Bez obzira na to koliko propovijedi antikristi poslušali, oni ne mogu razumjeti istinu. Ono što oni razumiju i mogu izraziti samo je doktrina. Oni uzimaju one riječi koje mogu razumjeti i zapamtiti i obrađuju ih u svojim mislima kako bi ih pretvorili u duhovne doktrine u skladu s ljudskim predodžbama i uobraziljama, a zatim ih naveliko propagiraju, objašnjavajući ih drugima. Kad ih čuju oni koji nemaju duhovno razumijevanje i ne razumiju istinu, osjećaju da to ima savršenog smisla i voljni su ih prihvatiti. Kao rezultat toga, bivaju zaluđeni i počinju obožavati antikriste. Tada nastaju nevolje. U stvarnosti, antikristi uopće ne razumiju istinu. Ako pažljivo slušaš i razlučuješ njihove takozvane ispravne riječi, otkrit ćeš da su to šuplje teorije u skladu s ljudskim predodžbama i maštarijama. Naravno, oni koji ne razumiju istinu misle da su te riječi ispravne i lako nasjedaju na njih. Jeste li doživjeli takve situacije? Možete li navesti primjere? Ako možete navesti primjere i jasno vidjeti kako oni koji su vješti u govorenju riječi i doktrina zaluđuju druge, to dokazuje da ste razumjeli što sam rekao i da to možete primijeniti. Ako ne možete navesti primjere, to pokazuje da to još niste razumjeli i da to ne možete primijeniti. Kad se susretnete s onima koji su vješti u govorenju riječi i doktrina, sigurno ih nećete moći razlučiti. (Bio sam u takvom stanju. Kad se braća i sestre suoče s orezivanjem, prekoravanjem i dovođenjem u red, a ne razumiju Božju namjeru, oni dolaze k meni tražiti odgovore. Zapravo, ni ja ne razumijem Božju namjeru, a ni bit tih pitanja. Ali kažem im neke šuplje riječi, na primjer: „Orezivanje, prekoravanje i dovođenje u red – sve je to Božja ljubav i Božje spasenje. To je način na koji Bog djeluje na naše iskvarene naravi.” Čak i dok to govorim, mogu osjetiti da im nisam u potpunosti objasnio bit njihova problema, kao što je razlog zašto se suočavaju s tom okolnošću, pod koju vrstu iskvarene naravi spadaju njihovi postupci i razotkrivanja ili kakva bi mogla biti njihova priroda te koja je Božja namjera – o tim i drugim stvarima nisam im uspio besjediti. Izgovorio sam samo nekoliko ispravnih doktrina i parola koje lijepo zvuče, a koje doista nikome ne pomažu.) To je zato što sâm nemaš jasno razumijevanje istine, pa ne možeš riješiti stvarne probleme svoje braće i sestara. Dakle, postoji li razlika između toga da antikristi zaluđuju ljude i ovoga? Antikristi ne pomažu ljudima iz dobre volje; njihov motiv i cilj su zaluditi ih i kontrolirati. Kad antikristi čine takve stvari i kad uzvikuju parole, pogledajte njihovo ponašanje i kakvu narav razotkrivaju – to je ključ za razlučivanje antikrista. Neki ljudi imaju malen rast i nedostaje im jasno razumijevanje istine. Intenzitet njihova rada možda ne postiže potrebne rezultate, ali oni nemaju motiv ili cilj zaluditi ili kontrolirati ljude. Oni također žele dovesti ljude pred Boga – samo što im sposobnost nije na razini njihove želje. Iako nisu postigli jasne rezultate, ljudi mogu vidjeti da oni imaju ispravne namjere, da žele dovesti ljude pred Boga. Međutim, koji je cilj antikrista? (Zadobiti odobravanje ljudi i navesti ljude da ih slušaju i slijede.) Dakle, koja je razlika između onoga što oni govore i onoga što govori osoba koja nema sposobnost ispuniti svoju želju? Osoba s nedovoljnom sposobnošću govori iz srca, ali ne može prozreti bit i korijen problema; ne može o tome jasno razgovarati u zajedništvu i, u konačnici, ne može riješiti problem ili opskrbiti druge. A koje su riječi antikrista? Dolaze li one iz njegova srca? (Ne, ne dolaze.) Jasno je da ne dolaze: sve ono što on govori su laži. Zašto mora govoriti laži? Želi te prevariti i zaluditi. On time želi reći: „Već sam obavio posao koji bih trebao obaviti kao vođa, besjedio sam ono što sam trebao i sve što sam rekao je ispravno. Ako to ne prihvatiš i problem ostane neriješen, to je tvoja krivica – nemoj mene kriviti.” On ne želi istinski riješiti tvoje probleme, već samo zadovoljava formu, nemajući drugog izbora nego reći te ispravne