Kad Bog obavlja Svoje djelo, On ne dolazi da bi se uključio u bilo kakvu izgradnju ili pokret, već da bi izvršio Svoju službu. Svako Njegovo utjelovljenje je samo radi ostvarenja jedne faze djela i pokretanja novog doba. Sada je nastupilo Doba kraljevstva, kao i obuka kraljevstva. Ova faza djela nije djelo čovjeka i nije da bi se radilo na čovjeku do određenog stupnja, već samo da se dovrši jedan dio Božjeg djela. To što On čini nije djelo čovjeka i nije radi postizanja određenog rezultata u radu na čovjeku prije napuštanja zemlje. Cilj je da se ispuni Njegova služba i dovrši djelo koje On treba obaviti, a to je stvoriti odgovarajuće uređenja za Njegovo djelo na zemlji, i time steći slavu. Djelo utjelovljenog Boga razlikuje se od djela ljudi koje Duh Sveti rabi. Kad Bog dolazi obaviti Svoje djelo na zemlji, On se brine samo za ispunjenje Svoje službe. Što se tiče svih drugih stvari koje nisu povezane s Njegovom službom, On u njima gotovo i ne sudjeluje, do te mjere da se čak pravi da ih ne vidi. On jednostavno obavlja djelo koje treba obaviti, a najmanje se brine za djelo koje čovjek treba obaviti. Djelo koje obavlja je isključivo ono djelo koje se odnosi na doba u kojem se nalazi i na službu koju treba ispuniti, kao da je sve ostalo izvan Njegovog djelokruga. On Se ne opskrbljuje osnovnim znanjima o tome kako živjeti s ljudima kao jedan od njih, niti uči vještine općenja s ljudima, niti se oprema ičim drugim što čovjek razumije. Sve što čovjek treba posjedovati Njega se uopće ne tiče i On jednostavno obavlja posao koji je dužan obaviti. Tako je utjelovljeni Bog, s čovjekove točke gledišta, toliko manjkav da čak i ne obraća pažnju na mnoge stvari koje bi čovjek trebao posjedovati, niti te stvari razumije. Stvari kao što su opće znanje o životu, te načela koja upravljaju osobnim ponašanjem i interakcijom s drugima, izgleda kao da nemaju nikakve veze s Njim. Ali ti kod utjelovljenog Boga jednostavno ne možeš osjetiti ni najmanju naznaku abnormalnosti. Drugim riječima, Njegova ljudskost samo održava Njegov život normalne osobe i normalno rasuđivanje Njegovog mozga, što Mu daje sposobnost razlikovanja ispravnog od pogrešnog. Međutim, On nije opremljen ničim drugim, ničim što ljudi (odnosno, stvorena bića) sama trebaju imati. Bog se utjelovljuje samo da ispuni Svoju vlastitu službu. Njegovo je djelo usmjereno na cijelo jedno doba – ne na jednu određenu osobu ili mjesto, već na cijeli svemir. To je smjer Njegovog djela i načelo po kojem djeluje. Nitko to ne može promijeniti i čovjek se ni na koji način ne može u to uključiti. Svaki put kad Bog postaje tijelo, On sa sobom donosi djelo tog doba i nema namjeru živjeti s čovjekom dvadeset, trideset, četrdeset, pa čak ni sedamdeset ili osamdeset godina da bi Ga čovjek bolje razumio i stekao jasniju sliku o Njemu. Nema potrebe za tim! To ni na koji način ne bi produbilo čovjekova znanja o suštinskoj naravi Boga, već bi samo učvrstilo njegove predodžbe i dovelo do fosilizacije njegovih predodžbi i misli. Stoga je neophodno da svi shvatite što je djelo utjelovljenog Boga. Vi svakako ne možete ne razumjeti riječi koje sam vam priopćio: „Ja nisam došao da bih iskusio život normalnog čovjeka”? Jeste li zaboravili riječi: „Bog dolazi na zemlju ne zato da bi živio životom normalnog čovjeka”? Vi ne razumijete svrhu Božjeg utjelovljenja, niti vam je poznato značenje pitanja: „Kako je Bog mogao doći na zemlju s namjerom da iskusi život stvorenog bića?” Bog na zemlju dolazi isključivo da dovrši Svoje djelo i stoga je Njegovo djelo na zemlji kratkog vijeka. On ne dolazi na zemlju s namjerom da Duh Božji Njegovo ljudsko tijelo izobrazi u nadmoćnog čovjeka koji će voditi crkvu. Kad Bog dolazi na zemlju, to je Riječ koja postaje tijelo; čovjek, međutim, ne zna za Njegovo djelo i nasilu Mu pripisuje stvari. Ali vi svi trebate shvatiti da je Bog Riječ koja se utjelovljuje, a ne ljudsko tijelo koje je Duh Sveti izobrazio da jedno vrijeme preuzme ulogu Boga. Sâm Bog nije proizvod izobrazbe, već je Riječ koja se utjelovila i danas službeno obavlja Svoje djelo među svima vama. Svi znate i priznajete da je Božje utjelovljenje činjenična istina, ali se ipak ponašate kao da je razumijete. Niste u stanju ni najmanje razumjeti, počevši od djela utjelovljenog Boga, pa do značaja i biti Njegovog utjelovljenja, već samo slijedite druge u olakom recitiranju napamet naučenih riječi. Vjerujete li da je utjelovljeni Bog onakav kakvim Ga zamišljate?

