M. Imati složenu pozadinu

Pogledajmo sljedeće očitovanje: imati složenu pozadinu. Koje vrste ljudi po vašem mišljenju imaju složenu pozadinu? (Neki su ljudi uključeni i u kriminalno podzemlje i u legitimne krugove, a njihova društvena pozadina je relativno složena – spadaju li oni u ovu kategoriju?) Kad govorimo o složenoj pozadini, definitivno mislimo na svjetovno mudre ljude. Kakvo je tipično ponašanje svjetovno mudrih ljudi? Oni sjednu, prekriže noge i počnu neprestano pričati; nadugo i naširoko pričaju o svemu pod suncem i u stanju su neko vrijeme brbljati i o domaćim i o međunarodnim poslovima, ali nijedna jedina riječ koju kažu nije istinita – sve su to velike priče koje su ili izmišljene ili samo zamišljene. Hvalisavci nisu nužno oni koji imaju složenu društvenu pozadinu. Hvalisavci mogu jednostavno biti besposličari i obični ljudi – kamo god odu, hvališu se, govoreći o uzvišenim, nerealnim stvarima kako bi zaludili ljude i naveli druge da ih visoko cijene, a ne prođe dugo prije nego što im se ugled uništi. Kakvi ljudi imaju složenu pozadinu? Na primjer, neki se ljudi u društvu pridruže političkoj stranci, ali nakon nekoliko godina pokušavanja ne steknu nikakav status. Zatim se pridruže drugoj stranci i konačno uspiju dobiti položaj manjeg vođe ili manjeg dužnosnika. Imaju osobito složene društvene veze. Nitko ne može sa sigurnošću reći jesu li ljudi s kojima se druže njihovi prijatelji ili neprijatelji – čak ni njihova vlastita obitelj ne zna, samo oni sami znaju. Zar takvi ljudi nemaju složenu pozadinu? (Da.) Ti ljudi imaju politički složenu pozadinu. Danas podržavaju ovu stranku, sutra onu; danas podržavaju jednu osobu na izborima, a sutra nekog drugog. Ukratko, nitko ne zna što oni uistinu misle. Ne govore običnim ljudima koga točno podržavaju, niti koji su točno njihov politički stav ili politički ciljevi; osobito su tajnoviti u vezi s tim stvarima, a obični ljudi – čak ni njihova vlastita obitelj – ne znaju te stvari o njima. Međutim, oni su posebno zagrijani za politiku i imaju neke poznanike te poznaju neke ljude na političkoj sceni; samo što trenutno nisu ostvarili svoje ambicije. Nakon što takva osoba uđe u crkvu, vidi da su braća i sestre samo obični ljudi koji ne razumiju politiku niti se njome bave i u svom srcu prezire one koji uistinu vjeruju u Boga. Ipak, takva osoba uvijek želi iskoristiti slavu crkve u vjerskom svijetu i u društvu ili iskoristiti utjecaj crkve da bi činila što želi, da bi zadovoljila svoje neumjerene ambicije ili dala punog maha svojim političkim ambicijama – to jest, želi se sakriti unutar crkve i čekati pravu priliku kako bi mogla iskoristiti crkvenu zajednicu ili određene ljude, događaje i stvari unutar crkve za ispunjenje svojih političkih ciljeva. Može li se smatrati da takva osoba ima složenu pozadinu? (Da.) Misli, načela za rješavanje stvari, razne taktike te strategije i metode govora koje koriste oni koji se bave politikom, stvari su koje obični ljudi ne mogu prozrijeti. Osobito ih mladi ljudi ili oni bez iskustva u društvu uopće ne mogu prozrijeti. Za te ljude s politički složenom pozadinom, oni bez političke pronicljivosti su igračke u njihovim rukama i oni apsolutno gledaju svisoka na takve ljude. Da damo neprecizan primjer, u životinjskom svijetu najlukavija stvorenja su zmije, lisice i tigrovi. Iz njihove perspektive, životinje poput ovaca, zečeva, jelena i pasa su glupe. Ljudi s političkom pozadinom gledaju na većinu braće i sestara na isti način na koji lukave životinje, poput lisica i zmija, gledaju na bezazlene životinje poput ovaca, jelena i pasa. Oni mogu jasno vidjeti braću i sestre, ali braća i sestre ne mogu prozrijeti njih. Kako onda možemo razlučiti ljude s politički složenom pozadinom? Srce onih koji su uključeni u politiku usmjereno je na politiku i moć. Sve dok vole moć i bavljenje politikom, prije ili kasnije će