Postoje li kakvi uvjeti koje antikristi traže da bi pridobili ljude? Pridobivaju li one koji vole istinu i iskreno se pokoravaju Bogu? (Ne.) Oni koji vole istinu i pokoravaju se Bogu posjeduju određenu sposobnost razlučivanja, ne mogu biti pridobiveni i neće slijediti antikriste. Dakle, koga antikristi pridobivaju? U svom su srcu antikristi najviše naklonjeni onima koji su vješti u laskanju ljudima s položajem, koji su vješti u ulagivanju i slatkorječivosti te nekima koji su učinili loše stvari i boje se da će biti izbačeni te stoga daju sve od sebe da udovolje antikristima. Antikristi koriste uvjet da ih zaštite kako bi pridobili ljude i osvojili njihovo srce, dopuštajući im da se približe. Većina ljudi koje antikristi pridobiju, osim novih vjernika koji ne razumiju istinu, jesu oni koji ne vole istinu. Imaju li svi oni koji ne vole istinu savjest i razum? Nitko od njih nije dobar i Bog ne bira takve ljude. Antikristi pridobivaju te ljude i vode ih ponašajući se poput klauna. Oni čak misle da su stekli službeni položaj i imaju status te su posebno zadovoljni u svom srcu. Nije li to besramno? Koje još vrste ljudi antikristi pridobivaju? (Ljude s razmjerno zlom ljudskošću.) Točno, zle ljude. Kako antikristi postupaju sa zlim ljudima? Štite ih. Na primjer, pretpostavimo da u crkvi postoji zla osoba, a sva braća i sestre prijavljuju da je ta osoba posebno loša, da uzrokuje nemir u crkvi kad god je u blizini, ometajući sve u obavljanju dužnosti i ometajući rad crkve. Sve dok joj se daje da obavlja dužnost, rad crkve će trpjeti gubitak. Ali antikristi vide takve zle ljude kao korisne i pridobivaju ih na svoju stranu da im služe. Antikristi ne izbacuju zle ljude; umjesto toga, štite ih. Osim ako određeni zli ljudi ne podržavaju antikrista ili su ga u stanju razlučiti – tada će se obračunati s njima. Sve dok zla osoba laska antikristu, podržava ga i ne protivi mu se, on je pridobiva i osvaja kako bi ojačao vlastitu silu. Dakle, kako se antikristi slažu s tim ljudima koji ne teže istini? Njihov način komunikacije u biti je međusobno laskanje i slatkorječivost. Kamo god antikristi krenu, ti se zli ljudi roje oko njih poput muha. Oni se sigurno ne sastaju kako bi razgovarali u zajedništvu o istini, jer svi osjećaju odbojnost prema njoj i nitko od njih ne traži rješavanje problema kroz razgovor o istini. Sve što govore su stvari koje govore nevjernici, uglavnom siju razdor ogovaranjem, omalovažavajući druge i uzdižući sebe te se savjetuju o načinima kako mučiti ljude. Štoviše, proučavaju kako se čuvati od Božje kuće, raspravljaju kako se suprotstaviti Višnjem, kako unaprijed saznati želi li netko prijaviti njihove probleme i kako odgovoriti nakon što to saznaju. To su pitanja o kojima raspravlja ova banda zlih ljudi. Kada su zajedno, nikada ne razgovaraju u zajedništvu o stvarima kao što je obavljanje njihovih dužnosti i nikada ne razgovaraju o istini kako bi riješili probleme. Na primjer, nikada ne raspravljaju o legitimnim stvarima poput podupiranja braće i sestara i pomaganja braći i sestrama koji su postali negativni i slabi i nemaju snage za obavljanje svojih dužnosti ili o pronalaženju rješenja i putova za poboljšanje učinkovitosti određenih aspekata crkvenog rada. Razgovaraju o tome kako prevariti Višnjeg i kako prevariti Božju kuću, osiguravajući da Božja kuća ne sazna činjenice o njima. Jednom kada se otkrije da je netko u kontaktu s Višnjim ili da je prijavio njihovu situaciju, smatraju to prijetnjom