III. Kako se lažni vođe odnose prema nadzornicima koji muče druge i ometaju rad crkve

Treća vrsta situacije uključuje nadzornike koji muče i sputavaju druge, ometajući rad crkve. Prva situacija o kojoj smo ranije govorili bila je ona u kojoj neki nadzornici, unatoč relativno dobrom kovu i sposobnosti da preuzmu svoj posao, ne shvaćaju posao ozbiljno i samo se ponašaju površno, dok lažni vođe toga nisu svjesni i ne otpuštaju ih odmah. Druga situacija uključuje neke nadzornike koji imaju loš kov i ne mogu preuzeti posao, ali lažni vođe to ne primjećuju niti ih odmah zamjenjuju. Ova treća situacija odnosi se na nadzornike koji, bez obzira na to je li njihov vlastiti kov dobar ili loš, ne brinu o svom pravom poslu, već samo muče i sputavaju druge, ometajući rad crkve. Od trenutka kad su izabrani za nadzornike, ne trude se učiti ili proučavati svoje područje, niti traže istina-načela, a zasigurno ne usmjeravaju druge da pravilno obavljaju svoje dužnosti. Umjesto toga, u svakoj prilici koju dobiju, napadaju nekoga i rugaju se i ismijavaju nekog drugog; sve dok imaju priliku, prave se važni, i bez obzira na to što rade, nikad ne stoje čvrsto na zemlji. Jedan dan govore ljudima da rade na jedan način, a sljedeći dan im govore da rade na drugi način; samo izmišljaju nove trikove, uvijek se želeći istaknuti. Sve to dovodi ljude u stanje tjeskobe. Kad god govore, neki ljudi osjećaju kako im srce drhti. Kad sve podčine i natjeraju sve da ih se boje i slušaju, osjećat će se ushićeno. Bez obzira na to jesu li lažni vođe ili antikristi, i bez obzira na to jesu li na vlasti ili ne, takvi ljudi uništavaju mir u crkvi. Ne samo da ne mogu raditi pravi posao ili normalno obavljati svoju dužnost, već siju razdor i uzrokuju sukobe među ljudima, ometajući život crkve. Ne samo da ne mogu pomoći drugima da razumiju istinu, već često prosuđuju i osuđuju ljude, i tjeraju ljude da ih u svemu slušaju, sputavajući ih do te mjere da ne znaju kako se prikladno ponašati. Posebno u pogledu načina na koji žive, ljudi ne mogu spavati malo ranije ili kasnije. Što god radili, moraju paziti na izraze lica ovih ljudi, što život čini izuzetno napornim. Ako takvi ljudi postanu nadzornici, svima ostalima će biti teško. Ako s njima iskreno razgovaraš i razotkriješ njihove probleme, reći će da ih namjerno ciljaš i razotkrivaš. Ako s njima ne razgovaraš o njihovim problemima, reći će da ih gledaš svisoka. Ako si ti ozbiljan i odgovoran u poslu i daš im neki savjet, bit će prkosni i reći će da ih napadaš i nazvat će te oholim. U svakom slučaju, što god ti radiš, neće im to biti po volji. Uvijek razmišljaju o mučenju ljudi i sputavaju ljude tako da postanu vezanih ruku i nogu i osjećaju da ništa što rade nije ispravno. Takvi nadzornici ometaju rad crkve.

