Ciljevi Božje kuće u promicanju i odgajanju svih vrsta talentiranih ljudi

Sljedeće ćemo u zajedništvu razgovarati o tome zašto Božja kuća promiče i odgaja sve vrste talentiranih ljudi. Neki ljudi to ne shvaćaju baš najbolje i misle: „Ne bi li bilo dovoljno da Božja kuća jednostavno krene s promicanjem i korištenjem raznih talentiranih ljudi? Zašto ih treba odgajati i obučavati neko vrijeme?” Razumijete li vi to ili ne? Najprije porazgovarajmo o vrsti ljudi koji postaju vođe i djelatnici. Zašto Božja kuća promiče i odgaja one koji imaju sposobnost shvaćanja, koji nose breme za crkvu i koji posjeduju radnu sposobnost? To je zato što, iako su kvalificirani u pogledu svog kova i ispunjavaju kriterije, još nisu imali stvarno iskustvo i ne shvaćaju istinu, a kamoli da znaju kako primjenjivati istinu i raditi u skladu s načelima. Moraju se obučavati neko vrijeme i dobivati smjernice i tek kad ovladaju načelima vršenja svoje dužnosti i steknu stvarno iskustvo, mogu se formalno koristiti. Da su poput braće i sestara u crkvi, jedu i piju Božje riječi, slušaju propovijedi, žive crkveni život i obučavaju se za obavljanje dužnosti te ih se promiče i odgaja tek nakon što im život poraste, njihov bi napredak bio prespor. Koliko bi u tom slučaju trebalo godina da postanu prikladni za Božju uporabu? Ne bi li to utjecalo na rad crkve? Stoga, sve dok netko ima sposobnost shvaćanja istine, posjeduje radnu sposobnost i ima osjećaj bremena, treba ga promicati i odgajati te tražiti od njega da se obučava za obavljanje dužnosti vođe ili djelatnika i staviti na njega breme. S jedne strane, to ga potiče da maksimalno iskoristi svoje snage. S druge strane, kada se susretne s posebnim situacijama, potrebno je s njime razgovarati u zajedništvu o istini kako bi se riješile njegove poteškoće. Ponekad ga se mora i orezati, a ako je potrebno, mora ga se i disciplinirati te mora proći kroz brojne kušnje i oplemenjivanja te podnijeti mnogo patnje. Samo prolazeći kroz takvu praktičnu obuku može ostvariti stvarni napredak te korak po korak shvatiti istinu i ovladati načelima, a zatim što je prije moguće preuzeti posao vođa i djelatnika. Odgajanje i obučavanje vođa i djelatnika na ovaj način dat će bolje rezultate i bit će brže, što je korisno za rad Božje kuće i korisnije za ulazak u život Božjeg izabranog naroda jer vođe i djelatnici s praktičnim iskustvom mogu izravno pojiti i opskrbljivati Božji izabrani narod. Kada Božja kuća promiče i odgaja nekoga da bude vođa, daje mu veće breme kako bi ga obučila, kako bi ga navela da se oslanja na Boga i da stremi k istini; samo tada će rasti najbrže što može. Što mu se veće breme stavi, pod većim je pritiskom i više je prisiljen tragati za istinom i oslanjati se na Boga. Konačno, moći će pravilno obavljati svoj posao i slijediti Božju volju te će tako stupiti na pravi put spasenja i usavršavanja – to je učinak koji se postiže kada Božja kuća promiče i odgaja ljude. Bez obavljanja ovih konkretnih zadataka ne bi znali što im nedostaje, ne bi znali kako raditi u skladu s načelima i ne bi znali što znači posjedovati istina-stvarnost. Dakle, obavljanje konkretnog posla pomaže im da otkriju svoje nedostatke i vide da su, osim svojih darova, lišeni istina-stvarnosti; pomaže im da osjete koliko su osiromašeni i jadni i čini ih svjesnima da, ako se ne oslanjaju na Boga i ne traže istinu, neće biti