svom položaju i pogubnim za svoje poslove. Neumoljivo istražuju tko je osoba odgovorna za to, tražeći osumnjičene, i jednom kada ju pronađu, izoliraju tu osobu, premjeste je drugamo, a zatim izdaju zapovijedi zabranjujući bilo kome da prijavljuje njihovu situaciju Višnjem. Tako se pobrinu da se nitko ne usudi prijaviti ih. Antikristi na ovaj način zadobivaju potpunu kontrolu nad crkvom. Višnji nema načina znati kakva zlodjela čine iza kulisa, sve dok ne sazna za situaciju i uoči njihovu slabu točku, zatim zapovjedi istragu o njima i na kraju ih smijeni ili izbaci. Ova skupina antikrista i zlih ljudi može napraviti kaos od crkvenog rada u samo nekoliko mjeseci i može navesti braću i sestre da sumnjaju jedni u druge, potkopavaju jedni druge, razotkrivaju jedni druge i napadaju jedni druge, praveći podjele u crkvi. To je posljedica toga što antikristi zaluđuju ljude i preuzimaju kontrolu nad crkvom. Na taj način antikristi zaluđuju sve one koji ne teže istini i čak pridobivaju neke korisne zle ljude kako bi kontrolirali crkvu, učvršćujući vlastiti položaj i autoritet. Ako ih zli ljudi slušaju, oni ih štite. Ako ne, prvo se obračunaju sa zlim ljudima. Ako ih zli ljudi slijede i može ih se angažirati i pridobiti, dopuštaju im da postanu njihovi suučesnici, njihove ruke i oči za činjenje loših stvari, infiltrirajući se među braću i sestre, saznajući tko ima primjedbe protiv njih, tko razlučuje njihove postupke, koja su njihova zlodjela otkrivena i tko uvijek želi kontaktirati Višnjeg kako bi prijavio probleme u vezi s njima. Antikristi i zli ljudi posebno istražuju ta pitanja, oko kojih su najviše zabrinuti. Često zajedno raspravljaju o protumjerama, odnoseći se prema onima koji su ih u stanju razlučiti ili sumnjaju u njih kao prema neprijateljima. Nalaze izgovore da danas muče jednu osobu, a sutradan dobivaju polugu moći da muče drugu; čak koriste razne razloge i izgovore kako bi potaknuli Božji izabrani narod da ukloni i izbaci te pojedince. Jednom kada antikristi postanu vođe ili djelatnici, upuštaju se u te radnje. U samo nekoliko mjeseci mogu gurnuti crkvu u kaos, čak gaseći gorući žar crkve novih vjernika kao što voda gasi vatru. Stoga su antikristi doista Božji neprijatelji i neprijatelji Božjeg izabranog naroda. To uopće nije pretjerivanje – to je nevjerojatno točno! Gdje antikristi ili zli ljudi drže vlast, crkva poprima zagušljivo ozračje. Uopće nema crkvenog života, nema normalnog jedenja i pijenja Božje riječi i nema ozračja razgovora o istini. Umjesto toga, ispunjena je spletkarenjem i razuzdanim nedjelima. To znači da đavao ima kontrolu. Može li biti ikakvog dobrog rezultata kada đavao ima kontrolu? To može donijeti samo nesreću Božjem izabranom narodu – to je sigurno i neupitno.

Neki antikristi, kada dođu u crkvu preuzeti ulogu vođe, prvo istraže tko je u crkvi u prošlosti često prijavljivao probleme Višnjem. Žele takve ljude držati podalje od sebe i ne odlaze odsjesti u njihovu kuću čak i ako ih oni mogu ugostiti. Ako je netko vješt u ulizivanju ljudima, stalno se vrti oko vođe i dodvorava mu se, kuća te osobe je mjesto gdje planiraju odsjesti. Netko kaže: „Oni ugošćuju dvije sestre.” Antikrist odgovara: „To ne valja, neka se presele drugamo.” Ta osoba kaže: „Ne možeš samo tako premještati ljude kako ti se prohtije; tim dvjema sestrama to mjesto prilično odgovara – njihovo preseljenje moglo bi utjecati na obavljanje njihovih dužnosti.” On odgovara: „Kao vođa, ja ovdje odlučujem i