Kako su se različite epohe smjenjivale, tako se postupno mijenjalo i čitavo šesttisućljetno djelo. Promjene u tom djelu temeljile su se na sveukupnoj situaciji u svijetu i trendovima razvoja čovječanstva u cjelini; u skladu s tim djelo upravljanja mijenjalo se samo postupno. Ono nije bilo u cijelosti isplanirano na samom početku stvaranja. Prije nego što je svijet stvoren, kao ni ubrzo nakon toga, Jahve još nije bio isplanirao prvu fazu djela, fazu zakona, drugu fazu, fazu milosti, kao ni treću fazu djela, fazu osvajanja, u kojoj će najprije osvojiti neke Moabove potomke, a zatim i cijeli svemir. O tome nakon stvaranja svijeta nije progovorio ni riječi niti je to učinio poslije Moaba; uistinu, o tome nikad ništa nije izjavio sve do Lota. Cjelokupno Božje djelo obavlja se spontano. Baš tako je i nastalo čitavo Njegovo šesttisućljetno djelo upravljanja; prije nego što je stvorio svijet, On ni u kojem slučaju nije izradio plan u obliku nečega poput „Zbirnog grafikona razvoja čovječanstva”. Bog u Svojem djelu neposredno izražava to što On jest i ne razbija glavu kako bi osmislio plan. Naravno, brojni su proroci izrekli mnoga proročanstva, ali se ipak ne može reći da je Božje djelo oduvijek bilo precizno isplanirano; ta su proročanstva nastala u skladu s Božjim djelom tog vremena. Cjelokupno djelo koje On obavlja najaktualnije je djelo. On to djelo provodi u skladu s razvojem svake epohe i temelji ga na promjenama koje se događaju. Za Njega je obavljanje djela slično prilagođavanju terapije bolesti; dok obavlja Svoje djelo, On promatra, a zatim ga nastavlja obavljati u skladu sa Svojim zapažanjima. U svakoj fazi Svojeg djela Bog je u stanju izraziti Svoju veliku mudrost i sposobnost; Svoju preobilnu mudrost i autoritet otkriva u skladu s djelom svakog konkretnog doba, a svima onima koje je tijekom tog doba ponovo pridobio dopušta vidjeti cjelokupnu Njegovu narav. Za potrebe ljudi brine se u skladu s djelom koje treba obaviti u svakom dobu, čineći ono što treba činiti. Ljudima daje ono što im je potrebno prema stupnju do kojeg ih je Sotona iskvario. Isto je tako bilo kad je Jahve prvotno stvorio Adama i Evu te im omogućio da očituju Boga na zemlji i među svim stvorenjem svjedoče o Bogu. Međutim, Eva je sagriješila nakon što ju je zmija iskušala, a isto je učinio i Adam; oboje su u vrtu jeli plod sa stabla spoznaje dobra i zla. Stoga je Jahve na njima morao obaviti dodatno djelo. Vidjevši njihovu golotinju, pokrio im je tijela odjećom od životinjskog krzna. Nakon toga, On reče Adamu: „Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! – evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta (…) dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti.” A ženi reče: „Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.” Od tog trenutka protjerao ih je iz edenskog vrta i natjerao živjeti izvan njega, baš kao što današnji čovjek sada živi na zemlji. Kad je Bog na samom početku stvorio čovjeka, nije planirao dopustiti da čovjeka, nakon što je stvoren, iskušava zmija, a zatim prokleti i čovjeka i zmiju. Zapravo, On nije imao takav plan, već Mu je razvoj stvari jednostavno dao novo djelo među Njegovim stvorenjem. Nakon što je Jahve na zemlji obavio ovo djelo na Adamu i Evi, čovječanstvo se dalje razvijalo nekoliko tisuća godina, sve dok ne „vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. (…) Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim”. U to je vrijeme Jahve trebao obaviti još novog djela jer je čovječanstvo koje je stvorio postalo previše grešno nakon što ga je zmija iskušala. Zbog takvih okolnosti Jahve je od svih ljudi odlučio poštedjeti Noinu obitelj, a zatim je obavio Svoje djelo uništenja svijeta potopom. Tako se čovječanstvo nastavilo razvijati do današnjeg dana, postajući sve iskvarenije, a kad dođe vrijeme u kojem će ljudski razvoj dostići svoj vrhunac, to će označiti i kraj čovječanstva. Od samog početka pa sve do kraja svijeta prava istina Njegova djela uvijek je bila i uvijek će biti takva. Tako će i ljudi biti razvrstani prema vrsti. Daleko od toga da je svačija pripadnost određenoj kategoriji predodređena od samog početka; naprotiv, svatko se postupno raspoređuje tek kad prođe kroz proces razvoja. Naposljetku će svatko tko ne bude mogao u potpunosti biti spašen biti vraćen svojim „precima”. Nijedno Božje djelo među ljudima nije bilo pripremljeno prilikom stvaranja svijeta; naprotiv, zbog načina na koji su se stvari razvijale Bog je Svoje djelo među ljudima mogao obavljati korak po korak, na realniji i praktičniji način. Na primjer, Bog Jahve nije stvorio zmiju da bi iskušao ženu; to nije bio Njegov konkretan plan niti je to bilo nešto što je namjerno predodredio. Moglo bi se reći da je taj događaj bio neočekivan. Stoga je Jahve protjerao Adama i Evu iz edenskog vrta i zakleo se da nikad više neće stvoriti čovjeka. Međutim, ljudi tek na temelju toga otkrivaju Božju mudrost. Baš kao što sam i ranije govorio: „Svoju mudrost primjenjujem na temelju Sotoninih spletki.” Bez obzira na to koliko ljudi postaju iskvareni i koliko ih zmija iskušava, Jahve i dalje posjeduje Svoju mudrost; kao takav, On se novim djelom bavi otkako je stvorio svijet, a nijedan korak tog djela nikad nije ponovljen. Sotona stalno spletkari i bez prestanka kvari ljude, a Bog Jahve neprestano obavlja Svoje mudro djelo. Nikad nije pogriješio niti je ikad, otkad je svijet stvoren, prestao djelovati. Nakon što je Sotona iskvario ljude, Bog je nastavio djelovati među njima kako bi porazio njega, neprijatelja koji je izvor ljudske iskvarenosti. Ta bitka bjesni od početka i trajat će do kraja svijeta. Obavljajući sav taj posao, Bog Jahve omogućio je ljudima koje je Sotona iskvario ne samo da prime Njegovo veliko spasenje, već i da