III. Raščlamba načina na koje antikristi prijete ljudima

Završili smo razgovor u zajedništvu o dvama očitovanjima antikrista – zaluđivanju i pridobivanju ljudi; sada ćemo razgovarati o tome kako oni prijete ljudima. Kod ovih metoda antikrista svaka je ozbiljnija od prethodne. U usporedbi sa zaluđivanjem i pridobivanjem, je li ova metoda prijetnje profinjenija ili manje profinjena? (Manje je profinjena.) Ako zaluđivanje i pridobivanje ne uspije, oni posežu za prijetnjama. Kako antikrist prijeti ljudima? Zašto poseže za takvom metodom? (Zato što njegovi ciljevi nisu ispunjeni.) Njegovi ciljevi nisu ispunjeni. U prijetnjama je sadržano još jedno značenje – kojom se frazom to može izraziti? (Pokazuje svoje pravo lice.) To nije sasvim točno; pokušajte s drugom frazom. (Razbjesni se od srama.) Sve ste bliže. Postoji li prikladnija fraza? (Iznerviran je i bijesan.) Točno, iznerviran je i bijesan. To je poput one domaće izreke „izgubiti živce”; značenje je: „Pokušao sam i lijepim i grubim riječima. Uglavnom nikada nisam postupao nepravedno prema vama. Zašto me nećeš slušati? Budući da nećeš slušati, onda ćeš dobiti svoje: upotrijebit ću ovu taktiku na tebi – prijetnje!” On mijenja svoju taktiku. Sotona ima razne taktike, a sve su one prezira vrijedne. Prijetnje se obično kombiniraju s mamljenjem. Ako koristi samo prijetnje, neki se ljudi ne boje i ne slušaju ga. Tada nema drugog izbora i ponekad može posegnuti za mamljenjem. Ako ne uspije ovo, onda pokušava ono – koristi i mrkvu i štap. Dakle, zašto antikristi prijete ljudima? Pod kojim okolnostima posežu za prijetnjama? Ako dvoje ljudi mirno suživi, svatko ide svojim putem, bez sukoba interesa među njima, hoće li posegnuti za prijetnjama? (Ne, neće.) Pod kojim će se onda okolnostima ovo ponašanje i praksa upućivanja prijetnji početi javljati? Naravno, to je onda kada su u pitanju njihovi interesi ili ugled, kada se njihovi ciljevi ne ostvaruju. Oni posežu za teškim naoružanjem, misleći: „Dakle, ti me nećeš slušati? Onda ću ti pokazati posljedice!” Koje su to posljedice? Čega god se ti bojiš. Možete li se prisjetiti nekih primjera prijetnji kojima ste bili svjedoci? (Neki antikristi, kada vide da im se braća i sestre ne pokoravaju, počinju im suditi i osuđivati ih, govoreći: „Nepokoravanje vođama je nepokoravanje bogu” i to koriste da bi prijetili ljudima.) (Mogu se sjetiti još jednog primjera gdje, ako netko ne sluša vođu, vođa koristi svoj autoritet da ga smijeni.) Bez obzira na to, oni žele da ljudi shvate da će biti posljedica ako ih ne budu slušali. Dakle, koja je njihova osnova da navedu ljude da ih slušaju? Često kažu: „Pokoravanje vođama je pokoravanje bogu, jer je vođe odredio bog. Ti se moraš pokoriti. Ako se ne pokoriš vođama ili ih ne slušaš, onda je to oholost, samopravednost i opiranje bogu. Posljedica opiranja bogu je isključenje. U blažim slučajevima, mogao bi biti izoliran radi promišljanja o sebi; u težim, mogao bi čak biti izbačen iz crkve!” Oni koriste ove naoko prihvatljive zablude kako bi prisilili ljude da im se pokore. Osim toga, kako neki drugi antikristi prijete ljudima? Oni huškaju druge da se udruže protiv onih koji im se ne pokoravaju i odbace ih. Osim toga, oni smjenjuju s dužnosti one koji ih ne slušaju ili ih premještaju na drugu. Neki se pojedinci doista boje da neće imati dužnost koju bi obavljali. Vjeruju da obavljanjem svojih dužnosti mogu imati priliku za spasenje, a da bi im neobavljanje dužnosti tu priliku moglo oduzeti. Antikristi u srcu misle: „Znam tvoju slabu točku. Ako me ne budeš slušao, oduzet ću ti pravo da obavljaš svoju dužnost. Neću ti dopustiti da obavljaš svoju dužnost!” Radi li se o tome da oni ne dopuštaju ljudima da obavljaju svoju dužnost zato što ti ljudi nisu u skladu s mjerilom u svojoj dužnosti ili zato što njihovo obavljanje dužnosti šteti interesima Božje kuće? (Ne.) Zašto onda to rade? To je zato da bi isključili neistomišljenike i iskoristili ovu metodu da prijete ljudima i navedu ih da slušaju. Kada je riječ o prijetnjama, antikristi definitivno ne slijede istina-načela u ophođenju s ljudima ili u rješavanju problema. Umjesto toga, koriste zastrašivanje, silu i prisilu kako bi natjerali ljude da im se poslušno pokore i slušaju ih te da im ne stvaraju probleme niti kvare njihove poslove.

