nevolju izazovu, oni ne hodaju ispravnim putem, niti slijede Božju volju. Ništa što čine nema nikakve veze s crkvom, s Božjim djelom ili s Božjim nakanama; sve što čine udaljeno je od Božjih nakana i odstupa od ispravnog puta. Priroda njihovog izazivanja nevolja jest da imaju posla s đavlima i da su upleteni s njima; opsijedaju ih đavli. Stoga Božja kuća mora povući jasnu granicu između sebe i takvih ljudi. Ako opetovano izazivaju nevolje, odbijajući slušati bez obzira na to tko ih pokušava savjetovati, i izazivaju nevolje ne učeći iz svojih pogrešaka, čak čineći bezobzirna zlodjela, tada ih treba nagovoriti da odu. Možeš reći: „Pogledaj sve nevolje koje si izazvao, koliku si prepreku stvorio crkvenom radu i kolikom broju ljudi si utjecao na obavljanje njihove dužnosti. Kako to ne shvaćaš? Tvoje su ambicije prevelike – dovoljno su velike da obuhvate cijeli svijet. Osoba poput tebe trebala bi se otisnuti u svijet; trebao bi se kultivirati i upravljati nacijom, donoseći mir svijetu. Tebi odgovara druženje s visokim dužnosnicima; samo se tako možeš vinuti u visine, raširiti krila i poletjeti. Boravak s ljudima koji vjeruju u Boga cijeli dan – neće li to samo sputati tvoje velike ambicije i ograničiti tvoju sposobnost da raširiš krila i poletiš? Pogledaj nas – nitko od nas nema velikih težnji. Usredotočeni smo isključivo na vjerovanje u Boga, čitanje više Božjih riječi kako bismo razumjeli neke istine i činjenje manje zla, a onda bismo možda mogli dobiti Božje odobrenje – to je sve. Svi smo mi ljudi koje svjetovni ljudi kleveću i vrijeđaju, koje je svijet odbacio, tako da nije za tebe da se družiš s ljudima poput nas. Bilo bi ti bolje da se vratiš u svijet i ondje boriš; možda ćeš postići velik uspjeh i ostvariti svoje ambicije.” Je li prikladno nagovoriti ih da odu na ovaj način? Je li to dobar način za rješavanje problema? (Da.) Ovako bi crkva trebala postupati s takvim bezvjernicima; rješavanje stvari na ovaj način u potpunosti je u skladu s istina-načelima.

Kakvi još ljudi su skloni izazivanju nevolja? Postoji vrsta ljudi koja je osobito popularna kod suprotnog spola i uvijek koketira sa sumnjivim pojedincima. Oni ne teže ispravnoj romantičnoj vezi; umjesto toga, održavaju vrlo bliske i neprimjerene odnose s više osoba suprotnog spola. Budući da ne mogu ispravno upravljati tim odnosima, moguće je da će ljudi s kojima koketiraju postati ljubomorni ili se čak međusobno osvećivati. Je li to za njih nevolja? (Da.) I to je velika nevolja. Neki ljudi možda ne mare za te stvari, ali takve stvari često donose nevolje u njihov osobni život i vjeru, a mogu čak utjecati i na njihovu osobnu sigurnost. Te ih nevolje neprestano prate, a oni koji su s njima često u interakciji ne mogu a da i sami ne budu upleteni. Bilo da su uistinu u romantičnoj vezi s tim osobama suprotnog spola ili samo međusobno koketiraju i iskorištavaju se, nas se takve stvari ne tiču. Što nas se tiče? Tiče nas se hoće li nevolje koje donose imati ikakav štetan utjecaj na braću i sestre ili na crkvu. Ako postoji utjecaj, crkva bi se trebala uključiti i riješiti problem, savjetujući ih da te nevolje ispravno srede. Što se tiče toga kako će ih srediti, mi se nećemo miješati. Ako, bez obzira na to kako ih se savjetuje, i dalje odbijaju slušati i ne sređuju niti rješavaju te nevolje, tada bi trebali biti izolirani i dobiti upozorenje: „Prvo trebaš riješiti svoje osobne nevolje. Jednom kada budu riješene, možeš nastaviti obavljati svoju dužnost. Ako ih ne riješiš kako treba, ostat ćeš izoliran.” Iako su vjernici i