vide Njegovu mudrost, svemoć i autoritet. Osim toga, naposljetku će im dopustiti da vidje i Njegovu pravednu narav – kažnjavanje pokvarenih, a nagrađivanje dobrih. Do dana današnjeg bori se sa Sotonom i nikad nije poražen. To je zato što je On mudar Bog i Svoju mudrost primjenjuje na temelju Sotoninih spletki. Dakle, Bog ne samo što sve na nebu pokorava Svojem autoritetu, već čini da sve na zemlji počiva pod Njegovim stopama i, što je također važno, da zlotvori koji napadaju i uznemiravaju ljude padnu pod Njegovu grdnju. Cjelokupno to djelo daje rezultate zahvaljujući Njegovoj mudrosti. Prije postanka čovječanstva nikad nije otkrivao Svoju mudrost jer nije imao neprijatelje na nebu, na zemlji ni bilo gdje u cijelom svemiru, a nije bilo ni mračnih sila koje bi išta u prirodi napadale. Nakon što Ga je arkanđeo izdao, On je na zemlji stvorio ljude i zbog njih službeno započeo svoj tisućljetni rat sa Sotonom, arkanđelom – rat koji se sa svakom sljedećom fazom sve više zahuktava. Njegova su svemogućnost i mudrost prisutne u svakoj od tih faza. Tek tada je sve na nebu i zemlji postalo svjedokom Božje mudrosti i svemogući, a posebice Božje stvarnosti. On do dana današnjeg Svoje djelo obavlja na isti, realan način. Štoviše, dok obavlja Svoje djelo, ujedno otkriva Svoju mudrost i svemoguć. Omogućava vam vidjeti pravu istinu svake faze djela, shvatiti kako točno objasniti Božju svemoguć i, štoviše, sagledati konačno objašnjenje Božje stvarnosti.

Što se tiče Judine izdaje Isusa, neki se ljudi pitaju: zar to nije bilo predodređeno prije stvaranja svijeta? U stvari, Duh Sveti je to isplanirao na temelju stvarnosti toga vremena. Slučajno se dogodilo da je postojao čovjek po imenu Juda, koji je stalno vršio pronevjere, stoga je izabran da odigra tu ulogu i posluži za to. Bio je to pravi primjer korištenja lokalnih resursa. Isus isprva toga nije bio ni svjestan; saznao je za to tek nakon što je Juda razotkriven. Da je netko drugi mogao odigrati tu ulogu, onda bi ta osoba to i učinila umjesto Jude. Ono što je bilo predodređeno zapravo je bilo nešto što je Duh Sveti u tom trenutku činio. Djelo Svetog Duha uvijek je spontano. On Svoje djelo može planirati u bilo koje vrijeme i može ga obavljati u bilo koje vrijeme. Zašto stalno govorim da je djelo Duha Svetoga realistično i da je uvijek novo, nikad nije staro i uvijek je nadasve svježe? Njegovo djelo nije bilo unaprijed isplanirano u trenutku stvaranja svijeta; uopće nije bilo tako! Svaki korak djela ostvaruje odgovarajući učinak za svoje vrijeme, a koraci se međusobno ne preklapaju. Planovi kakve ti možda zamišljaš često naprosto ne odgovaraju najnovijem djelu Duha Svetoga. Njegovo djelo nije tako jednostavno, ali ni tako složeno kakvim ga čovjek zamišlja – ono se sastoji od toga da ljude u svakom trenutku i na svakom mjestu snabdijeva u skladu s njihovim trenutnim potrebama. Bit ljudskih bića nitko ne shvaća jasnije od Njega i upravo zato ništa ne može tako dobro odgovarati realnim potrebama ljudi kao Njegovo djelo. Stoga iz ljudske perspektive Njegovo djelo izgleda kao da je isplanirano nekoliko tisućljeća unaprijed. Dok sada djeluje među vama, dok djeluje i govori promatrajući stanje u kojem se nalazite, On za svaku pojedinu vrstu stanja posjeduje prave riječi i izgovara upravo ono što je ljudima potrebno. Uzmimo, na primjer, prvi korak Njegova djela: vrijeme grdnje. Nakon njega, Bog je Svoje djelo obavljao na temelju onoga što su ljudi očitovali, na temelju njihova bunta, pozitivnih i negativnih stanja koja su se u njima javljala, kao i najniže granice do koje ljudi mogu pasti kad ta negativna stanja dostignu određenu točku; On je te stvari iskoristio da bi ostvario mnogo bolji rezultat Svojega djela. Drugim riječima, Bog Svoje djelo među ljudima neprekidno obavlja na temelju njihova trenutnog stanja u danom trenutku, kakvo god ono bilo. Svaki korak Svojeg djela obavlja u skladu sa stvarnim stanjem ljudi. Sva stvorenja u Njegovim su rukama; kako bi ih On mogao ne poznavati? Sljedeći korak djela koje treba obaviti Bog obavlja bilo kad i bilo gdje, u skladu sa stanjem ljudi. To djelo ni u kojem slučaju nije planirano tisućama godina unaprijed; to je samo ljudska predodžba! Dok djeluje, On ujedno promatra učinke Svojeg djela, koje se neprekidno produbljuje i razvija; svaki put kad sagleda rezultate Svojeg djela, provodi naredni korak tog djela. Koristi mnogo toga kako bi prelazak učinio glatkim i kako bi Njegovo novo djelo s vremenom postalo vidljivo ljudima. Bog tako može zadovoljiti potrebe ljudi jer itekako dobro poznaje ljude. Tako On obavlja Svoje djelo s neba. Utjelovljeni Bog Svoje djelo također obavlja na isti način, uređujući stvari i djelujući među ljudima u skladu sa stvarnim okolnostima. Nijedno Njegovo djelo nije bilo uređeno prije stvaranja svijeta niti je unaprijed bilo detaljno isplanirano. Dvije tisuće godina nakon što je svijet stvoren, Jahve je uvidio da je čovječanstvo postalo toliko iskvareno da je kroz usta proroka Izaije prorekao da će po završetku Doba zakona obaviti Svoje djelo iskupljenja ljudskog roda u Dobu milosti. Naravno, to je bio Jahvin plan, ali je i njega skovao u skladu s okolnostima koje je u to vrijeme vidio. O tome zacijelo nije razmišljao odmah nakon što je stvorio Adama. Izaija je samo izrekao proročanstvo, ali Jahve u Doba zakona nije obavio pripreme za to djelo, već ga je započeo u osvit Doba milosti, kad se Josipu u snu javio glasnik kako bi ga prosvijetlio porukom da će se Bog utjeloviti i tek je tada otpočelo Njegovo djelo utjelovljenja. Bog se nije, kako to ljudi zamišljaju, za svoje djelo utjelovljenja pripremao odmah nakon stvaranja svijeta; na to se odlučio samo na temelju stupnja razvoja čovječanstva i statusa Svojega rata protiv Sotone.

