B. Razmetanje svojim jačim stranama kako bi ih ljudi obožavali

Osim korištenja malih usluga, o čemu smo upravo govorili, koje druge metode antikristi uobičajeno ili redovito koriste da bi pridobili srca ljudi? Na primjer, recimo da svi imaju loš dojam o nekom vođi. Ljudi misle da tom vođi nedostaje talenta, da može govoriti samo riječi i doktrine te da nema stvarno razumijevanje istine. Ako taj vođa sazna da ljudi imaju takav dojam o njemu, hoće li se svim silama truditi sakriti te mane i nedostatke? (Da.) Što će učiniti? Kakve će stvari govoriti? Pretvarati se da se otvara jedan je aspekt toga. Što još? (Opravdavanje.) Opravdavanje također služi kao sredstvo prikrivanja. Osim toga, vođa može iskoristiti svoje jače strane i stvari koje drugi smatraju velikima kako bi prikrio svoje slabosti. Je li to uobičajena metoda? (Jest.) Na primjer, jedna osoba kaže: „Vjerujem u boga tek kratko vrijeme, pa zašto sam onda izabran za vođu? To je zato što sam vodio tvrtku u vanjskom svijetu, a naše se osoblje povećalo s 10 ljudi na 200, što pokazuje da imam sposobnost vođenja. Iako božja kuća ne pridaje važnost takvim stvarima, ta je sposobnost korisna u nekim situacijama, zar ne?” Nakon što to čuju, drugi se ne slažu, pa ta osoba nastavlja sa svojom predstavom, govoreći: „Na primjer, ako govoriš svojim zaposlenicima, a oni ne slušaju, što bi ti trebao učiniti? Slušat će te kad postigneš dobre rezultate. Ja sam već iznio svoj dokaz: moja je tvrtka izašla na burzu!” U početku bi neki mogli reći da je to dar, da tako rade nevjernici, ali doista postoje metode i rezultati u načinu na koji ta osoba postupa, pa neki ljudi prelaze s toga da sumnjaju u nju na to da joj vjeruju, da bi je, nesvjesno, počeli obožavati, malo-pomalo, dok ona djeluje. Osim toga, ta osoba zaluđuje druge i prikriva vlastite nedostatke; srca ljudi bivaju potkupljena, a da oni toga nisu ni svjesni, bivaju zaluđeni i klanjaju se pred njom. Nije li to metoda? (Jest.) Što je to? To je ulaganje najvećih napora u razmetanje vlastitom stručnošću i darovima te hvalisanje vlastitim sposobnostima i vještinama. Koji je cilj tih postupaka? Cilj je također pridobiti srca drugih. Kako bi pridobila srca drugih, osim davanja nekih lijepih stvari, mora također navesti druge da je cijene. Da je samo obična osoba ili neobrazovana osoba bez puno škole, tko bi je cijenio? Stoga se ta osoba namjerno razmeće svojim diplomama, dajući ljudima do znanja da ima visok stupanj obrazovanja i visoke akademske kvalifikacije te zahvaljujući tome zaluđuje neke ljude. Svim silama se trudi razmetati svojim darovima, stručnošću i sposobnostima kako bi drugi ljudi imali visoko mišljenje i dobar dojam o njoj te kako bi ljudi čak često pomislili da od te osobe traže savjet dok nešto rade ili imali poriv to učiniti. Nije li sve što čini kako bi postigla taj cilj također strategija za pridobivanje srca ljudi? To su dva očitovanja toga kako antikristi pridobivaju srca ljudi. Prvo je korištenje malih usluga. Drugo je razmetanje vlastitim sposobnostima i darovima, drugim riječima, onime što ih čini superiornima te korištenje te metode kako bi nadmašili ostale, kako bi se istaknuli iz gomile i kako bi ih svi cijenili, divili im se, dragovoljno dolazili pred njih slušati njihove zapovijedi i prihvatiti njihovo vodstvo, pa čak i dragovoljno prihvaćali i slušali sve njihove aranžmane. Nije li to oblik psihološkog napada? (Jest.) Pridobivanje srca drugih vrsta je psihološkog napada. Što se podrazumijeva pod „psihološkim napadom”? To je sredstvo kojim Sotona zauzima i kontrolira srca ljudi. Bog ispituje dubine čovjekova srca. On osvaja i zadobiva srca ljudi. Pa zašto se izraz „zadobiti srca ljudi” ne koristi kada se govori o Sotoni i antikristima? To je zato što Sotona i antikristi koriste nenormalne i opake metode kako bi ugrabili, zaludili, privukli i kontrolirali srca ljudi, tako da ljudi ne mogu a da ne steknu visoko mišljenje o njima te ih duboko poštuju i dive im se.