ti me moraš slušati!” Zatim prisili te dvije sestre da se presele. Zašto ustrajava na tome da odsjedne u toj kući? Zato što je ta obitelj bezazlena i slaba te ne predstavlja prijetnju antikristu. Bez obzira na to kakva zlodjela činio ili koliko razuzdano postalo njegovo ponašanje ljudima iza leđa, ta ga obitelj neće prijaviti. Dakle, traži takvu vrstu smještaja. Nakon nekog vremena dovede svoje zle sudruge i tamo čine svoja zlodjela, raspravljajući o protumjerama i kujući urote kako mučiti ovu ili onu osobu. Kada se u crkvi pojavi antikrist ili zla osoba, prvo traži ljude koji mu se sviđaju i koje može iskoristiti, prije svega šireći i osiguravajući svoju silu. One koji razumiju istinu za sada ostavlja na miru kako ne bi ugrozio vlastiti položaj. Još ne remeti trenutni poredak. Nakon što učvrsti svoj položaj i pronađe odgovarajuće suučesnike, počinje raspravljati o protumjerama kako bi mučio i onu braću i sestre koji teže istini i obračunao se s njima. Kako ih muči i kako se s njima obračunava? Prvo pridobiva one koji ga odobravaju, koji nemaju sposobnost razlučiti ga i koje može iskoristiti. Ako postoje ljudi koje ne može pridobiti ili koji su ga sposobni razlučiti, nalazi izgovor ili razlog da ih izolira ili ukloni. Kakvu narav otkriva takvo ponašanje ovih antikrista? (Zlobu.) Gdje god preuzmu ulogu vođe, to mjesto poprima zagušljivo ozračje. Poredak crkvenog života biva narušen. Ako ih ne slušaš, bivaš potisnut, ograničen ili čak uklonjen ili izbačen. Neki se antikristi ponašaju kao nasilnici, grubijani ili goropadnice. Čak i nakon što su povjerovali u Boga, i dalje žele zadobiti položaj, ponašati se bahato u Božjoj kući i kontrolirati Božji izabrani narod. Na taj način stvaraju kaos u crkvi. Ako ljudima nedostaje sposobnost razlučivanja, antikristi će ih zaluditi i kontrolirati, što će u konačnici dovesti do njihove vlastite propasti.

Uglavnom smo završili naš razgovor o tome kako antikristi pridobivaju ljude. Dok ste slušali o ovim stvarima o kojima sam raspravljao, osjećate li da su one nekakva rijetkost? Jeste li zapanjeni i mislite: „Može li se to stvarno dogoditi? To je nemoguće, zar ne? Kako takvi ljudi mogu postojati među vjernicima?” Reći ću vam, može biti i gore od ovoga. Svatko navlači masku ljudskog obličja kada je pred drugima, ali ono kakav je iza kulisa otkriva njegovo pravo lice. Njegove riječi i postupci dok je pred drugima samo su maska, lažan dojam. Ono što govori i radi iza kulisa odražava njegovo pravo ja. Ako netko izgleda na jedan način pred ljudima, a na drugi način iza kulisa, trebali biste moći razlučiti što je iskreno, a što lažno, zar ne? Antikrist se može doimati vrlo pristojnim pred ljudima, ali kad bi oni znali što antikrist radi iza kulisa, smatrali bi to odvratnim. Osjećali bi da je imati posla s antikristom sramota, da on nije čestita osoba, već podla i sitničava. U tom slučaju, može li se antikrist slagati s normalnim ljudima? Ne, ne može. Ovdje se ne radi o normalnoj osobi koja ima nekoliko loših navika, već je stvar u njezinoj naravi. Čim vidite njezinu narav, shvaćate da ta osoba nije čovjek, već zvijer, đavao. Recite Mi, kakav je osjećaj kada su ljudi u doticaju sa životinjama? To je kao da dovedete svinju u kuću, očistite je, obučete joj odjeću i prema njoj se odnosite kao prema kućnom ljubimcu. Sljedećeg dana ustanoviš da je kuća postala svinjac. Svinja jede, pije i vrši nuždu u kući ne obazirući se na higijenu. Tada shvatiš da svinje ne možeš tako držati – one su životinje! Ljudi poput antikrista izvana mogu izgledati kao da imaju nešto kova i odgoja ili su možda nekada bili ugledne ličnosti u društvu, što im je donijelo određeno poštovanje. Ali većina njih je baš poput životinja, lišena čak i savjesti i razuma. Posjeduju li normalnu ljudskost? (Ne.) Bez normalne ljudskosti, mogu li se i dalje smatrati ljudima? Možete li prihvatiti njihovo vodstvo? Što će se dogoditi ako braća i sestre padnu u ruke takvih ljudi? Bit će zaluđeni i pridobiveni i jamačno će patiti. Antikristi su đavli i nemaju ni savjesti ni razuma. Izvana se doimaju punim ljubavi, razumijevanja i suosjećanja za poteškoće, slabosti i emocionalne potrebe nekih ljudi. U stvarnosti, to su ljudi koji su im dragi i koji im laskaju. Ali ako ti ljudi ugroze njihov status ili ugled, čak ni prema njima neće postupati ljubazno, već će se s njima beskrupulozno obračunati koristeći još zlonamjernije metode, bez ikakvog traga suosjećanja ili tolerancije. Ljubav i tolerancija antikrista samo su fasada, a njihov cilj nipošto nije dovesti ljude pred Boga, već ih navesti da njih obožavaju i slijede. Svrha zarobljavanja ljudi na ovaj način jest da osiguraju vlastiti položaj i zadobiju obožavanje ljudi i da ih ljudi slijede. Bez obzira na to koje metode antikristi koriste da bi zaludili i pridobili ljude, jedno je sigurno: razbijat će glavu i koristiti sva neophodna sredstva radi vlastite moći i statusa. Još jedno je sigurno, a to je da, bez obzira na to što rade, ne rade to kako bi obavljali svoje dužnosti, a kamoli da bi dobro izvršili svoje dužnosti; umjesto toga, čine to kako bi postigli svoj cilj držanja vlasti unutar crkve. Štoviše, bez obzira na to što rade, nikada ne uzimaju u obzir interese Božje kuće, a kamoli Božjeg izabranog naroda. U rječniku antikrista ta dva obzira ne postoje; oni su ih po svojoj prirodi lišeni. Bez obzira na razinu njihova vodstva, ne pokazuju ni najmanju brigu za interese Božje kuće ili Božjeg izabranog naroda. U njihovim mislima i stavovima, rad crkve i interesi Božje kuće su nebitni i ispod njihove razine. Oni misle samo na vlastiti položaj i vlastite interese. Iz ovoga se može vidjeti da, osim što je opaka, priroda-bit antikrista izrazito je sebična i prezira vrijedna. Oni postupaju samo radi vlastite slave, dobitka i statusa, ne obraćajući ni najmanju pozornost na život i smrt drugih. Svatko tko predstavlja prijetnju njihovom položaju podvrgnut je bezobzirnom potiskivanju i isključivanju te mučenju do krajnjih granica. Ponekad, kada antikristi budu prijavljeni jer su počinili previše zla i Višnji sazna za njih te osjećaju da će izgubiti svoj položaj, počinju liti gorke suze. Izvana izgledaju kao da se kaju i vraćaju Bogu, ali koji je pravi razlog njihovih suza? Zbog čega oni istinski žale? Tuguju i pate jer su izgubili srca ljudi, vlastiti položaj i svoj ugled. To je ono što je sadržano u njihovim suzama. Istodobno već kuju planove kako bi učvrstili svoj položaj, izvukli pouku iz svojih neuspjeha i vratili se na vlast. Sudeći prema ovakvom ponašanju antikrista, oni nikada ne osjećaju kajanje niti pate zbog svojih prijestupa i iskvarenih naravi koje su razotkrili i sigurno neće istinski spoznati sebe niti se pokajati. Mogli bi klečati pred Bogom, lijući gorke suze, promišljajući o sebi i proklinjući sebe, ali to je fasada namijenjena zaluđivanju ljudi, a neki ljudi mogu čak povjerovati da je to iskreno. Moguće je da su u tom trenutku njihovi osjećaji