Što više vodiš računa o Božjim namjerama, to ćeš veće breme nositi, a što veće breme nosiš, tvoje će iskustvo biti bogatije. Kada vodiš računa o Božjim namjerama, Bog će na tebe staviti breme, a zatim te prosvijetliti o zadacima koje ti je povjerio. Kada ti Bog dâ to breme, obratit ćeš posebnu pozornost na povezane istine dok jedeš i piješ Božje riječi. Ako imaš breme za životna stanja braće i sestara, onda je to breme koje ti je povjerio Bog, i to ćeš breme uvijek nositi sa sobom u svojim svakodnevnim molitvama. Ono što Bog čini stavljeno je na tebe i ti si voljan činiti ono što Bog želi učiniti; to znači preuzeti Božje breme kao svoje. U tom ćeš trenutku svoje jedenje i pijenje Božjih riječi usmjeriti na takva pitanja i pitat ćeš se: „Kako ću riješiti ove probleme? Kako mogu pomoći svojoj braći i sestrama da se oslobode i imaju uživanje u svom duhu?” Također ćeš se usredotočiti na rješavanje tih problema dok razgovaraš u zajedništvu, a kada jedeš i piješ Božje riječi, usredotočit ćeš se na jedenje i pijenje riječi koje se odnose na ta pitanja. Jedući i pijući Božje riječi s osjećajem bremena, počinješ razumijevati Njegove zahtjeve, a tada će ti put naprijed postati jasniji. To je prosvjetljenje i osvjetljenje Duha Svetog do kojeg dolazi kada imaš breme, a to je ujedno i Božje usmjeravanje za tebe. Zašto to kažem? Ako nemaš breme, onda nećeš biti pažljiv dok jedeš i piješ Božje riječi; kada jedeš i piješ Božje riječi s bremenom u srcu, moći ćeš dokučiti njihovu bit, pronaći svoj put i voditi računa o Božjim namjerama. Stoga bi se trebao moliti Bogu da na tebe stavi više bremena i povjeri ti još veća poslanja, kako bi u budućnosti imao jasniji put primjene za sebe; kako bi tvoje jedenje i pijenje Božjih riječi donijelo veće rezultate; kako bi postao sposoban dokučiti bit Njegovih riječi; i kako bi postao sposobniji biti ganut Duhom Svetim.

Jedenje i pijenje Božjih riječi, vježbanje u molitvi, prihvaćanje Božjeg bremena i prihvaćanje poslanja koja ti On povjerava – sve je to zato da bi imao put naprijed. Što više bremena imaš za Božje poslanje, to ćeš lakše biti usavršen od Njega. Neki čak nisu voljni surađivati s drugima u služenju Bogu kada su na to pozvani; to su lijeni ljudi koji priželjkuju udobnost. Što se više od tebe traži da surađuješ s drugima u služenju, to ćeš više iskustava imati. Zbog toga što imaš više bremena i iskustava, dobit ćeš više prilika da budeš usavršen. Stoga, ako možeš iskreno služiti Bogu, tada ćeš voditi računa o Božjem bremenu; samim time, imat ćeš više prilika da budeš usavršen od Boga. Takva se skupina ljudi trenutačno usavršava. Što te Duh Sveti više potiče s većim intenzitetom, to ćeš više voditi računa o Božjem bremenu, to ćeš više biti usavršen od Boga i to ćeš više biti zadobiven od Njega – sve dok, na kraju, ne postaneš osoba koju Bog upotrebljava. Trenutačno postoje neki koji ne nose nikakva bremena za crkvu. Ti su ljudi nemarni i tromi te brinu samo o vlastitom tijelu. Takvi su ljudi iznimno sebični, a ujedno su i slijepi. Ako to ne možeš jasno vidjeti, nećeš nositi nikakvo breme. Što više vodiš računa o Božjim namjerama, to će ti On dati veće breme. Sebični nisu voljni trpjeti takve stvari; nisu voljni platiti cijenu i, kao rezultat toga, propustit će prilike da budu usavršeni od Boga. Ne nanose li sami sebi štetu? Ako si netko tko vodi računa o Božjim namjerama, tada ćeš razviti istinsko breme za crkvu. Zapravo, umjesto