To što se antikrist služi prijetnjama nije samo zato što ga ljudi ne slušaju ili ga ne shvaćaju ozbiljno i zanemaruju ga – to je samo jedan aspekt toga. Postoji još jedan razlog, a to je, kada drugi otkriju probleme antikrista i žele ga razotkriti ili prijaviti Višnjem, on se boji da bi Višnji mogao saznati ili da bi više ljudi moglo saznati za to, pa čini sve što je u njegovoj moći da te stvari zataška i potisne, nikada ne dopuštajući da budu razotkrivene. Što bi se dogodilo kad bi više ljudi saznalo? Odbacili bi i prokleli antikrista, nitko ga više ne bi obožavao i on bi izgubio svoj položaj i autoritet. Stoga je cilj antikrista u korištenju ove metode prijetnje ljudima također i očuvanje vlastitog položaja i autoriteta. On vjeruje da će ga, ako to ne učini, braća i sestre početi razlučivati i da neće biti izabran na sljedećim izborima, što će ga svesti na običnog vjernika. Što za njega znači biti običan vjernik? To znači da nema autoritet, da ga nitko ne slijedi niti postaje njegov pristaša te da su mu položaj i autoritet oduzeti, ostavljajući njegove ambicije i želje neispunjenima. On ne želi biti običan vjernik ili sljedbenik, pa koristi ovu metodu prijetnje ljudima kako bi ih zastrašio i prisilio da ga slušaju i pokoravaju mu se, omogućujući mu da i dalje drži svoj autoritet i položaj, da nastavi kontrolirati ljude i primati podršku određenih ljudi. Sve što antikrist čini vrti se oko njegovog položaja. Kad god se nešto tiče njegovog položaja, koristit će određena sredstva ili metode da ga energično očuva i zaštiti; čak i kada Višnji pita nekog od njih o određenim stvarima, on je u stanju besramno mu lagati u lice. Na primjer, kada ga Višnji ispituje o tome koliko je ljudi crkva zadobila propovijedanjem evanđelja ovog mjeseca, čak i ako antikrist zna da nije zadobila nikoga, mogao bi lagati i reći da je zadobiveno pet ljudi. Kada se braća i sestre koji znaju istinu suprotstave antikristu, govoreći: „Tih je petero ljudi samo istraživalo. Zašto si rekao da smo zadobili petero ljudi? Trebao bi Višnjem reći istinu”, što antikrist kaže? „Zašto nismo mogli zadobiti petero? Ja sam rekao petero ljudi i tako i jest. Tvoje mišljenje se ne računa. Ako kažemo da nismo zadobili niti jednu osobu, kako bih to objasnio višnjem? Ako to želiš prijaviti, samo izvoli, ali ako kažeš istinu, višnji bi te mogao orezati. Mogao bi smijeniti sve vas koji ste uključeni u propovijedanje evanđelja ili čak raspustiti tim za evanđelje. Tada ti nećeš moći obavljati svoje dužnosti, a ja neću biti kriv za to.” Kada ta osoba to čuje, ostane zapanjena i ne usudi se to prijaviti. Nije li to prijetnja? (Da.) To je očita prijetnja, tako otvoreno izrečena. Kada neki ljudi to čuju, pomisle: „Biti pošten čovjek ima posljedice. Ako budem pošten, neću moći obavljati svoju dužnost, pa neću ovo prijaviti. Moramo prijaviti petero ljudi.” Neki ljudi postanu uznemireni u srcu, govoreći: „Ako nismo zadobili nikoga, onda je to tako. Trebamo se pokoriti kako god Višnji odluči postupiti s nama.” Kakvo je gledište antikrista kada to čuje? „Pokoravanje? To ovisi o situaciji. Zna li višnji za poteškoće s kojima se sada suočavamo u propovijedanju evanđelja? Je li ga briga za to?” Kada se Višnji raspitivao o situaciji s propovijedanjem evanđelja, nije bio nesvjestan uključenih izazova. Znao je koliko se najmanje ljudi može zadobiti svaki mjesec i nikada nije rekao da će tim za evanđelje biti raspušten ako u mjesec dana ne zadobije nikoga. Pa odakle je antikrist izvukao tu izjavu? (Izmislio ju je.) Sam ju je izmislio kako bi prikrio svoje laži, kako bi kontrolirao te ljude, kako bi spriječio Višnjeg ili braću i sestre da prozru