stvari kako bi zadržao svoj status. On te stvari govori protiv svoje volje, pa čak i ako ih izgovori, ne čini to svojevoljno – to nije ono što on doista misli u svom srcu. Stoga, neki antikristi obično mogu naučiti reći nekoliko ispravnih riječi, pomažući drugima da prevladaju svoju negativnost, ali kad se oni sami suoče s orezivanjem ili budu smijenjeni, postaju krajnje negativni, nisu u stanju spoznati sebe od početka do kraja i moraju se osloniti na braću i sestre da im pomognu. Je li se to događalo? (Da.) Takve se stvari događaju prečesto. Riječi i doktrine koje antikrist neprestano propovijeda drugima ne mogu pomoći ni njemu samom. Dakle, dolaze li te riječi iz same dubine njegova bića? Jesu li one rezultat njegovih stvarnih iskustava? (Ne.) Onda su ono što on govori puke riječi i doktrine, a ne odraz njegova stvarnog rasta. Posao koji obavlja kako bi pomogao drugima sastoji se isključivo od korištenja vanjskih lažnih dojmova, postupaka i dobrog ponašanja kako bi zadovoljio formu, kako bi naveo ljude da ga priznaju, prihvate i odobre kao vođu. Jednom kad ga ljudi priznaju kao svog vođu, zar mu se ne pokoravaju? Ako mu se pokoravaju, zar antikrist ne dobiva status? Nije li tada njegov status osiguran? To je upravo njegov cilj. Ponekim vođama i djelatnicima nedostaje razumijevanje istine, a njihove sposobnosti nisu na razini njihove želje dok obavljaju svoj posao. To je u najboljem slučaju znak njihova malog rasta i toga da nisu vođe koji su u skladu s mjerilom. Ali kad antikrist radi, on ne razmišlja o tome može li pomoći ili podržati braću i sestre. On misli samo na vlastiti status i interese. To je razlika između njih dvoje: njihove su naravi različite. Stoga, čak i ako antikrist izgovori mnogo riječi koje ugodno zvuče, one ne odražavaju njegovu stvarnost. On ih izgovara protiv svoje volje; samo koristi određene naoko ispravne doktrine i parole ili riječi koje su u skladu s ljudskim osjećajima, kako bi savjetovao ljude i zadovoljio formu. Zašto mora zadovoljiti formu? Zato što, ako vidi nekoga tko je negativan ili slab i propusti mu pomoći, drugi će reći da ne radi stvarni posao i da ne ispunjava svoje odgovornosti kao vođa. U strahu od takvih optužbi, nema drugog izbora nego postupati. Stoga njegov cilj nije samo izvršiti svoje dužnosti; boji se da ga braća i sestre, ako se ne pojavi odmah kad se suoče s teškoćama te im ne pomogne i ne opskrbi ih, ispunjavajući svoje odgovornosti, više neće podržavati. Na sljedećim izborima možda ga neće izabrati, pa neće biti pravi vođa, već će imati samo ispraznu titulu. Je li samo isprazna titula ono što on želi u svom srcu? (Ne.) Dakle, što on želi? On želi stvarnu moć i status, želi da ga braća i sestre u srcu obožavaju, podržavaju i slijede. Stoga se na svakim izborima bori da bude izabran za vođu – to je njegov cilj.

Neki takozvani vođe i djelatnici postaju posebno entuzijastični kako se izbori približavaju, svugdje se ističu i ponašaju nenormalno. Takvi ljudi mogu biti soj antikrista. Ako se doista mogu tako ponašati, to je prezira vrijedno! Netko tko doista posjeduje savjest i razum prirodno će osjećati krivnju u srcu kada postupa s motivima i ciljevima. Sputan svojom savješću i razumom, shvatit će da prije nije bio toliko entuzijastičan i da će ljudi jasno primijetiti njegov iznenadni entuzijazam. Čak i on sam osjeća gađenje prema sebi i radije se ne bi kandidirao na izborima nego se tako ponašao. Budući da vjeruje u Boga toliko godina i razvio je malo rasta i neki osjećaj srama, na kraju se može obuzdati. Ali antikristi se ne obuzdavaju; rade što ih je volja i ponašaju se kako žele. Imaju ambicije i razne motive, ciljeve i spletke. Oni sve to znaju u svojim srcima, ali i dalje ustrajavaju na tome da rade na taj način, uvijek misleći na vlastiti ugled i status. Osjećaju da je raditi stvari za crkvu i za svoju braću i sestre prevelik gubitak i da se ne isplati. Stoga sebe stavljaju na prvo mjesto u svemu što rade i uvijek gledaju samo svoju korist. Kad dođu izbori, daju sve od sebe da svugdje lobiraju, zaluđujući