Lažni vođe dobri su u površnom radu, ali nikad ne rade stvaran posao. Ne idu provjeravati, nadzirati ni usmjeravati razne stručne poslove, niti pravovremeno saznaju što se događa u različitim timovima, provjeravajući kako napreduje rad, koji problemi postoje, jesu li nadzornici timova kompetentni za svoj posao i kako braća i sestre izvještavaju o nadzornicima ili kako ih ocjenjuju. Ne provjeravaju je li itko sputan od strane vođa timova ili nadzornika, jesu li usvojeni ispravni prijedlozi koje ljudi daju, je li itko tko je talentiran ili teži istini potisnut ili isključen, jesu li neki bezazleni ljudi maltretirani, jesu li ljudi koji razotkrivaju i prijavljuju lažne vođe napadnuti, izloženi odmazdi, uklonjeni ili izbačeni, jesu li vođe timova ili nadzornici zli ljudi i je li itko mučen. Ako lažni vođe ne rade ništa od ovog konkretnog posla, trebali bi biti smijenjeni. Recimo, na primjer, netko prijavi lažnom vođi da postoji nadzornik koji često sputava i potiskuje ljude. Nadzornik je učinio neke stvari pogrešno, ali ne dopušta braći i sestrama da daju ikakve prijedloge, pa čak traži izgovore da se opravda i obrani, nikad ne priznajući svoje pogreške. Ne bi li takvog nadzornika trebalo odmah smijeniti? To su problemi koje bi vođe trebali pravovremeno rješavati. Neki lažni vođe ne dopuštaju da se nadzornici koje su oni imenovali razotkriju, bez obzira na to koji su se problemi pojavili u njihovu radu, a zasigurno ne dopuštaju da ih se prijavi višima – čak govore ljudima da nauče pokoravati se. Ako netko razotkrije probleme s nadzornikom, ti lažni vođe pokušavaju ga zaštititi ili prikriti prave činjenice, govoreći: „To je problem s nadzornikovim ulaskom u život. Normalno je da imaju oholu narav – svatko tko ima malo kova je ohol. Nije to velika stvar, samo trebam malo s njim razgovarati u zajedništvu.” Kroz razgovor u zajedništvu, nadzornik izražava svoj stav, govoreći: „Priznajem da sam ohol. Priznajem da postoje trenuci kad brinem za vlastitu taštinu, ponos i status, i ne prihvaćam prijedloge drugih ljudi. Ali drugi ljudi nisu dobri u ovoj struci, često dolaze s bezvrijednim prijedlozima, pa postoji razlog zašto ih ne slušam.” Lažni vođe ne pokušavaju temeljito razumjeti situaciju, ne gledaju rezultate rada nadzornika, a još manje gledaju kakve su mu ljudskost, narav i težnja. Sve što rade je da umanjuju stvari, govoreći: „Ovo mi je prijavljeno pa te držim na oku. Dajem ti još jednu priliku.” Nakon njihova razgovora, nadzornik kaže da se želi pokajati, ali što se tiče toga hoće li se zaista naknadno pokajati, ili samo laže i obmanjuje, lažni vođe na to ne obraćaju pažnju. Ako netko postavi pitanja o toj stvari, lažni vođe kažu: „Već sam razgovarao s njim i čak sam s njim razgovarao u zajedništvu o mnogim odlomcima Božjih riječi. Želi se pokajati i problem je već riješen.” Kad ta osoba pita: „Kakva je ljudskost tog nadzornika? Je li on osoba koja prihvaća istinu? Dao si mu priliku, ali hoće li se moći istinski pokajati i promijeniti?” Lažni vođe, nesposobni to prozrijeti, odgovaraju: „Još ga promatram.” Ta osoba odgovara: „Koliko dugo ga promatraš? Jesi li došao do kakvih zaključaka?” Lažni vođe kažu: „Prošlo je više od šest mjeseci, a još nisam došao ni do kakvih zaključaka.” Ako nisu dobili nikakve rezultate nakon više od šest mjeseci promatranja, kakva je to radna učinkovitost? Lažni vođe vjeruju da je jedan razgovor s nadzornikom učinkovit i da rješava problem. Je li ta ideja valjana? Misle da će se, nakon što završe razgovor s nekim, ta osoba moći promijeniti, i ako netko izrazi svoju odluku da to više neće činiti, potpuno mu vjeruju bez daljnjeg ispitivanja ili ponovnog istraživanja situacije. Ako nitko ne ustraje na tome, možda se čak neće potruditi istražiti ili pratiti posao pola godine. Lažni vođe ostaju nesvjesni čak i kad taj nadzornik napravi nered u poslu. Ne mogu razlučiti kako ih nadzornik vara i poigrava se s njima. Ono što je još mrskije jest da, kad netko prijavi probleme nadzornika, lažni vođe ih ignoriraju i zapravo ne istražuju postoje li problemi ili jesu li problemi koje prijavljuju