sudjelovati u politici; ne mogu zauvijek ostati skriveni u crkvi. Kad se razotkriju, ti ćeš razumjeti: „Znači, ispada da oni vjeruju u Boga u političke svrhe! Imaju političku pozadinu i ne vjeruju iskreno u Boga. Imaju skrivene namjere zbog kojih vjeruju u Boga!” Kad ti ljudi prvi put uđu u crkvu, skrivaju se osobito dobro, normalno prisustvuju okupljanjima i obavljaju svoju dužnost. Ali kad trenutak sazrije, pokušat će iskoristiti crkvu da bi činili što žele, a njihove neumjerene ambicije i pravo lice prirodno će se razotkriti. Tek tada će braća i sestre moći vidjeti da su oni bezvjernici. Kad se razotkriju, postaje ih vrlo lako razlučiti. Na primjer, kad se vuk u janjećoj koži pomiješa sa stadom, možda nećeš moći razlučiti je li to vuk ili ovca, ali kad počne jesti ovce, razlučit ćeš ga kao vuka. Oni koji su uključeni u politiku svi su bezvjernici koji su se infiltrirali u crkvu. Kad ti ljudi pokušaju zaluditi braću i sestre i privući ih da se pridruže nekoj političkoj stranci i sudjeluju s njima u politici, vidjet ćeš da je njihovo vjerovanje u Boga lažno, a njihov pravi cilj je baviti se politikom – bez obzira na to koliko im je pozadina složena, ona će isplivati na površinu i biti razotkrivena. U tom trenutku, ljudi će ih moći razlučiti. Ovo je jedna vrsta ljudi koji imaju složenu pozadinu – oni s politički složenom pozadinom.

Postoji još jedna vrsta ljudi koja spada u kategoriju onih sa složenom pozadinom. Neki se ljudi u društvu ne drže svog mjesta i ne žive pristojnim životom, već se umjesto toga vole družiti sa sumnjivim pojedincima. Ti pojedinci uključuju, na primjer, one koji čine krivotvorenja i prijevare ili članove kriminalnog podzemlja; one sa statusom, slavom i ugledom u društvu, koji su na površini vladini dužnosnici ili poslovni ljudi, ali se iza kulisa uvijek bave nezakonitim, kriminalnim aktivnostima, u dosluhu s određenim dužnosnicima ili članovima kriminalnog podzemlja kako bi krijumčarili vatreno oružje, drogu ili drugu robu koju je država zabranila; kao i one koji su više puta osuđivani i zatvarani i koji su činili neka zla djela, poput pljačkanja grobova, silovanja, seksualnog napada, ili su čak trgovci ljudima ili krijumčari ljudi. Ljudi ove vrste koji imaju složenu pozadinu druže se s takvim pojedincima, i štoviše, imaju s njima osobito bliske odnose – nazivaju jedni druge „braćom”, te se međusobno iskorištavaju i odrađuju poslove jedni za druge. Na površini, ti ljudi ne čine nikakva očito zla djela i ne kradu, ne pljačkaju, ne ubijaju niti podmeću požare, ali skupine s kojima se druže i krugovi u kojima se kreću sastoje se od tih nedoličnih pojedinaca. Nije li i takva osoba prilično zastrašujuća? (Da.) Oni se udružuju s tim pojedincima kako bi ulagali u posao, a kad njihov partner učini nešto nezakonito i treba njihovu pomoć, oni ponude pomoć. Iako možda nisu glavni krivci, oni su suučesnici. Moglo bi se reći da takva osoba često hoda po rubu zakona. Što znači „hodati po rubu zakona”? (To znači da se često bave aktivnostima koje bi potencijalno mogle kršiti zakon.) To je jedan aspekt. Osim toga, često iskorištavaju rupe u zakonu, a stvari u koje su uključeni sve su krupne. Ako ih ikad uhvate, čak i kao suučesnike, mogli bi biti osuđeni na 10 ili 20 godina ili se suočiti s ogromnim novčanim kaznama. Ne bi li ti rekao da je takva osoba problematična? (Da.) Nikad nisi vidio da čine očito zlo djelo i nisi ih vidio da ubijaju ljude, podmeću požare, ili varaju ili nekome smještaju, ali kad oni koji nezakonito pune svoje džepove i krše zakon i u kriminalnom podzemlju i u legitimnim krugovima sudjeluju u nezakonitim aktivnostima kako bi izvukli ogromnu dobit, takva osoba također uzima dio plijena i dobiva svoj dio kolača. Biste li vi rekli da se takva osoba ubraja u one sa složenom pozadinom? (Da.) Bi li bilo dobro da takvi ljudi ostanu u Božjoj kući? (Ne.) Oni se druže