i pridobivajući ljude da ih izaberu, pa čak i potajno dodaju nekoliko glasova za sebe tijekom glasovanja. Nije li odvratno da se antikristi tako ponašaju? Da nemaju ambicija, zašto bi se uopće toliko trudili? Nije li to očito ambicija na djelu? Čim netko spomene da je netko ambiciozan, to nije ništa pozitivno; sve što takvi ljudi rade nedvojbeno je odvratno i toliko sramotno da je to bolje uopće ne spominjati. Sve što antikristi rade lažno je i obmanjujuće; uvijek koriste lažnu sliku o sebi kako bi zaludili ljude. Oni koji ne znaju istinu o tome vide to i misle: „Vođa je uložio toliko truda ovih nekoliko dana, žrtvujući san i hranu, radeći dan i noć, predvodeći u svemu. Prilično je propatio i bio je toliko iscrpljen da je izgubio puno na težini – čak ima i više sijedih vlasi.” Neka braća i sestre to vide i sažalijevaju antikrista te konačno, tijekom izbora, glasuju za njega. Nije li antikrist postigao svoj cilj? (Da.) To znači spletkariti i koristiti taktike, to znači biti opak. Stoga antikristi zaluđuju ljude ne samo riječima, već mnogo puta i postupcima i ponašanjem koji ljudima tiho govore koliko su entuzijastični, koliko su pokorni i koliko vode računa o braći i sestrama. Koriste te naizgled dobre i ispravne izraze i vanjsku lažnu sliku o sebi kako bi ljudima opetovano govorili, opetovano naglašavali i dali ljudima do znanja da su oni vođe u skladu s mjerilom, dobri vođe koje bi ljudi trebali prihvatiti. To je baš kao na izborima u demokratskim zemljama, gdje kandidati idu okolo držeći govore, lobirajući i vodeći kampanju posvuda. Čak i varaju tijekom postupka glasovanja. Ali ti se ljudi ne srame; slijede uvjerenje da „pravi muškarac mora biti nemilosrdan”. Koriste sva potrebna sredstva da pobijede na izborima – to je misao i gledište nevjernika. Rade li to i ovi antikristi? Apsolutno! Radi moći i statusa, u dubini svojih srca, ti pojedinci djeluju žarko i gorljivo u svemu i razbijaju glavu kako bi to postigli. Apsolutno nisu zadovoljni svojim položajem. Dakle, ako oni koji imaju visok stupanj entuzijazma za moć i status, to jest, koji nisu u stanju kontrolirati svoje ambicije, na kraju budu izabrani za vođe, oni ne samo da slijede put antikrista; mogli bi čak i sami postati antikristi. Imate li ambicija? Možete li kontrolirati svoje ambicije u granicama ljudskosti i razuma? Ako ih možete kontrolirati, onda možete izbjeći opasnost slijeđenja puta antikrista te nećete postati antikrist i biti eliminirani. Ako osjećate da su vaše ambicije prevelike, da često posežete za bilo kakvim sredstvima radi statusa te da ste čak voljni odreći se jela i pića, podnijeti svaku patnju, pa čak i spremni upotrijebiti bilo kakve metode vrijedne prezira, ako ste već došli do točke u kojoj ste besramni i vaše je ambicije teško držati pod kontrolom, onda nastaje problem – vi ste bez sumnje antikrist. Ako pokazujete samo očitovanja antikrista, još uvijek ima nade za spasenje. Ali jeste li izvan opasnosti? Još ne. Ako pokazuješ ta očitovanja antikrista, to znači da se još uvijek protiviš Bogu, da si spreman opirati Mu se i odbaciti Ga u bilo kojem trenutku. Ili možda, zato što nešto što je Bog učinio nije u skladu s tvojim predodžbama, mogao bi proučavati Boga, pogrešno Ga razumjeti, suditi Mu, pa čak i širiti predodžbe o Njemu. Tada bi mogao odbaciti Boga i poći svojim putem te bi te na kraju Bog mogao eliminirati. Stvari koje razotkrivaš u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu mogu predstavljati tvoju narav. Stoga su stvari koje razotkrivaš u svako doba i na svakom mjestu razotkrivanje tvoje naravi. Zašto uvijek raspravljamo o promjenama naravi? Zato što je osoba čija se narav ne mijenja neprijatelj Božji. Antikristi žestoko odbijaju pokajati se; oni zavjetuju svoje živote da se opiru Bogu i suprotstavljaju Mu se do kraja. Čak i ako u sebi priznaju postojanje Boga, da je Bog stvorio čovječanstvo i da Bog može spasiti čovječanstvo, zbog svoje prirode ne mogu promijeniti put kojim hodaju, niti mogu promijeniti bit opiranja Bogu i neprijateljstva prema Njemu.