možda čak obavljaju svoju dužnost – možda čak i važnu dužnost – zbog ozbiljnih problema u njihovom osobnom životu i zato što nevolje koje izazivaju mogu utjecati na crkveni rad, crkvene vođe to ne mogu ignorirati, jer te nevolje predstavljaju potencijalne rizike. Na primjer, ljudi s kojima ulaze u veze mogli bi od njih saznati neke okolnosti u crkvi ili osobne podatke o braći i sestrama. Kad bi te informacije otkrili zlonamjernim pojedincima ili velikom crvenom zmaju, to bi bilo štetno i za crkvu i za braću i sestre. Stoga, za crkvu, oni donose sve te nevolje ili potencijalne rizike, pa bi im crkva trebala naložiti da prvo riješe svoje osobne nevolje. Ako u potpunosti srede nevolje, Božja kuća može prema okolnostima donijeti odluku da ih ponovno prihvati. Ali ako i dalje ne rješavaju nevolje, a ipak žele obavljati svoju dužnost, što treba učiniti? (Ne bi im se trebalo dopustiti da obavljaju svoju dužnost.) U tom slučaju, treba ih nagovoriti da odu ili ih ukloniti. Ukratko, bilo da se radi o crkvenim vođama ili braći i sestrama, jednom kada otkriju da u crkvi postoje ljudi koji su skloni izazivanju nevolja, trebali bi se pozabaviti tim pitanjem u skladu s načelima i pravovremeno ga riješiti. Ne bi trebali čekati da ti pojedinci donesu opasnost braći i sestrama ili nevolje crkvenom radu prije nego što se time pozabave i riješe stvar.

Neki ljudi lako izazivaju nevolje te ulaze u tuče i svađe. Uvijek misle da imaju jak udarac, uvijek žele pobijediti sve na svijetu, ili, ako znaju neke impresivne borilačke vještine, uvijek žele koristiti nasilje i silu protiv drugih. Nije li i takva vrsta osobe sklona izazivanju nevolja? (Da.) Postoje i oni koji se ne drže svog mjesta kamo god išli. Ne slijede pravila niti poštuju javni red i uvijek žele biti nekonvencionalni. Kada voze, inzistiraju na prolasku kroz crveno svjetlo, ili inzistiraju na skretanju ulijevo gdje to nije dopušteno, a kada ih policija zaustavi i kazni, odbijaju to prihvatiti i žele prijaviti policajca. Vidiš, usuđuju se prijaviti bilo koga. Iako policija postupa po zakonu, oni ih i dalje žele prijaviti – oni prkose zakonu. Nisu li i te budale sklone izazivanju nevolja? (Da.) Takva vrsta osobe koja je sklona izazivanju nevolja misli da ima Boga kao oslonac jer vjeruje u Njega, te da crkva ima velik broj ljudi i velik utjecaj, pa se stoga ničega ne boji. Posvuda čine bezobzirna zlodjela kako bi pokazali svoje sposobnosti i kako bi pokazali koliko su moćni. Čak i nakon što upadnu u nevolje sa zakonom, ne znaju se popraviti. Na kraju, što kažu? „Ovaj je svijet uistinu zao. Uhićen sam samo zato što sam se borio za pravdu. Ovaj je svijet uistinu nepravedan!” I dalje odbijaju priznati svoje pogreške. Izazivaju i navlače nevolje na sebe, a ipak se žale da je to nepravedno prema njima. Nije li to krajnje apsurdno? (Da.) Bez obzira na to koliko je svijet zao i mračan, nije mudro od njih da izazivaju nevolje. Bog nikada ni od koga nije tražio da izaziva nevolje, niti je od ikoga tražio da se pod krinkom vjerovanja u Boga bori za pravdu i provodi pravdu u ime Neba. Neki ljudi kažu: „Zakoni ovoga svijeta nisu istina, pa ih nema potrebe slijediti.” Iako zakon nije istina, Bog ti nikada nije rekao da možeš kršiti zakon po volji, niti ti je rekao da možeš ubijati ili podmetati požare. Bog od tebe traži da poštuješ zakon i slijediš javni red u društvu, da znaš poštovati moralne norme i slijediti pravila kamo god ideš, da ne provociraš i da ne izazivaš nevolje. Ako prekršiš zakon, sam ćeš snositi posljedice – ne očekuj da Božja kuća