sposobni ni za kakav posao; na taj način istinski upoznaju sebe i jasno vide da, ako ne teže istini i promjenama naravi, bit će nemoguće da budu prikladni za Božju uporabu. Sve su to učinci koji se moraju postići pri odgajanju i obučavanju vođa i djelatnika. Ljudi samo shvaćanjem tih aspekata mogu težiti istini s obje noge na zemlji, ponašati se samozatajno te će biti zajamčeno da se više neće hvaliti dok obavljaju svoj posao, da će dosljedno uzvisivati Boga i svjedočiti o Bogu pri obavljanju svoje dužnosti te da će korak po korak ulaziti u istina-stvarnost. Kada se netko promiče i odgaja da bude vođa, time se uči kako razlučiti stanja različitih ljudi, vježba traganje za istinom i rješavanje poteškoća različitih ljudi te podržavanje i opskrbljivanje različitih vrsta ljudi i vođenje ljudi u istina-stvarnost. Istovremeno se mora obučavati i za rješavanje raznih problema i poteškoća s kojima se susreće tijekom rada te naučiti kako razlikovati razne vrste antikrista, zlih ljudi i bezvjernika, kako se nositi s njima te kako obavljati posao čišćenja crkve. Na taj način, u usporedbi s drugima, može doživjeti više ljudi, događaja i stvari te više okruženja koja Bog postavlja, jesti i piti sve više i više Božjih riječi i sve dublje ulaziti u istina-stvarnosti. To im je prilika za obuku, zar ne? Što više prilika za obuku imaju, to su ljudima iskustva obilnija, uvidi širi i brže će rasti. No ako ljudi ne obavljaju posao vođenja, ono s čime će se susretati i kroz što će prolaziti bit će samo dio njihovih osobnih života i njihovih osobnih iskustava, a ono što će prepoznati bit će samo njihove osobne iskvarene naravi i različita osobna stanja – a sve se to odnosi samo na njih same. Jednom kada postanu vođe, susreću se s više ljudi, više događaja i više okruženja, što ih ohrabruje da često dolaze pred Boga tražiti istina-načela. Ti ljudi, događaji i stvari neprimjetno stvaraju njihovo breme, a prirodno i vrlo povoljne uvjete za njihov ulazak u istina-stvarnost, što je dobra stvar. Tako će netko tko posjeduje kov, nosi breme i ima radnu sposobnost ulaziti polako kao običan vjernik, a brže kao vođa ili djelatnik. Je li za ljude dobro u istina-stvarnost ući brzo ili polako? (Brzo.) Stoga, kada je riječ o ljudima koji posjeduju kov, nose breme i imaju radnu sposobnost, Božja kuća čini iznimku i promiče takve ljude, osim ako nije riječ o ljudima koji ne teže istini i koji ne nastoje dosegnuti istinu; u tom ih slučaju Božja kuća neće prisiljavati. Sve dok osoba ima temelj vjere u Boga, ispunjava kriterije za vođu ili djelatnika te je voljna težiti istini i da je Bog koristi, nema sumnje da će je Božja kuća promicati i odgajati, dati joj priliku da se obučava za vođu ili djelatnika i omogućiti joj da nauči obavljati posao crkve, nauči razlučivati ljude, nauči se nositi sa svim različitim problemima u crkvi i nauči obavljati razne poslove prema radnim aranžmanima. Ako ljudi tijekom razdoblja obuke mogu prihvatiti istinu i prihvatiti orezivanje, mogu se pokoriti Božjoj orkestraciji i aranžmanima, mogu tragati za istinom kako bi riješili razne probleme i nauče kako se odnositi prema svim vrstama ljudi te razlikovati sve vrste ljudi prema Božjim riječima i nositi se s njima, tada mogu ovladati relevantnim istina-načelima i razumjeti istinu te ući u stvarnost – to su stvari koje obični vjernici ne mogu iskusiti ni