Kad Bog postane tijelo, Njegov se Duh spušta na čovjeka; drugim riječima, Duh Božji odijeva se u fizičko tijelo. On dolazi obaviti Svoje djelo na zemlji, a ne donijeti sa Sobom određene ograničene korake; Njegovo je djelo apsolutno neograničeno. Djelo koje Duh Sveti obavlja u tijelu i dalje je određeno rezultatima Njegova djela, a On to koristi kako bi odredio koliko će dugo obavljati Svoje djelo dok boravi u tijelu. Duh Sveti izravno otkriva svaki korak Svojeg djela i usput ga analizira; ono uopće nije toliko natprirodno da bi širilo granice ljudske mašte. Ono je nalik Jahvinu djelu stvaranja neba i zemlje i svega stvorenoga; i On ga je istovremeno planirao i obavljao. Rastavio je svjetlost od tame, čime nastadoše dan i noć – za to Mu je bio potreban jedan dan. Drugog je dana stvorio nebo, što je također potrajalo jedan dan; zatim je stvorio zemlju, mora i sva stvorenja koja su ih naseljavala, na što je utrošio još jedan dan. To se nastavilo sve do šestog dana, kad je Bog stvorio čovjeka i dopustio mu upravljati svim stvarima na zemlji. A onda je, sedmoga dana, nakon što je završio sa stvaranjem svega, otpočinuo. Bog je taj sedmi dan blagoslovio i odredio ga za sveti dan. O uspostavljanju tog svetog dana odlučio je tek nakon što je sve stvorio, a ne prije toga. To je djelo također učinjeno spontano; prije nego što je sve stvorio, nije planirao stvoriti svijet za šest dana, a sedmog dana otpočinuti; to uopće nije u skladu s činjenicama. On tako nešto nije izgovorio niti je tako bio planirao. Ni slučajno nije rekao da će sa stvaranjem svih stvari završiti šestoga dana, a da će sedmoga dana otpočinuti, već je stvarao u skladu s onim što mu se tada činilo dobrim. Kad je završio sa stvaranjem svega, već je bio osvanuo šesti dan. Da je sav posao bio završio petog dana, onda bi šesti dan odredio za sveti dan. Međutim, sa stvaranjem svega završio je šestog dana te je tako sedmi dan postao sveti dan, što se prenijelo do danas. Prema tome, Njegovo se današnje djelo obavlja na isti takav način. On vam govori i snabdijeva vas svime što vam je potrebno u skladu s vašom situacijom. Naime, Duh govori i djeluje u skladu s okolnostima u kojima ljudi žive; bdije nad svime i djeluje u svakom trenutku i na svakom mjestu. Ono što činim, ono što vam, recimo, dodjeljujem i čime vas darujem bez izuzetka je ono što vam treba. Dakle, nijedno Moje djelo nije odvojeno od stvarnosti; ono je u cijelosti stvarno jer svi znate da „Duh Božji bdije nad svime”. Da je sve bilo unaprijed isplanirano, zar to onda ne bi bilo obavljeno rutinski? Mislite da je Bog razradio planove za svih šest tisućljeća, a zatim predodredio da ljudi budu buntovni, nepokorni, pokvareni i lažljivi, odlikuju se iskvarenošću tijela, sotonskom naravi, požudnim očima i samougađanjem. Ništa od toga Bog nije predodredio, već se sve dogodilo kao posljedica Sotonina kvarenja. Neki će možda reći: „Zar je Sotona bio izvan Božjeg dosega? Bog je predodredio da će Sotona tako iskvariti ljude da bi On zatim obavio Svoje djelo među ljudima.” Bi li Bog doista predodredio da Sotona iskvari čovječanstvo? Bog samo žarko želi ljudima omogućiti da žive, pa bi li se doista miješao u njihove živote? Kad bi tako bilo, zar onda pobjeda nad Sotonom i spašavanje čovječanstva ne bi bili uzaludni? Kako bi čovjekovo buntovništvo moglo biti predodređeno? Budući da je ono nastalo zbog Sotonina miješanja, kako bi moglo biti predodređeno od Boga? Sotona unutar Božjeg dosega, onako kako ga vi zamišljate, vrlo je različit od Sotone u Božjem dosegu o kojem Ja govorim. Da je, kako kažete, „Bog svemoguć, a Sotona nadohvat Njegovih ruku”, Sotona Ga nikad ne bi mogao izdati. Niste li kazali da je Bog svemoguć? Vaše je znanje previše apstraktno i nema dodira sa stvarnošću; čovjek nikad neće moći dokučiti Božje misli niti će ikad moći shvatiti Njegovu mudrost! Bog je svemoguć; to nije nikakva laž. Arkanđeo je izdao Boga jer mu je Bog u početku podario dio Svoje vlasti. To je u svakom slučaju bilo neočekivano, baš kao kad je Eva podlegla zmijinu iskušenju. Međutim, kako god Sotona provodio svoju izdaju, i dalje nije toliko svemoguć kao Bog. Kao što ste rekli, Sotona je samo moćan; što god učinio, Božji će ga autoritet uvijek pobijediti. To je pravo značenje izreke: „Bog je svemoguć, a Sotona je nadohvat Njegovih ruku.” Stoga se rat protiv Sotone mora voditi korak po korak. Štoviše, Bog Svoje djelo planira kao odgovor na Sotonina podmetanja – drugim riječima, čovječanstvu donosi spasenje, a Svoju svemoć i mudrost otkriva kako priliči određenom dobu. Slično tomu, djelo posljednjih dana nije bilo predodređeno u početku, prije Doba milosti. Predodređenja ne nastaju pravilnim redoslijedom poput ovog: prvo, promijeniti čovjekovu vanjsku narav; drugo, podvrgnuti ga Božjoj grdnji i kušnjama; treće, primorati ga na kušnju smrću; četvrto, dati mu doživjeti vrijeme ljubavi prema Bogu i izraziti odlučnost stvorenog bića; peto, omogućiti mu uvid u Božju volju i u cijelosti spoznati Boga i, konačno, upotpuniti čovjeka. On nije sve to isplanirao u Doba milosti, već je to počeo planirati u sadašnjem dobu. Sotona, kao i Bog, stalno djeluje. Sotona izražava svoju iskvarenu narav, dok Bog govori neposredno i razotkriva neke suštinske stvari. To je djelo koje se i danas obavlja prema istom onom načelu koje je korišteno u davnini, nakon stvaranja svijeta.