da to nazivaš bremenom koje nosiš za crkvu, bilo bi bolje nazvati to bremenom koje nosiš za vlastiti život, jer razvijaš breme za crkvu kako bi te Bog kroz takva iskustva mogao usavršiti. Stoga, tko god nosi najveće breme za crkvu, tko god nosi breme za ulazak u život – to su oni koje Bog usavršava. Jesi li to jasno uvidio? Ako je crkva u kojoj se nalaziš raspršena poput pijeska, ali ti nisi zabrinut i ne uzrujavaš se, pa čak i zatvaraš oči kada tvoja braća i sestre ne mogu normalno jesti i piti Božje riječi, onda je to očitovanje nedostatka bremena. Takvi ljudi nisu oni koje Bog ljubi. Oni koje Bog ljubi gladuju i žeđaju za pravednošću i vode računa o Božjim namjerama. Stoga biste trebali početi voditi računa o Božjem bremenu, ovdje i sada; ne biste trebali čekati da Bog otkrije Svoju pravednu narav mnoštvu naroda prije nego što počnete voditi računa o Božjem bremenu. Ne bi li tada bilo prekasno? Sada je dobra prilika da budete usavršeni od Boga. Ako dopustiš da ti ta prilika isklizne iz ruku, žalit ćeš zbog toga do kraja života, baš kao što Mojsije nije mogao ući u dobru zemlju Kanaan i žalio je zbog toga do kraja života, umrijevši s kajanjem. Kada se Božja pravedna narav otkrije mnoštvu naroda, bit ćeš ispunjen kajanjem. Čak i ako te Bog ne izgrdi, sam ćeš sebe izgrditi iz vlastitog kajanja. Neki nisu uvjereni u to, ali ako ne vjeruješ, samo pričekaj i vidjet ćeš. Neki će ljudi upravo vidjeti kako se te riječi ostvaruju na njima samima. Jesi li voljan pretvoriti sebe u žrtvu za te riječi?

Ako ne tražiš prilike da budeš usavršen od Boga i ako ne nastojiš biti ispred drugih u svojoj težnji da budeš usavršen, onda ćeš na kraju žaliti zbog toga. Najbolja prilika za usavršavanje ljudi je sadašnjost; sada je iznimno dobro vrijeme. Ako usrdno ne težiš tome da budeš usavršen od Boga, kada se Njegovo djelo završi, prilika će biti propuštena – bit će prekasno. Koliko god tvoja odlučnost bila velika, ako Bog više ne obavlja djelo, nikada nećeš moći postići savršenstvo, čak i ako se iscrpiš do krajnjih granica. Moraš iskoristiti ovu priliku i surađivati dok Duh Sveti uvelike djeluje. Ako propustiš ovu priliku, neće ti biti dana druga, bez obzira na to kakve napore uložio. Neki od vas vape: „Bože, voljan sam voditi računa o Tvom bremenu i voljan sam udovoljiti Tvojim namjerama!” Međutim, nemaš put praktičnog djelovanja, stoga tvoje nošenje bremena neće potrajati. Ako imaš put pred sobom, stjecat ćeš iskustvo korak po korak, a tvoje će iskustvo biti strukturirano i organizirano. Nakon što se jedno breme dovrši, bit će ti dano drugo. Kako se tvoje životno iskustvo bude produbljivalo, tako će i tvoja bremena postajati dublja. Neki ljudi nose breme samo kada ih potakne Duh Sveti; nakon nekog vremena, kada više nemaju put praktičnog djelovanja, prestaju nositi bilo kakva bremena. Ne možeš u potpunosti razviti bremena jednostavno jedući i pijući Božje riječi. Razvit ćeš bremena samo razumijevanjem mnogih istina, stjecanjem sposobnosti razlučivanja i sposobnošću rješavanja problema pomoću istine, i time stjecanjem preciznijeg razumijevanja Božjih riječi i Božjih namjera. Tek kada budeš imao bremena, moći ćeš pravilno obavljati rad. Ako imaš breme, ali nemaš jasno razumijevanje istine, ni to neće biti dovoljno; moraš osobno iskusiti Božje riječi i znati kako ih provesti u djelo. Tek nakon što sâm uđeš u stvarnost, moći ćeš opskrbljivati druge, voditi druge i biti usavršen od Boga.