stvarni. Ne razmatraju te probleme – zaista imaju previše vjere u sebe! Bez obzira na to kakve se situacije pojave u radu crkve, lažni vođe ne žure ih rješavati; misle da to ionako nije njihova briga. Reakcija lažnih vođa na te probleme izuzetno je spora, poduzimaju mjere i kreću se vrlo sporo, stalno oklijevaju i stalno daju ljudima još jednu priliku da se pokaju, kao da su prilike koje daju ljudima tako dragocjene i važne, kao da mogu promijeniti njihovu sudbinu. Lažni vođe ne znaju kako vidjeti nečiju priroda-bit kroz ono što se u njemu očituje, ili procijeniti kojim putem osoba ide na temelju njezine priroda-biti, ili vidjeti je li osoba prikladna da bude nadzornik ili da obavlja posao vođenja na temelju puta kojim ide. Nisu u stanju vidjeti stvari na taj način. Lažni vođe sposobni su raditi samo dvije stvari u svom poslu: prvo, pozivati ljude na razgovore i obavljati formalnosti; drugo, davati ljudima prilike, ugađati drugima i nikoga ne vrijeđati. Rade li oni stvarni posao? Očito ne. Ali lažni vođe vjeruju da je pozivanje nekoga na razgovor stvarni posao. Te razgovore smatraju vrlo vrijednima i važnima, a prazne riječi i doktrine koje izgovaraju smatraju nevjerojatno značajnima. Misle da su tim razgovorima riješili velike probleme i obavili stvarni posao. Ne znaju zašto Bog sudi i grdi, orezuje, ili iskušava i oplemenjuje ljude. Ne znaju da samo Božje riječi i istina mogu riješiti čovjekove iskvarene naravi. Toliko pojednostavljuju Božje djelo i Božje spasenje čovječanstva! Vjeruju da je izgovaranje nekoliko riječi i doktrina zamjena za Božje djelo, da to može riješiti problem čovjekove iskvarenosti. Nije li to glupost i neznanje lažnih vođa? Lažni vođe nemaju ni najmanje istina-stvarnosti, pa zašto su tako samouvjereni? Hoće li izgovaranje nekoliko doktrina natjerati ljude da upoznaju sebe? Hoće li im to omogućiti da odbace svoje iskvarene naravi? Kako ti lažni vođe mogu biti tako neuki i naivni? Je li rješavanje nečijih pogrešnih primjena i iskvarenog ponašanja zaista tako jednostavno? Je li problem čovjekovih iskvarenih naravi tako lako riješiti? Lažni vođe su tako glupi i površni! Bog ne koristi samo jednu metodu za rješavanje problema čovjekove iskvarenosti. Koristi mnoge metode i postavlja različita okruženja kako bi razotkrio, pročistio i usavršio ljude. Lažni vođe, naprotiv, obavljaju posao na nevjerojatno monoton i površan način: pozivaju ljude na razgovore, malo rade na savjetovanju ljudi o njihovim načinima razmišljanja, malo ih potiču i vjeruju da je to obavljanje stvarnog posla. To je površno, zar ne? A koji se problem krije iza te površnosti? Nije li to naivnost? Lažni vođe su izuzetno naivni, a također gledaju na ljude i stvari na nevjerojatno naivan način. Ništa nije teže riješiti od ljudskih iskvarenih naravi – vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Lažni vođe uopće ne mogu prozrijeti taj problem. Stoga, kad se radi o vrsti nadzornika u crkvi koji neprestano uzrokuju ometanja, koji uvijek sputavaju i muče ljude, lažni vođe ne čine ništa osim što razgovaraju s njima i orezuju ih s nekoliko riječi, i to je to. Ne izmijene odmah njihove dužnosti niti ih smijene. Takav pristup lažnih vođa nanosi ogromnu štetu radu crkve i često dovodi do toga da se rad crkve odgodi, kasni, da mu se nanese šteta i sprječava da napreduje normalno, glatko i učinkovito zbog ometanja nekih zlih ljudi – što je sve teška posljedica toga što lažni vođe postupaju na temelju svojih osjećaja, krše istina-načela i koriste pogrešne ljude. Gledano izvana, lažni vođe ne čine namjerno bezbrojna zla, niti rade po svome i uspostavljaju vlastita neovisna kraljevstva, kao što to čine antikristi. Ali lažni vođe nisu u stanju pravovremeno riješiti razne probleme koji se javljaju u radu crkve, a kad se pojave problemi s nadzornicima raznih timova i kad ti nadzornici nisu u stanju preuzeti svoj posao, lažni vođe nisu u stanju pravovremeno izmijeniti njihove dužnosti ili ih smijeniti, nanoseći ozbiljne gubitke radu crkve. A sve je to uzrokovano zanemarivanjem odgovornosti lažnih vođa. Nisu li lažni vođe vrlo odvratni? (Da.)