iskreni. Međutim, valja zapamtiti da antikristi nikada neće iskusiti istinsko kajanje. Čak i ako jednog dana budu razotkriveni i eliminirani, oni neće osjećati istinsko kajanje. Priznat će samo vlastiti neuspjeh, da su uprskali svoju predstavu i razotkrili sva svoja zla djela. Zašto to kažem? Jer, na temelju prirode antikrista da mrze istinu i Boga, oni nikada neće prihvatiti istinu. Stoga je samospoznaja antikrista vječno lažna. Priznat će samo da su izgubili srca ljudi zato što nisu uspjeli iskoristiti prilike da zgrabe moć i učvrste položaj. To su razlozi njihova kajanja i patnje. Kada su antikristi u tjeskobi, mogu također liti suze, ali zašto plaču? Što se krije iza njihovih suza? Plaču jer je mnoštvo njihovih zlih djela razotkriveno i jer su izgubili svoj položaj. Kad bi se doista mogli kajati i plakati zbog toga što su učinili krivo i osjećali se dužnima Bogu, ne bi činili takva mnogostruka zla. Nedostaje im grižnja savjesti i ne priznaju svoja zla djela – kako se onda može pojaviti istinsko kajanje? Nakon što učine zlo, ne kaju se; potpuno su ravnodušni i osjećaju samo da su izgubili obraz i od sebe napravili ruglo. Raspoloženje im može malo pasti. Iako izvana izgledaju kao da ništa nije pošlo po zlu, u stvarnosti, duboko u sebi, oni su poput nijemog čovjeka koji guta gorke trave – pate u tišini. Proživljavaju vrtlog emocija u svom srcu i liju gorke suze, ali nema istinskog kajanja. To je pravo stanje stvari. Ponekad antikristi mogu izgovoriti neke riječi koje lijepo zvuče, poput: „Zbog svoga lošega kova posao nisam obavio kako treba i počinio sam neka djela ometanja i prekidanja; nisam uspio preuzeti vodstvo i nisam dostojan vodstva. Neka me bog dovede u red i prokune. Ako me vi ubuduće odlučite ne izabrati za vođu, neću se žaliti.” Odmah nakon toga briznu u plač. Neki ljudi, kojima nedostaje sposobnost razlučivanja, sažale se nad njima i kažu: „Nemoj plakati, opet ćemo te izabrati u budućnosti.” Čuvši to, odmah prestaju plakati. Vidite li sada njihovo pravo lice? Kada izgovore nekoliko lijepih riječi, to je da bi pridobili srca ljudi, zaludili ih i prevarili, a neki čak i nasjednu na to. Kad god antikristi liju suze, iza toga se nedvojbeno krije neki plan. Kada ih oni koji ih obožavaju počnu preispitivati i njihov status postane klimav, oni plaču. Toliko su izbezumljeni da ne mogu jesti ni spavati i neprestano govore svojoj obitelji: „Kako mogu nastaviti živjeti ako nisam u ulozi vođe?” Njihova obitelj odgovara: „Zar nisi i prije sasvim dobro živio bez statusa? Zašto ne možeš nastaviti živjeti?” Oni odgovaraju: „Da nije bilo mog statusa, bih li primio ove povlastice? Bismo li bili tako dobrostojeći? Zašto si tako glup?” Kod kuće neki otvoreno kažu: „Koja je svrha života bez statusa? Koji je smisao života? U našoj obitelji ima samo nekoliko članova, a kod kuće mogu biti nadležan samo za tih nekoliko. Ja sam samo glava kućanstva, a moj status nije uzvišen. Trebao bih imati položaj u crkvi; inače mi je život protraćen. Osim toga, bez ovog položaja u crkvi, bi li naša obitelj mogla imati tako dobar život?” Iza zatvorenih vrata govore iskreno i njihove su ambicije ogoljene. Nije li ovo besramna osoba? Antikristovo zaluđivanje nije povremeni prijestup – nije nenamjerno. Da su to povremena i nenamjerna loša djela, ne bi ih se smatralo antikristima. Antikristi namjerno zaluđuju ljude; njima upravlja Sotonina priroda. Zbog toga dosljedno zaluđuju ljude, namjenski koristeći ovu metodu kako bi ih kontrolirali