Bit postupaka antikrista je neprestano korištenje raznih sredstava i metoda kako bi zadovoljili svoje ambicije i želje, kako bi zaludili i zarobili ljude te stekli visok status kako bi ih ljudi slijedili i obožavali. Moguće je da se u dubini svojih srca namjerno ne bore s Bogom za čovječanstvo, ali jedno je sigurno: čak i ako se ne bore s Bogom za čovječanstvo, i dalje žele imati status i moć među ljudima. Čak i ako dođe dan kada shvate da se bore s Bogom za status i malo se obuzdaju, oni i dalje koriste različite metode kako bi težili statusu i ugledu; u srcu im je jasno da će osigurati legitiman status dok god mogu dobiti priznanje i divljenje nekih ljudi. Ukratko, iako sve što antikristi rade izgleda kao obavljanje njihovih dužnosti, posljedica toga je zaluđivanje ljudi, navođenje da ih obožavaju i slijede – u kojem slučaju je obavljanje dužnosti na ovaj način uzdizanje sebe i svjedočenje o sebi. Njihova ambicija da kontroliraju ljude i zadobiju status i moć u crkvi nikada se neće promijeniti. Oni su skroz naskroz antikristi. Bez obzira na to što Bog kaže ili učini i bez obzira na to što traži od ljudi, antikristi ne čine ono što bi trebali činiti niti obavljaju svoje dužnosti na način koji dolikuje Njegovim riječima i zahtjevima, niti odustaju od svoje težnje za moći i statusom zato što su donekle razumjeli istinu. U svakom trenutku, njihove ambicije i želje su postojane te i dalje zauzimaju njihova srca i kontroliraju cijelo njihovo biće, upravljajući njihovim ponašanjem i mislima te određujući put kojim hodaju. Oni su istinski antikristi. Što se najviše vidi kod antikrista? Neki ljudi kažu: „Antikristi se bore s Bogom za ljude, oni ne priznaju Boga.” Nije da oni ne priznaju Boga; u svojim srcima oni doista priznaju i vjeruju u Njegovo postojanje. Voljni su Ga slijediti i žele težiti istini, ali si ne mogu pomoći, pa su u stanju činiti zlo. Iako mogu reći mnogo stvari koje dobro zvuče, jedno se nikada neće promijeniti: njihova ambicija i želja za moći i statusom nikada se neće promijeniti. Nikada neće odustati od svoje težnje za moći i statusom zbog neuspjeha ili prepreka, ili zato što ih je Bog stavio na stranu ili napustio. Takva je priroda antikrista. Dakle, što kažeš, je li ikada postojao antikrist koji je promijenio svoje puteve i počeo težiti istini zato što je pretrpio nevolju ili je počeo razumijevati malo istine i stekao malo znanja o Bogu – postoje li takvi ljudi? To nikada nismo vidjeli. Ambicija antikrista za statusom i moći i njihova težnja za istim nikada se neće promijeniti, a jednom kad zgrabe moć, nipošto je neće pustiti; to točno određuje što je njihova priroda-bit. Nema ni najmanje netočnosti u tome što je Bog takve ljude okarakterizirao kao antikriste; to je određeno samom njihovom priroda-biti. Neki ljudi možda vjeruju da se antikristi pokušavaju boriti s Bogom za čovječanstvo. Međutim, ponekad se antikristi ne moraju nužno boriti s Njim; njihovo znanje, razumijevanje i potreba za statusom i moći nisu poput onih kod normalnih ljudi. Normalni ljudi ponekad mogu biti tašti; mogu pokušati steći zasluge kod drugih, pokušati se opravdati i pokušati se izboriti za dobar položaj. To je ambicija normalnih ljudi. Ako budu smijenjeni s položaja vođe, gubeći svoj status, bit će im teško, ali s promjenom okoline, određenim rastom njihovog stasa, određenim postignućem ulaska u istinu ili zadobivanjem dubljeg razumijevanja istine, njihova ambicija postupno jenjava. Dolazi do promjene na putu kojim idu i u smjeru kojim napreduju, a njihova težnja za statusom i moći blijedi. I njihove se želje postupno smanjuju. Antikristi su, međutim, drugačiji: oni nikada ne bi mogli odustati od svoje težnje za statusom i moći. U bilo kojem trenutku, u bilo kojem okruženju i bez obzira na to kakve ljude imaju oko sebe i koliko god stari bili, njihova ambicija i želja nikada se neće promijeniti. Što ukazuje na to da se njihova ambicija nikada neće promijeniti? Recimo, na primjer, da je antikrist vođa crkve. U svojem srcu uvijek razmišlja o tome kako može kontrolirati sve u crkvi. Ako bude premješten u drugu crkvu gdje nije vođa, hoće li rado biti normalan sljedbenik? Nipošto neće. I dalje će razmišljati o tome kako steći status i kako kontrolirati sve. Kamo god otišao, želi imati vlast poput kralja. Čak i da ga stave na mjesto bez ljudi, u stado ovaca, i dalje bi htio voditi stado. Da ga stave s mačkama i psima, htio bi biti kralj mačaka i pasa i vladati životinjama. Obuzet je ambicijom, zar ne? Nije li narav takvih ljudi đavolska? Nije li to narav Sotone? Sotona je upravo takav. Na nebu, Sotona je htio biti jednak Bogu, a nakon što je bačen na zemlju, uvijek je pokušavao kontrolirati čovječanstvo, navesti čovječanstvo da ga obožava i odnosi se prema njemu kao prema Bogu. Antikristi uvijek žele kontrolirati ljude jer imaju prirodu Sotone; žive prema Sotoninoj naravi, koja je već prešla granice razuma normalnih ljudi. Nije li to malo nenormalno? Na što se odnosi ta nenormalnost? To znači da se njihovo ponašanje ne bi trebalo nalaziti u normalnoj ljudskosti. Dakle, kakvo je to ponašanje? Što njime upravlja? Njime upravlja njihova priroda. Imaju bit zlog duha i nisu poput normalnog iskvarenog čovječanstva. U tome je razlika. To što antikristi ne prezaju ni pred čim u svojoj težnji za moći i statusom ne samo da razotkriva njihovu priroda-bit, već i pokazuje ljudima da je njihovo odvratno lice upravo lice Sotone i đavola. Ne samo da se bore s ljudima za status, već se usuđuju boriti i s Bogom za status. Bit će zadovoljni tek kada Božji izabrani narod preuzmu za sebe i stave ga potpuno pod svoju kontrolu. Bez obzira u kojoj su crkvi ili skupini ljudi antikristi, oni žele zadobiti status, imati vlast i natjerati ljude da ih slušaju. Bez obzira na to jesu li ljudi voljni ili slažu li se, antikristi žele imati zadnju riječ i žele da im ljudi budu poslušni i da ih prihvaćaju. Nije li to priroda antikrista? Jesu li ljudi voljni slušati ih? Biraju li ih i preporučuju? Ne. Ali antikristi i dalje žele imati zadnju riječ. Bez obzira slažu li se ljudi ili ne, antikristi žele govoriti i postupati u njihovo ime, žele se isticati. Čak pokušavaju nametnuti svoje zamisli drugim ljudima, a ako ih ljudi ne prihvate, antikristi će razbijati glavu pokušavajući ih natjerati da ih prihvate. Koji je to problem? To je besramnost i drskost. Takvi su ljudi pravi pravcati antikristi i, bez obzira na to jesu li vođe ili ne, oni su svejedno antikristi. Imaju priroda-bit antikrista.