Najprije je Bog stvorio Adama i Evu, a stvorio je i zmiju. Od svih stvari ta je zmija bila najotrovnija; u njezinu se tijelu nalazio otrov, koje Sotona iskoristio da je zloupotrijebi. Bila je to ona zmija koja je Evu navela na grijeh. Adam je zgriješio nakon Eve, a potom su oboje mogli razlikovati dobro od zla. Ako je Jahve znao da će zmija iskušavati Evu i da će Eva iskušavati Adama, zašto ih je onda sve zajedno smjestio u vrt? Ako je to mogao predvidjeti, zašto je onda stvorio zmiju i nastanio je u edenskom vrtu? Zašto su u edenskom vrtu rađali plodovi na stablu spoznaje dobra i zla? Je li im On namijenio da pojedu te plodove? Kada je Jahve došao, ni Adam ni Eva nisu Mu se usudili suprotstaviti, i tek je tada Jahve znao da su jeli plodove sa stabla spoznaje dobra i zla te da su postali žrtve zmijina lukavstva. Na kraju je prokleo zmiju, a prokleo je i Adama i Evu. Kad su njih dvoje jeli plodove s tog stabla, Jahve toga uopće nije bio svjestan. Čovječanstvo se iskvarilo do te mjere da je postalo zlo i seksualno promiskuitetno, što je otišlo toliko daleko da su ljudi u svojim srcima gajili samo zlo i nepravdu; sve je bila prljavština. Jahve je stoga požalio što je stvorio ljudski rod. Nakon toga izvršio je Svoje djelo uništenja svijeta potopom, koje su preživjeli Noa i njegovi sinovi. Neke stvari zapravo nisu tako napredne i natprirodne kao što ljudi možda zamišljaju. Neki pitaju: „Budući da je Bog znao da će Ga arkanđeo iznevjeriti, zašto ga je stvorio?” Ovo su činjenice: prije postanka zemlje, arkanđeo je bio najveći od nebeskih anđela. Bio je nadležan za sve anđele na nebesima; to je bila vlast koju mu je Bog dodijelio. S izuzetkom Boga, on je bio najviši od svih nebeskih anđela. Kasnije, nakon što je Bog stvorio ljudski rod, arkanđeo je dolje na zemlji počinio još veću izdaju Boga. Kažem da je izdao Boga zato što je htio upravljati ljudskim rodom i nadmašiti Božju vlast. Bio je to onaj isti arkanđeo koji je Evu naveo na grijeh, što je učinio iz želje da uspostavi svoje kraljevstvo na zemlji, privoli ljude da okrenu leđa Bogu i da se, umjesto Bogu, pokore njemu, arkanđelu. Arkanđeo je uvidio da mu se toliko mnoštvo može pokoriti – anđeli su mogli, a mogli su i ljudi na zemlji. Za ptice, zvijeri, drveće, šume, planine, rijeke i sve druge stvari na zemlji bili su zaduženi ljudi – to jest Adam i Eva – a Adam i Eva pokorili su se arkanđelu. Arkanđeo je stoga poželio nadmašiti Božju vlast i izdati Boga. Potom je poveo mnoštvo anđela u pobunu protiv Boga, a od njih su kasnije nastali raznovrsni nečisti duhovi. Zar dosadašnji razvoj ljudskog roda nije bio uzrokovan pokvarenošću arkanđela? Ljudi su danas takvi kakvi jesu zato što je arkanđeo izdao Boga i iskvario ljudski rod. To postepeno djelo nije ni izbliza tako apstraktno i jednostavno kako ga ljudi možda zamišljaju. Sotona je svoju izdaju počinio s razlogom, a ljudi ipak nisu u stanju shvatiti tako jednostavnu činjenicu. Zašto je Bog, koji je stvorio nebo i zemlju i sve stvoreno, stvorio i Sotonu? Kad Bog toliko prezire Sotonu i Sotona Mu je neprijatelj, zašto ga je stvorio? Nije li stvaranjem Sotone stvorio neprijatelja? Bog zapravo nije stvorio neprijatelja, već anđela, a potom Ga je taj anđeo izdao. Stekao je tako visok status da je poželio izdati Boga. Netko će reći da je to bila slučajnost, ali je također bilo i neizbježno. Slično kao što osoba neizbježno umire kad sazrije do određene točke; stvari su se jednostavno razvile do tog stupnja. Neke apsurdne neznalice kažu: „Budući da Ti je Sotona neprijatelj, zašto si ga stvorio? Zar nisi znao da će Te arkanđeo izdati? Zar nisi u stanju vidjeti iz vječnosti u vječnost? Zar nisi poznavao prirodu arkanđela? Budući da si jasno znao da će Te izdati, zašto si ga stvorio kao arkanđela? Ne samo da Te izdao, već je sa sobom poveo i mnogo drugih anđela i sišao u svijet smrtnika da iskvari ljudski rod, a