IV. Kako lažni vođe postupaju s nadzornicima koji krše radne aranžmane i rade po svome

Lažni vođe nisu u stanju pravovremeno se nositi sa zlim djelima koja se događaju u crkvi, kao što je mučenje i sputavanje drugih od strane nadzornika te ometanje crkvenog rada. Slično tome, kada se neki nadzornici protive radnim aranžmanima kuće Božje i rade po svome, lažni vođe ne mogu smisliti prikladna rješenja kako bi pravovremeno riješili te probleme. To rezultira gubicima za crkveni rad te za materijalne i financijske resurse kuće Božje. Lažni vođe su naivni i površni, nesposobni razumjeti istina-načela, a pogotovo nisu u stanju prozrijeti priroda-bit ljudi. Stoga svoj rad često obavljaju površno; samo odrađuju posao, pridržavaju se pravila i izvikuju parole, ali ne odlaze na teren provjeriti rad, promatrati i raspitivati se o svakom nadzorniku, niti se pravovremeno raspituju o tome što su ti nadzornici učinili, kakva su načela koja vode njihove postupke i kakve su posljedice. Kao rezultat toga, potpuno su neupućeni u to tko su zapravo ljudi koje koriste i što su oni učinili. Stoga, kada se ti nadzornici potajno protive radnim aranžmanima kuće Božje i rade po svome, ne samo da lažni vođe ne znaju za to, već ih čak pokušavaju i braniti. Čak i ako čuju za to, ne istražuju to i ne rješavaju pravovremeno. Lažni vođe su s jedne strane nesposobni za svoj rad, a s druge strane, nemarni su u svojim dužnostima. Navedimo primjer. Jedan je vođa odabrao nekoga tko je bio eliminiran iz drugog tima da bude tehničar za sadnju. Nije provjerio je li ta osoba imala relevantno iskustvo i stručnost, može li dobro obaviti posao ili ima li ozbiljan i odgovoran stav, i nakon što ju je postavio na tu ulogu, ostavio ju je potpuno bez nadzora, rekavši: „Samo naprijed, počni saditi povrće. Možeš odabrati sjeme, a ja ću odobriti svaki iznos koji potrošiš. Samo radi ovaj posao po svom nahođenju!” Vođa je to rekao, pa je ta nadzornica počela raditi po svome. Njezin prvi zadatak bio je odabrati sjeme. Kad je provjerila na internetu, otkrila je: „Jednostavno ima previše različitih sorti povrća – ovaj ogromni svijet pun je izvanrednih stvari! Biranje sjemena je baš zabavno. Nikad prije nisam radila ovaj posao i nisam znala da će me toliko zanimati. Budući da me toliko zanima, dat ću sve od sebe!” Prvo je otvorila odjeljak sa sjemenom rajčice i ostala je jednostavno zapanjena. Bilo je svakojakih sorti i svakakvih veličina, a što se tiče boje, bilo je crvenih, žutih i zelenih. Jedna je vrsta čak bila višebojna – nikad nije vidjela ništa slično i to joj je doista proširilo vidike! Ali kako odabrati pravo sjeme? Odlučila je posaditi ponešto od svake sorte, posebno onu višebojnu vrstu koja je izgledala tako jedinstveno. Ta nadzornica odabrala je preko 10 sorti rajčica različitih veličina, boja i oblika. Nakon što je odabrala sjeme rajčice, došlo je vrijeme da učini isto i za patlidžan. Obično su vrste patlidžana koje ljudi jedu