Neki ljudi uvijek pridaju veliku važnost tome da saznaju tko su vođe crkve, tko je uključen u propovijedanje evanđelja, gdje svi oni žive, s kim imaju bliske odnose i tako dalje. Poput Sotoninih izviđača, uvijek njuškaju i pokušavaju saznati te stvari. Zašto ih uvijek zanimaju ta pitanja? Mnogi ljudi ne mogu shvatiti njihove motive; samo osjećaju da su ti pojedinci pomalo neobični. Većinu ljudi te stvari ne zanimaju; dovoljno su zauzeti vlastitim dužnostima i nemaju vremena petljati se u tuđa posla. Koncentriraju se na obavljanje vlastitih dužnosti i usredotočuju se na primjenjivanje istine, i njihove se naravi nesvjesno mijenjaju – to je Božja milost. Međutim, postoji vrsta ljudi koja je posebno entuzijastična u njuškanju i saznavanju svih vrsta pitanja koja se tiču crkve. Kad naiđu na vođu, pitaju ga: „Kako ste riješili tog i tog zlog čovjeka u crkvi?” Vođa odgovara: „Tiče li se tebe kako smo to riješili? Zašto njuškaš oko toga? Poznaješ li tu osobu?” Osoba kaže: „Samo mi je stalo, znate? Ovo je stvar božje kuće. Kao članovi božje kuće, trebali bismo biti revni i posvetiti veliku pozornost pitanjima njegove kuće. Kako možemo biti ravnodušni prema njima?” Vođa joj kaže: „Ne bi trebala njuškati oko te stvari. Usredotoči se na slušanje propovijedi i dolazak na okupljanja. Jedenje i pijenje Božjih riječi tvoj je pravi posao. Dovoljno je da ispravno vjeruješ u Boga.” Osoba ustrajava: „To nije dobro, moram voditi brigu o tome.” Budući da joj nitko ne govori ništa, razmišlja o tome kamo otići i njuškati. Kad viši vođe u kući te osobe organiziraju sastanak suradnika, ona osjeća da bi ulazak i pridruživanje izgledalo pomalo neopravdano, pa se pretvara da unosi vodu i raspituje se je li ta zla osoba izbačena ili joj je dopušteno ostati. Kad joj nitko ne kaže ništa o tome, izađe van i malo odškrine vrata, stojeći ondje i prisluškujući. Nije li ta osoba duševno bolesna? Da, duševno je bolesna; kolokvijalno rečeno, takvu osobu zovemo „zabadalom”. Takva osoba definitivno ima ambicije. Želi postati vođa, ali ne može, pa se petlja u tuđa posla kako bi se utješila, a ujedno i kako bi se pobrinula da ljudi vide da puno zna i da ima izvanrednu pronicljivost. Na taj bi način mogla biti izabrana za vođu u budućnosti. Da bi postala vođa, želi sudjelovati u svemu, raspitivati se o svemu i znati sve. Vjeruje da će, budući da je iz dana u dan uključena u ta pitanja, čak i ako ne postane vođa, ipak biti glavna u stvarima i može postići da je ljudi visoko cijene. Nema ni najmanjeg zanimanja za istinu; stalo joj je samo do petljanja u tuđa posla – specijalizirala se za zabadanje nosa u ono što želi saznati. Gdje god postoji problem, bit će tamo, zujeći poput dosadne muhe. Nisu li takvi ljudi odvratni? Smušeni su do te mjere, a ipak su prilično puni života – samo ne razmišljaju o obavljanju ikakvog pravog posla. Obavljaju dužnost ugošćivanja ljudi u svom domu, a ipak nisu voljni oprati kuhinjski pod iako je prljav. Smatraju da se bave važnim stvarima, a pranje poda je nešto što rade obični ljudi. Svojim kovom ne mogu obavljati takve niže poslove. Ne rade nikakav stvarni posao, ne mogu preuzeti na sebe posao koji je dio njihove vlastite dužnosti, ne mogu dobro obavljati nijednu dužnost i ne rade stvari iskreno ili na prizemljen način; umjesto toga, željni su zabadati nos u crkveni rad, kao i u značajna pitanja koja uključuju crkvene vođe, djelatnike te braću i sestre. Žele o svemu reći svoje mišljenje, a ako ih ljudi nisu voljni slušati, kažu: „Ako ne poslušaš moje riječi, pretrpjet ćeš gubitak!” Nije li to nerazumno? (Jest.) Stoga su neki antikristi skriveni; ne moraju nužno imati status. Čak i bez njega, još uvijek skaču na sve strane. Kad bi zadobili status, koliko bi to bilo gore? Koliko bi visoko skočili? Čak i da padnu i poginu, ne bi marili. Reci Mi, kad bi takvi ljudi bili izabrani za vođe, bi li Božji izabranici mogli imati sretan život? Neki su antikristi skriveni – što to znači? To znači da antikristi ne postaju antikristi kad zadobiju status; bili su antikristi od početka. Samo što su, budući da je rast ljudi bio malen i nisu ih mogli razlučiti, ili možda neke crkve nisu mogle pronaći one koji