U tekstu „Put… (4)” piše da ste svi vi narod kraljevstva, od Boga predodređeni još od davnina i da vas nitko ne može uzeti. Tamo se navodi i da Bog želi da svatko bude iskorišten i usavršen od Boga i da On od ljudi zahtijeva da stanu kao narod Božji i da samo time što postaju Božji narod mogu ispuniti Božje namjere. U to vrijeme svi ste razgovarali u zajedništvu o tom pitanju, razgovarali o putu ulaska na temelju normi za Božji narod. Prema tome, djelo koje je u to vrijeme Duh Sveti obavljao bilo je da sve ljude izvede iz njihova negativnog stanja i da ih povede u pozitivno. U ono vrijeme, smjer djela Duha Svetog bio je omogućiti svima da zauzmu svoje mjesto kao Božji narod kako bi uživali u Božjim riječima, i dopustiti svakome od vas da jasno razumije da ste vi Božji narod – kao što je bilo predodređeno još od davnina – koji Sotona ne može uzeti. Stoga ste se svi molili: „Bože! Voljan sam biti jedan od pripadnika Tvog naroda, jer smo od Tebe predodređeni još od davnina i jer si nam Ti podario ovaj status. Voljni smo Ti udovoljiti s ovog položaja.” Kada si se tako molio, Duh Sveti bi te potaknuo; to je bio smjer djela Duha Svetog. Tijekom tog vremena, trebali biste se moliti i vježbati da umirite svoja srca pred Bogom, i trebali biste moći težiti životu i težiti ulasku u vježbu za kraljevstvo. To je početna faza. Trenutačno, Božje je djelo da svi uđu na pravi put, imaju normalan duhovni život i istinska iskustva, budu potaknuti Duhom Svetim i da – uzimajući to kao temelj – prihvate Božja poslanja. Svrha ulaska u vježbu za kraljevstvo jest da svaka vaša riječ, djelo, pokret, misao i ideja uđu u Božje riječi; da vas Bog više potiče i da time razvijete srce koje ljubi Boga; i da nosite više bremena za Božje namjere, kako bi svi bili na putu da budu usavršeni od Boga, kako bi svi bili na pravom putu. Jednom kada stupiš na taj put usavršavanja od Boga, tada si na pravom putu. Jednom kada se tvoje misli i ideje, kao i tvoje pogrešne namjere, budu mogle ispraviti, i kada se budeš mogao okrenuti od obzira prema tijelu k vođenju računa o Božjim namjerama, i jednom kada se budeš mogao oduprijeti ometanju pogrešnih namjera kada se pojave, postupajući umjesto toga u skladu s Božjim namjerama – ako si sposoban postići takvu preobrazbu, tada si na pravom putu životnog iskustva. Jednom kada tvoje vježbanje u molitvi bude na pravom putu, bit ćeš potaknut Duhom Svetim u svojim molitvama. Svaki put kada se moliš, bit ćeš potaknut Duhom Svetim; svaki put kada se moliš, moći ćeš umiriti svoje srce pred Bogom. Svaki put kada jedeš i piješ poglavlje Božjih riječi, ako si sposoban dokučiti djelo koje On trenutačno obavlja i možeš razumjeti kako se moliti, kako surađivati i kako ući u te riječi, tek tada će tvoje jedenje i pijenje Božjih riječi donijeti rezultate. Kada unutar Božjih riječi budeš sposoban pronaći put ulaska i budeš mogao dokučiti dinamiku Božjeg sadašnjeg djela, kao i smjer djela Duha Svetog, ući ćeš na pravi put. Ako nisi dokučio ključne točke dok jedeš i piješ Božje riječi i nakon toga ne možeš pronaći put praktičnog djelovanja, to će pokazati da još uvijek ne znaš kako jesti i piti Božje riječi i da nisi otkrio metodu ili načelo za to. Ako ne možeš dokučiti djelo koje Bog trenutačno obavlja, tada nećeš moći prihvatiti zadatke koje bi ti On povjerio. Djelo koje Bog trenutačno obavlja upravo je ono u što ljudi trenutačno moraju ući i što moraju razumjeti. Jeste li dokučili te stvari?

Ako učinkovito jedeš i piješ Božje riječi, tvoj duhovni život postaje normalan, i bez obzira na to s kakvim se kušnjama suočavaš, na kakve okolnosti nailaziš, kakvu fizičku bolest trpiš, kakvo otuđenje od braće i sestara ili kakve obiteljske poteškoće doživljavaš, sposoban si normalno jesti i piti Božje riječi, normalno se moliti i normalno nastaviti sa svojim crkvenim životom; ako sve to možeš postići, to će pokazati da si ušao na pravi put. Neki su ljudi previše krhki i nemaju ustrajnosti. Kad naiđu na manji problem, oni cvile i postaju negativni. Težnja istini zahtijeva ustrajnost i odlučnost. Ako ovaj put nisi uspio udovoljiti Božjim namjerama, moraš biti sposoban mrziti sebe i, duboko u sebi, biti tiho odlučan da ćeš sljedeći put uspjeti. Ako ovaj put nisi vodio računa o Božjem bremenu, trebao bi biti odlučan pobuniti se protiv tijela kada se u budućnosti suočiš s istim problemom, i odlučiti udovoljiti Božjim namjerama. Tako ćeš postati hvalevrijedan. Neki ljudi čak ni ne znaju jesu li njihove vlastite misli ili ideje ispravne; ti su ljudi smušene budale! Ako želiš pokoriti svoje srce i pobuniti se protiv tijela, prvo moraš znati jesu li tvoje namjere ispravne; tek tada možeš pokoriti svoje srce. Ako ne znaš jesu li tvoje namjere ispravne, možeš li uopće pokoriti svoje srce i pobuniti se protiv tijela? Čak i ako se pobuniš, učinit ćeš to na zbunjen način. Trebao bi se znati pobuniti protiv svojih pogrešnih namjera; to je ono što znači pobuniti se protiv tijela. Jednom kada prepoznaš da su tvoje namjere, misli i ideje pogrešne, trebao bi brzo promijeniti smjer i krenuti pravim putem. Prvo ostvari proboj u tom pitanju i vježbaj se u tom pogledu kako bi ušao, jer ti najbolje znaš imaš li ispravne namjere ili ne. Jednom kada se tvoje neispravne namjere isprave, tako da tvoje namjere budu za Boga, tada ćeš postići cilj pokoravanja svog srca.