i s kriminalnim podzemljem i s legitimnim krugovima, i ne samo to, oni se također bave nezakonitim aktivnostima – to je složena pozadina. Ako se druže s nekim vladinim dužnosnicima, te ako se druže i imaju interakciju s njima na normalan način, to je prihvatljivo. Međutim, ako su ljudi s kojima se druže negativni likovi uključeni u razne nezakonite i kriminalne aktivnosti, onda je to vrlo problematično i prije ili kasnije nešto će poći po zlu. Takva osoba voli se družiti s tim ljudima; ona se također šlepa uz njih, oslanjajući se na njihov utjecaj kako bi zaradila novac, obogatila se i živjela dobar život. Može li se onda smatrati dobrom osobom? (Ne.) Ljudi često kažu: „Svaka ptica svome jatu leti” – ona se može družiti i s članovima kriminalnog podzemlja i s legitimnim krugovima, misliš li ti da je to poštena osoba koja se drži svojeg mjesta? (Ne.) Definitivno ne. Ona se druži s tim pojedincima, s jedne strane, jer je možda korisna tim ljudima – može obavljati određene zadatke za one s kojima se druži. S druge strane, to je zato što joj se sviđaju ljudi s kojima se druži i iz kriminalnog podzemlja i iz legitimnih krugova – vještine, sposobnosti i utjecaj tih ljudi, te koristi koje joj donose, sve su to stvari koje treba i u kojima uživa. Dakle, kakva je to zapravo osoba? (Nije poštena osoba.) Možemo to samo ovako reći. Ona je istog kova kao i oni s kojima se druži – svi se međusobno iskorištavaju. Na ovom svijetu nema mnogo ljudi koji mogu učiniti nešto za tebe ili ti se potpuno povjeriti i biti ti prijatelji, ali oni postoje – nema potrebe družiti se s takvim ljudima. Takva se osoba druži s njima, s jedne strane, jer dijele iste podle osobine i jer su iz istog jata. S druge strane, to je zato što će ta osoba učiniti sve radi vlastitih interesa i svog opstanka u svjetovnom svijetu, i nema nikakvih načela kad je u pitanju druženje s ljudima, niti ima ikakvih načela u bilo čemu što čini. Čak i nevjernici kažu: „Plemenit čovjek voli bogatstvo, ali ga stječe na ispravan način”, i toga se drže kao minimalnog mjerila. Bez obzira na to mogu li oni živjeti u skladu s tim minimalnim mjerilom ili ne, u svakom slučaju, to se ubraja u relativno plemenitu filozofiju opstanka među ljudima. Međutim, ljudi ove vrste koji imaju složenu pozadinu, radi vlastitih interesa i stjecanja dobiti, bezobzirni su i neselektivni kada je u pitanju druženje s ljudima – sve dok od toga mogu imati koristi, družit će se s bilo kime. Štoviše, jako se ponose time što se mogu družiti s tim ljudima i misle da su metode koje sami koriste u druženju s ljudima sjajne. Dakle, kako bismo trebali gledati na takvu osobu? Upletena je i u kriminalno podzemlje i u legitimne krugove – to je složena pozadina. Takva je osoba tako zastrašujuća! Je li lice koje pokazuje stvarno? Ne, ona uvijek nosi masku. Nikada je ne možeš prozrijeti niti znati što misli u sebi. Nosi masku kad se druži s tobom, pa čak i vreba među vjernicima u Boga. To je baš kao da se đavao umiješa u gomilu ljudi, ili kao da se lisica ili vuk ušuljaju u stado ovaca. Osjećaš li se zbog toga sigurno? (Ne.) Zašto to kažeš? To se temelji na njezinoj lukavoj, zlobnoj i opakoj prirodi; ona neprestano spletkari protiv tebe – kao da je iza tebe uvijek par prijevarnih, opakih očiju koje promatraju svaki tvoj pokret – i samo čeka priliku da te uništi i proždere. Nije li to zastrašujuće? (Da.) Osjećaj koji ti takva osoba daje nikada nije osjećaj sigurnosti, jer njezina priroda i pozadina uvijek čine da osjećaš da ti je prijetnja. Kakva prijetnja? Takva da, kad je u blizini, neprestano osjećaš da bi mogla spletkariti protiv tebe, igrati se s tobom i postavljati ti zamke u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu, i da nikad ne znaš kada bi te mogla iskoristiti ili ti nauditi, pa da završiš mrtav od njezinih ruku ili da te uništi. Zato se takvi ljudi nipošto ne smiju