teže istini, za svoje vođe izabrali te entuzijastične ljude koji su mogli planirati stvari i obavljati poslove. Nemojmo zasad raspravljati o tome je li njihov izbor za vođe bio ispravan ili pogrešan; usredotočimo se na ono što treba učiniti nakon što se otkrije da su antikristi. Treba ih razotkriti i odbaciti. Ako je netko okarakteriziran kao antikrist i smijenjen sa svog položaja, treba li takve ljude ponovno birati za vođe u budućnosti? (Ne, ne bi trebalo.) Zašto? (Njihova se priroda neće promijeniti.) Svatko tko je okarakteriziran kao antikrist ne bi trebao ponovno biti izabran za vođu jer se njegova priroda-bit ne može promijeniti. Antikristi rade samo za Sotonu; oni su samo robovi Sotone. Nikada neće učiniti ništa niti reći bilo što radi istine. Bit antikrista je biti neprijateljski raspoložen prema Bogu, osjećati odbojnost prema istini te je odbaciti i odnositi se prema njoj s prezirom. Njihova se priroda neće promijeniti. Ako ljudi poput ovih prije nisu bili vođe, ne bi ih trebalo birati, a ako su prije bili vođe, ali su smijenjeni, hoće li se promijeniti ako u budućnosti ponovno postanu vođe? (Ne, neće.) Oni su i dalje antikristi. Njihova priroda-bit to određuje.

II. Raščlamba načina na koje antikristi pridobivaju ljude

Upravo smo razgovarali o očitovanjima toga kako antikristi zaluđuju ljude. Zaluđivanje i pridobivanje znače otprilike isto, ali se razlikuju i po prirodi i po načinu. Zaluđivanje je lažno prikazivanje s ciljem navođenja ljudi na krivi put, kako bi ih se navelo da vjeruju da je to istinito. Pridobivanje je svjesno korištenje određenih načina kako bi se ljude navelo da slušaju određenu osobu i slijede njezin put – njezina je namjera sasvim jasna. Zaluđivanje i pridobivanje uključuju korištenje naizgled ispravnih riječi kako bi se ljude zaludilo, govorenje stvari koje su u skladu s ljudskim predodžbama i koje ljudi lako prihvaćaju kako bi ih se zaludilo. Ljudi im nesvjesno počinju vjerovati i slijediti ih, stajući uz njih i pridružujući se njihovoj kliki. Na taj način antikristi odvlače ljude od skupine ispravnih ljudi u vlastiti tabor. Ukratko, ako ljudi prihvate takve postupke antikrista, mogli bi im povjerovati i obožavati ih, a zatim prihvatiti i slušati sve što antikristi kažu, nesvjesno ih počinjući slijediti. Nisu li ti ljudi prevareni i zavarani? Neki antikristi često koriste određene taktike kako bi postigli svoj cilj zaluđivanja i pridobivanja ljudi dok s njima razgovaraju i druže se, uslijed čega dolazi do podjela, frakcija i klika unutar crkve. Na primjer, ako je antikrist s juga i susretne drugog južnjaka, antikrist bi mogao reći: „Obojica smo južnjaci: odrasli smo pijući vodu iz iste rijeke i govorimo istim jezikom. Sjevernjaci ne govore našim jezikom – nemoguće je s njima se zbližiti! Iako svi vjerujemo u istog boga, životne navike sjevernjaka razlikuju se od naših, a naši se karakteri ne slažu. Nemamo o čemu razgovarati. Dakle, ti i ja smo kao obitelj i moramo se držati zajedno.” To može zvučati razumno, kao da samo izražavaju određeno stajalište, ali oni to govore s motivom i svrhom, a ljudi bi trebali imati sposobnost razlučivanja. U stvarnosti, ono što antikrist govori nije ono što mu je u srcu; on je kameleon, prilagođava svoje riječi ovisno o osobi s kojom razgovara. Kad antikrist susretne sjevernjake, mogao bi reći: „Sjever je sjajan; zrak je tamo svjež. Iako sam rođen na jugu, odrastao sam pijući vodu sa sjevera. To nas zbližava, ako ništa drugo!” Kad sjevernjaci to čuju, mogli bi osjetiti da je antikrist prilično dobra osoba i početi se s njim družiti. Antikrist je nevjerojatno vješt u zaluđivanju i pridobivanju ljudi, koristeći razne taktike da dovede do podjela u crkvi, uzrokujući da sjevernjaci i južnjaci formiraju zasebne skupine, sve za korist antikristu, kako bi postigao svoj cilj udruživanja u klanove i formiranja vlastite frakcijske sile. Osobito tijekom crkvenih izbora, ako antikrist vidi da bi sjevernjački brat ili sestra mogli biti izabrani, upušta se u tajne radnje, potajno zamjenjujući glasove, i na kraju, svi izabrani crkveni vođe i đakoni budu s juga. Antikristi ne prezaju ni pred čim kako bi zaludili ljude i pridobili