Bog se utjelovljuje samo zato da bi vodio doba i započeo novo djelo. Potrebno je da shvatite smisao. To se umnogome razlikuje od funkcije čovjeka i to dvoje se ne može spomenuti u istom dahu. Čovjeka treba dugo kultivirati i usavršavati da bi se mogao uporabiti za obavljanje djela, a ljudskost koja je potrebna je posebno visokog stupnja. Ne samo da čovjek mora biti u stanju očuvati osjećaj normalne ljudskosti, već mora podrobnije razumjeti mnoga načela i pravila koja upravljaju njegovim ponašanjem u odnosu na druge i, štoviše, mora se još više posvetiti proučavanju mudrosti i etičkog znanja čovjeka. To je ono čime čovjek treba biti opskrbljen. Međutim, to ne važi za utjelovljenog Boga, jer Njegovo djelo niti predstavlja čovjeka niti je djelo čovjeka; zapravo je izravan izraz Njegovog bića i izravna provedba djela koje On treba obaviti. (Naravno, Njegovo djelo se ne obavlja slučajno niti nasumično, već u odgovarajuće vrijeme, i počinje onda kad dođe vrijeme da se ispuni Njegova služba.) On ne sudjeluje u životu ili radu čovjeka, to jest, Njegova ljudskost nije opskrbljena ničim od toga (mada to ne utječe na Njegovo djelo). On samo ispunjava Svoju službu kad za to dođe vrijeme. Bez obzira na Njegov status, On jednostavno nastavlja s djelom koje treba obaviti. Što god čovjek zna o Njemu i kakvo god je čovjekovo mišljenje o Njemu, to nimalo ne utječe na Njegovo djelo. Na primjer, kad je Isus obavljao Svoje djelo, nitko nije točno znao tko je On, ali je On jednostavno ustrajao u Svom djelu. Ništa od toga nije Ga omelo u obavljanju djela koje je trebao izvršiti. Stoga On isprva nije ispovijedao niti objavljivao Svoj identitet, već je samo navodio ljude da Ga slijede. Ovo, naravno, nije bila samo Božja poniznost, već i način na koji je Bog djelovao u tijelu. Jedino je tako i mogao djelovati, jer Ga čovjek nikako nije mogao prepoznati golim okom. A sve i da Ga je prepoznao, ne bi Mu mogao pomoći u Njegovom djelu. Nadalje, On se nije utjelovio zato da bi čovjek upoznao Njegovo tijelo, već da bi obavio Svoje djelo i ispunio Svoju službu. Zato nije pridavao nikakav značaj objavljivanju Svog identiteta. Nakon što je dovršio sve djelo koje je trebao obaviti, čovjeku se prirodno razjasnio cjelokupan Njegov identitet i status. Utjelovljeni Bog šuti i nikad ništa ne objavljuje. On ne obraća pažnju ni na čovjeka, ni na to uspijeva li Ga čovjek slijediti, već samo ide naprijed s ispunjavanjem Svoje službe i obavljanjem djela koje treba obaviti. Nitko ne može stati na put Njegovom djelu. Kad dođe vrijeme da dovrši Svoje djelo, ono će bez greške biti zaključeno i privedeno kraju, i to nitko ne može preinačiti. Tek nakon što ode od čovjeka, dovršivši Svoje djelo, čovjek će razumjeti djelo koje je izvršio, mada ne potpuno jasno. I trebat će puno vremena da čovjek u potpunosti shvati namjeru s kojom je On prvi put izvršio Svoje djelo. Drugim riječima, djelo doba utjelovljenog Boga dijeli se na dva dijela. Jedan dio se sastoji od djela koji obavlja Sâm utjelovljeni Bog i riječi koje govori Sâm utjelovljeni Bog. Nakon što služba Njegova tijela bude u cijelosti ispunjena, preostali dio djela obavljaju oni koje Sveti Duh rabi. Upravo je to vrijeme kad čovjek treba ispuniti svoju funkciju, jer je Bog već otvorio put kojim sâm čovjek treba koračati. Odnosno, utjelovljeni Bog obavlja jedan dio djela, a zatim to djelo preuzima Duh Sveti i oni koje Duh Sveti rabi. Stoga, čovjek treba znati što podrazumijeva djelo koje u ovoj fazi primarno obavlja utjelovljeni Bog i mora točno razumjeti značaje Božjeg utjelovljenja i djela koje On treba obaviti, a ne pred Boga postavljati zahtjeve koji se postavljaju pred ljude. U tome je čovjekova greška, njegova predodžba i, ponajviše, njegova neposlušnost.