držati u blizini. Kažite mi, nije li tako? (Jest.) Na primjer, hoće li stavljanje vuka u stado ovaca zaštititi ovce ili ih uništiti? (Uništit će ih.) Prema vučjoj prirodi, on nikada neće ostati uz ovce i štititi njihovu sigurnost, jer u njegovom umu, ovce su njegova hrana, i kad god i gdje god je gladan, on će ih pojesti; on nema sažaljenja prema ovcama i neće ih poštedjeti. Vuk nema osobine psa. Ako pas odraste s ovcama, on smatra ovce nečim što treba štititi, i kad vuk dođe napasti ili pojesti ovce, pas će istupiti u borbu, preuzimajući odgovornost za zaštitu ovaca kao svoju neopozivu dužnost – psi jednostavno imaju tu urođenu kvalitetu. Ali vukovi su drugačiji; urođena kvaliteta vukova je da žele jesti ovce. Kad se osoba te vrste sa složenom pozadinom infiltrira u crkvu, to je isto kao da se vuk infiltrira u stado ovaca – kad vuk nije gladan, možda ne predstavlja opasnost za ovce, ali kad ogladni, ovce će neizbježno biti hrana koju jede, i nitko ne može promijeniti tu činjenicu. To je određeno njegovom prirodom. Da biste riješili problem vuka koji jede ovce, morate požuriti identificirati vuka. Jednom kad identificirate tko je vuk u janjećoj koži, morate ga se odmah riješiti – ne oklijevajte i ne pokazujte mu milost. S ljudima te vrste koji imaju složenu pozadinu mora se postupati oprezno. Ako otkrijete da čine zlo i ometaju crkvu, nipošto im ne smijete iskazivati nikakvu ljubaznost. Morate im reći: „Ti si svjetovno mudra osoba i nisi pogodan za vjerovanje u Boga. Odabrao si krivo mjesto dolaskom u Božju kuću; ovo mjesto nije za tebe. Trebao bi potražiti svoju budućnost u društvu. Vjernici u Boga samo čitaju Božje riječi, razgovaraju u zajedništvu o istini i vrše svoju dužnost kako bi udovoljili Bogu; oni se ne bave spletkama i smicalicama niti sudjeluju u politici. Ovdje ne možeš napredovati na položaju niti se obogatiti, niti živjeti životom koji je nadmoćniji od života drugih. Bez obzira na to koliko se dugo ovdje zadržiš, to će biti samo izgubljeno vrijeme.” Na taj će način biti nagovoreni da odu, zar ne? (Da.) Neki ljudi sa složenim društvenim vezama nisu nužno zli ljudi, niti su počinili veliko zlo, ali uopće ne prihvaćaju istinu i uistinu pripadaju kategoriji bezvjernika. Pokušati navesti takve ljude da istinski vjeruju u Boga i teže istini je kao pokušati pretvoriti vuka u ovcu – to je nemoguće. Bez obzira na to koliko dugo vuk nosi janjeću kožu, on ostaje vuk; nikada neće postati ovca. To je jednostavno tako. Dakle, to što takvi ljudi vjeruju u Boga je jednostavno šala; vjerujući u Boga, promašili su vrata!

Postoji još jedna vrsta ljudi koja ima složenu pozadinu. Iako vjeruju u Boga, imaju bliske odnose s nekim od vjerskih vođa, dužnosnika ili ljudi sa statusom iz različitih vjeroispovijedi. Vole se družiti s tim ljudima i često prisustvuju vjerskim aktivnostima raznih vjeroispovijedi; grade veze i prijateljstva s tim ljudima, te se međusobno iskorištavaju i čine usluge jedni drugima. S vremena na vrijeme, bilo namjerno ili nenamjerno, čak otkrivaju tim pojedincima određene opće i kadrovske poslove unutar crkve. To je vrlo problematično pitanje. Ako samo imaš interakciju s ljudima u religiji ili ti je nemoguće odvojiti se od tih vjerskih mjesta, a također voliš sudjelovati u raznim vjerskim festivalskim aktivnostima i raznim vjerskim obredima, to je prihvatljivo. Međutim, ne bi smio otkrivati crkveni rad ili informacije o braći i sestrama u tim okruženjima. Na primjer, ne bi smio otkrivati stvari poput toga da je određena osoba prihvatila „Istočnu munju”, koju dužnost obavlja u Crkvi Svemogućeg Boga, gdje živi i s kime se obično druži – ako otkriješ te stvari, to pokazuje da si vrlo nemoralan. Ako netko prijavi te informacije vladi, posljedice će biti nezamislive. Ako si vrlo blizak s ljudima u religiji, ili imaš s njima isprepletene interese ili si s njima razmijenio