Upravo smo razgovarali u zajedništvu o dvjema taktikama za pridobivanje srca ljudi. Koje druge najtipičnije taktike postoje? Ako niste iskusili taktike i metode koje antikristi koriste da bi zaludili i sputavali ljude, mogli biste se zagledati u sebe da vidite kako stojite u usporedbi s time. Pogledajte imate li ta očitovanja u sebi. Svatko tko živi u iskvarenim naravima posjeduje te stvari. Činjenje malih usluga, zaluđivanje ljudi, pridobivanje ljudi – nisu li to stvari koje često činite? I ulaganje najvećih napora u razmetanje svojim darovima i jačim stranama – nije li to također nešto što često činite? (Jest.) Osobito kada učinite nešto što se protivi istini, kada su vaše slabosti i mane razotkrivene, pa čak i kada ste orezani i stvarno izgubite obraz te kad je svaki djelić vašeg ugleda uništen, ne činite li stvari poput korištenja ovih načina i metoda kako biste popravili situaciju i povratili svoj položaj i ugled u srcu ljudi? (I mi činimo takve stvari.) Kada činite te stvari, imate li ikakvu svjesnost i osjećate li da je to pogrešan put i da to ne smijete činiti? Osjećate li samoprijekor? Jeste li često bez osjeta prema tome ili osjećate samoprijekor, ali svejedno morate činiti te stvari a da si ne možete pomoći, jer su vam vaš ugled i dojam koji ostavljate toliko važni? O čemu je riječ? (Činimo to, a da si ne možemo pomoći.) Činite to, a da si ne možete pomoći – pa onda, osjećate li samoprijekor? Ili ga uopće ne osjećate, već olako prelazite preko tih stvari koje ste učinili te nastavljate jesti i spavati kao i prije? (Osjećamo samoprijekor.) Ako osjećate imalo prijekora prema sebi, onda to nije tako loše. To dokazuje da je vaša otupjelost išla samo do određene mjere – još uvijek posjedujete svjesnost. Ljudi sa svjesnošću imaju nadu da će biti spašeni; oni koji su bez nje nemaju ljudskost, pa su u opasnosti.

C. Korištenje fasada radi zaluđivanja ljudi i stjecanja njihove naklonosti

Koje druge metode antikristi uobičajeno koriste da bi pridobili srca ljudi? Postoji još jedna situacija, a to je da bez obzira na to što antikristi rade, oni to ne čine pred Bogom, već pred ljudima. Koji im je cilj u tome? (Pridobiti ljude.) Cilj je pridobiti srca ljudi. Oni su naizgled spremniji od drugih patiti i platiti cijenu; čine se duhovnijima od drugih, odanijima Bogu i ozbiljnijima u pogledu svoje dužnosti. Ali kada ih nitko ne gleda, oni se ne ponašaju tako. Nije im stvarna namjera tako postupati; naprotiv, imaju skriveni motiv. Ponašaju se tako pred drugima kako bi ti ljudi vidjeli kako dobro postupaju i kako svoje dužnosti obavljaju s takvom odanošću, dok zapravo odanost nipošto nije njihova unutarnja motivacija. Cilj im je navesti ljude da ih vide kao odane i odgovorne. Oni potpuno uvjeravaju druge plaćajući cijenu na ovaj način. Posljedično, drugi su ljudi voljni prihvatiti njihovo vodstvo i oprostiti im bez obzira na to kakve pogreške učinili. Kakvo je to ponašanje? To je korištenje fasada radi zaluđivanja ljudi. Što ovdje znači „fasada”? To znači dobra ponašanja i postupke koji se čine u skladu s istinom. Korištenje fasada koje se doimaju u skladu s istinom radi zaluđivanja ljudi i stjecanja njihove naklonosti – to je sažetak svojstava ovog ponašanja, zar ne? Njihov je cilj u konačnici stjecanje naklonosti ljudi. Jednom kada ljudi steknu dobro mišljenje o antikristima, osjećaju određeno poštovanje prema njima – antikristi će tom metodom zauzeti određeni položaj u njihovim srcima. Na primjer, postoji vrsta osobe koja je spremna platiti cijenu u obavljanju svoje dužnosti, uglavnom se oslanja na iskustvo u svojim postupcima i u osnovi ne krši nijedno