duguljasti i ljubičasti patlidžani ili bijeli patlidžani, ali je pomislila: „Patlidžani ne bi trebali biti ograničeni samo na te dvije vrste. Postoje zelene, šarene, duguljaste, okrugle i ovalne sorte. Odabrat ću pomalo od svake vrste, tako da svatko može proširiti svoje vidike i jesti svakakve različite patlidžane. Kao nadzornica, pogledajte kako sam vješta i smjela u odabiru sjemena, kako sam obzirna prema braći i sestrama, zadovoljavajući svačije ukuse.” Zatim je odabrala sjeme luka. U tom je kraju bilo ukupno 14 sorti luka i sve ih je odabrala, a kad je završila, osjećala se prilično zadovoljno. Je li ta nadzornica „smjela”? Tko bi se usudio odabrati toliko sorti? Kasnije sam neprestano raščlanjivao tu stvar, a netko je čak rekao: „U tom kraju nema samo 14 sorti; ima ih još nekoliko koje nije odabrala!” Time su htjeli reći da 14 sorti nije tako puno i da je bilo i drugih koje nadzornica nije odabrala, pa stoga nije učinila ništa loše. Nije li osoba koja je to rekla tupoglava? To je tupoglavost, nerazumijevanje ljudskog govora i neznanje o tome zašto sam raščlanjivao tu stvar. Nakon što je odabrala sjeme luka, nadzornica je odabrala i najmanje osam sorti krumpira. Koji je bio njezin cilj pri odabiru tolikih sorti? Proširiti svačije vidike i omogućiti im da kušaju razne različite okuse. Nadzornica je vjerovala da se odabir sjemena treba temeljiti na načelu dobrobiti za braću i sestre. Što mislite o njezinu motivu? Je li postupanje temeljeno na stavu razmišljanja u svačije ime i služenja svima načelo koje zahtijeva kuća Božja? (Ne.) Dakle, koje je načelo kuće Božje za odabir sjemena? Nemojte saditi neke čudne i rijetke sorte koje obično ne jedemo. Što se tiče sorti koje se obično jedu, ako ih prije nismo sadili i ne znamo jesu li prikladne za lokalno tlo i klimu, odaberite jednu ili dvije sorte, najviše tri ili četiri. Prvo, moraju biti prikladne za lokalno tlo i klimu; drugo, moraju biti lake za uzgoj i ne smiju biti podložne bolestima i štetnicima; treće, trebale bi dati sjeme za sljedeću godinu; i na kraju, trebale bi dati dobar urod. Ako su ukusne, ali je urod koji daju slab, nisu prikladne. Sudeći po pitanju odabira sjemena, je li ta nadzornica postupala u skladu s načelima? Je li tragala? Je li se pokorila? Je li pokazala obzir prema kući Božjoj? Je li postupala sa stavom koji bi trebala imati pri obavljanju dužnosti? (Ne.) Očito je da je divljala čineći loše stvari, otvoreno se protiveći radnim aranžmanima kuće Božje i radeći po svome! Na taj je način rasipala Božje prinose kako bi zadovoljila svoju osobnu znatiželju i želju za zabavom, a tako važan zadatak tretirala je kao igru, no njezin lažni vođa pustio ju je da radi što hoće, bez propitkivanja i uplitanja. Kad su ga pitali: „Je li nadzornica koju si odabrao doista obavila ikakav posao? Kakvi su bili rezultati? Jesi li joj pomogao provjerom pri odabiru sjemena?” Nije obraćao pozornost na te stvari i samo je rekao: „Sjeme je