usluge, onda se time u najgorem slučaju može smatrati da imaš složenu pozadinu. Međutim, ako potajno radiš neke druge stvari, poput otkrivanja radnih aranžmana Božje kuće, ili otkrivanja unutarnjih poslova Božje kuće ili osobnih podataka braće i sestara, onda to po svojoj prirodi postaje izdaja i podliježe osudi. Osobito, neka braća i sestre ne žele da drugi znaju njihovu situaciju ili da se ona otkrije, jer su prije bili uhićeni ili su trenutno na tjeralici, no takva osoba sa složenom pozadinom gleda na te informacije kao na nešto za razmjenu za određene koristi ili ih jednostavno smatra nevažnima, te ih otkriva, uzrokujući nevolje toj braći i sestrama. Ako Božja kuća otkrije takve stvari, zasigurno neće blago postupiti s tom osobom; takve ljude treba odmah ukloniti. U društvenom kontekstu gdje su ljudi progonjeni zbog vjerovanja u Boga, vjernicima je teško čak i dobiti priliku da obavljaju dužnost, i svaka osoba to zaista cijeni. Nitko ne želi da se obavljanje njegove dužnosti ugrozi zbog drugih ili zbog vlastite gluposti. Stoga, ako itko donese potencijalne rizike za obavljanje dužnosti braće i sestara ili za njihovu osobnu sigurnost, ili ako itko postavlja prepreke drugima na putu vjerovanja u Boga, Božja kuća neće s njim blago postupiti. Jednom kad ih Božja kuća otkrije, odmah će ih ukloniti ili izbaciti, nimalo se neće suzdržavati! Ako se oni brane, nalazeći opravdanja i izgovore govoreći: „Samo mi se omaklo jer nisam pazio”, nipošto ne smiješ vjerovati u to – takvi izgovori ne drže vodu. Zašto nisu ljudima pričali o poslovima svoje obitelji? Zašto su umjesto toga pričali o poslovima braće i sestara? Oni očito gaje loše namjere. Otkrili su crkveni rad i informacije o braći i sestrama; ako to donese nevolje braći i sestrama, onda bi trebali biti prokleti! Ne bi li takvi ljudi trebali biti prokleti? (Da.) Dok crkva širi svoj rad na evanđelju, neizbježno je da će se neki takvi ljudi pridružiti crkvi. Nemaju skrupula u izdaji crkve, izdaji braće i sestara, pa čak i izdaji interesa Božje kuće. Privatno se druže sa svakakvim ljudima, a svrha njihovog druženja s njima nije čista. Kad su u interakciji s tim ljudima, čak i brbljaju, govoreći im sve interne crkvene informacije koje znaju, ne ostavljajući ništa neizrečeno, a to na kraju donosi nevolje braći i sestrama i crkvi. Krivnja za to trebala bi počivati na tim ljudima koji brbljaju. Neki od njih bi mogli reći da to nisu učinili namjerno, ali čak i da nije bilo namjerno, to ga ne čini prihvatljivim. Ako nije bilo namjerno, zašto onda nisi naudio sebi? Zašto si isključivo naudio drugima? Donio si nevolje crkvi i braći i sestrama, to je utvrđena činjenica. Stoga, krivnja bi trebala počivati na tebi. Da si ti ubio nekoga i onda rekao: „Nisam to učinio namjerno; nikad ga nisam namjeravao ubiti – nisam imao takvu misao u svom umu”, bi li te zakon proglasio nevinim zbog te izjave? (Ne.) Čak i kad bi govorio istinu, bilo bi beskorisno. Činjenica je da si ti ubio nekoga, i pravno, za to postoji neoboriv dokaz, tako da ti se mora proglasiti krivnja na temelju činjenica. Počinio si zločin ubojstva, dakle ti si ubojica i nikakvo opravdavanje sebe ti neće pomoći. Neki ljudi svojim postupcima često donose nevolje crkvi, a ponekad je ta nevolja značajna, ne samo da rezultira uhićenjem i zatvaranjem braće i sestara, već i ozbiljno utječe na crkveni rad. Božja kuća takvima nipošto neće progledati kroz prste; izbacit će svakoga koga uhvati i proklet će ga, bez ikakvog suzdržavanja! Da su se te stvari dogodile u Dobu zakona, zlotvori bi bili izvučeni van i pretučeni štapovima do smrti ili kamenovani do smrti; tako se moralo postupati u takvim slučajevima. Sada, budući da to nije dio upravnih odluka Božje kuće, oni će biti izbačeni, a braća i sestre će ih kolektivno prokleti. Nema šanse da prime blagoslove ili spasenje – moraju biti poslani u pakao i kažnjeni!