njegove laži, i kako bi osigurao svoj položaj tako da ne bude smijenjen – zbog toga se usudio izmisliti takve đavolje riječi. Pojedinci koji imaju sposobnost razlučivanja mogu ga razotkriti, ali oni kojima nedostaje ta sposobnost bivaju zaluđeni, misleći: „Doista, ova se dužnost ne dobiva lako. Ne možemo biti iskreni prema Višnjem. Ako ti kažeš da je bilo petero ljudi, onda ih je bilo petero. Iako nismo zadobili petero ovog mjeseca, nastojat ćemo ih zadobiti sljedećeg mjeseca. Uostalom, ako ih zadobijemo sljedećeg mjeseca, onda to neće biti laž.” Antikrist se bavi prijevarom, a oni kojima nedostaje sposobnost razlučivanja sudjeluju u tome zajedno s njim; oni su skupina varalica. Koji je cilj antikrista kada prijeti ljudima? Cilj je da ih navede da mu budu poslušni i da ga slušaju. On laže i čini zlo, kontrolira crkvu, zaluđuje ljude, obavlja posao ne pridržavajući se načela ili radnih aranžmana, i bez obzira na to kako se bezobzirno ponašao, ne dopušta braći i sestrama da ga razotkriju ili prijave Višnjem. Čim otkrije da ga netko planira prijaviti Višnjem, tada poseže za prijetnjama. Kako prijeti toj osobi? On kaže: „Mi radimo dolje, a posao je težak. Čak se suočavamo s rizikom da nas uhiti veliki crveni zmaj. Višnji uvijek zahtijeva da se naša primjena pridržava radnih aranžmana. Podnosimo toliku patnju i preuzimamo toliki rizik u propovijedanju evanđelja. Kada su rezultati loši, ti ih svejedno želiš prijaviti višnjem; nakon što podneseš izvješće, on će te orezati. Ja se ne bojim da ću biti smijenjen kao vođa nakon što vas višnji oreže, bojim se da vi više nećete imati dužnost koju biste obavljali. Ako vi više ne budete imali dužnost, nemojte mene kriviti!” To zvuči tako razumno! Također kaže: „Tko to zapravo želi prijaviti? Ako vi to želite prijaviti, ja vas neću spriječiti; svi ionako znaju za te stvari. Ako to ne prijavite višnjem, onda nas on neće kriviti. Ako prijavite, onda ćemo biti orezani. Vi možete sami izabrati; ako vi to želite prijaviti višnjem, samo izvolite. Sada, tko god to želi prijaviti, neka digne ruku.” Kada svi čuju taj njegov ton, počnu razmišljati: „Smijem li ja to zapravo prijaviti ili ne?” Nakon razmišljanja, neki ljudi dignu ruku. Antikrist to vidi i misli: „Ti to još uvijek želiš prijaviti? Zar ne tražiš nevolju? Dobro, neću te zaboraviti.” Nakon toga počinje smišljati prilike da muči tu osobu. Pronađe izliku, govoreći: „Ti u posljednje vrijeme nisi postigao nikakve rezultate dok si obavljao svoje dužnosti. Svakome tko tri mjeseca nije postigao rezultate dok je obavljao svoje dužnosti bit će oduzeto pravo na obavljanje dužnosti. Ako se njegovo ponašanje ne popravi, bit će izoliran. Ako se i dalje ne pokaje, bit će uklonjen ili izbačen!” Usuđuje li se ta budala, ta kukavica to još uvijek prijaviti? Kada to čuje, pomisli: „Ja ovo ne prijavljujem radi sebe. Koja je svrha da ja to prijavim? Što ako prijavim, pa me vođa napadne i osveti mi se, a moja me braća i sestre odbace? Tada ću biti izoliran u crkvi. Važnije mi je slušati vođu; ne znam ni gdje je bog, može li on mariti za moj život i smrt?” I tako, on to više ne prijavljuje. Zar ga antikrist nije zastrašio? (Jest.) Ta osoba vjeruje: „Uvrijediti Boga nije velika stvar; Bog je pun ljubavi, milosrdan, tolerantan i strpljiv; on se ne ljuti olako niti olako proklinje i kažnjava ljude. Ali ako uvrijedim vođu, onda ću morati patiti. Prijavljivanje problema neće mi donijeti ništa dobro; svi će me odbaciti. Ne mogu učiniti takvu glupost.” Nije li to ponašanje beskičmenjaka? (Jest.) Kako treba postupiti s takvim beskičmenjakom? Je li on vrijedan žaljenja? Takvog beskičmenjaka treba predati