posađeno; posjetili smo lokaciju tijekom sadnje.” Nije ga bilo briga za bilo kakve druge probleme. Kako je na kraju otkriven problem s tom nadzornicom? Posadila je jagode, a prema relevantnim tehničkim specifikacijama, sadnice jagoda ne bi se smjele prekrivati niti im se smije dopustiti da rode u prvoj godini, i svi cvjetovi bi se trebali ukloniti; inače, druge godine neće biti ploda, a čak i ako ga bude prve godine, bit će vrlo malen. Iako su joj stručnjaci to rekli, nadzornica nije htjela slušati. Njezino se obrazloženje temeljilo na informacijama s interneta koje su navodile da je prihvatljivo prekriti sadnice jagoda plastičnom folijom u prvoj godini i pustiti ih da rode. Rezultat toga bio je da su rodile razne izobličene male jagode prekrivene sjemenkama – neke kisele, neke slatke, a neke bezukusne – bilo ih je svakakvih. Problem je postao toliko ozbiljan, a lažni vođe su ga potpuno ignorirali. Zašto? Zato što su mislili da ionako neće jesti te jagode, pa su odlučili zanemariti problem. Znači li to da ih nije briga za nešto ako to neće jesti? A što je s krumpirom i lukom koje bi jeli – je li ih bilo briga za njih? Nijednog od tih lažnih vođa nije bilo briga; samo su gledali kako nadzornica radi što hoće. Jednog dana, posjetio sam ih i netko je izvijestio da je salata ostarjela te da je, ako je uskoro ne uberu, nitko neće moći jesti i da će propasti. Međutim, nadzornica je inzistirala da je ostave i rekla da će, ako je uberu, morati saditi drugo povrće, što je smatrala napornim. Iako su znali za to, lažni vođe nisu ništa poduzeli. Na kraju im je Višnji morao narediti da brzo uberu salatu i riješe situaciju; inače bi salata zauzimala zemlju i spriječila sadnju ljetnog povrća. Unatoč tako značajnom problemu koji se pojavio u radu, nitko od lažnih vođa nije ništa poduzeo; previše su se bojali zamjeriti se ljudima. Zato što je nadzornicu unaprijedio jedan lažni vođa, koji nikada nije provjeravao njezin rad nakon unapređenja, dopustio joj je da radi po svome i pružao joj podršku, a drugi se vođe nisu usudili umiješati i bili su u dosluhu s njima, na kraju je nastalo toliko nevolja. To je posao koji su vođe obavili. Mogu li se oni i dalje zvati vođama? Iako se tako ozbiljan problem događao točno pred njihovim nosom, nisu ga prepoznali kao problem, a kamoli ga riješili. Nisu li to lažni vođe? (Da.) S jedne strane, bili su osobe koje ugađaju drugima i bojali su se zamjeriti se drugima. S druge strane, nisu znali koliko je problem ozbiljan, nedostajalo im je točne prosudbe, nisu znali da je to problem i nisu bili svjesni da taj rad spada u opseg njihovih odgovornosti. Nisu li oni ništarije i beskorisnici? Nije li to zanemarivanje odgovornosti? (Da.) Ovo je četvrta situacija: nadzornici koji se protive radnim aranžmanima kuće Božje i rade po svome. Predstavili smo primjer koji razotkriva očitovanje zanemarivanja odgovornosti od strane lažnih vođa u ovoj stvari i iznosi na vidjelo priroda-bit lažnih vođa.