i na kraju stekli moć. Zapravo, cilj antikrista u zaluđivanju i kontroliranju ljudi jest natjerati ih da ih slušaju, da slijede njihovo vodstvo i udalje se od Boga. Namjere antikrista su vrlo jasne; cilj im je natjecati se s Bogom za ljude. Njihovi postupci nisu trenutna razotkrivanja iskvarenosti, niti su učinjeni impulzivno, nehotice, a sigurno nisu ni prisiljeni posebnim okolnostima. To je u potpunosti zbog njihove opake prirode, njihovih napuhanih ambicija i želja, njihove podmukle naravi i mnoštva njihovih spletki. Njihova sposobnost da sada čine te stvari određena je njihovom priroda-biti: nakon što su povjerovali u Boga, gajili su te namjere i spletke, samo čekajući da postanu vođe kako bi počeli ostvarivati te snove i postizati svoje ciljeve. To je pravo stanje srca antikrista, do u dlaku.

Iz gore navedenog sadržaja trebali biste razumjeti istinu u koju trebate ući. S jedne strane, trebali biste razlučiti antikriste i zle ljude koji pokazuju takva ponašanja te priroda-bit. S druge strane, trebali biste također usporediti sebe s tim kako biste vidjeli pokazujete li vi ta ponašanja. Sada, ako možete pronaći podudarnost između onoga što vi govorite i govora antikrista, ili ako i jedni i drugi pokazujete ista ponašanja u sličnim situacijama, možete li onda razlučiti sličnosti u vašoj razotkrivenoj naravi ili u primjeni između vas i antikrista? Možete li dokučiti istinu o kojoj se ovdje razgovaralo u zajedništvu kroz neke primjere o kojima raspravljam ili kroz pojedinosti, riječi i djela opisana u tim primjerima, ili možete li razumjeti čovjekove iskvarene naravi koje su ovdje razotkrivene? Možete li ovako slušati? Iz koje perspektive slušate? Ako razlučujete ove naravi i biti antikrista te promatrate ova ponašanja i primjene u potpunosti iz kuta promatrača, možete li zadobiti istinu? (Ne.) Onda iz kojeg biste kuta trebali slušati? (Uspoređujući sebe.) Usporedite se – to je ono najosnovnije. Što još? (Opremanje istinom.) Točno, morate razumjeti istinu koju trebate razumjeti unutar svakog primjera o kojem raspravljam. Oni koji nemaju duhovno razumijevanje mogu shvatiti samo činjenice, dok oni koji imaju duhovno razumijevanje i dobroga su kova mogu iz njih razumjeti i zadobiti istinu. Možete li izdvojiti istine uključene u priče i primjere o kojima se raspravljalo? Razgovor u zajedništvu o određenim pričama ili primjerima služi tome da pomogne ljudima povezati ih sa stvarnošću, kako bi bolje razumjeli razna pitanja koja se odražavaju u stvarnosti i kako bi produbili svoj dojam o raznim očitovanjima i bitima povezanima s ovim aspektom istine. Drugim riječima, kada je riječ o ovom aspektu istine ili priroda-biti, ti ćeš pomisliti na određeni primjer ili scenarij. Na taj način, kada razumiješ sebe ili razlučuješ druge, imat ćeš slikovito razumijevanje koje je lakše za shvatiti, praktičnije i konkretnije od pukog čitanja teorije ili teksta. Ako je to samo tekst, a ti s njim nemaš iskustva, tvoje razumijevanje teksta moglo bi biti ograničeno na same riječi, uvijek sputano tvojim vlastitim ograničenim iskustvima i ostati samo unutar tog raspona. Međutim, ako u Svojoj besjedi dodam određene primjere, sastavim nekoliko priča, nekoliko prizora, konkretne riječi i radnje te ponašanja, to će potpomoći tvojem razumijevanju istine u ovom aspektu. Ako se taj učinak postigne, to znači da si razumio ovaj aspekt istine. Koji stupanj razumijevanja moraš postići da bi se to računalo kao razumijevanje? Ne mora