Sotoni, antikristu, neka ga antikrist muči – to je i zaslužio. Nedostaje mu vjere, odlučnosti i snage da primjenjuje istinu i pokorava se Bogu, ali kada je riječ o pokoravanju antikristu, dobiva posebnu snagu, voljan je učiniti sve što se od njega traži i pun je entuzijazma. Kada mu antikrist prijeti i plaši ga, on se više ne usuđuje prijaviti probleme. Nije li to kukavica? Koji je kolokvijalni izraz za to? Biti mekušac i pokleknuti kada se suoči s antikristom. Ima popriličan broj ljudi u crkvi koji su postali mekušci zbog prijetnji antikrista! Ti pojedinci ne znaju kako se odnositi prema izrazu „Bog je suveren nad svime”. Kada im antikrist prijeti, odbacuje ih ili izolira, oni osjećaju kao da nemaju oslonac, ne vjeruju u Božju suverenost nad svime niti u Božju pravednost i ne vjeruju da su životi ljudi u Božjim rukama. Nekoliko zastrašujućih ili prijetećih riječi od antikrista, i oni se prestraše, pokleknu i ne usuđuju se to više prijaviti.

Kada antikrist podnosi izvješće o svom radu Višnjem, on besramno laže i obmanjuje ga. Neki koji znaju istinu to ne mogu podnijeti i žele prijaviti situaciju Višnjem. Antikrist drži ljude pod strogom kontrolom i pomno ih promatra. On može odmah uočiti svakoga tko bi mogao biti sklon prijaviti problem Višnjem. Kada nema drugog posla, usredotočuje se na promatranje ljudi, njihovih riječi i izraza lica, tražeći one koji imaju primjedbe na njega, one koji mu nisu odani, one koji mu nisu poslušni, one koji predstavljaju prijetnju njegovom položaju, one koji su ravnodušni prema njemu, koji ga ne shvaćaju ozbiljno, koji mu ne ustupaju počasno mjesto i koji mu ne dopuštaju da prvi jede tijekom objeda. To znači nevolju za te ljude. Što antikrist čini takvim pojedincima? Neki antikristi koji su podmukli ne pokazuju odmah svoje pravo lice. Čekaju priliku da se obračunaju s tobom. Ako to ne uspije, posežu za grubim prijetnjama kako bi te natjerali da osjećaš da je tvoj život čvrsto u njihovim rukama. Hoćeš li kao vjernik biti spašen, hoćeš li stići do kraja, hoćeš li ostati u crkvi – sve je to u njihovim rukama i ovisi samo o jednoj njihovoj riječi. Oni imaju zadnju riječ. Ako ne slušaš, nisi poslušan njihovoj kontroli, ne shvaćaš ih ozbiljno i dalje pokušavaš prijaviti njihove probleme, onda ćeš nastradati. Počet će planirati kako da te muče. Kako antikrist gleda na ponašanje braće i sestara koji prijavljuju njegove probleme Višnjem? (Kao na tužakanje.) Točno, on to ne vidi kao prijavljivanje situacije; vidi to kao tužakanje. Što znači tužakanje? To znači prijaviti Višnjem sve razne stvari koje on čini, a koje se protive istini, i sva njegova zla djela, ili podnijeti račun Višnjem o stvarima o njemu koje su drugima nepoznate. On to smatra tužakanjem. Čim otkrije da netko tužaka, ta osoba mora biti mučena. Neki smušenjaci i beskičmenjaci prestrašeni su prijetnjama antikrista, njegovim nadmenim i opakim načinima. Kada antikrist pita tko ima kontakt s Višnjim, čak i prije nego što dođe do njega, on brzo daje do znanja: „Ja ga nemam.” Antikrist pita: „Kako onda višnji zna za tu stvar?” On razmisli o tome i kaže: „Ne znam ni ja.” Antikrist ga muči do te mjere da živi u stalnom strahu, uvijek je napet, boji se da bi ga antikrist mogao izbaciti iz crkve. Tjeskoban je i uplašen do te mjere da mu je teško čak i preživjeti dan. Bi li bio toliko uplašen da mu antikrist nije tako prijetio? Ne, ne bi. Štoviše, ima li on istinsku vjeru u Boga? Ne, nema. On je beskičmenjak i smušenjak. Kada se susretne s antikristom, on se zgrči od straha. Nema istinsku vjeru u Boga, ali se voljno prepušta antikristu, spreman izvršavati njegove zapovijedi. On je, po prirodi, Sotonin sluga.