Bog se ne utjelovljuje s namjerom da čovjeku omogući upoznati Njegovo tijelo niti da čovjeku pruži priliku da uoči razlike između tijela utjelovljenog Boga i tijela čovjeka; i Bog se ne utjelovljuje da bi uvježbao čovjekovu moć razlučivanja, a još manje s namjerom da čovjeku omogući da štuje tijelo utjelovljenog Boga, čime stječe veliku slavu. Ništa od ovoga nije namjera Boga koji se utjelovljuje. Bog se ne utjelovljuje da osudi čovjeka, ni da ga namjerno razotkrije, niti da mu oteža život. Ništa od toga nije Božja namjera. Svako Božje utjelovljenje je oblik djela koji je neizbježan. On postupa na način na koji postupa radi Svog uzvišenijeg djela i uzvišenijeg upravljanja, a ne iz razloga koje čovjek zamišlja. Bog dolazi na zemlju samo kad Njegovo djelo to zahtjeva i samo kad je to neophodno. On ne dolazi na zemlju s namjerom da samo razgleda unaokolo, već da obavi djelo koje treba izvršiti. Zašto bi On inače preuzimao na Sebe tako teško breme i tako velike rizike da izvrši to djelo? Bog se utjelovljuje samo kad mora i uvijek s jedinstvenim značajem. Kad bi svrha Njegovog utjelovljenja bila samo da ljudima omogući vidjeti Ga i da tako prošire svoje vidike, onda On, sasvim sigurno, nikad ne bi tako olako došao među ljude. On dolazi na zemlju radi Svog upravljanja i Svog uzvišenijeg djela, te da bi mogao zadobiti što veći dio čovječanstva. On dolazi da predstavlja doba i porazi Sotonu, i u tijelo se zaodijeva da bi Sotonu porazio. Štoviše, On dolazi kako bi čitav ljudski rod usmjerio k životu koji trebaju živjeti. Sve se ovo tiče Njegova upravljanja, i tiče se djela cijelog svemira. Ako je Bog postao tijelom samo da omogući čovjeku upoznati Njegovo tijelo i da ljudima otvori oči, zašto On onda nije putovao u sve zemlje svijeta? Zar to ne bi bilo krajnje jednostavno? Ali On to nije učinio, već je odabrao prikladno mjesto gdje će se nastaniti i započeti djelo koje treba izvršiti. Sâmo ovo tijelo je od velikog značaja. On predstavlja čitavo doba i ujedno obavlja djelo čitavog doba; On prethodno doba privodi kraju i ujedno započinje novo doba. Sve su ovo važne stvari koje se tiču Božjeg upravljanja i u svemu tome je značaj jedne faze djela koje Bog dolazi izvršiti na zemlji. Kad je Isus došao na zemlju, samo je izrekao neke riječi i izvršio neko djelo; nije se bavio ljudskim životom i otišao je čim je dovršio Svoje djelo. Danas, kad završim govor i prenošenje Svojih riječi vama i kad ih svi budete razumjeli, ovaj korak Mog djela bit će dovršen, bez obzira na to kakav će biti vaš život. Morat će u budućnosti postojati ljudi koji će nastaviti ovaj korak Mog djela i koji će nastaviti djelo na zemlji u skladu s ovim riječima; tada će započeti čovjekovo djelo i čovjekova izgradnja. Ali, trenutno, Bog Svoje djelo obavlja samo zato kako bi izvršio Svoju službu i dovršio jedan korak Svog djela. Bog djeluje na drugačiji način od čovjeka. Čovjek voli zborove i forume i pridaje važnost obredima, a ono čega se Bog najviše gnuša su upravo zborovi i okupljanja ljudi. Bog neformalno govori i razgovara s čovjekom; ovo je djelo Božje, koje je iznimno oslobođeno i koje i vas oslobađa. Međutim, ja krajnje mrzim okupljanja s vama i ne mogu se naviknuti na tako strogo ustrojen život kao što je vaš. Najviše mrzim pravila; ona čovjeka do te mjere ograničavaju da se on boji pomjeriti se, govoriti i pjevati, a njegove oči zure pravo u tebe. Krajnje mrzim vaš način okupljanja i krajnje mrzim velike zborove. Jednostavno odbijam okupljanje s vama na ovaj način, jer svatko tko živi na ovaj način osjeća se okovano i previše je obreda i pravila kojih se vi pridržavate. Kad bi vam