steći. Dakle, je li s tog gledišta dobro ili loše da Božja kuća nekoga promiče i odgaja? Je li im to od koristi ili je to teškoća koja im se nameće? To im je od koristi. Naravno, neki ljudi nedugo nakon promaknuća ne znaju koje bi zadatke trebali obavljati ni kako te su pomalo zbunjeni. To je normalno; tko se ikada rodio sposoban sve raditi? Kad bi mogao sve, zasigurno bi bio najoholija i najuobraženija osoba i ne bi popuštao nikome – bi li u tom slučaju i dalje mogao prihvatiti istinu? Kad bi mogao sve, bi li se i dalje oslanjao na Boga i uzdao se u Njega? Bi li i dalje tragao za istinom da bi riješio probleme vlastite iskvarenosti? Zasigurno ne bi. Naprotiv, bio bi ohol i uobražen i hodao bi putem antikrista, borio bi se za moć i status i ne bi popuštao nikome te bi zavodio i zarobljavao ljude i prekidao i ometao rad crkve – bi li te u tom slučaju Božja kuća svejedno mogla koristiti? Ako znaš da imaš mnogo nedostataka, trebao bi naučiti slušati i pokoravati se te dobro obavljati razne zadatke prema zahtjevima Božje kuće; to će ti omogućiti da postupno dosegneš razinu na kojoj možeš obavljati svoju dužnost na način koji je u skladu s mjerilom. Ali većina ljudi ne može učiniti nešto tako jednostavno kao što je slušanje i pokoravanje, stoga ne bi trebali kriviti Božju kuću što ih ne promiče i ne odgaja. Budući da si nesposoban slušati i da je čak i slušanje izvan tvojih mogućnosti, bi li se Božja kuća usudila promicati te i odgajati? (Ne.) A zašto ne? Bilo bi prerizično, preproblematično i prezabrinjavajuće koristiti te! Jer ako bi te Božja kuća ikada koristila, mogao bi preuzeti kontrolu nad ljudima i odvesti ih na put opačine – zato je to tako rizično. Da te koristi, mogao bi nepromišljeno činiti nedjela i baciti posao u potpuni nered te bi te Božja kuća morala smijeniti i počistiti sav nered za tobom – zato je to previše muke. I da te koristi, ne bi znao kako obavljati bilo koji posao i ne bi imao nikakvog učinka u pogledu posla; u svemu poslu koji radiš Višnji bi te trebao poticati, nadzirati i pratiti te bi se morao miješati u sve – pa zašto bi te se onda koristilo? S tobom je previše brige! Takvu se osobu uopće ne može koristiti. Čak i da je odgojena, bilo bi uzalud, a čak bi uzrokovala i mnogo nevolja te utjecala na odgajanje drugih; ne bi li gubici tada nadmašili dobitke? (Bi.)

Neki ljudi, zato što ih Božja kuća nikad ne promiče i ne koristi, stvaraju si predodžbe u glavi i govore: „Zašto me Višnji nikad ne primjećuje? Zašto me Božja kuća nikad ne promiče i ne odgaja? To nije pošteno!” Pa najprije bi trebao odvagnuti možeš li slušati i možeš li se pokoriti aranžmanima Božje kuće. Potom bi trebao odvagnuti ispunjavaš li tri kriterija koja Božja kuća zahtijeva za promicanje i odgajanje ljudi da budu vođe i djelatnici – sposobnost shvaćanja istine, nošenje bremena i posjedovanje radne sposobnosti. Ako ispunjavaš te kriterije, prije ili kasnije imat ćeš priliku za promicanje, odgajanje i korištenje. Da bi te Božja kuća promicala, od tebe se traže neke stvari. A koje su to stvari? Od tebe se zahtijeva da radiš u skladu s načelima i zahtjevima Božje kuće; moraš činiti ono što se od tebe traži i na način na koji se traži, čime te se odgaja da najprije naučiš kako raditi u skladu s načelima, naučiš tragati za istinom i pokoravati se istini te da naučiš skladno surađivati. Tijekom tvojeg odgajanja Božja