preuzme odgovornost za tebe, jer je to osobno ponašanje i predstavlja samo tebe kao pojedinca; Božja kuća ti nikada nije naložila da činiš bilo što nezakonito. Bez obzira na to u kojoj zemlji rješavaš stvari, Božja kuća od tebe traži da provjeriš zakon i posavjetuješ se s odvjetnikom. Što god odvjetnik kaže da je prikladno, to bi trebao učiniti. Ako te odvjetnik nije savjetovao da postupaš na određeni način, a ti postupaš slijepo, zabrljaš stvari i prekršiš zakon, sam ćeš snositi posljedice – ne donosi nevolje Božjoj kući. Čak i ako pristup koji odvjetnik predloži nije najbolja opcija, i dalje moraš slijediti odvjetnikov savjet. Sve dok je zakonito i ne nanosi značajnu štetu Božjoj kući, može se učiniti. Božja kuća je uvijek govorila ljudima da se savjetuju s odvjetnicima i rješavaju stvari u skladu sa zakonom. Međutim, neki ljudi misle: „Božja kuća ne pripada svijetu, stoga ne bismo trebali slijediti trendove svijeta! Zakon ne predstavlja istinu – samo je Bog istina, i Bog je vrhovni. Mi se pokoravamo samo istini i Bogu!” Iako je ta izjava točna, ti i dalje živiš u ovom svijetu i moraš se nositi s mnogim realnim problemima. Stoga ne možeš kršiti zakon, niti možeš kršiti istina-načela. Božja vrhovnost odnosi se na Božji identitet i status; to nije razlog da se ti upuštaš u nezakonite aktivnosti ili se ponašaš despotski u društvu, činiš što god želiš i posvuda izazivaš nevolje. Bog nikada nije nikoga poticao niti od ikoga zahtijevao da krši zakon čineći bilo što, već ti govori da slijediš zakon i poštuješ društvena pravila, da ako prekršiš zakon i budeš kažnjen, moraš prihvatiti kaznu, te da ne bi trebao stvarati probleme niti izazivati nevolje. Ako uvijek izazivaš nevolje, uvijek misleći da, budući da vjeruješ u Boga, imaš Božju podršku, pa se ničega ne bojiš, kažem ti, u krivu si! Bog ne podržava tvoju neustrašivost pred svim stvarima, a Božja kuća neće platiti za tvoju logiku nitkova. Nemoj nikada misliti da samo zato što u Božjoj kući ima mnogo ljudi i što ona ima velik utjecaj, možeš činiti što god želiš. Ako tako misliš, u krivu si. To je Sotonina logika. Božja kuća nikada nije rekla takvo što, a nije ni Bog. Božja kuća ne potiče nikoga da se tako ponaša. Istina je da Božja kuća ima mnogo ljudi, ali broj ljudi – bilo mnogo ili malo – nije tu da bi ikoga podržavao, ohrabrivao ili štitio od nevolja i rješavao probleme. Bog bira ljude kako bi Ga mogli slijediti i slijediti Njegovu volju, kako bi mogli biti u skladu s mjerilom kao stvorena bića i ispunjavati dužnost stvorenih bića. Nije to zato da bi se ti suprotstavljao svijetu, nije da bi ti držao velike govore u svijetu, a zasigurno nije da bi ti održao svijetu lekciju. Vjerovanje u Boga ne znači ići protiv struje; nema nikakve veze s time da se ide protiv struje ili da se prezire svijet. Zato nemoj pogrešno shvatiti Božje nakane za ljude i nemoj pogrešno tumačiti ili pogrešno razumjeti značaj vjerovanja u Boga. Koji je cilj toga što Bog bira ljude? (Cilj je da ljudi mogu slijediti Boga, slijediti Božju volju i obavljati dužnost stvorenih bića.) Bog bira ljude kako bi ih zadobio, kako bi zadobio istinska stvorena bića, kako bi zadobio ljude koji uistinu štuju Boga; to je zato da bi se pojavilo novo čovječanstvo, ono koje može štovati Boga. Cilj toga što Bog bira ljude nije da se oni suprotstavljaju ovom svijetu ili čovječanstvu. Stoga bi one koji su skloni izazivanju nevolja trebalo držati što dalje od crkve i od mjesta gdje ljudi obavljaju svoju dužnost, kako bi se izbjeglo utjecanje na obavljanje dužnosti drugih.