bilo dopušteno voditi ljude, vi biste ih sve podvrgnuli pravilima i oni ih pod vašim vodstvom ne bi nikako mogli odbaciti; umjesto toga, religijska atmosfera bi postala sve intenzivnija, a ljudski bi se običaji nastavili širiti. Pojedini ljudi na okupljanjima drže predavanja i govore neumorno bez prestanka, a neki čak mogu po desetak dana neprekidno držati propovijedi. Sve se to smatra velikim zborovima i okupljanjima ljudi, koji nemaju nikakve veze sa životom u jelu i piću, uživanju ili oslobođenju duha. Sve su to nekakva okupljanja! Meni su sva ta vaša okupljanja sa suradnicima, kao i veliki i mali zborovi ljudi, krajnje mrski i nikad me nisu zanimali. Ovo je načelo po kojem djelujem: ne želim propovijedati na okupljanjima, niti želim bilo što objavljivati na velikim javnim okupljanjima, a još manje vas sazivati na posebne konferencije od po nekoliko dana. Ne smatram prihvatljivim da vi poslušno i uštogljeno sjedite na nekakvom skupu. Mrzim vas vidjeti kako živite ograničeni svakojakim obredima i, štoviše, odbijam sudjelovati u tim vašim obredima. Što češće to činite, Meni je sve odvratnije. Ni najmanje Me ne zanimaju svi ti vaši obredi i pravila; bez obzira koliko dobro to radite, Meni su svi oni odvratni. Ne radi se o tome da su vaša uređenja neprikladna ili da ste vi suviše maleni; stvar je u tome da je Meni mrzak vaš način života i da se, štoviše, ne mogu naviknuti na njega. Vi uopće ne razumijete djelo koje želim obaviti. Kad je Isus u ono vrijeme obavljao Svoje djelo, On bi, nakon što je na nekom mjestu održao propovijed, svoje učenike poveo iz grada i razgovarao s njima o putevima koje su oni trebali razumjeti. Često je djelovao na takav način. Njegovo djelo među mnoštvom bilo je rijetko. U skladu s onim što tražite od Njega, utjelovljeni Bog ne bi trebao živjeti životom normalnog čovjeka; On mora vršiti svoje djelo, i bilo da sjedi, stoji ili hoda, mora govoriti. On sve vrijeme mora djelovati i nikad ne može prekinuti Svoje „operacije”, jer bi, u suprotnom, zanemario Svoje dužnosti. Jesu li ovi zahtjevi čovjeka primjereni ljudskom razumu? Gdje vam je integritet? Ne tražite li previše? Je li Meni potrebno da Me analiziraš dok djelujem? Ima li potrebe da Me nadgledaš dok vršim Svoju službu? Dobro znam koje djelo trebam obaviti i kada ga trebam obaviti; nema potrebe da drugi interveniraju. Možda će ti se učiniti da nisam mnogo toga uradio, ali dotad će Moje djelo već biti pri kraju. Uzmimo za primjer Isusove riječi u četiri Evanđelja: nisu li i one bile ograničene? U to je vrijeme Isus, kad je ušao u sinagogu i održao propovijed, Svoje djelo obavio za nekoliko minuta, a kad je završio s govorom, poveo je svoje učenike na čamac i otišao bez ikakvog objašnjenja. Najviše što se moglo dogoditi je da oni u sinagogi međusobno raspravljaju o tome, ali Isus u tome nije sudjelovao. Bog vrši samo ono djelo koje treba i ništa više od toga. Mnogi bi htjeli da više govorim i pričam, barem nekoliko sati dnevno. Po vama, Bog prestaje biti Bog ako ne govori i samo Onaj koji govori je Bog. Svi ste vi slijepi! Svi ste sirovi! Svi ste vi neznalice bez imalo razuma! Imate previše predodžbi! Vaši su zahtjevi pretjerani! Nečovječni ste! Uopće ne razumijete što je Bog! Vjerujete da su svi govornici i oratori Bog i da je vaš otac svatko tko vas snabdijeva riječima. Recite mi svi vi, sa svojim dobro razvijenim osobinama i neuobičajenim izgledom – ima li u vama i trunke razuma? Znate li već za nebesko sunce? Svatko od vas je poput pohlepnog i korumpiranog službenika, pa kako biste mogli vidjeti smisao? Kako da razlikujete ispravno od pogrešnog? Dao sam vam mnogo, ali