ih, uzrokujući podjele i frakcije te koristeći te metode za stvaranje podjela i kontrolu crkve. Koji je njihov cilj u tome? (Uspostaviti vlastito neovisno kraljevstvo.) Koja je priroda uspostavljanja neovisnog kraljevstva? To znači biti nepomirljiv s Kristom, prisvajati Božji izabrani narod za sebe i suprotstavljati se Bogu kao Njemu jednak. Nije li to kao da izvode suparničku predstavu protiv Boga? (Da.) Upravo je to posrijedi. Dakle, koje su posljedice takvog postupanja antikrista? Njihovi postupci ozbiljno prekidaju i ometaju rad crkve, i to je nešto što izravno vrijeđa Božju narav. Bog će im odgovoriti gnjevom i svi takvi antikristi sigurno se moraju suočiti s kaznom i uništenjem – to je neupitno. U Doba zakona, 250 vođa koji su sudili Mojsiju primili su izravnu kaznu. U Doba milosti, oni koji su razapeli Gospodina Isusa također su se suočili s izravnom kaznom; bili su prokleti i loše su završili. To je ishod toga što se antikristi suprotstavljaju Bogu i neizbježan kraj za one koji se opiru Bogu.

Kako antikristi koriste različite načine da pridobiju ljude kako bi doveli do podjela u crkvi? Prvo, antikrist će pridobiti ljude koji su nadareni i rječiti, stvarajući prvo kod tih ljudi dobar dojam o sebi, šireći opseg vlastite sile sklapanjem prijateljstava. Neće obraćati pažnju na siromašne ljude ili one lošijeg kova ili koji su relativno bezazleni, ili će ih čak isključiti. Tko god ima status i bogatstvo u društvu, smislit će način da te ljude pridobije, dok će braća i sestre koji se iskreno daju ali imaju malo novca, ili oni koji imaju nizak društveni status, nemaju nikakvu silu o kojoj bi se moglo govoriti i koje drugi lako maltretiraju, biti označeni kao građani drugog reda u crkvi. Na taj način, crkva s nekoliko desetaka članova neprimjetno postaje podijeljena na dvije klase ljudi. Tko je za to odgovoran? (Antikristi.) Antikristi će činiti takve stvari. Ako dobar vođa koji istinski razumije istinu otkrije da se ovakva situacija pojavljuje u crkvi, upotrijebit će istinu da je riješi. Neće dopustiti da se ljudi u crkvi razdvajaju po rangu ili razvrstavaju na temelju društvenog statusa, niti će praviti podjele u crkvi. Pobrinut će se da sva braća i sestre, bez obzira na to odakle dolaze ili imaju li kakav društveni status, budu ujedinjeni u Božjim riječima i pred Bogom. Antikristi, s druge strane, ne samo da ne rješavaju takve probleme, već koriste iskvarene naravi ljudi kako bi postigli svoje ciljeve. Traže one s društvenim statusom i bogatstvom i pridobivaju ih. Kako ih pridobivaju? Mogli bi reći: „Tvoj društveni status je božji blagoslov koji je bog odredio. Trebao bi iskoristiti svoje okolnosti da ispuniš svoju dužnost u božjoj kući. Sada sam vođa i prilično poznat u okolici po svojoj vjeri. Moja me obitelj prilično progoni i postoje određeni rizici povezani s mojom ulogom vođe. Trebam ljude poput tebe da mi pomognu da ostanem na sigurnom. Ako to možeš učiniti za mene, primit ćeš velike blagoslove u budućnosti i brzo ćeš napredovati u životu!” Tako antikristi pridobivaju i mame ljude da ih slijede. Ako se antikristu netko svidi ili ga vidi kao korisnog, on takvome dodijeli neku laku dužnost ili dužnost gdje može biti u središtu pozornosti, dajući sve od sebe da ga promakne. Nije ga briga ispunjava li načela za korištenje ljudi u Božjoj kući. Sve dok ta osoba ima društveni status i može mu biti korisna, on je pridobiva. Kako bi postigli svoje ciljeve, antikristi se zbližavaju s onima koji imaju bogatstvo i status u društvu, laskaju im i pridobivaju ih, dok istovremeno izvlače korist za sebe. Imaju i drugi način za pridobivanje ljudi koji imaju novac, moć i status, a to je povlađivanje. Takvi ljudi često čine zlodjela unutar crkve, gušeći entuzijazam braće i sestara i ometajući crkveni život. Antikristi to radosno promatraju i dopuštaju im da čine kakva god zlodjela žele. Koji je cilj antikristovog povlađivanja? I dalje je to da ih pridobiju i izvuku korist od njih nakon što to učine. Antikristi im čak prijetvorno govore: „Iako ste me izabrali za vođu i imam odgovornost voditi vas, ova crkva ne pripada samo meni. Ne mogu sâm donositi odluke unutar crkve. I vi morate pomoći; ako