Najvažnije što sada trebate učiniti jest steći znanje o Bogu i Njegovom djelu; također moraš znati kako Duh Sveti obavlja djelo na ljudima. To je ključno za ulazak na pravi put. Bit će ti lakše to učiniti jednom kada dokučiš ovu ključnu točku. Vjeruješ u Boga i poznaješ Boga, što pokazuje da je tvoja vjera u Boga dostojna svog imena. Ako nastaviš stjecati iskustvo, a na kraju još uvijek ne možeš spoznati Boga, onda si zasigurno osoba koja se opire Bogu. Svi oni koji vjeruju samo u Isusa Krista, a ne vjeruju u današnjeg utjelovljenog Boga, osuđeni su. Svi su oni farizeji posljednjih dana, jer ne priznaju današnjeg Boga i svi se opiru Bogu. Čak i ako vjeruju u Isusa najispravnije moguće, sve će to biti uzalud; Bog ih neće odobravati. Svi oni koji nose natpis s tvrdnjom da vjeruju u Boga, a u srcu nemaju istinsko znanje o Bogu, licemjeri su!

Da bi čovjek tragao za time da bude usavršen od Boga, najprije mora razumjeti što znači biti usavršen od Boga, kao i koje uvjete mora ispuniti da bi bio usavršen. Kad čovjek shvati te stvari, mora pronaći put praktičnog djelovanja. Da bi bio usavršen, čovjek mora posjedovati određeni kov. Mnogi ljudi po prirodi nisu dovoljno dobrog kova, a u tom slučaju moraš platiti cijenu i naporno raditi na sebi. Što si lošijeg kova, moraš uložiti veći osobni trud. Što je tvoje razumijevanje Božjih riječi veće i što ih više primjenjuješ, to brže možeš stupiti na put usavršavanja od Boga. Kroz molitvu, možeš biti usavršen tijekom molitve; također možeš biti usavršen jedući i pijući riječi Božje, dokučujući njihovu bit i proživljavajući njihovu stvarnost. Svakodnevnim doživljavanjem Božjih riječi, trebao bi spoznati što ti nedostaje; još i više, trebao bi prepoznati svoju pogubnu manu i svoje slabosti, te se moliti i preklinjati Boga. Čineći to, postupno ćeš biti usavršen. Put do savršenstva je: molitva; jedenje i pijenje Božjih riječi; dokučivanje biti Božjih riječi; ulazak u iskustvo Božjih riječi; spoznavanje onoga što ti nedostaje; pokoravanje Božjem djelu; vođenje računa o Božjem bremenu i pobuna protiv tijela kroz tvoje srce koje ljubi Boga; i često sudjelovanje u razgovoru u zajedništvu sa svojom braćom i sestrama, što može obogatiti tvoja iskustva. Bilo da se radi o zajedničkom ili tvom osobnom životu, i bilo da se radi o velikim ili malim okupljanjima, sve ti to može omogućiti da stječeš iskustva, primiš obuku i omogućiš svom srcu da se umiri pred Bogom i obrati Njemu. Sve je to dio procesa usavršavanja. Doživljavanje Božjih riječi, kao što je ranije spomenuto, znači biti sposoban stvarno ih osobno iskusiti i dopustiti sebi da ih proživiš – kako bi zadobio veću vjeru i ljubav prema Bogu – i, čineći to, postupno odbaciti svoje sotonske iskvarene naravi, odbaciti svoje neispravne namjere i proživljavati obličje normalne osobe. U tebi će biti sve više i više ljubavi prema Bogu – što znači, bit će sve više i više onih dijelova u tebi koje je Bog usavršio, a onda će u tebi biti sve manje i manje onih dijelova koje je iskvario Sotona. Kroz svoja praktična iskustva, postupno ćeš stupiti na put savršenstva. Stoga, ako želiš biti usavršen, osobito je važno voditi računa o Božjim namjerama i iskusiti Njegove riječi.