koliko vas zna to cijeniti? Tko je to u potpunosti usvojio? Vi ne znate ni tko je taj koji je otvorio put kojim danas hodite, pa Mi stoga i dalje postavljate zahtjeve, zahtjeve koji su smiješni i apsurdni. Crvenite li se od stida? Nisam li dovoljno govorio? Nisam li dovoljno učinio? Tko od vas može zaista čuvati Moje riječi kao blago? Laskate Mi dok ste u Mojem prisustvu, ali lažete i varate čim odete od Mene! Vaši su postupci vrijedni prezira i odvratni su Mi! Znam da od Mene tražite da govorim i djelujem samo da nahranite vaše oči i proširite vaše vidike, a ne da promijenite svoje živote. Toliko sam vam govorio. Vaši životi su se odavno trebali promijeniti, pa zašto se onda još i sad vraćate u svoje staro stanje? Je li moguće da su vam Moje riječi uskraćene i da ih niste primili? Istinu govoreći, ne želim više ništa reći izrodima kao što ste vi – uzalud bi bilo! Ne želim uzaludno toliko raditi! Vi samo želite proširiti svoje vidike ili nahraniti oči, a ne zadobiti život! Svi se vi zavaravate! Pitam vas – koliko ste od onoga što sam vam licem u lice govorio proveli u djelo? Vi samo izvodite trikove kako biste obmanuli druge! Prezirem one među vama koji uživaju u ulozi promatrača, a vaša znatiželja mi je krajnje odvratna. Ako niste ovdje da biste slijedili istiniti put ili žeđali za istinom, onda vas se gnušam! Znam da Me slušate dok govorim isključivo da zadovoljite svoju znatiželju ili da ispunite ovu ili onu pohlepnu želju. Ne razmišljate o traganju za postojanjem istine, niti o istraživanju pravog puta za ulazak u život; takve zahtjeve jednostavno nemate. Sve što radite je da se prema Bogu odnosite kao prema igrački koju proučavate i kojoj se divite. Premalo je u vama strasti za traženjem života, ali mnogo želje da budete znatiželjni! Objašnjavati takvim ljudima put života isto je kao pričati u vjetar; kao da ništa i ne govorim! Dopustite mi da vam kažem: ako samo tražite da ispunite prazninu u svom srcu, bolje da niste ni dolazili k Meni! Trebate pridavati važnost zadobivanju života! Nemojte se zavaravati! Bolje bi vam bilo ne postavljati svoju znatiželju kao temelj svog traganja za životom ili je koristiti kao izgovor da od Mene tražite da vam govorim. Sve su to trikovi u kojima ste vrlo vješti! Opet vas pitam: koliko od onoga što sam tražio da započnete ste zapravo započeli? Jeste li shvatili sve što sam vam govorio? Jeste li proveli u djelo sve ono o čemu sam vam govorio?

Djelo svakog doba započinje Sâm Bog, ali trebate znati da On, ma kakav bio Njegov način djelovanja, ne dolazi započeti pokret ili održavati posebne konferencije ili osnovati nekakvu organizaciju u vaše. On dolazi isključivo da obavi djelo koje treba obaviti. Njegov rad ne trpi nikakva ljudska ograničenja. On Svoje djelo obavlja onako kako On želi. Što god čovjek mislio ili znao o tome, On se bavi samo izvršavanjem Svojega djela. Od stvaranja svijeta do danas već su izvršene tri faze djela; od Jahve do Isusa i od Doba zakona do Doba milosti, Bog nikada nije sazvao posebnu konferenciju za ljude, niti je ikada okupio čitavo čovječanstvo da bi održao posebnu globalnu radnu konferenciju i tako proširio domenu Svoga djela. On samo obavlja prvobitno djelo čitavog jednog doba u odgovarajuće vrijeme i na odgovarajućem mjestu, i tako započinje novo doba, a ljudima pokazuje kako živjeti. Posebne konferencije su zborovi ljudi; okupljanje ljudi radi proslave blagdana je djelo čovjeka. Bog ne slavi blagdane i, štoviše, smatra ih odvratnim; On ne saziva posebne konferencije i, štoviše, smatra ih odvratnim. Sada biste trebali razumjeti koje je točno djelo koje obavlja utjelovljeni Bog!