će te kuća ponekad orezivati; ponekad će te strogo ukoriti; ponekad će se raspitivati o napretku tvog posla; ponekad će te pitati kako točno posao ide i provjeravat će tvoj posao; a ponekad će testirati tvoje stajalište o određenoj stvari. Cilj tih testova nije da bi ti se otežale stvari, već da te se navede da shvatiš koje su Božje namjere u tim stvarima te kakav bi stav i načela trebao posjedovati. Božja kuća to čini kako bi te obučila i navela da se uvježbavaš. A koji je cilj i svrha obučavanja ljudi? To je da im se omogući da shvate istinu. Cilj shvaćanja istine jest da se ljudi mogu pokoriti istini i raditi u skladu s načelima, držati se svog mjesta i vjerno ispunjavati svoju dužnost te, u procesu obavljanja svoje dužnosti, ući u različite istina-stvarnosti i postići promjene u svojoj naravi. Božja kuća na taj način obučava vođe i djelatnike. Sve dok vođe i djelatnici shvaćaju istinu, postoji nada da će moći voditi Božji izabrani narod da shvati istinu. Koliko istina vođe i djelatnici razumiju, za toliko istina postoji nada da će i ljudi koje oni vode moći shvatiti. Kada vođe i djelatnici ovladaju istina-načelima u svom poslu, načelima mogu ovladati i oni koje vode te mogu ući u istina-stvarnost u svom poslu. Stoga vođe i djelatnici koji prolaze obuku moraju posjedovati bolji kov od drugih ljudi. To im omogućuje da prvi shvate istina-načela i uđu u istina-stvarnost, a zatim vode više ljudi pri ulasku u istina-stvarnost i shvaćanju istina-načela. Što mislite o takvom pristupu? (To je dobro.) Takvi ljudi možda nisu dobro obrazovani ili vrlo rječiti, ili ne razumiju mnogo o tehnologiji ili aktualnim zbivanjima i politici. Možda čak nisu ni toliko vješti u nekom poslu. Ali sposobni su shvatiti istinu i, nakon što čuju Božje riječi, sposobni su ih primjenjivati i iskusiti, sposobni su pronaći istina-načela te su sposobni voditi više ljudi pri ulasku u stvarnost Božjih riječi i pridržavanju istina-načela. Na to mislimo kada govorimo o vrsti talentiranih ljudi koji se promiču i odgajaju da služe kao vođe. Je li to apstraktno? (Nije.) Neki se ljudi mogu pitati: „Govorite o talentiranim ljudima, pa jesu li oni krema društva? Moraju li voditi neku vrstu posla ili biti neki direktor ili poduzetnik u društvu? Jesu li to državnici s političkom pozadinom, ili poslovni talenti, ili talenti u umjetničkim i književnim krugovima? Jesu li to iznimno nadareni ljudi?” Talentirani ljudi o kojima se govori u Božjoj kući razlikuju se od onih talentiranih ljudi u svijetu. Što se podrazumijeva pod izrazom „talentirani ljudi” o kojem govorimo? To znači biti sposoban shvatiti istinu i biti sposoban voditi ljude u istina-stvarnost, znati kako razlučivati razne vrste ljudi i kako rješavati razna stanja i poteškoće u kojima se ljudi nalaze te imati ispravne poglede i stavove pri susretu s problemima, posjedovati poglede i stavove koje bi ljudi koji vjeruju u Boga i slijede Ga trebali imati. Ne odnosi se na ljude koji nemaju duhovno razumijevanje, ili na licemjerne ljude, ili na ljude koji govore stvari koje grandiozno zvuče i služe se retorikom, već se odnosi na ljude koji imaju istina-stvarnost. To znači „talentirani ljudi”. Je li to isprazno? (Ne.) Nisu li ovi kriteriji koje Božja kuća zahtijeva od vrste talentiranih ljudi koje promiče i odgaja da budu vođe i djelatnici vrlo praktični? (Jesu.) Iznimno praktični! Od takvih