Koje su još neke prakse kojima se antikristi služe da bi prijetili ljudima? Neki su antikristi vješti u govorenju određenih ispravnih i privlačnih doktrina kako bi te ograničili i sputali. Oni kažu: „Zar ti ne voliš istinu? Ako voliš istinu, moraš me slušati jer ja sam vođa. Sve što kažem u skladu je s istinom. Moraš slušati sve što kažem; kada kažem idi na istok, ne smiješ ići na zapad. Kada nešto kažem, ne smiješ imati vlastitih primisli; ne smiješ imati nikakva mišljenja niti se slijepo uplitati. Ono što ja kažem jest istina.” Ako ih ne slušaš, mogli bi te mrziti ili osuditi. Kakva je ta osuda? Reći će: „Ti zapravo nisi netko tko voli istinu; da stvarno voliš istinu, onda, budući da sam ja vođa i moje su riječi ispravne – zašto ih ne bi slušao?” Antikristi koriste te prividno ispravne teorije i doktrine kako bi te kontrolirali i ograničili. Štoviše, neki antikristi navode ljude da vode brigu o njihovim osobnim stvarima, govoreći: „Sada sam vođa i nemam vremena za neke osobne stvari. Osim toga, ja sam vođa, a moje su stvari stvari božje kuće. Stvari božje kuće također su i moje stvari. Ne možemo ih više tako jasno razlikovati. Stoga vi trebate podijeliti dio tereta u mojim obiteljskim poslovima, kao što su briga o djeci, poljoprivreda, prodaja povrća ili gradnja kuće te stvari poput nedostatka novca kod kuće. Te su stvari nekada bile moja dužnost, ali sada kada sam vođa, postale su vaša dužnost – vi morate podijeliti teret. Inače ću se stalno brinuti o svojim obiteljskim poslovima, te će me stvari ometati, pa mogu li onda i dalje biti učinkovit vođa?” Što više govore, postaju sve besramniji. Neki ljudi to čuju i pomisle: „Nismo znali voditi računa o tvom srcu – doista smo bili bez srca! Ne moraš ništa govoriti; od sada ćemo se mi brinuti o svim tvojim kućanskim poslovima.” Kakvo krasno ime ovi antikristi daju vlastitim poslovima kod kuće i svojim svakodnevnim poslovima? Nazivaju ih „dužnost ljudi”, to jest, antikristi uzimaju to što ljudi rade za njihovu obitelj, služe mladima i starima u njihovom kućanstvu i rješavaju pitanja njihovog osobnog života, i pretvaraju to u poslove Božje kuće. Budući da su to sada poslovi Božje kuće, svaka osoba treba učiniti svoj dio, a ako vođa želi da nešto učiniš, onda to postaje tvoja dužnost. Ne zvuči li to ispravno? Ljudi bez sposobnosti razlučivanja mogli bi pomisliti da je ispravno. Vjeruju da, budući da je vođa prezauzet da bi rješavao vlastite poslove kod kuće, a oni su sami lošega kova i ne mogu obavljati nikakvu dužnost, mogu samo pomoći vođi i preuzeti nekoliko kućanskih poslova. Dakle, kad god nisu zauzeti, rade u kući vođe, pomažući u raznim zadacima. Može li se to smatrati obavljanjem njihove dužnosti? To se može smatrati samo entuzijastičnim pomaganjem ljudima. Za ljude koji se istinski daju za Boga, koji slijede Božju volju, kada se njihove obitelji suoče s poteškoćama, crkva organizira ljude da im pomognu i brinu se o njihovim obiteljskim poslovima. U takvim slučajevima, to se donekle može smatrati obavljanjem dužnosti. Ima li to sada smisla? Antikrist, zauzet zaluđivanjem i kontroliranjem ljudi u crkvi, organizira svoje kućanske poslove za braću i sestre, tvrdeći da je i to obavljanje njihove dužnosti. Neka braća i sestre, zbog nerazumijevanja istine, bivaju zaluđeni i voljno preuzimaju te zadatke, osjećajući se sretnima što to čine. Na kraju čak osjećaju da duguju vođi, misleći: „Vođa je uložio toliko truda i potrošio toliko riječi na nas. Mi smo tako nedostojni. Obavili smo toliko posla, a kako to da još uvijek ne razumijemo nikakvu istinu?” Ako si po cijele dane zauzet radeći za vođu i zanemaruješ odlazak