biti 100 %, ali tvoje shvaćanje, definicija, koncept i znanje o ovom aspektu istine trebali bi barem biti učvršćeni. Što znači to učvršćivanje? To znači da postaje relativno čisto, u osnovi bez ikakvog ljudskog znanja, predodžbi, uobrazilja ili nagađanja koja su pomiješana s tim, ili s manje tih stvari. To su učinci koje takvi primjeri imaju. Možda poznaješ ljude ili događaje koje spominjem u nekim od ovih primjera, ili si čak bio u kontaktu s takvim ljudima i prilično si upoznat s njima, ili si možda došao u kontakt s takvim događajima i čak svjedočio cijelom procesu kako ti ljudi čine takve stvari. Ali koje su koristi od toga za tvoje razumijevanje i prepoznavanje istine? Moguće je da si živio zajedno s takvim ljudima, vidio kako se ovakve priče odvijaju i sam iskusio sve što se dogodilo u tim pričama, ali to ne znači nužno da razumiješ ovaj aspekt istine. Što pod time mislim? Nemoj pretpostavljati da zato što poznaješ osobu ili događaj o kojem govorim ili si s njima upoznat, ne trebaš slušati pojedinosti ili istinu i konkretan sadržaj o kojem se ovdje razgovara. To bi bila velika pogreška. Čak i ako je ta osoba netko s kim si blisko upoznat, to ne znači da si već razumio i dokučio istinu ovdje. Zašto te podsjećam na ovo? To je zato da vas spriječim da zapnete na pojedinostima. Kad god vidite da netko radi nešto ovakvo i Bog ga navede kao primjer, ismijavate ga i prezirete takve ljude. Je li to ispravan stav prema istini? (Nije.) Kakav je to stav? Nije li to skretanje s puta? To je iskrivljeno shvaćanje. Upravo zbog ovih živopisnih primjera, priča te konkretnih ljudi i događaja svatko može istinski shvatiti kako izgleda razotkrivanje čovjekove iskvarene naravi, istinski vidjeti kako izgleda razotkrivanje čovjekove iskvarene naravi te priroda-biti, što je čovjekova priroda-bit, što je iskvarena narav, kakvim putem idu ljudi s određenom vrstom iskvarene naravi te priroda-biti, što vole, kakav je raspon njihovih emocija, kako se vladaju i ophode sa svijetom i kakav je njihov pogled na život, koja su njihova načela za rješavanje stvari te kakav bi mogao biti njihov stav prema Bogu i istini. Upravo zbog ovih primjera, ovih određenih pojedinaca i konkretnih događaja, ljudi mogu bolje povezati istina-stvarnost s Božjim razotkrivanjem ljudske biti, postižući nešto jasniji i točniji pogled na njih. Dakle, što želim reći ovim riječima? To je da ne smiješ podcjenjivati ove priče. Bez obzira na to kakvu priču pričam, čija je to priča ili o kakvom se tipu osobe radi, cilj je samo jedan, a to je pomoći tebi da razumiješ istinu. Ako iz toga zadobiješ istinu, onda je željeni učinak postignut. Stoga, možda ti ove priče omogućuju da razumiješ samo neke površne istine kada ih prvi put čuješ, da shvatiš površno značenje ili doslovno tumačenje. Međutim, kako tvoj rast nastavlja napredovati, kako bivaš stariji, kako rasteš u životu kroz razne okolnosti, tvoj život također postupno sazrijeva i imat ćeš različita razumijevanja događaja u ovim pričama te priroda-biti, ponašanja i očitovanja raznih pojedinaca koji su ovdje odraženi. Kako dolazi do tih razumijevanja? Ona dolaze iz istina uključenih u ove priče, a ne iz samih priča. Ako je to samo pričanje priče, poput priče o „Dječaku koji je vikao: ‚Vuk!’”, onda nakon što je poslušaš, to je to; ona nema nikakve veze s istinom. Ona samo poučava ljude kako da postupaju: vrlo je izravna i površna. Ali kada je riječ o istini, dubina takve priče nadilazi površna značenja koja