se kandidata ne zahtijevaju napredne akademske kvalifikacije, ali moraju u najmanju ruku imati kov za shvaćanje istine. Neki ljudi mogu reći: „Ako se od njih ne zahtijevaju napredne akademske kvalifikacije, je li u redu da budu nepismeni?” Čitanje Božjih riječi ne bi bilo moguće bez nekog obrazovanja. Trebaju razumjeti pisanu riječ, ali ne trebaju napredne akademske kvalifikacije. Među onima koji su promaknuti u Božjoj kući ima maturanata, diplomiranih studenata i doktora znanosti, tako da nema ograničenja u pogledu stupnja obrazovanja. Osim toga, nema ograničenja ni u pogledu nečijeg društvenog statusa. Sve su vrste ljudi dobrodošle – od poljoprivrednika i intelektualaca, do poslovnih ljudi i kućanica. Osim što nema ograničenja u pogledu stupnja obrazovanja i društvenog statusa, zahtijevani kriteriji su onih nekoliko o kojima sam govorio. Je li to razumno? (Jest.) Iznimno razumno! Razumijete li sada malo više o tome na što mislim pod „talentiranim ljudima koje Božja kuća promiče i odgaja”? (Da.) Ljudi koji ispunjavaju tih nekoliko kriterija – sposobnost shvaćanja istine, nošenje bremena i posjedovanja radne sposobnosti – kandidati su za promicanje i odgajanje od strane Božje kuće. Ako ispunjavaju te kriterije, kvalificirani su. Što se tiče ostalih stvari kao što su obrazovanje, obiteljsko podrijetlo, društveni status, nečiji izgled i tako dalje, zahtjevi nisu tako visoki. Toliko o promicanju i odgajanju ljudi da budu vođe i djelatnici.

Upravo smo razgovarali o nekoliko kriterija koje talentirani ljudi s vještinama ili stručnim sposobnostima trebaju zadovoljiti kako bi bili promicani i odgajani, a to su da trebaju voljeti pozitivne stvari i biti sposobni prihvatiti istinu, da nemaju izopačeno shvaćanje, moraju biti u stanju odano izvršavati svoju dužnost, trpjeti teškoće i platiti cijenu bez prigovora te, u najmanju ruku, ne činiti zlo – tih je nekoliko kriterija ključno kad su u pitanju ti ljudi. Koji je, dakle, cilj promicanja i odgajanja tih ljudi? Cilj je, isto tako, da ti ljudi, kad god naiđu na probleme dok vrše svoju dužnost i obavljaju određeni posao, mogu tragati za istinom kako bi riješili te probleme i radili u skladu s načelima. U procesu vježbanja ulaska oni se nesvjesno obučavaju i oblikuju te vježbaju napuštanje vlastitih namjera, ispravljanje svojih pogrešnih i apsurdnih stavova svjetovnih ljudi, napuštanje nekih djetinjastih misli te napuštanje predrasuda, predodžbi i uobrazilja u vezi s vjerom u Boga i sličnih stvari. Taj proces vježbanja, naravno, bez obzira na sve, ima za cilj omogućiti ljudima da postupno shvate istinu, nauče se pokoravati i nauče kako ući u različite istina-stvarnosti. U procesu učenja oni postupno ovladavaju istina-načelima, spoznaju što znači vjerovati u Boga, što znači primjenjivati istinu i što znači vršiti svoju dužnost te naposljetku postupno shvaćaju što trebaju činiti kako bi vršili svoju dužnost na način koji je u skladu s mjerilom, na način na koji vjernik treba raditi i tako dalje – sve su to stvari u koje ljudi postupno ulaze nakon što su promaknuti i odgajani. Postupak postupnog ulaska ljudi postupak je odgajanja, a postupak odgajanja zapravo je postupak pri kojem ljudi vježbaju ulaženje u istina-stvarnost. Ali ako nisi bio promican i odgajan i radiš samo kao običan vjernik koji pohađa okupljanja, čita Božje riječi, razgovara u zajedništvu o