Postoji još jedna vrsta ljudi sa složenom pozadinom; oni dolaze u crkvu s posebnim zadacima koje trebaju izvršiti. Neke pojedince te vrste šalju vlade, dok drugima zadatke dodjeljuju određene vjerske ili društvene skupine. Na primjer, ti zadaci mogu uključivati nadziranje braće i sestara, nadziranje crkve ili raspitivanje o raznim aspektima crkvenog rada i njezinim radnim aranžmanima iz različitih razdoblja. Bez obzira na to koji je njihov zadatak, u svakom slučaju, iz naše perspektive, takva osoba ima složenu pozadinu. Većina tih ljudi sa složenom pozadinom su bezvjernici; to su oni koji uopće ne prihvaćaju istinu. Oni su drugačiji od onih s malo vjere, lošeg kova ili mnogo predodžbi – ti ljudi istinski vjeruju, dok kod ovih ljudi sa složenom pozadinom postoji ozbiljan problem. Prvo, razmotrimo: kakvu ljudskost imaju takvi ljudi? (Imaju lošu ljudskost, opaki su i članovi su Sotonine bande.) Dakle, kakvi su to ljudi? (Oni su đavli.) Točno, pogodili ste u centar – oni su đavli koji se infiltriraju u crkvu. Oni su ljudi koji se infiltriraju u crkvu i žive u sjeni, gajeći razne planove i svrhe. Takvi ljudi su đavli. Od samog početka, kad ti ljudi uđu u crkvu, ne gaje dobre namjere. Bez obzira na to tko ih je zadužio – neke su možda zadužile vlade ili određene skupine, dok druge možda uopće nitko nije zadužio i jednostavno se žele sami infiltrirati u crkvu – takvi su ljudi isključivo svjetovno mudri pojedinci. Druže se sa širokim krugom ljudi i imaju složene međuljudske odnose i društvene veze – imaju složenu pozadinu. „Složena pozadina” znači da su njihove društvene veze, međuljudski odnosi i životna okruženja osobito nečisti i daleko od jednostavnih; oni nisu poput običnih ljudi koji samo pokušavaju zaraditi novac i živjeti dobar život. Uloge koje ti ljudi igraju u društvu su uloge istaknutih pojedinaca, vođa ili relativno iznimnih figura unutar raznih krugova i skupina – oni su vrsta ljudi koje nevjernici nazivaju „sposobnim pojedincima” ili „guruima”. Gdje god se nalazili, oni nisu ljudi koji se drže svojeg mjesta i nisu pošteni ljudi. Bilo da traže prilike za osiguravanje osobne koristi, ili moći, ili kontrole nad drugima unutar raznih skupina i krugova, to je njihova svrha i to je cilj njihovog postojanja. Bez obzira na to u kojoj su crkvi, njihov je način razmišljanja poput đavoljeg, uvijek jedva čekaju da nešto poduzmu, želeći kontrolirati situacije, kontrolirati ljude, kontrolirati novac, imati utjecaj i imati moć. To su očitovanja takve vrste ljudi. Stoga, bez obzira na to imaju li takvi ljudi zadatak, ili jesu li zaduženi od strane vlade ili bilo koje društvene skupine, oni se nikako ne mogu držati svojeg mjesta nakon dolaska u crkvu. Čak i ako nemaju zadatak, i čak i ako crkva ili braća i sestre nisu mete njihovog iskorištavanja, oni nisu ljudi koji istinski žele vjerovati u Boga i zasigurno nisu ljudi koji vjeruju u postojanje Boga. Svrha njihovog pridruživanja crkvi uopće nije čista – u najmanju ruku, jedna stvar je za njih vrlo realna, a to je „šlepati se uz crkvu” i čekati priliku da provedu vlastite planove. Ako ne uspiju postići svoje ciljeve i njihove želje budu raspršene, vjerojatno će napustiti crkvu u bilo kojem trenutku. Oni traže prilike čekajući pogodan trenutak za napad – ako postoji netko koga mogu iskoristiti da ostvare svoje ciljeve, ambicije ili težnje, ili pogodan trenutak koji bi im to omogućio, zasigurno neće pustiti tu osobu ili taj trenutak. Ako nikako ne uspijevaju pronaći priliku, postaju obeshrabreni i razočarani, te žele napustiti crkvu. Stoga je takva osoba također vrsta opasnog pojedinca unutar crkve, i treba je razlučiti i držati na udaljenosti. Još jedno važnije načelo je da, ako nisi siguran u pozadinu neke osobe, ili naslućuješ da je njezina pozadina vrlo složena, onda bi, kao vođa ili djelatnik, trebao barem znati da se toj osobi ne mogu dodijeliti važni položaji, niti joj se smije dopustiti da ima status ili moć, niti joj se smije dopustiti da obavlja bilo koji važan posao unutar crkve. Ako je ne možeš prozrijeti, onda je možeš promatrati, ali nipošto ne smiješ postupati nepromišljeno ili preuranjeno. Ako joj daš status ili je čak učiniš odgovornom za važan dio posla prije nego što si je prozreo, onda