na okupljanja ili slušanje propovijedi, možeš li shvatiti istinu? Nipošto ne možeš. Ovo je ulagivanje po cijenu života! Ovo je trčanje za antikristom i lutanje krivim putem. Antikrist često koristi prividno ispravne izjave, pakirajući ih i obrađujući ih u ispravan govor, navodeći ljude da pogrešno vjeruju da su te riječi doista istina, nešto što trebaju slijediti i primjenjivati i da trebaju prihvatiti te riječi. Na taj način ljudi ne trebaju razlučivati je li ono što vođa radi ispravno ili pogrešno te je li ono što slijede ispravno ili pogrešno. Nije li tako? To se zove zaluđivanje, a to je i prijetnja ljudima. Antikrist koristi te prividno ispravne teorije i izjave kako bi kontrolirao te ljude. Do koje ih mjere kontrolira? Ti ljudi se voljno trude za njega, satiru se od posla za njega i upravljaju svim njegovim osobnim poslovima. Radije bi preskočili okupljanja, zanemarili vlastite dužnosti, ostavili vlastite zadatke i žrtvovali vlastito vrijeme za duhovnu posvećenost, okupljanje te jedenje i pijenje Božjih riječi, samo da bi sve svoje vrijeme službovali i satirali se od posla za antikrista. Zašto su sposobni tako se satirati od posla? Postoji razlog za to. Koji razlog? To je zato što im antikrist namjerno govori: „Ako ne možeš čak ni ove stvari riješiti kako treba, koju dužnost ti možeš obavljati? Ako ne možeš obavljati svoju dužnost, jesi li ti još uvijek član božje kuće? U redu onda, ja te neću voditi. Ako te ja ne vodim, ti se nećeš uračunati među pripadnike božje kuće. Budući da sam ja izabran za vođu, ja sam vrata ove crkve. Svatko tko želi ući u crkvu mora imati moje odobrenje. Bez mog pristanka nitko ne može ući. Čak i ako crkva nekoga uklanja, mora imati moje odobrenje prije nego što taj može otići. Stoga, posao koji vam dodjeljujem i zadaci koje vam predajem čine vašu dužnost. Ako vi ne obavljate tu dužnost, u božjim riječima stoji da oni koji ne obavljaju dužnost neće imati priliku za spasenje i da se neće uračunati među pripadnike božje kuće!” Nije li to prijetnja? (Da, jest.) Na koji se način prijeti ljudima? (Ispravnim riječima.) To je prijetnja ljudima korištenjem ispravnih riječi, riječi koje su prividno u skladu s istinom – to je zamjena teza. Antikrist koristi obavljanje dužnosti kao izliku za postizanje svojih osobnih ciljeva. Ali je li obavljanje stvari za njega doista obavljanje dužnosti? On to izvrće kako bi izgledalo kao da je to dužnost koju ljudi trebaju obavljati, a zatim koristi načelo i standarde obavljanja dužnosti kako bi zahtijevao da se braća i sestre satiru od posla za njega. Čak prijeti da ako se ne budu satirali od posla za njega, neće imati priliku za spasenje i bit će uklonjeni iz crkve i odsječeni od Božje kuće. Kada ti nerazumni pojedinci bez sposobnosti razlučivanja čuju ozbiljnost posljedica, brzo preuzimaju sve poslove u kućanstvu vođe, kao i njegove svakodnevne poslove, osjećajući olakšanje nakon što završe. Čak misle, zadovoljni sobom: „Sada sam ispravno ispunio svoju dužnost. Uopće nisam bio lijen i vodio sam računa o volji vođe. Učinio sam sve što mi je vođa naložio i pobrinuo sam se za sve njegove kućanske poslove. To znači voditi računa o bogu! Vođa je zadovoljan, kao i bog. Sada imam nadu u spasenje!” Zove li se to nada? Nisu li postali robovi antikrista? Nije li ih antikrist zaveo na krivi put? Koju ulogu ovdje igra antikrist? Ne ponaša li se kao otmičar? Ima opaku narav, a opačina je naravno puno ozbiljnija od lažljivosti. Stoga on savršeno zna što reći i koje teorije koristiti da bi ograničio ljude, ostvario svoje skrivene namjere, pridobio srca ljudi i kontrolirao njihovo ponašanje i misli. On je svega