istini ili uči himne, vjerujući u Boga na taj način ne ispunjavaš istinski svoju dužnost kao stvoreno biće, tako da si daleko od vršenja svoje dužnosti na način koji je u skladu s mjerilom. Nije ti čak jasno koja načela trebaš dokučiti u vršenju svoje dužnosti i možeš samo izgovarati neke doktrine i parole; stoga, ti još nisi ušao u istina-stvarnost i tvoj je ulazak u život spor. Slično tome, cilj i svrha promicanja i odgajanja ljudi koji obavljaju stručne zadatke jesu da brže uđu u istina-stvarnost i zadobiju bolje i točnije razumijevanje istina-načela. Oni koji mogu dokučiti istina-načela i ući u istina-stvarnost talentirani su ljudi koje Božja kuća promiče i odgaja. Na što se misli kad se govori o toj vrsti talentiranih ljudi? Misli se na one koji su – na temelju ljubavi prema pozitivnim stvarima, sposobnosti da trpe teškoće i plate cijenu te toga što nemaju izopačeno shvaćanje i nisu zli ljudi – postigli razumijevanje istina-načela i ušli u istina-stvarnost te su u stanju pokoriti se Bogu i aranžmanima Božje kuće te imaju donekle bogobojazno srce. To je druga vrsta talentiranih ljudi o kojoj govorim. I za njih su zahtjevi praktični, dovoljno specifični i nisu apstraktni. Dakle, zahtijeva li se od ove vrste talentiranih ljudi da budu krema društva, društveno iskusni, da imaju određene akademske kvalifikacije i određeni društveni status? (Ne.) Božja kuća od ljudi nikad ne zahtijeva da imaju društveni status, ugled, akademske kvalifikacije ili visoku razinu znanja – te se stvari nikad ne zahtijevaju. Prilikom promicanja i odgajanja ljudi Božja kuća ne gleda na njihov izgled, to jest, koliko su ružni ili privlačni. Osim što se ne promiče ona vrsta ljudi koji izgledaju kao nevjernici, ili koji su odvratnog ili opakog izgleda, ostali su kriteriji oni koje sam upravo spomenuo – izuzetno su praktični. Kada nevjernici nekoga promiču, najprije gledaju izgled osobe; muškarci trebaju biti zgodni, poput dužnosnika, a žene trebaju biti lijepe, poput vila. Osim toga, uspoređuju i akademske kvalifikacije, društveni status, obiteljsko porijeklo i lukavštine ljudi. Ako imaš visoke akademske kvalifikacije, ali ne i lukavstvo, to ti neće biti dovoljno, nikad te neće promicati i nitko te neće cijeniti. Ako imaš visoke akademske kvalifikacije i stvaran talent, ali nisi osobito lijepa izgleda i nizak si rastom te ne znaš laskati ili se ne znaš približiti onima koji su na višem položaju od tebe, nikad te u životu neće promicati ni odgajati i nitko te neće otkriti. Zato nevjernici imaju izreku koja glasi: „Mnogo je brzih konja, ali malo je onih koji ih znaju prepoznati.” Vrijedi li to u Božjoj kući? (Ne, ne vrijedi.) Vrijedi li izraz „Pravom je zlatu suđeno kad-tad zablistati”? Je li valjan? (Ne.) Cinični ljudi koji se nikome ne podčinjavaju često to govore. Stalna želja za sjajenjem – to je ljudska ambicija. Razne vrste talentiranih ljudi koje promiče i odgaja Božja kuća nisu zlato, oni su samo obični ljudi. Promicanje i odgajanje o kojem govorimo samo je način izražavanja; to se, zapravo, odnosi na uzdizanje od strane Boga. Jesi li ti kao stvoreno biće zlato pred Stvoriteljem? Ti si samo prah, nisi čak ni bakar ili željezo. Zašto kažem da si prah, a ne zlato? U ljudima nema ničeg pohvalnog. Neki mogu pitati: „Nije li to što govoriš proturječno? Nisi li upravo rekao da netko može biti promican ako ispunjava kriterij