Što se tiče onih koji su skloni izazivanju nevolja, bez obzira na to kakvu nevolju izazovu, ako to donosi nevolje crkvi i utječe na obavljanje dužnosti braće i sestara, vođe i djelatnici trebali bi se uključiti i riješiti stvar. To se nipošto ne smije ostaviti neobuzdano. Trebali bi pravovremeno shvatiti i razumjeti situaciju, razjasniti korijen problema, a zatim smisliti razumno rješenje i riješiti to. Zašto bi se to trebalo riješiti? S jedne strane, te nevolje mogu utjecati na crkveni rad, crkveni život ili obavljanje dužnosti braće i sestara. S druge strane, bez obzira na to vide li drugi te pojedince koji su skloni izazivanju nevolja kao talentirane ili kao besposličare i nitkove, sve dok donose nevolje, s njima bi se trebalo pravovremeno pozabaviti. Dakle, kako bi se s njima trebalo pozabaviti? Ne radi se o rješavanju nevolje, već o tome da se pozabavi s ljudima koji su odgovorni za njezino donošenje. Uklanjanjem tih ljudi iz crkve, korijen nevolje je riješen, i time je problem riješen. Nikada ne smiješ biti popustljiv samo zato što se neki ljudi koji su skloni izazivanju nevolja u tvojim očima čine sposobnima ili darovitima. Ako možeš biti popustljiv prema njima, onda si uistinu vrlo smušena osoba i nepodoban da budeš crkveni vođa, i braća i sestre bi te trebali ukloniti s tvojeg položaja. Ako ne štitiš interese Božje kuće i ne štitiš braću i sestre, već umjesto toga štitiš zle ljude i stvaratelje nevolja, čak ih idolizirajući preko svake mjere, tretirajući ih kao počasne goste i darovite pojedince, misleći da su talentirani ljudi koje je teško naći u crkvi, koristeći ih za važne zadatke, pa čak i rješavajući njihove nevolje umjesto njih – onda si potpuno nepodoban za ulogu crkvenog vođe. Smušena si osoba i lažni vođa, i trebao bi biti smijenjen i eliminiran. Ako crkveni vođa odbija slušati savjete i inzistira na zaštiti neke zle osobe koja je sklona izazivanju nevolja ili je koristi za važne zadatke, braća i sestre ne bi trebali samo smijeniti vođu, već ga i uvezati zajedno s tom osobom koja izaziva nevolje i oboje ih ukloniti. Zar ga ne idoliziraš? On se osjeća zaštićenim od tebe i vas se dvoje tako dobro slažete – pa, onda, žao mi je, ali oboje morate ići. Božja kuća ne treba nijednog od vas dvoje! Ako u crkvi postoje ljudi koji su skloni izazivanju nevolja, a viši vođe nisu svjesni toga, dok je crkveni vođa smušen i nedostaje mu sposobnosti razlučivanja, onda se braća i sestre koji razumiju istinu moraju uključiti kako bi riješili problem. S jedne strane, trebali bi pravovremeno izvijestiti više vođe o toj stvari. Osim toga, moraju se ujediniti s ostalom braćom i sestrama kako bi održali razgovor u zajedništvu i razlučili lažnog vođu. Jednom kada se potvrdi da je on lažni vođa, mora biti otpušten ili uklonjen, i treba izabrati novog vođu – nekoga tko može štititi interese Božje kuće, rad crkve i crkveni život. Je li postupanje na ovaj način prikladno? (Da.) Uklonite zajedno ovog crkvenog vođu i osobu koja je sklona izazivanju nevolja. Nisu li to dvoje ljudi koji se dobro slažu zbog svojih zajedničkih podlih osobina, zavideći i diveći se jedno drugome? Onda ispunite njihovu želju i pustite ih da se zajedno vrate u svijet – Božja kuća ne želi takve ljude. Ako ostanu u crkvi, samo će izazivati i stvarati nevolje, uzrokujući veliku štetu crkvenom radu. Treba ih ukloniti. Kamo god žele ići i koliku god nevolju žele izazvati, to je njihova stvar. U svakom slučaju, to nema nikakve veze s crkvom i neće uvaliti crkvu u nevolje. Neće li to riješiti problem? (Da.) Ovo je rješenje prilično dobro. Time završava naš razgovor u zajedništvu o dvanaestom očitovanju, u vezi s ljudima koji su skloni izazivanju nevolja.