osoba može lako razumjeti. Dotiče se iskvarene naravi te priroda-biti ljudi, uključujući kako razlučiti ljude, kako odabrati svoj put, kako pristupiti istini i kakvi bi trebali biti stavovi ljudi kao odgovor na Božje zahtjeve. Uključuje ono što bi ljudi trebali odbaciti i ono što bi trebali prihvatiti. Ako ste u stanju slušati na ovaj način, svaki put kad čujete propovijedi nešto ćete dobiti, zadobit ćete više svjetla i razumjeti više načela u vezi s raznim aspektima istine te iskusiti određeni ulazak u život. Kako ljudi bivaju stariji, kako vrijeme prolazi, kako se društvene okolnosti mijenjaju, kako se trendovi mijenjaju, istina nastavlja djelovati u srcima ljudi i oni će znati kako primjenjivati istinu te kako gledati na ljude i stvari na temelju istine. To znači zadobiti život – istina može postati čovjekov život. Stoga, bez obzira na to kada se priča priča, nemoj samo jednom poslušati i smatrati da je to gotovo. Nastavi slušati, i ako ne razumiješ, možeš o tome razgovarati u zajedništvu. Ako ti je teško shvatiti u tvojoj trenutnoj fazi, to može biti zbog toga što je tvoj rast nedovoljan. U tom slučaju, slušaj ono što možeš razumjeti i odaberi ono što odgovara tvom trenutnom rastu. Ako se priča čini jasnom kada je čuješ, ali kasnije izgleda duboko, ako je izvan tvog razumijevanja ili se ne poklapa s tvojim iskustvima i životnim okolnostima u ovoj fazi, onda je zadrži u svom srcu i neka ostavi dojam na tebe. Kada kasnije naiđeš na slične situacije, ono što si čuvao u svom srcu može se odraziti na površini. To je baš kao rječnik i pojmovi koje si učio ili informacije koje je tvoj mozak usvojio. Razmišljaš li o njima svaki dan? Vjerojatno ne. Obično se ne zadržavaš na njima, ali kada se nađeš u okruženju u kojem su ti pojmovi, rječnik ili informacije relevantni, neki od njih ti padnu na pamet. Ljudi imaju sjećanja i prirodno pohranjuju neke stvari u svojem umu. Te su stvari dovoljne da ih koristiš u svakodnevnom životu i mogu biti donekle korisne, ali ako ih namjerno pokušavaš koristiti i kruto primjenjivati propise, vjerojatnije je da ćeš pogriješiti. Trebao bi selektivno slušati na temelju vlastitog rasta i okolnosti koje si iskusio. Na taj će način tvoj napredak biti brži. Oni koji znaju slušati dobit će više, dok će oni koji ne znaju dobiti manje, ili možda ništa. Mogli bi čak osjećati da ne žele slušati nijednu od ovih priča, da nijedna od njih ne uključuje istinu, i pitati se zašto ne govorim o istini umjesto da se bavim praznim brbljanjem i ogovaranjem cijelo vrijeme. Kakvi ljudi pokazuju takvo ponašanje? (Oni koji nemaju duhovno razumijevanje.) Ljudi koji nemaju duhovno razumijevanje mogli bi tako razmišljati. Mogli bi misliti da kada držim propovijedi, govorim samo o tim svakodnevnim stvarima; dakle, mogu i oni, pa kad nemaju što drugo raditi, upuštaju se u prazno brbljanje s drugima. Ti možda znaš više tračeva nego priča koje Ja pričam, ali uključuju li tvoje rasprave istinu? (Ne, ne uključuju.) Ako ne uključuju istinu, pazi da ne govoriš bez razbora ili bi mogao završiti raspravljajući o stvarima koje nisu povezane s istinom. Ja pričam priče kako bih pomogao ljudima razumjeti istinu. Vi Me ne biste trebali slijepo oponašati. Trebate se usredotočiti samo na traganje za istinom, razumijevanje istine i nastojanje da rješavate stvari u skladu s načelima. Bilo u vašem govoru ili vašim djelima, dajte prednost usklađivanju s istina-načelima. Na taj ćete način postupno ući u istina-stvarnost.