V. Kako lažni vođe postupaju s nadzornicima koji su antikristi i uspostavljaju neovisna kraljevstva

Druga je situacija kada se nadzornici bune protiv svojih nadređenih i uspostavljaju neovisna kraljevstva – ti su nadzornici antikristi. Lažni vođe nisu u stanju igrati ulogu nadglednika kada su u pitanju problemi kao što su loš kov nadzornika, loša ljudskost ili divljanje i činjenje zla. Oni također ne uspijevaju pravovremeno provjeriti i raspitati se o radu koji takvi nadzornici obavljaju i o njihovim problemima kako bi utvrdili jesu li prikladni. Slično tome, lažni vođe još su nesposobniji prozrijeti priroda-bit antikrista, koji su zlokobni i pakosni ljudi. Ne samo da to nisu u stanju prozrijeti, već se istovremeno i pomalo boje tih ljudi, i osjećaju se bespomoćno i nemoćno, do te mjere da ih, najčešće, antikristi vuku za nos. Koliko to može postati ozbiljno? Antikristi mogu stvarati klike unutar radnih područja lažnih vođa, privlačeći vlastite snage i uspostavljajući neovisna kraljevstva, i na kraju mogu preuzeti vlast, početi voditi glavnu riječ i pretvoriti lažne vođe u marionete. Ti lažni vođe nekako ostaju nesvjesni stvari o kojima antikristi odlučuju i znaju, i u mraku su po tom pitanju. Svjesni postaju tek nakon što se nešto dogodi i netko im to prijavi, ali tada je već prekasno. Lažni vođe čak pitaju antikriste zašto nisu bili obaviješteni, a njihov je odgovor: „Kakva je korist od toga da ti kažemo? Ne možeš donositi odluke ni o čemu, pa nije bilo potrebe razgovarati o tome s tobom, sami smo donijeli odluku. Čak i da smo te obavijestili, sigurno bi se složio. Kakvo si mišljenje mogao imati?” Lažni vođe su bespomoćni u takvim stvarima. Ako ne možeš razlučiti, riješiti ili se nositi s tim antikristima, trebao bi ih prijaviti Višnjem, ali ti se čak ni to ne usuđuješ učiniti – nisi li ti ništarija? (Da.) Suočeni s takvim stvarima, ove velike ništarije samo dolaze k Meni plakati i žaliti se, gunđajući: „Nisam ja kriv; nisam ja donio tu odluku. Je li odluka koju su donijeli ispravna ili ne, nema nikakve veze sa mnom, jer me nisu obavijestili niti mi rekli o tome kad su to činili.” Što time žele reći? (Izbjegavaju odgovornost.) Kao vođa, trebao bi znati i imati uvid u te stvari; ako te antikristi ne obavještavaju o stvarima, zašto ih ti sam proaktivno ne odeš pitati? Kao vođa, ti bi trebao sve organizirati, predsjedati svime i donositi odluke o svakoj stvari; ako te ne obavještavaju ni o čemu i sami donose odluke, a tebi poslije šalju račune da ih potpišeš, ne uzurpiraju li tvoju vlast? Čim lažni vođe naiđu na antikriste koji ometaju crkveni rad, ostanu zapanjeni; bespomoćni su kao budale pred vukom i nemoćno stoje dok ih pretvaraju u marionete i uzurpiraju im vlast. Ne mogu učiniti apsolutno ništa u vezi s tim – kakva hrpa beskorisnih jadnika! Ne mogu rješavati probleme, ne mogu razlučiti ni razotkriti antikriste, a zasigurno ih ne mogu ograničiti u činjenju bilo kakvih zlih djela. Istovremeno, ne prijavljuju te probleme Višnjem. Nisu li to ništarije? Kakva je korist od toga da te se izabere za vođu? Antikristi divljaju čineći zlo, otvoreno rasipaju prinose i stvaraju snage koje predvode te uspostavljaju neovisna kraljevstva unutar crkve; u međuvremenu, ti ih potpuno ne uspijevaš nadzirati, razotkriti, obuzdati ili se nositi s njima, a ipak dolaziš k Meni žaliti se. Kakav si ti to vođa? Ti si doista ništarija! Bez obzira na to što rade, te bande predvođene antikristima potajno održavaju rasprave među sobom i zatim donose odluke bez odobrenja. Oni čak ni vođama