od glavnih načela, ali kada ti razgovaraš s njom u zajedništvu o traženju istina-načela, što ona kaže? „Nema potrebe razgovarati sa mnom o tome. Ja sve te stvari imam na umu!” Kada doista naiđe na problem, ne samo da ne traži, već odbija poslušati ičiji savjet, a kamoli mišljenje; samo radi ono što misli da je dobro. Kada plati cijenu, kada se zbog svojih postupaka doima brzom i odlučnom te kao da posjeduje određeni autoritet, kako je drugi ljudi vide u svome srcu? Imaju li dobro mišljenje o njoj ili ne? Iz perspektive drugih ljudi, ona nije prekršila istinu ni na kakav očigledan način i vrlo je vješta u onome što radi. Njezina razina „odanosti” i njezino iskustvo u obavljanju dužnosti dovoljni su da uvjere druge. Ljudi misle: „Pogledajte je: vjeruje u Boga već mnogo godina i ima iskustva u obavljanju ove dužnosti. Ta osoba je vješta. Mi to ne bismo mogli.” Kada ljudi imaju tako pozitivno viđenje o toj osobi, ima li ona veliku ili malu težinu u srcu tih ljudi? (Veliku.) Veliku; ona ima težinu u njihovom srcu. Neki ljudi nikada ne tragaju za istinom, dijelom zato što nemaju duhovno razumijevanje, a dijelom zato što nemaju interesa za istinu, uopće ne vole istinu i uopće ne razumiju što su istina-načela. Oslanjaju se isključivo na svoj prolazni entuzijazam, vlastite dobre namjere i svoje dugogodišnje iskustvo kako bi obavljali svoje dužnosti. Međutim, ne žele da drugi ljudi znaju te stvari, pa daju sve od sebe da ulože veliki trud i plate cijenu. Ako itko otkrije da nemaju duhovno razumijevanje ili da ne razumiju istinu i rade stvari bez načela, žurno iznose neka postignuća ljudima na očigled. Oni kažu: „Gledajte i vidite imam li doista duhovno razumijevanje ili ne. Pogledajte; vidite postupam li doista prema načelima, razumijem li doista istinu.” Dok se tako ponašaju, priličan broj ljudi biva zaluđen njima. Oni kažu: „Ti su ljudi iskusni u obavljanju svojih dužnosti i razumiju načela; mi smo ti koji ne razumijemo.” „Mi smo ti koji ne razumijemo” – što ova izjava otkriva? Otkriva da u dubini duše oni odobravaju vanjsko dobro ponašanje tih ljudi. Čemu je to odobravanje jednako? Jednako je mišljenju da su to ljudi koji primjenjuju istinu, koji vole Boga i koji primaju Božje usavršavanje. Nije li to što ih drugi tako procjenjuju ravno tome da oni zauzimaju određeni položaj u srcu ljudi? Konkretnije, može se reći da imaju svojevrstan ugled. Dakle, što im taj ugled donosi? Navodi druge da upiru pogled u njih, da ih cijene, pa čak i da ovise o njima. Kako drugi ovise o njima? Čim imaju problem, odmah ih potraže. Pretpostavimo da netko kaže: „Ovo je velika stvar i mi je ne razumijemo; trebali bismo pitati Višnjeg, zar ne?” Neki će tada reći: „Nema potrebe. Možemo samo pitati našeg vođu. Naš vođa sve razumije.” Svima je u glavi da su vođe i djelatnici većinu vremena zauzeti poslom i da nisu činili zlo, pa posljedično misle da su to sigurno ljudi koji razumiju istinu i postupaju prema načelima. Što mislite o tom stavu? Ako netko izvana nije činio zlo, znači li to da razumije istinu? Ne nužno. Kod svake osobe postoji granica u razumijevanju istine. Ako ti, vjerujući da vođe sve razumiju, ne moliš Boga, ne tražiš od Njega, niti tražiš unutar Njegovih riječi, bez obzira na to kakav problem imaš, već ideš ravno vođi pitati o tome, neće li to odgoditi stvari? Ako uvijek radiš ono što vođe kažu, uvijek upireš pogled u njih, onda bi neke stvari mogle poći po zlu, a ti bi mogao nanijeti štetu radu crkve. Zato su obožavanje ljudi i oslanjanje na ljude najlakši način da se zastrani i naprave pogreške, da se nanese šteta vlastitom životu te Božjoj kući i radu crkve.