Ti do dana današnjeg nisi uspio dovršiti Svoj šest-tisućljetni plan upravljanja.” Jesu li te riječi ispravne? Kad tako razmišljaš, zar se ne dovodiš u veće nevolje nego što je potrebno? Ima i drugih koji kažu: „Da Sotona nije iskvario čovječanstvo do današnjeg dana, Bog ne bi donio čovječanstvu ovakvo spasenje. Božja mudrost i svemoć kao takve bi bile nevidljive; gdje bi se onda Njegova mudrost razotkrila? Prema tome, Bog je stvorio ljudsku rasu zarad Sotone, kako bi kasnije mogao otkriti Svoju svemoć – kako bi inače čovjek mogao otkriti mudrost Božju? Da se čovjek nije opirao Bogu i da se protiv Njega nije bunio, ne bi bilo neophodno da se Njegovi postupci otkrivaju. Kada bi Ga sve stvorenje obožavalo i pokoravalo Mu se, Bog ne bi imao što činiti.” To je još dalje od stvarnosti jer nema ničeg prljavog u vezi s Bogom, stoga On ne može stvoriti prljavštinu. On Svoje postupke sada otkriva samo kako bi porazio Svojega neprijatelja, spasio ljude koje je stvorio i porazio demone i Sotonu, koji mrze Boga, izdaju Ga i opiru Mu se, a koji su na samom početku bili pod Njegovom vlašću i pripadali Njemu. Bog želi poraziti te demone i time otkriti Svoju svemoć nad svim stvarima. Čovječanstvo i sve drugo na zemlji sada je pod Sotoninom vlašću i pod vlašću zlih. Bog želi razotkriti Svoje postupke pred svima kako bi Ga ljudi mogli spoznati i kako bi tako porazio Sotonu i u potpunosti savladao Svoje neprijatelje. Cjelokupnost tog djela postiže se otkrivanjem Njegovih postupaka. Sve Njegovo stvorenje pod vlašću je Sotone, stoga mu Bog želi pokazati Svoju svemoć i tako poraziti Sotonu. Da nema Sotone, On ne bi morao otkrivati Svoje postupke. Da nije bilo Sotonina uznemiravanja, Bog bi stvorio čovječanstvo i odveo ga da živi u edenskom vrtu. Zašto prije Sotonine izdaje Bog nikad nije sve Svoje postupke otkrio anđelima ili arkanđelu? Da su arkanđeo i svi anđeli od samog početka poznavali Boga i pokorili Mu se, Bog ne bi izvršio ove besmislene postupke. Zbog postojanja Sotone i demona ljudi su se također opirali Bogu i ogrezli su u buntovnoj naravi. Stoga Bog želi otkriti Svoje postupke. Budući da želi ratovati sa Sotonom, mora koristiti Svoju vlast i sve Svoje postupke kako bi ga porazio. Tako će ljudima djelo spasenja koje obavlja među njima omogućiti da vide Njegovu mudrost i svemoć. Djelo koje Bog danas obavlja ima smisla i ni po čemu ne nalikuje onome na što neki ljudi misle kad kažu: „Zar djelo koje obavljaš nije proturječno? Zar ovakvim slijedom postupaka ne stvaraš samom Sebi problem? Ti si Sotonu stvorio, a onda mu dozvolio da Te izda i da Ti se opire. Ti si ljude stvorio, a onda si ih prepustio Sotoni, dopustivši Adamu i Evi da padnu u iskušenje. Kad si već sve to namjerno učinio, zašto i dalje mrziš čovječanstvo? Zašto se gnušaš Sotone? Zar nisi sve njih Ti Sâm stvorio? Što sad tu imaš mrziti?” Popriličan broj apsurdnih ljudi govori takve stvari. Oni žele voljeti Boga, ali se duboko u sebi na Boga žale. Kakva proturječnost! Ti ne razumiješ istinu, imaš previše natprirodnih misli i čak tvrdiš da je Bog pogriješio – koliko si samo apsurdan! Ti si taj koji petlja s istinom; Bog ni u kojem slučaju nije pogriješio! Neki se čak neprestano žale: „Ti si taj koji je stvorio Sotonu, bacio ga među ljude i predao mu ih. A kad su ljudi poprimili sotonsku narav, nisi im oprostio; naprotiv, donekle si ih mrzio. Najprije si ih donekle ljubio, a sada ih prezireš. Ti si taj koji mrzi čovječanstvo, a također si i onaj koji ga voli. O čemu se točno radi? Zar to nije proturječnost?” Kako god vi na to gledali, to je ono što se na nebesima dogodilo; na taj je način arkanđeo izdao Boga i na taj se način ljudski rod iskvario, a ljudi su ostali takvi do dana današnjeg. Kako god vi to formulirali, to je cijela priča. Vi, međutim, morate shvatiti da je čitava svrha ovog djela koje Bog danas obavlja vaše spasenje i u Sotonin poraz.