toga dobro svjestan. Stoga su ciljevi koje antikrist želi postići svime što govori i čini pomno promišljeni i dugo planirani. Ovdje se definitivno ne radi o tome da se nešto govori ili čini nesvjesno, a zatim postigne neočekivani rezultat – to nipošto nije tako. Dakle, oni koji voljno službuju za antikrista i satiru se od posla za antikrista, osim što su zaluđeni njegovim riječima, također su pod prijetnjom i prisilom jedne vrste retorike antikrista. Možda oni te stvari za antikrista čine voljno, ali ne postoji li problem s tom „voljom”? Ne bi li je trebalo staviti u navodnike? (Da.) To nipošto nije istinsko obavljanje dužnosti, već posljedica uzrokovana zaluđivanjem određenom teorijom, određenim ispravnim i ugodnim argumentom ili retorikom koja zaluđuje ljude. Budući da su zabrinuti da neće moći obavljati svoju dužnost, da će biti izbačeni i da neće biti spašeni, oni voljno prihvaćaju zadatke koje im je odredio antikrist, čak misleći da obavljaju svoju dužnost za Boga. Kako su samo postali smušeni!

Prijetnje antikrista omogućuju ljudima da jasno vide njihova prava lica. Služite li se vi takvim prijetnjama? Postoji li razlika između prijetnji i upozorenja ili savjeta? (Postoji.) Možete li vi to razlučiti ili ne? Gdje je razlika? Pronađite tu razliku i razumjet ćete i moći ćete razlučiti. (Namjere su različite.) Namjere i motivi se svakako razlikuju. Dakle, gdje je točno razlika? Što je prijetnja? Prijetnja uključuje riječi koje mogu zvučati dobro i ispravno, i ljudi se ne osjećaju previše uzrujano kada ih čuju, ali njihov je cilj osobna korist. S druge strane, koji je cilj savjeta i upozorenja? Cilj je pomoći ljudima, spriječiti ih da čine pogreške, da skrenu s puta ili idu zaobilaznim putem te da budu zaluđeni, i pomoći im da smanje ili spriječe gubitke. Cilj nije osobna korist, već isključivo pomoć drugima. Nije li u tome razlika? (Jest.) U tom pogledu, morate naučiti razlučivati. Samo zato što se u zajedništvu razgovaralo o očitovanju antikrista koji prijete ljudima, to ne znači da se ne usuđujete dati upozorenja kada je to potrebno dok razgovarate s drugima. Kada je potrebno upozorenje, trebate ga dati. Upozorenja i savjeti nisu isto što i prijetnje. Upozorenja su istinski usmjerena na pomaganje ljudima kako bi oni mogli pravilno vršiti svoje dužnosti, osiguravajući da posao Božje kuće ne bude ugrožen. Njihov je cilj legitiman. Prijetnja, s druge strane, ima neopravdanu i skrivenu namjeru – uključuje osobnu ambiciju i sebičnu želju. Na primjer, kada antikrist navodi druge da obavljaju njegove kućanske poslove, koja je njegova sebična želja? On jednostavno želi uživati u statusnim povlasticama, tjerajući druge da rade prljave i iscrpljujuće poslove dok on ne radi ništa. Zatim, netko mu čak mora posluživati tri obroka dnevno. Vjeruje da sada, kada ima položaj, njegovo uživanje može početi. Međutim, neopravdano je izravno naložiti ljudima da rade za njega, pa antikrist smišlja niz izlika, govoreći: „Sada kada sam vođa, jako sam zauzet svojim dužnostima. Ako imate teret i ljudskost, onda biste trebali naučiti surađivati. Što vi možete učiniti? Sve što možete učiniti jest uložiti napor, zar ne? Nema nikoga tko bi radio u mom povrtnjaku kod kuće, a vi ne pomažete! Ako pomognete, to dokazuje da imate dobro srce i vi zapravo obavljate svoju dužnost pomažući meni u radu. Ja sam vaš vođa – nisu li moji poslovi također i vaši? Nisu li vaši poslovi ono što biste trebali raditi, a ono što biste trebali raditi je vaša dužnost, zar ne?” Kada ti stavi tako veliku odgovornost na pleća, a ti promišljaš kako ono što vođa govori ima smisla, odeš i radiš posao za njega. Nije