ljubavi prema pozitivnim stvarima?” Zar ti kao osoba ne bi trebao voljeti pozitivne stvari? Ako voliš nekoliko pozitivnih stvari, čini li te to zlatom? Sjajiš li zbog toga? Ako voliš nekoliko pozitivnih stvari, znači li to da imaš istinu? Čovjek sjaji samo ako ima istinu. Ako nemaš istinu, kako se može reći da sjajiš? Činjenica je da stvoreno biće ne razumije nikakve istine. Posjedovanje nešto ljudskosti te određene sposobnosti i kova za shvaćanje istine ne znači da čovjek prirodno posjeduje istinu. Ljudi ne posjeduju istinu i, čak i ako je njihova ljudskost ispravna ili dobra, to nije istina, to su samo kvalitete koje bi normalna ljudskost trebala posjedovati. Stoga, ne govorite o sjajenju. Dakle, kada čovjek može malo zasjati? Kad može izgovoriti Jobove riječi: „Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!” (Job 1,21), tada se može reći da malo sjaji i živi u svjetlu. Kad istina-stvarnost koju posjeduješ i istinu koju razumiješ možeš upotrijebiti da bi opskrbio, podržao i vodio druge da bi oni time mogli biti dovedeni pred Boga i u istina-stvarnost, da bi se pokorili Bogu i štovali Boga, tek tad možeš malo zasjati.

Razne vrste talentiranih ljudi koje odgaja Božja kuća nisu nadnaravno nadareni ljudi, već samo obični, iskvareni ljudi. Sve dok mogu prihvatiti istinu, biti poslušni i pokoriti se te posjedovati određeni kov, Božja će kuća napraviti iznimku te ih promicati i odgajati. Kad govorim o iznimci pri promicanju i odgajanju ljudi, to znači da te Bog uzdiže, daje ti priliku da dođeš pred Boga i prihvatiš Božje vodstvo te prihvatiš da te Bog odgaja i obučava kako bi tijekom tog razdoblja mogao što brže ući u istina-stvarnost i biti u stanju točno dokučiti istina-načela, vršiti svoju dužnost na način koji je u skladu s mjerilom i živjeti u obličju čovjeka. To je značenje izraza „talentirani ljudi” u Božjoj kući. Takvi ljudi nimalo nisu veliki i impresivni, oni samo razumiju istinu i posjeduju istina-stvarnost, mogu savjesno i odgovorno vršiti svoju dužnost, imaju malo iskrenosti i u stanju su platiti neku cijenu te ne postupaju nepromišljeno na temelju svojih predodžbi i uobrazilja. Je li prikladno da Božja kuća napravi tu iznimku promičući i odgajajući ljude koji mogu zadovoljiti te kriterije te ih obučava? Je li to korisno ljudima? Iznimno im je korisno! Oni koji su promicani i odgajani baš kao i drugi vjernici vjeruju u Boga, čitaju Božje riječi, slušaju propovijedi i vrše svoju dužnost, ali u usporedbi s drugim vjernicima, rast će brže i dobiti više. Biste li htjeli dobiti više ili dobiti samo malo? (Dobiti više.) Većina ljudi ima tu želju, što znači da vole pozitivne stvari. Ponekad razgovaram u zajedništvu s nekim timovima o ulasku u život i dosta ljudi dođe slušati, što pokazuje da većina ljudi žudi za istinom, voljna je razumjeti više istine, a voljna je i ući u istina-stvarnost. U početku sam razgovarao s nekim ljudima i bili su stvarno otupjeli. Dugo sam govorio, ali nisu reagirali, čak ni najmanji osmijeh nisu pokazali. Nakon što sam bio u kontaktu s njima godinu ili dvije, većina njih postala je prirodnija u izrazima lica i počeli su reagirati, a s vremenom su njihove reakcije postale nešto brže. To jest, pretvorili su se iz mrtvih ljudi u žive ljude i njihovi su se duhovi probudili. Kako je to postignuto? Ako ljudi ne razumiju istinu, ostaju mrtvi ljudi bez obzira na to