Budući da su anđeli bili posebno krhki i nisu imali sposobnosti vrijedne spomena, postali bi oholi čim bi stekli vlast. To se posebno odnosilo na arkanđela, čiji je status bio viši od statusa ostalih anđela. Kao kralj među anđelima, on je predvodio milijune njih, a pod Jahvom njegov je autoritet bio veći od autoriteta svih drugih anđela. Htio je svašta činiti i povesti anđele dolje, među ljude, da upravljaju svijetom. Bog je Sebe proglasio vladarem svemira, ali arkanđeo je tvrdio da je on zadužen za svemir – tog je trenutka arkanđeo izdao Boga. Bog je na nebu stvorio drugi svijet, a arkanđeo je poželio upravljati i tim svijetom, kao i sići u kraljevstvo smrtnika. Je li mu Bog to mogao dopustiti? Stoga je udario na arkanđela i prognao ga u područje između neba i zemlje. Otkad je arkanđeo iskvario ljude, Bog ratuje protiv njega da bi spasio ljude svih ovih šest tisućljeća nastoji ga poraziti. Vaša ideja Svemogućeg Boga nije u skladu s djelom koje Bog trenutačno obavlja; ona je krajnje nepraktična i velika je zabluda! Zapravo, Bog je arkanđela proglasio Svojim neprijateljem tek nakon što Ga je ovaj izdao. Arkanđeo je samo zbog svoje izdaje žestoko nasrnuo na ljude nakon što je stigao u kraljevstvo smrtnika, a iz istog razloga se i čovječanstvo razvilo do ove točke. Nakon toga Bog se ovako zakleo Sotoni: „Pobijedit ću te i donijet ću spasenje svim ljudima koje sam stvorio.” Isprva neuvjeren, Sotona je odgovorio: „Što mi zaista možeš učiniti? Možeš li me doista prognati u područje između neba i zemlje? Možeš li me uistinu poraziti?” Nakon što ga je prognao u područje između neba i zemlje, Bog više nije obraćao pozornost na arkanđela, a poslije je započeo spašavati čovječanstvo i obavljati Svoje djelo unatoč stalnim Sotoninim smetnjama. Sotona je mogao svašta činiti, ali za sve su to zaslužne moći koje mu je Bog prethodno bio dao; te je moći ponio sa sobom u područje između neba i zemlje i zadržao ih do danas. Kad je udario na arkanđela i prognao ga između neba i zemlje, Bog mu nije oduzeo vlast, stoga je Sotona nastavio kvariti ljude. S druge strane, Bog je počeo spašavati ljude, koje je Satana iskvario ubrzo nakon što su bili stvoreni. Bog nije otkrivao Svoje postupke dok je boravio na nebu. Međutim, prije nego što je stvorio zemlju, ljudima iz svijeta koji je stvorio na nebu dopustio je da vide Njegove postupke, usmjeravajući tako te ljude iznad neba. Podario im je mudrost i razum i doveo ih da žive u tom svijetu. Naravno, nitko od vas nikad nije čuo ništa o tome. Poslije, nakon što je Bog stvorio ljude, arkanđeo ih je počeo kvariti, a sav ljudski rod na zemlji zapao je u kaos. Tek je tada Bog započeo Svoj rat protiv Sotone i tek su u to vrijeme ljudi prvi put mogli vidjeti Njegove postupke. Ti su postupci u početku bili skriveni od ljudi. Nakon što je prognan u područje između neba i zemlje, Sotona je učinio svoje, a Bog je nastavio obavljati svoje djelo, neprestano ratujući protiv Sotone, sve do posljednjih dana. Sada je vrijeme da Sotona bude uništen. Iako mu je Bog u početku dao vlast, a zatim ga prognao u područje između neba i zemlje, Sotona je i dalje ostao prkosan. Potom je iskvario ljude na zemlji, ali Bog je bio tamo i upravljao ljudima. Svoje upravljanje ljudima Bog koristi kako bi porazio Sotonu. Kvareći ljude, Sotona privodi kraju njihovu sudbinu i ometa Božje djelo. S druge strane, Božje djelo je spašavanju čovječanstva. Koji korak Božjeg djela nije usmjeren prema spasenju čovječanstva? Koji korak nije usmjeren na čišćenje ljudi, na to da ih navede da se ponašaju pravedno i proživljavaju sliku onih koje je moguće voljeti? Međutim, Sotona to ne čini. On kvari ljude; širom svemire neprekidno obavlja svoje djelo kvarenja čovječanstva. Naravno, Bog također obavlja Svoje djelo ne obraćajući pozornost na Sotonu. Kolika god da je Sotonina vlast, tu mu je vlast ipak darovao Bog, ali Bog mu zapravo nije dao svu Svoju vlast, stoga, što god Sotona činio, nikad neće moći nadmašiti Boga i uvijek će Mu biti nadohvat ruke. Dok je boravio na nebu, Bog nije otkrio nijedan Svoj postupak. Sotoni je dao samo mali dio vlasti i dopustio mu vladati nad ostalim anđelima. Stoga Sotona, što god radio, ne može nadmašiti Božju vlast jer je vlast koju mu je Bog izvorno dao ograničena. Dok Bog djeluje, Sotona ometa. U posljednjim danima ta će ometanja prestati. Ujedno će i Božje djelo biti dovršeno, a ona vrsta ljudi koje Bog želi upotpuniti bit će upotpunjena. Bog pozitivno usmjerava ljude; Njegov je život živa voda, nemjerljiva i bezgranična. Sotona je do određene mjere iskvario čovjeka, ali će živa voda života na kraju upotpuniti čovjeka, a Sotona se više nikako neće moći u to miješati i obavljati svoje djelo. Tako će Bog u potpunosti moći pridobiti te ljude. Sotona to čak i sada još uvijek odbija prihvatiti i stalno izaziva Boga, ali Bog na to ne obraća pozornost. Bog je rekao: „Pobijedit ću sve Sotonine mračne sile i sve mračne utjecaje.” To je djelo koje se treba obaviti u tijelu i to je ono što utjelovljenje čini značajnim: naime, dovršenje faze djela pobjede nad Sotonom u posljednjim danima i uništenje svega što pripada Sotoni. Božja pobjeda nad Sotonom je neminovna! Zapravo, Sotona je odavno pretrpio neuspjeh. Kad se zemljom velikog crvenog zmaja počelo širiti evanđelje – to jest, kad je utjelovljeni Bog započeo Svoje djelo i kad je to djelo pokrenuto – Sotona je potpuno poražen jer je svrha utjelovljenja bila upravo pobjeda nad Sotonom. Čim je vidio da se Bog ponovo utjelovio i počeo obavljati Svoje djelo koje nijedna sila ne bi mogla zaustaviti, Sotona je ostao bez riječi vidjevši to djelo i više se nije se usuđivao spletkariti. Sotona je isprva j mislio da je također obdaren obiljem mudrosti te je prekidao i uznemiravao Božje djelo. Međutim, nije očekivao da će se Bog ponovo utjeloviti niti da će u Svojem djelu Sotoninu pobunu iskoristiti kao otkrivenje i sud za čovječanstvo te tako osvojiti ljude i poraziti Sotonu. Bog je mudriji od Sotone i Njegovo ga djelo daleko nadilazi. Stoga, kao što sam ranije rekao: „Svoje djelo obavljam kao odgovor na Sotonina podmetanja; naposljetku ću otkriti Svoju svemoć i Sotoninu nemoć.” Bog će Svoje djelo obavljati u prvom planu, dok će se Sotona vući za Njim sve dok na kraju ne bude konačno uništen – neće ni znati što ga je zadesilo! Istinu će spoznati tek kad bude razbijen i smrvljen, a dotad će već biti spaljen u ognjenom jezeru. Neće li se tada sasvim uvjeriti? Jer Sotona tada više neće imati nikakvih spletki koje bi mogao upotrijebiti!