se nešto dogodi, i vi imate pravo glasa – to znači surađivati.” To govore onima koji su bogati, utjecajni i od kojih imaju koristi, dajući sve od sebe da pridobiju te pojedince, dok ne dođu do točke gdje ih mogu kontrolirati. Međutim, one koji iskreno vjeruju u Boga, ali nemaju novca, društvenog statusa ili bilo kakve očite koristi, jako se trude isključiti, napasti ili jednostavno ignorirati. Što znači njihovo ignoriranje? „Ako se nas nekolicina bude držala zajedno i postane željezni bedem, procjenjujem da vi, obični ljudi, ne možete imati nikakav značajan utjecaj. Ako poslušno slušaš moje riječi, dopustit ću ti da i dalje vjeruješ. Ali ako nastaviš cjepidlačiti, iznositi svoja mišljenja o meni ili me prijavljivati nadređenima, onda ću te mučiti i izbaciti!” To je njihov plan. Neki ljudi nemaju sposobnost razlučivanja i uplaše se, govoreći: „Ne smijemo ih uvrijediti. Mi si to ne možemo priuštiti, a oni su osnovali vlastitu frakciju. Naše riječi malo vrijede i ako slučajno kažemo nešto što će ih uzrujati, a vođa nas stvarno izbaci, izgubit ćemo priliku da vjerujemo u Boga.” Ti su ljudi nasmrt preplašeni. Dok antikristi pridobivaju ljude, u tom ponašanju leži opaka, zlobna i zlonamjerna narav. Koji je njihov cilj u pridobivanju ljudi? Također i učvrstiti svoj položaj. Koji je njihov cilj osnivanja klika ili bandi? Proširiti opseg svoje sile, imati ljude koji ih podržavaju, čime još više osiguravaju svoju moć i status. Jeste li se susreli s takvim stvarima? Kada antikrist kontrolira crkvu, svi koji imaju novac, status ili su bahati okupljaju se oko njega i zajedno preuzimaju kontrolu, postajući frakcija, banda četvero, petero ili šestero ljudi. Nikome nije dopušteno razotkriti probleme u vezi s njima. Antikrist pridobiva te ljude jer mu je teško kontrolirati ih. Mora ih pridobiti uz sebe, čineći ih svojim pomoćnicima, čime osigurava svoj položaj. Štoviše, ti ljudi imaju vrijednost koju antikrist može iskoristiti. Njegov način pridobivanja je, u nekom smislu, taj da ih primiri i spriječi da predstavljaju prijetnju njegovom položaju.

Što se tiče ovog aspekta antikristovog pridobivanja ljudi, upravo smo raspravljali o dva očitovanja. Događaju li se takve stvari u vašoj crkvi? Recite Mi, postoje li takve stvari? (Da.) To definitivno postoji. Dakle, među svime što je povezano s pridobivanjem ljudi, koja su još neka očitovanja koja su po prirodi antikristovo pridobivanje ljudi? Koje su posljedice tog pridobivanja? Zašto antikristi žele pridobiti ljude? Ako ne pridobiju ljude, mogu li postići svoj cilj kontroliranja ljudi? (Ne mogu.) Moraju dovesti pred sebe ljude koji ih slušaju i koji su po njihovoj volji, kako bi mogli zauzeti položaj i imati nad kime provoditi vlast. Ako oko njih nema nikoga tko ih sluša, zar neće biti u nemogućnosti zadovoljiti svoju ambiciju za statusom i moći? Stoga, tek kada pridobiju svaku vrstu osobe koja se može pridobiti, oni stječu položaj i moć. Kako postupaju s onima koje ne mogu pridobiti? (Isključuju ih i napadaju.) Počinju ih napadati i isključivati. Nije li bilo antikrista koji su one u crkvi koje nisu mogli pridobiti pretvorili u takozvane „slušatelje”? Propovijedi, himne i knjige Božjih riječi koje izdaje crkva jednostavno se ne daju tim ljudima ili ih se dulje vrijeme ne obavještava o okupljanjima. Takve stvari zasigurno postoje i sve su to stvari koje čine antikristi. Onima koje antikristi napadaju i isključuju crkva nije izbrisala imena, nisu otišli svojom voljom, niti su dobrovoljno prestali dolaziti na okupljanja. Svi oni iskreno vjeruju u Boga, ali zato što imaju neku sposobnost razlučivanja u pogledu antikrista, često bivaju isključeni i ne mogu pravovremeno doći do knjiga Božjih riječi ili propovijedi, himni i raznih radnih aranžmana koje izdaje crkva, niti mogu jesti i piti Božje riječi. S druge strane, oni koji su pod antikristima, to jest, oni koji ih slušaju, koje su oni pridobili i koji su im se predali, imaju prvenstvo u pristupu raznim knjigama i videozapisima koje raspodjeljuje Božja kuća, uživajući taj povlašteni tretman. Crkva je tako gurnuta u kaos i podijeljena zbog ponašanja i djelovanja antikrista, a srca ljudi su u previranju.