Postoje tri glavna očitovanja toga kako antikristi pridobivaju srca ljudi: prvo je pridobivanje ljudi malim uslugama; drugo je razmetanje svojim jačim stranama, darovima i talentima; treće je korištenje fasada radi zaluđivanja ljudi i stjecanja njihove naklonosti. Ta se očitovanja mogu pronaći u svima. Neki ljudi često otkrivaju neke tračeve koje drugi ljudi ne znaju, govore o svakojakim temama ili dijele neka jedinstvena, stručna mišljenja. Kako se to zove? Postoji izreka koja kaže: „Starica stavlja ruž na usne – da imaš što gledati.” Ti ljudi uvijek žele pokazati svoje vještine i steći poštovanje ljudi. Međutim, ponekad to ne učine dobro i ljudi vide mane u njima, pa oni posljedično čine sve što mogu kako bi popravili situaciju i opravdali se. Bez obzira na to što su učinili, a što se protivi njihovoj savjesti i istini ili što nije povezano s obavljanjem njihovih dužnosti, oni nikada ne znaju priznati krivnju ili promišljati o sebi i pokajati se, niti ikada shvaćaju koliko je to pitanje ozbiljno. Naprotiv, oni duboko promišljaju i razbijaju glavu tražeći načine da argumentiraju u svoju korist i izglade stvari. Oni gore od nestrpljenja da postignu svoje ciljeve, do te mjere da čak ne mogu jesti ni spavati, bojeći se da bi njihov dobar položaj u očima drugih mogao doživjeti nagli i razorni pad. Neki ljudi, na primjer, misle da je njihovo pisanje dobro, da su vješti pisci; neki misle da su dobri vođe, da su stupovi koji podupiru crkvu; drugi misle da su dobri ljudi. Čim ti ljudi iz ovog ili onog razloga izgube svoju dobru sliku o sebi, ulažu mnogo razmišljanja i plaćaju cijenu radi toga, razbijajući glavu pokušavajući popraviti situaciju. Ipak, nikada ne osjećaju sram, ni samoprijekor, ni zaduženost prema Bogu zbog pogrešnih puteva kojima su krenuli, ili zbog raznih stvari koje su učinili, a koje su se protivile istini. Nikada nemaju tu vrstu osjećaja. Koriste sve vrste taktika da bi zaludili ljude i pridobili njihova srca. Je li to obavljanje dužnosti stvorenoga bića? Nipošto nije. Je li to posao koji bi crkveni vođe trebali obavljati? Nipošto nije. Oni žive prema sotonskim naravima, čine zlo i ometaju rad crkve te prekidaju i ometaju rad Božje kuće. Sudeći prema njihovim postupcima i ponašanjima, putevima kojima idu i njihovim raznim ponašanjima koja zaluđuju ljude i kontroliraju ih, oni ne obavljaju dužnost vođe, već ruše i prekidaju Božje djelo spašavanja čovjeka, sprječavajući ljude da dođu pred Boga i pokušavajući zadržati ljude u vlastitim rukama, pod svojom kontrolom. Nisu li to postupci i ponašanja antikrista? Nema sumnje u to. To je dovoljan dokaz da antikristi savršeno igraju ulogu Sotone. Sudeći prema prirodi stvari koje čine, oni ne samo da ne uspijevaju dobro obaviti dužnost koju bi trebali obavljati – štoviše, oni igraju ulogu Sotone. Sve što čine u potpunosti je nadmetanje s Bogom za Njegov izabrani narod. Ovce koje su Božje trebale bi slijediti Boga i On bi ih trebao zadobiti, no ti ljudi sprječavaju druge da slijede Boga; oni uzimaju Božje ovce u svoje ruke i kontroliraju ih te navode ljude da njih obožavaju i slijede. To je priroda njihovih postupaka. Mogu li se takvi ljudi nazivati „vođama”? (Ne.) Kako bismo ih onda trebali zvati? (Zli sluge.) „Zli sluge” – to je prikladan naziv. „Antikristi”, „zli sluge” – oba će ova naziva odgovarati, zar ne? Ti ljudi nose stijeg obavljanja dužnosti vođe, ali ne čine ono što bi vođa trebao činiti. Ono što oni čine uopće nije obavljanje dužnosti vođe, oni igraju ulogu antikrista, nastupaju kao produžena ruka Sotone kako bi ometali i uništavali rad Božje kuće te zaludili Božji izabrani narod da se kloni istinitog puta i da se kloni Boga. Svi njihovi postupci i ponašanja otkrivaju