Upravo zbog ovog stvarnog djela, koje se odvija korak po korak, Božje je srce opterećeno tugom zbog ljudskog roda; zato Njegov rat protiv Sotone traje punih šest tisuća godina i zato je rekao: „Nikad više neću stvoriti ljude, niti ću ikad više anđelima dati vlast.” Od tog trenutka, kad god bi dolazili djelovati na zemlji, anđeli su samo slijedili Boga kako bi obavili djelo; On im nikad više nije dao nikakvu vlast. Kako su svoje djelo obavljali anđeli koje je vidio izraelski narod? Javljali su im se u snovima i prenosili Jahvine riječi. Kad je Isus uskrsnuo tri dana nakon raspeća, upravo su anđeli odmaknuli kamen; to djelo nije osobno obavio Božji Duh. Anđeli su radili samo takva djela; igrali su sporedne uloge, ali nisu imali vlast jer im Bog više nikad ne bi dodijelio nikakvu vlast. Nakon su netko vrijeme djelovali, ljudi koje je Bog na zemlji upotrijebio umislili su da su u Božjem položaju i kazali: „Hoću nadmašiti svemir! Želim se naći na trećem nebu! Želimo suvereno vladati!” Postali bi oholi nakon što su svega nekoliko dana nešto radili; htjeli su posjedovati suverenu vlast na zemlji, osnovati drugu naciju, imati sve pod svojim nogama i naći se na trećem nebu. Zar ne znaš da si samo čovjek kojeg je Bog upotrijebio? Kako bi se mogao uznijeti do trećeg neba? Bog na zemlju dolazi djelovati, tiho i bez vike, a zatim odlazi, nakon što je potajno obavio Svoje djelo. Nikad ne viče kao ljudi, već Svoje djelo obavlja praktično. Također, nikad ne ulazi u crkvu i viče: „Sve ću vas uništiti! Proklet ću vas i izgrditi!” Samo nastavlja obavljati Svoje djelo i odlazi kad ga obavi. Oni vjerski pastori koji iscjeljuju bolesne i izgone demone, koji drugima popuju s propovjedaonice, drže dugačke i pompozne govore i raspravljaju o nerealnim stvarima, svi su oni do srži oholi! Oni nisu ništa drugo nego potomci arkanđela!

Obavljajući Svoje djelo šest tisuća godina sve do danas, Bog je već otkrio mnoge Svoje postupke, čija je osnovna svrha bila poraziti Sotonu i cijelom čovječanstvu donijeti spasenje. On ovu priliku koristi da bi omogućio da sve na nebu, sve na zemlji, sve u morima i sve što je na zemlji stvorio vidi Njegovu svemogućnost i svjedoči svim Njegovim postupcima. Priliku koja Mu se pruža nakon pobjede nad Sotonom koristi kako bi ljudima otkrio sve Svoje postupke i omogućio im da Ga slave i veličaju Njegovu mudrost u pobjedi nad Sotonom. Sve na zemlji, na nebu i u morima daje slavu Bogu, hvali Njegovu svemoć i svaki Njegov postupak i kliče Njegovo sveto ime. To je dokaz Njegove pobjede nad Sotonom; to je dokaz poraza koji je nanio Sotoni. Što je još važnije, to je dokaz da je spasio čovječanstvo. Cjelokupno Njegovo stvorenje daje Mu slavu, hvali Ga zbog pobjede nad neprijateljem i pobjedonosnog povratka te Ga uzdiže kao velikog Kralja pobjednika. Njegov cilj nije samo poraziti Sotonu, zbog čega Svoje djelo neprekidno obavlja već šest tisuća godina. On koristi Sotonin poraz da bi spasio čovječanstvo, otkrio sve Svoje postupke i svu Svoju slavu. Steći će slavu i sve mnoštvo anđela vidjet će svu Njegovu slavu. Glasnici na nebu, ljudi na zemlji i sva Njegova zemaljska stvorenja vidjet će slavu Stvoritelja. To je djelo koje On obavlja. Sva Njegova stvorenja na nebu i na zemlji svjedočit će Njegovoj slavi, a On će se, nakon što potpuno porazi Sotonu, trijumfalno vratiti i dopustiti ljudima da Ga hvale te tako Svojim djelom ostvariti dvostruku pobjedu. Naposljetku će osvojiti cjelokupno čovječanstvo i uništiti svakoga tko Mu se opire ili se buni protiv Njega; drugim riječima, uništit će sve one koji pripadaju Sotoni. Iako trenutačno svjedočiš tolikim Božjim postupcima, ti Mu se ipak opireš, buniš se i odbijaš Mu se pokoriti; mnogo toga gajiš u sebi i radiš što ti se prohtije. Slijediš vlastite požude i sklonosti; sve je to buntovništvo i otpor. Svaka vjera u Boga zarad tijela i vlastitih požuda, kao i radi onoga što se čovjeku sviđa, zarad svijeta i Sotone, po svojoj je prirodi nečista, nepokorna i buntovna. Danas ima mnogo različitih vrsta vjere: neki u njoj traže zaklon od katastrofe, dok drugi tragaju za blagoslovima; neki žele razumjeti otajstva, dok drugi nastoje steći novac. Sve su to oblici otpora i sve je to bogohuljenje! Kad kažemo da se netko opire ili buni – zar se to ne odnosi upravo na takvo ponašanje? Ovih dana mnogi gunđaju, žale se ili osuđuju. Sve su to stvari koje čine pokvareni ljudi; sve su to primjeri čovjekova otpora i bunta. Takvi su ljudi opsjednuti i okupirani Sotonom. Ljudi koje Bog pridobiva jesu oni koji Mu se u cijelosti