si izuzetno glup! Što je manje možeš prozrijeti, to bi joj manje trebao povjeravati važan posao, to bi trebao biti oprezniji i to je pomnije trebaš promatrati i strože nadzirati. Zapravo, bez obzira na to imaju li misiju ili ne, ljudi te vrste sa složenom pozadinom na kraju ne ostaju dugo u crkvi. To je zato što ti bezvjernici u svom srcu osjećaju odbojnost prema pitanjima vjere. Ateisti ne vjeruju da Bog postoji i nezainteresirani su za bilo što vezano uz Boga, Božje djelo ili Božje izražavanje istine. Oni neprestano istražuju: „Ima li profita u vjerovanju u boga? Mogu li zaraditi velik novac i obogatiti se od toga? Mogu li ovdje koristiti svoje spletke i trikove kao što to činim u svijetu?” Vidjevši da Božja kuća ne promiče te stvari, već umjesto toga uvijek govori o tome da se bude poštena osoba i da svatko tko je površan ili polovičan u obavljanju svoje dužnosti često biva orezan, osjećaju odbojnost te su nesretni i neslobodni u Božjoj kući i uvijek žele pronaći priliku za odlazak. Ako je netko uistinu jedna od Božjih ovaca, jedan od onih koje je Bog izabrao, onda se neće umoriti od slušanja istina o kojima se često raspravlja tijekom vjerovanja u Boga, čak i ako se o njima raspravlja 20 ili 30 godina; mogao bi ih slušati cijeli život i još uvijek bi mu bile svježe. Što više sluša, to mu te istine postaju jasnije; što više sluša, to mu je srce više nahranjeno; što više sluša, to više čezne za istinom. Čak i kad bi svaki dan slušao te riječi, bio bi voljan to činiti. Osobito, kad čuje iskustvena svjedočanstva koja su mu korisna, osjeća se blaženo i ispunjeno kao da je uživao u velikoj gozbi – sretniji nego da je pronašao komad zlata. Što se tiče tih bezvjernika, tih đavola – osobito tih ljudi sa složenom pozadinom – što više slušaju razgovor u zajedništvu o istini, to su razdraženiji; što više slušaju, to su uznemireniji i osjećaju veću odbojnost. Kad čuju te riječi, smatraju ih dosadnim, suhoparnim i zamornim. Ako ih posjedneš da slušaju propovijedi, njima se to čini kao da ih se podvrgava mučenju. Oni kažu: „Kako to da vi svi toliko uživate slušajući ove riječi, kao da ste jeli veliku gozbu? Zašto ja osjećam toliku odbojnost kad ih čujem?” Nakon što dugo slušaju, postaju nesposobni mirno sjediti. Ako ne mogu biti vođe, ne žele obavljati svoju dužnost niti podnositi teškoće, i s vremenom, sve im to postaje besmisleno; počinju se javljati misli o odustajanju od vjere. Tako se otkrivaju bezvjernici. Što se tiče onih sa složenom pozadinom, ako tijekom promatranja tih ljudi otkriješ da imaju sumnjivo podrijetlo i složenu pozadinu, onda pokušaj na sve moguće načine pronaći priliku da ih nagovoriš da odu. Za takve ljude koji uopće ne prihvaćaju istinu, potrebno je primijeniti malo mudrosti. Možeš im reći: „Ti se želiš obogatiti i sanjaš o tome da postaneš dužnosnik – stvarno bi bio na gubitku ako bi proveo cijeli život a da ne postaneš dužnosnik! Trebao bi postati dužnosnik, obogatiti se i slijediti svijet – tamo su opipljive koristi. Ti imaš smisla za posao i stvoren si za dužnosnika – ako slijediš svijet, sigurno se možeš obogatiti i postati dužnosnik.” Kad to čuju, pomislit će da su pronašli srodnu dušu i reći će: „Potpuno si u pravu! Osjećao sam da nema smisla vjerovati u boga – to što si rekao, pogodilo me je ravno u srce. Vjera zapravo ima samo psihološki učinak; nije važno imaš li je ili ne. Život je kratak – samo nekoliko desetljeća koja prođu u tren oka. Time što sam gubio vrijeme ovdje s ljudima koji vjeruju u boga, nisam ništa dobio i uvijek se osjećam nezadovoljno. Ne činim li si time samo nepravdu? Ići van i zaraditi velik novac je ono što je stvarno važno!” Oni će se složiti s onim što si rekao. Jednom kad se slože, možda će jednog dana jednostavno sami otići jer osjećaju da je boravak u crkvi besmislen, i jer im, povrh toga, neke stvari krenu po zlu, ili dožive neke neuspjehe i zastoje, i neko orezivanje. Nije li to sjajno? (Da. To je mudar pristup.) Lako je natjerati đavle da napuste crkvu: jednom kad shvatiš njihov način razmišljanja, ako postoji nešto što žele, onda ih potakni da to slijede. Na taj ih način možeš nagovoriti da odu. Iskoristi situaciju i usmjeri ih prema izlazu. Tako se postupa s takvom vrstom bezvjernika.