ne daju pravo da znaju što se događa, a kamoli pravo da donose odluke. Oni izravno negiraju vođe, držeći svu moć u svojim rukama i vodeći glavnu riječ. Što vođe zaduženi da upravljaju njima rade usred svega toga? Oni uopće ne uspijevaju provjeriti i nadzirati taj rad, upravljati njime ili donositi odluke u vezi s tim radom. Na kraju, dopuštaju da antikristi preuzmu vlast i upravljaju njima odozgo. Ne proizlazi li ovaj problem iz rada lažnih vođa? Koja je bit ovog problema? Odakle on potječe? Potječe od toga što lažni vođe imaju loš kov, nedostaje im radna sposobnost, a antikristi ih uopće ne poštuju. Antikristi misle: „Što ti kao vođa možeš učiniti? I dalje te neću slušati i nastavit ću te zaobilaziti da bih radio stvari. Ako ovo prijaviš Višnjem, mučit ćemo te!” Lažni vođe se ne usuđuju prijaviti takve stvari. Ne samo da lažnim vođama nedostaje radna sposobnost, već im nedostaje i hrabrosti da se drže načela, boje se zamjeriti se ljudima i potpuno im nedostaje odanosti – nije li to ozbiljan problem? Da doista imaju nekakav kov i da razumiju istinu, onda bi, vidjevši da su ti ljudi loši, rekli: „Ne usuđujem se sam ih razotkriti, pa ću razgovarati u zajedništvu s nekoliko braće i sestara koji više teže istini i razumiju je kako bismo riješili te probleme. Ako se nakon razgovora s njima i dalje ne možemo nositi s antikristima, prijavit ću problem Višnjem i pustiti da ga riješi. Ne mogu učiniti ništa drugo, ali prvo moram zaštititi interese kuće Božje; stvarima koje sam prozreo i problemima koje sam otkrio apsolutno se ne smije dopustiti da se dalje razvijaju.” Nije li to način rješavanja problema? Ne može li se to također smatrati ispunjavanjem svoje odgovornosti? Kad bi ti to mogao učiniti, onda Višnji ne bi rekao da imaš loš kov i da ti nedostaje radna sposobnost. Međutim, ti čak ni ne možeš prijaviti probleme Višnjem, pa si okarakteriziran kao ništarija i lažni vođa. Ne samo da imaš loš kov i da ti nedostaje radna sposobnost, već nemaš čak ni vjere i hrabrosti da se osloniš na Boga kako bi razotkrio antikriste i borio se protiv njih. Nisi li ti ništarija? Jesu li jadni oni koje su antikristi uzurpirali? Možda zvuče jadno; nisu učinili ništa loše, a u svom su radu vrlo oprezni, jako se boje pogriješiti, boje se da će biti orezani i da će ih braća i sestre prezirati. Ipak, na kraju ih antikristi potpuno uzurpiraju točno pred njihovim očima, ništa što kažu nema nikakvog učinka i zapravo nije važno jesu li ondje ili ne. Na površini se mogu činiti jadnima, ali su zapravo prilično odvratni. Reci Mi, može li kuća Božja riješiti probleme koje ljudi ne mogu? Trebaju li ljudi prijavljivati probleme Višnjem? (Da.) U kući Božjoj nema problema koji se ne mogu riješiti, a riječi Božje mogu riješiti svaki problem. Imaš li istinsku vjeru u Boga? Ako nemaš čak ni toliko vjere, kako si kvalificiran da budeš vođa? Nisi li ti beskorisni jadnik? Ovdje se ne radi samo o tome da si lažni vođa; tebi nedostaje čak i najosnovnija vjera u Boga. Ti si bezvjernik i ne zaslužuješ biti vođa!

Što se tiče četvrte odgovornosti vođa i djelatnika, naveli smo pet situacija kako bismo razotkrili kako lažni vođe pristupaju raznim segmentima rada i nadzornicima. Na temelju tih pet situacija, raščlanili smo različita očitovanja izuzetno lošeg kova, nesposobnosti i nemogućnosti obavljanja stvarnog rada lažnih vođa. Je li vam ovakvim razgovorom u zajedništvu postalo malo jasnije o tome kako razlučiti lažne vođe? (Da.) Dobro onda, zaključimo naš današnji razgovor ovdje. Doviđenja!

23. siječnja 2021.