pokoravaju; to su ljudi koje Sotona jest iskvario, ali su spašeni i osvojeni trenutačnim Božjim djelom, ljudi koji su pretrpjeli nevolje i koje je Bog naposljetku potpuno pridobio, ljudi koji više ne žive pod vlašću Sotone, ljudi koji su se oslobodili nepravde i koji su voljni proživjeti svetost – takvi su ljudi najsvetiji; oni doista jesu sveti. Ako tvoji sadašnji postupci nisu barem djelomično u skladu s Božjim zahtjevima, bit ćeš izgnan. To je neosporno. Sve ovisi o tome što se sada događa; čak i ako si predodređen i izabran, tvoj će ishod ipak biti određen tvojim današnjim postupcima. Ako sada ne možeš držati korak, bit ćeš izgnan. Ako sada ne možeš držati korak, kako ćeš ga držati kasnije? Takvo ti se ogromno čudo ukazalo, a ti i dalje ne vjeruješ. Kako ćeš onda kasnije vjerovati u Boga, kad On dovrši Svoje djelo i kad ga više ne bude obavljao? Tada ćeš Ga još manje moći slijediti! Kasnije će Bog na temelju tvojeg stava, tvojeg poznavanja djela utjelovljenog Boga i tvojeg iskustva odrediti jesi li grešan ili pravedan, odnosno jesi li usavršen ili izgnan. Sada ti mora biti jasno. Duh Sveti ovako djeluje: On tvoj ishod određuje na temelju tvojeg sadašnjeg ponašanja. Tko izgovara današnje riječi? Tko obavlja današnje djelo? Tko danas odlučuje o tvojem izgonu? Tko te odlučuje usavršiti? Zar to ne radim Ja osobno? Ja sam Onaj koji izgovara ove riječi. Ja sam Onaj koji obavlja takvo djelo. Proklinjanje, grdnja i osuda ljudi – sve su to sastavni dijelovi Mojeg djela. Na kraju ću, također, Ja odlučiti hoćeš li biti izgnan. Sve je to Moj posao! Moj je posao usavršiti te, a omogućiti ti da uživaš u blagoslovima također je Moj posao. Sve je to djelo koje Ja obavljam. Tvoj ishod nije predodredio Jahve, već ga određuje Bog današnjice. O tvojem se ishodu odlučuje upravo sada; on nije bio određen još davno, prije stvaranja svijeta. Neki smiješni ljudi kažu: „Možda s Tvojim očima nešto nije u redu, stoga me ne vidiš onako kako bi trebao. Naposljetku, vidjet ćeš samo ono što Duh razotkrije!” Isus je prvotno izabrao Judu za svojeg učenika. Ljudi pitaju: „Kako je mogao izabrati učenika koji će Ga izdati?” Juda isprva nije namjeravao izdati Isusa; to se dogodilo tek kasnije. U to vrijeme Isus je na Judu gledao prilično blagonaklono; potaknuo je tog čovjeka da Ga slijedi i zadužio ga za njihove financije. Da je Isus znao da će Juda pronevjeriti novac, nikad ga ne bi zadužio za takve stvari. Može se reći da Isus isprva nije znao da je taj čovjek lažljivac i prevarant ili da će prevariti svoju braću i sestre. Kasnije, nakon što Ga je Juda već neko vrijeme slijedio, Isus ga je vidio kako se dodvorava svojoj braći i sestrama i kako se dodvorava Bogu. Ljudi su također otkrili da je Juda običavao uzimati novac iz kese, što su zatim rekli Isusu. Tek je tada Isus postao svjestan svega što se događa. Budući da je trebao obaviti djelo raspeća, za što mu je bio potreban netko će Ga izdati, a Juda je bio prava osoba za tu ulogu, Isus je rekao: „Među nama će biti jedan koji će Me izdati. Sin čovječji tu će izdaju iskoristiti da bude raspet, a tri će dana nakon toga uskrsnuti.” Isus u to vrijeme zapravo nije izabrao Judu kao izdajnika; naprotiv, nadao se da će Mu Juda biti odan učenik. Neočekivano se ispostavilo da je Juda bio pohlepni pokvarenjak koji je izdao Gospodina, stoga je Isus tu situaciju iskoristio kako bi za to djelo izabrao Judu. Da je svih dvanaest Isusovih učenika bilo odano i da među njima nije bilo nikog poput Jude, onda bi osoba koja će na kraju izdati Isusa bila netko tko nije bio među učenicima. Međutim, tada se dogodilo da je među učenicima ipak bio jedan koji je volio uzimati mito: Juda. Stoga je Isus tog čovjeka upotrijebio radi dovršetka Svojeg djela. Kako je to bilo jednostavno! Isus to nije predodredio na početku Svojeg djela; tu odluku donio je tek kad su se stvari razvile do određene točke. Bila je to Isusova odluka, što znači da je to bila odluka Sâmog Duha Božjeg. Prvotno je Isus bio taj koji je izabrao Judu, a kad je kasnije Juda izdao Isusa, to je bilo nešto što je Duh Sveti učinio zarad vlastitih ciljeva. Bilo je to djelo koje je Duh Sveti u to vrijeme obavljao. Kad je Isus izabrao Judu, nije ni slutio da će ga Juda izdati. Znao je samo da je taj čovjek Juda Iškariotski. Vaši se ishodi također određuju prema današnjem stupnju vaše pokornosti i vašeg životnog razvoja, a ne prema ljudskoj predodžbi da je tvoj ishod predodređen još prilikom stvaranja svijeta. Te stvari moraš jasno razumjeti. Ništa od ovog djela ne obavlja se onako kako ti zamišljaš.