narav i prirodu Sotone i postižu to da navode ljude da izbjegavaju Boga, odbace istinu i Boga te obožavaju i slijede njih. Jednog dana, kada potpuno zalude ljude i stave ih pod svoju kontrolu, ljudi će ih početi obožavati, slijediti i slušati. Tada će postići svoj cilj u zarobljavanju srca ljudi. Oni su crkveni vođe, ali ne obavljaju posao koji im je Bog povjerio; ne obavljaju posao vođa i djelatnika. Umjesto toga, oni djeluju na Božji izabrani narod, zaluđujući ih, zarobljavajući ih i kontrolirajući ih, uzimajući ovce koje jasno pripadaju Bogu u vlastite ruke, pod svoju kontrolu. Nisu li oni lopovi i razbojnici? Nadmećući se tako s Bogom za Njegov izabrani narod, ne služe li kao Sotonine sluge? Nisu li takvi antikristi Božji neprijatelji? Nisu li oni neprijatelji Njegovog izabranog naroda? (Jesu.) Oni to stopostotno jesu. Oni su neprijatelji Boga i Njegovog izabranog naroda; to je izvan svake sumnje.

Još dok sam govorio i radio u svim crkvama u kontinentalnoj Kini, imao sam uz Sebe nekoga tko je bio zadužen za zvučne zapise i prepisivanje propovijedi. Ta je osoba bila donekle nadarena, imala je bistar um i brze reakcije. Ali postojala je jedna stvar kod njega: bio je izvrstan u govorenju stvari koje lijepo zvuče, a koje su ljudi željeli čuti. Ako bi ti izjavio da je nešto ukusno, on bi rekao: „U pravu si. Kušao sam. Odlično je.” Ako bi ti ustvrdio da je vani vruće, on bi rekao: „Stvarno jest. Sav sam se oznojio.” Ako bi ti kazao da je vani hladno, on bi rekao: „Doista je hladno. Imam podstavljene cipele.” Teško mu je bilo reći nešto istinito ili iskreno. Činio se kao netko tko doista teži, ali kada bi se pojavilo nešto što je zahtijevalo plaćanje cijene, on bi se sakrio. Bio je podmukao i prijevaran. Takva je on bio osoba. Neki bi mogli pitati: „Pa zašto si Ti odabrao takvu osobu?” Nisam ga Ja odabrao – odlučile su tadašnje okolnosti. Tada je čak bilo teško pronaći nekoga poput njega, ali barem je imao brze reakcije – pritisnuo bi „snimaj” kad god bih Ja počeo govoriti. Slijedio Me posvuda, snimajući i prepisujući propovijedi; obavio je nešto stvarnog posla. Ali način na koji se ponašao u Mojoj prisutnosti i stvari koje je činio u crkvi bili su poput postupaka dviju potpuno različitih osoba. U Mojoj prisutnosti ponašao se poslušno, pristojno, marljivo, savjesno i odgovorno – ali je li bio takav kada je obavljao svoju dužnost u crkvi? S obzirom na to da je takav bio kada je bio u kontaktu s Višnjim, je li bio takav i kada je bio među Božjim izabranim narodom? Bi li se ti usudio ponuditi siguran odgovor na to? Ne, ne bi. Kako bi, onda, ti mogao znati kakva je bila njegova stvarna situacija? Da bi to učinio, morao bi biti u kontaktu s njim. Nakon što neko vrijeme komuniciraš s njim, sve u njegovoj priroda-biti tada bi izašlo na vidjelo. Posebno je volio status i bio je osobito tašt; kad god je bio s bilo kim, doista je volio govoriti o svojim zaslugama i razmetati se stvarima koje je znao raditi, stvarima koje je napravio, koliko je pretrpio i kako je sjajan. Radio je to i tako govorio vrlo često i bio je potpuno drugačija osoba u odnosu na to kakav je bio preda Mnom. Osim toga, svatko tko je bio u njegovoj blizini osjećao se sputano i zlostavljano, a nije se usudio ništa reći o tome. Što je ovdje bio najveći problem? Uzeo je taj djelić posla koji je obavljao, taj djelić dužnosti koju je vršio i odnosio se prema tome kao prema zaslugama kojima se razmetao kamo god je išao. Do koje se mjere time razmetao? Svi su se ugledali na njega, obožavali ga i zavidjeli mu. Konačno su rekli: „Ovaj je čovjek toliko pretrpio radi Boga. Samo pogledajte kakvu vjeru ima i kakvu ljubav ima prema Bogu! Mi se ne možemo mjeriti ni s jednom dlakom na njegovoj