Ako se takvi ljudi sa složenom pozadinom pronađu u crkvi, treba ih nagovoriti da odu ili ih pravovremeno ukloniti; ne pokušavajte ih poticati da ostanu. Zašto ne? Kao prvo, oni ne služe nikakvoj dobroj ulozi u crkvi; kao drugo, oni nipošto nisu među onima koje je Bog izabrao. Nadalje, čak i ako ostanu u crkvi, na kraju im i dalje neće biti moguće prihvatiti Božje riječi, Božje djelo ili Božju grdnju i sud radi postizanja spasenja. Ako ostanu u crkvi, to će biti štetno za crkveni rad i mogli bi zaluditi neku braću i sestre malog rasta i utjecati na njih. Ljudi u Božjoj kući smatraju ih odbojnima, a oni, zauzvrat, gledaju na braću i sestre u Božjoj kući s jednakom odbojnošću. Oni u svom srcu uvijek gaje neprijateljstvo prema Božjoj kući, crkvi i braći i sestrama. Dakle, recite Mi, da u crkvi postoji takav neprijatelj, takav protivnik, biste li se vi osjećali uznemireno? (Da.) Stoga je najbolje ne poticati takve ljude da ostanu. Jednom kad se otkriju, odmah ih nagovorite da odu, uklonite ih ili izbacite. Kako treba postupati s takvim ljudima ako se s njima susretne tijekom procesa propovijedanja evanđelja? (Jednostavno se držite podalje od njih i ignorirajte ih.) Kad susretneš takvu vrstu osobe, ne bi joj trebao propovijedati evanđelje. Govore na tako nerealan, neutemeljen način i prilično su razgovorljivi, ali zapravo nemaju nikakvog talenta. Božjoj kući ne trebaju ljudi te vrste koji imaju složenu pozadinu; oni nisu među onima koje je Bog izabrao. Čak i ako se sada preobrate, prije ili kasnije, i dalje će ih trebati ukloniti. Stoga, kad oni koji propovijedaju evanđelje susretnu takve ljude, trebali bi jednostavno odustati od njih. Božja kuća ne želi takve ljude, niti su oni dobrodošli. To je način postupanja s ljudima sa složenom pozadinom, i to je načelo. Naravno, u rješavanju ovog pitanja, nema potrebe od muhe raditi slona; moraš jasno razumjeti spada li osoba u kategoriju ljudi sa složenom pozadinom. Ako se njezina očitovanja podudaraju s očitovanjima te vrste ljudi, onda je treba ubrojiti u tu skupinu. Međutim, ako se netko samo povremeno hvali ili govori besmislice i zbog svog prekomjernog hvalisanja ga se pogrešno smatra osobom sa složenom pozadinom, ali u stvarnosti, njegovo vjerovanje u Boga je iskreno i ne pripada toj kategoriji, onda ta situacija zahtijeva drugačiji tretman kako bi se izbjeglo krivo optuživanje dobre osobe.

III. Na temelju stava koji se ima prilikom obavljanja dužnosti

Uglavnom smo završili s razgovorom o kriteriju razlučivanja ljudi na temelju njihove ljudskosti. Postoji još jedan kriterij – razlučivanje ljudi na temelju stava koji imaju dok obavljaju svoje dužnosti. O tom smo kriteriju dosta govorili u prethodnim propovijedima, pa nije potrebno više o tome govoriti.

Dobro. Time zaključujemo naš današnji razgovor u zajedništvu. Doviđenja!

6. srpnja 2024.