koliko vole pozitivne stvari ili koliko su pametni ili bistri. Neki su ljudi u početku glupi i tupi, nitko u svijetu nema visoko mišljenje o njima, nisu baš učeni i obzori im nisu baš široki. Ali nakon što počnu vjerovati u Boga, mogu razumjeti mnoge istine i jasno vidjeti mnoge stvari, a zatim proživjeti u obličju ljudskih bića i time postati živi ljudi. Što znači „živi ljudi”? Ne radi se o tome je li fizičko tijelo živo ili mrtvo ni može li se tijelo kretati ili disati, već o tome je li duh svjestan i osjetljiv na Božje riječi i istinu. Živi ljudi reagiraju na istinu i na Božje riječi. Nakon što čuju Božje riječi, imaju svijest, put, plan i cilj. Mrtvi ljudi nemaju ta očitovanja. Dakle, ako Božja kuća promiče i odgaja nekoga, ta će osoba dobiti relativno više. Kako onda ljudi koji ne zadovoljavaju te kriterije i nisu promicani i odgajani mogu dobiti dovoljno? Kako mogu brzo ući u istina-stvarnost? Moraju naučiti primjenjivati i doživljavati Božje riječi, postići razumijevanje mnogih istina, ali i biti u stanju primijeniti istinu da bi mogli razlučiti ljude i riješiti probleme – tada mogu ući u istina-stvarnost.

Neki ljudi kažu: „S obzirom na to da Božja kuća promiče i odgaja razne vrste talentiranih ljudi i omogućuje im da što brže uđu u istina-stvarnost, ne znači li to da ljudi koji nisu talentirani ne mogu ući u istina-stvarnost?” Je li ispravno to reći? (Ne, to je pogrešno.) Dakle, nakon razgovora u zajedništvu o ovoj temi, je li to neke ljude obradovalo, a druge učinilo malodušnima i razočaranima? Na to treba gledati ovako: oni koje se promiče i odgaja ne bi se trebali ponositi. Nemaš se čime hvaliti, to je Božja milost i blagoslov. Kad ti Bog da više, traži i da ti daš više od sebe. Ako Božja kuća učini iznimku i promiče te i odgaja, to znači da trebaš platiti višu cijenu. Ako možeš podnijeti tu teškoću, tada ćeš, naravno, i dobiti više. Ako kažeš: „Nisam voljan trpjeti tu teškoću”, nećeš steći istinu ni Božji blagoslov. Neki ljudi kažu: „Želim to steći, ali mislim da ne mogu jer Božja kuća neće napraviti iznimku te me promicati i odgajati. Ne zadovoljavam kriterije.” Nije važno ako ne zadovoljavaš kriterije. Sve dok težiš istini i marljivo radiš prema njoj, Bog neće biti nepošten prema tebi. Ljudi koje se promiče i odgaja samo mogu ranije ući u istina-stvarnost zbog svog kova i svojih raznih uvjeta. No taj raniji ulazak ne znači da su oni jedini koji mogu ući u istina-stvarnost, već samo da ranije mogu steći malo više i da u istina-stvarnost mogu ući nešto ranije. Oni koje se ne promiče malo će zaostajati za njima, ali to ne znači da ne mogu ući u istina-stvarnost. Može li netko ući u istina-stvarnost ili ne ovisi o njegovim težnjama. Ljudi koje se promiče i odgaja brže mogu dokučiti istina-načela i brže ući u istina-stvarnost tijekom postupka odgajanja, što koristi radu Božje kuće. Stoga je ispravno promicati i odgajati ljude za koje se utvrdi da imaju dobar kov i da vole istinu. Ako netko može pronaći te ljude i promicati ih i odgajati, a da im ne zavidi i ne sputava ih, već brine o njima, to znači da vodi računa o Božjim nakanama. Nasuprot tome, ako su neki ljudi zavidni i brinu se da su ti ljudi bolji od njih i da ih nadmašuju, pa ih isključuju i sputavaju, to je očito zlo djelo i nešto što antikristi često čine. Samo zli ljudi i antikristi mogu napadati i isključivati braću i sestre.