li to nasjedanje na prijevaru? Antikrist ima svoje ciljeve i, prije nego što može postići te ciljeve, mora pronaći odgovarajuće izlike i teorije kako bi uspostavio izgovor. Zatim, oni koji prihvate te teorije odu raditi za njega, on ostvari svoj cilj i tada može uživati u statusnim povlasticama. Nije li to netko tko živi na račun crkve? (Da.) To je doista tako. Lijen je i ne želi raditi, žudi za tjelesnom udobnošću i statusnim povlasticama. Igra igre moći i kada ne može pronaći prikladne riječi, izdvaja razumne i lakše prihvatljive izraze iz Božjih riječi i iz doktrine koju razumije. Koristi te riječi da bi zaludio i ograničio one koji ne shvaćaju istinu i koji su glupi. Čineći to, ostvaruje svoje skrivene ciljeve, navodeći ljude da voljno prihvate njegovu manipulaciju. Neki ljudi čak misle da ako ne poslušaju riječi vođe ili ne obave dobro zadatke koje im je on dodijelio, onda nisu pravilno izvršili svoju dužnost. Osjećaju se kao da duguju Bogu i čak liju suze. Nije li to duboka razina smušenosti? Toliko su smušeni da je to odvratno.

Antikristi često govore koristeći prijetnje kako bi postigli svoje ciljeve, ali njihove prijetnje ponekad dolaze u obliku ispravnih riječi i na blag način, poput zmije koja se polako omotava oko tebe – jednom kad si omotan, spremni su zatražiti tvoj život. Drugi put, njihove prijetnje nisu blage, već grube i zlobne, poput vuka koji vidi ovcu i otkriva svoje zlobno lice. Njihova je namjera reći ljudima: „Ako me ne slušaš, dobit ćeš svoje, a ako nastanu posljedice, ti ćeš sam snositi odgovornost!” Koji su tipični aduti koje antikristi koriste u svojim prijetnjama? Oni ciljaju na odredište ljudi, njihovu dužnost, pa čak i na njihov položaj te ostanak ili odlazak iz crkve. Antikristi koriste te i, naravno, druge taktike kako bi prijetili pojedincima. Međutim, njihove strategije općenito spadaju u ove dvije kategorije: ponekad će te mamiti ugodnim riječima, a ponekad će nasrnuti na tebe silom i zlonamjerno. Koji je cilj prijetnji antikrista? Prvo i najvažnije, oni žele da ih ljudi slušaju. Cilj im je izvući korist od drugih ljudi, uživati u statusnim povlasticama i prepustiti se raznim pogodnostima i užicima koji s tim dolaze. Drugo, ne žele da itko otkrije pravo stanje stvari ili da ugrozi njihov položaj. Neće dopustiti da ljudi čine išta što prijeti njihovu položaju. Na primjer, ako neki ljudi žele prijaviti situaciju nadređenima ili ako ih neki ljudi razluče i žele ujediniti braću i sestre da ih odbace i smijene s dužnosti, antikristi će posegnuti za taktikom prijetnje. Jedan aspekt cilja upućivanja prijetnji jest uživanje u mnogim pogodnostima koje dolaze s njihovim položajem, a drugi je osiguravanje njihovog položaja. To su upravo dva cilja koja antikristi imaju kada prijete ljudima – oba se vrte oko položaja. Odakle dolaze sve te razne pogodnosti? One također dolaze od njihovog položaja. Neki antikristi kažu: „Ako ne budete poslušni u ovoj stvari, snosit ćete posljedice!” Ako ih netko razluči i neće ih slušati, smišljaju li oni način kako to riješiti? Oni se neće jednostavno pomiriti s onim što dolazi. Sve dok postoji i trunka nade da očuvaju svoj položaj, borit će se rukama i nogama za njega. Njihova žudnja za položajem nadilazi onu većine ljudi. To je poput vuka koji vidi ovcu – krenu mu sline na usta čak i prije nego što počne jesti. Oči mu poprime krvoločan sjaj i on razmišlja o tome da je pojede; to je vrsta žudnje koju on ima. Nije li to njegova priroda? (Jest.) Žudnja antikrista za položajem slična je žudnji vuka za ovcom, potreba unutar njihove zlonamjerne prirode. Stoga im je prijeko potrebno da prijete drugima.