glavi. Mi smo toliko inferiorni u odnosu na njega!” Ljudi su ga uvijek spominjali, a oni koji se nisu mogli susresti sa Mnom mislili su da je susret s njim jednako dobar kao i susret sa Mnom. Utjecaj koji je imao na znanje, misli i svijest ljudi na kraju je dosegao tu razinu. Da bi došao do te točke, sigurno je rekao i učinio prilično mnogo stvari, zar ne? Sigurno nije upotrijebio samo nekoliko riječi da spomene koje je dužnosti obavljao, sigurno je govorio i pričao o tim stvarima naširoko; štoviše, imao je vlastite motive i ciljeve, govorio je neke stvari koje su mogle zavesti i zaluditi ljude, navodeći ljude da ga obožavaju, i na kraju je postigao svoj cilj. Što mislite o takvoj vrsti osobe? To što je mogao obavljati svoju dužnost uz Mene bila je dobra stvar za njega, bilo u smislu učenja kako se vladati ili zadobivanja istine. Bila je to prilika za njega da bude ranije usavršen. Nažalost, on nije cijenio tu priliku. Nije vidio koliko je ta prilika dragocjena i ključna, niti da je to put, temelj i izvor za zadobivanje istine i postizanje spoznaje Boga. Umjesto toga, iskoristio je tu priliku da postigne vlastiti cilj isticanja iz mase i pridobivanja srca ljudi. To je značilo nevolju; hodao je pogrešnim putem. Recite Mi, dok je tako bezobzirno širio glas o tome koliko je pretrpio, o tome kako ga je Bog usmjeravao i kako se Bog odnosio prema njemu i kako mu je Bog vjerovao, je li bio sposoban prepoznati da u tome postoji osobna namjera? (Jest.) Trebao je biti sposoban. To nije bilo nešto što je nemoguće prepoznati. Mogao je to prepoznati – pa zašto onda nije bio sposoban obuzdati svoja zla djela? Zato što nije volio istinu; volio je samo utjecaj i status. Kada osoba koja doista voli istinu otkrije iskvarenost, kada svjedoči o tome kako je patila, osjeća prijekor i optužbu prema samoj sebi. Osjeća da je ono što je učinila bilo podlo i da se protivi Bogu te da to ne smije ponoviti. Kada to poželi ponoviti u budućnosti, sposobna je suzdržati se i prekinuti činjenje takvih stvari. To je sasvim normalno. Ali u takvim trenucima, čak i ako ih savjest prekori, antikristi ne mogu kontrolirati svoje neobuzdane ambicije i želje, pa čak i ako su orezani, neće prihvatiti istinu. Zašto njihova priroda buja i širi se nepovratno? (Zato što ne vole istinu.) U svojoj prirodi, oni ne vole istinu. Što onda vole? (Vole status.) Što će im status donijeti? Navest će ljude da ih obožavaju, cijene ih i zavide im. U konačnici, njihov je cilj uživati isti status i tretman kao Bog, kao i počast, sreću i radost koju im taj status donosi. Nakon što ste čuli sve što sam upravo rekao, ne osjećate li se zgađeno? (Da.) Postojalo je još nešto što je ta osoba učinila, a što je bilo odvratnije. Kasnije se razbolio i vratio u svoj rodni grad, a zbog toga je još više osjećao da zaslužuje uživati statusne povlastice. Što mislite, kako bi se ponašao dok je pod kontrolom te misli? Ne bi li zahtijevao da mu ljudi pruže još više, da se još bolje odnose prema njemu? (Bi.) Zašto je to zahtijevao? Nije li osjećao da je to pretjerano ili nerazumno? Osjećao je da to zaslužuje. Mislio je: „Pretrpio sam mnogo radi boga i radi svoje braće i sestara. Imam pravo na to; razbolio sam se jer sam toliko patio, pa me moja braća i sestre moraju služiti.” Dok je bio bolestan, nije ni prstom maknuo; samo je po cijele dane ležao u krevetu, tjerajući druge da ga dvore i hrane. Nakon što je tamo dugo ležao, postalo mu je dosadno, pa je tjerao ljude da donose hranu i piće i izlaze s njim da se razonodi. To je prilično odvratno, zar ne? Da je doista bio toliko bolestan, to ne bi bila tako velika stvar; ako nije bio toliko bolestan, onda je zasigurno njegovom ponašanju previše nedostajalo razuma, zar ne?

Neki se ljudi čine prilično entuzijastičnima u svojoj vjeri u Boga. Vole se baviti poslovima crkve i brinuti se o njima, i uvijek trče naprijed. A ipak, neočekivano, razočaraju sve čim postanu vođe. Ne usredotočuju se na rješavanje praktičnih problema Božjeg izabranog naroda, već daju sve od sebe da djeluju radi vlastitog ugleda i statusa. Vole se razmetati kako bi ih drugi cijenili i uvijek govore o tome kako se daju i pate za Boga, a ipak ne ulažu trud u težnju istini i svoj ulazak u život. To nije ono što itko očekuje od njih. Iako se zaokupljaju poslom, razmeću se u svakoj prilici, propovijedaju neke riječi i doktrine, zadobivaju poštovanje i obožavanje nekih ljudi, zaluđuju srca ljudi i učvršćuju svoj status, što na kraju proizlazi iz toga? Bez obzira na to koriste li ti ljudi male usluge da podmite druge, ili se razmeću svojim darovima i sposobnostima, ili koriste razne metode da zalude ljude i time steknu njihovu naklonost, bez obzira na to koju metodu koriste da pridobiju srca ljudi i zauzmu položaj u njima, što su izgubili? Izgubili su priliku da zadobiju istinu dok obavljaju dužnosti vođe. U isto vrijeme, zbog raznih svojih očitovanja, također su nagomilali zla djela koja će dovesti do njihovog konačnog ishoda. Bez obzira na to koriste li male usluge da podmite i zarobe ljude, ili se razmeću, ili koriste fasade da zalude ljude, i bez obzira na to koliko koristi i koliko zadovoljstva izvana izgleda da dobivaju čineći to, gledajući sada na to, je li taj put ispravan? Je li to put težnje istini? Je li to put koji može donijeti čovjeku spasenje? Jasno je da nije. Bez obzira na to koliko su te metode i trikovi pametni, oni ne mogu prevariti Boga i Bog ih sve na kraju osuđuje i prezire, jer se iza takvih ponašanja krije čovjekova neobuzdana ambicija te stav i bit protivljenja Bogu. U Božjem srcu, On te ljude apsolutno nikada ne bi priznao kao one koji obavljaju svoje dužnosti, već bi ih umjesto toga okarakterizirao kao zlikovce. Kakvu presudu Bog donosi kada se bavi zlikovcima? „Odstupite od Mene, vi bezakonici!” Kada Bog kaže: „Odstupite od Mene”, kamo On želi da takvi ljudi odu? On ih predaje Sotoni, na mjesta nastanjena mnoštvom Sotona. Koja je konačna posljedica za njih? Zli duhovi ih muče do smrti, što znači da ih Sotona proždire. Bog ne želi te ljude, što znači da ih neće spasiti, oni nisu Božje ovce, a kamoli Njegovi sljedbenici, pa nisu među onima koje će On spasiti. Tako Bog definira te ljude. Dakle, kakva je zapravo priroda pokušaja pridobivanja srca drugih? To je hodanje putem antikrista; to su ponašanje i bit antikrista. Još je ozbiljnija bit nadmetanja s Bogom za Njegov izabrani narod; takvi su ljudi Božji neprijatelji. Tako se antikristi karakteriziraju i kategoriziraju, i to je potpuno precizno.

22. siječnja 2019.