Iz ljudske perspektive Moabove potomke nije moguće upotpuniti niti su oni za to kvalificirani. S druge strane, za Davidovu djecu zasigurno ima nade i ona doista mogu biti upotpunjena. Ako je netko Moabov potomak, on ne može biti upotpunjen. Vi čak ni sada još uvijek ne znate koliki je značaj djela koje se među vama obavlja; u ovoj fazi u srcu još uvijek čuvate svoje šanse za budućnost i nerado ih se odričete. Nikoga nije briga zašto je Bog danas odabrao djelovati upravo na najmanje dostojnoj grupi ljudi kao što ste vi. Može li biti da je pogriješio u ovom djelu? Je li to djelo trenutni previd? Zašto je Bog, koji je oduvijek znao da ste Moabova djeca, sišao upravo da bi djelovao među vama? Zar vam to nikad ne pada na pamet? Zar Bog to nikad ne razmatra dok obavlja Svoje djelo? Ponaša li se nepromišljeno? Zar On nije od početka znao da ste Moabovi potomci? Zar ne znate razmotriti ove stvari? Gdje su nestale vaše predodžbe? Zar se vaše zdravo razmišljanje pokvarilo? Gdje su nestale vaša pamet i mudrost? Radi li se o tome da se držite toliko velikodušno da ne vodite računa o tako malim stvarima? Vaši su umovi najosjetljiviji na stvari poput vaših šansi za budućnost i sudbine, ali su za sve ostalo tupi, usporeni i potpuno neuki. U što, zaboga, vjerujete? U svoje šanse za budućnost? Ili u Boga? Nije li sve u što vjeruješ tvoje prelijepo odredište? Zar to nisu tvoje šanse za budućnost? Koliko od načina života sada razumiješ? Koliko si toga postigao? Misliš li da se djelo koje se upravo obavlja na Moabovim potomcima obavlja zato da bi se vas ponizilo? Obavlja li se ono namjerno kako bi se razotkrila vaša ružnoća? Obavlja li se ono namjerno da bi vas se natjeralo da prihvatite grdnju i da vas se zatim baci u ognjeno jezero? Nikad nisam rekao da nemate šansi za budućnost, a kamoli da morate biti uništeni ili doživjeti propast. Jesam li ikad tako nešto javno obznanio? Kažeš da si bez nade, ali nije li to presuda koju si sam donio? Nije li on posljedica tvojeg načina razmišljanja? Računaju li se tvoje presude? Ako kažem da nisi blagoslovljen, zasigurno ćeš biti predmet propasti; a ako kažem da si blagoslovljen, onda sigurno nećeš biti uništen. Ja samo kažem da si Moabov potomak; nisam rekao da ćeš biti uništen. Jednostavno, Moabovi potomci su prokleti i pripadaju soju iskvarenih ljudi. Grijeh je već ranije spomenut; zar niste svi vi grešni? Zar Sotona nije iskvario sve grešnike? Zar ne prkose svi grešnici Bogu i zar se ne bune protiv Njega? Zar oni koji prkose Bogu ne trebaju biti prokleti? Zar ne moraju svi grešnici biti uništeni? U tom slučaju, tko među ljudima od krvi i mesa može biti spašen? Kako ste mogli opstati do danas? Postali ste negativni zato što ste Moabovi potomci; zar se i vi ne ubrajate u ljude koji su grešnici? Kako ste uopće izdržali do danas? Kad se spomene usavršavanje, vi ste sretni. Nakon što čujete da morate doživjeti veliku patnju, osjećate da ste zbog toga još više blagoslovljeni. Mislite da, nakon što izađete iz nevolje, možete biti pobjednici te da to, štoviše, predstavlja veliki Božji blagoslov i da vas On time uzdiže. Čim se spomene Moab, među vama nastaje metež; odrasli i djeca podjednako osjećaju neizrecivu tugu, a u vašim srcima nema ni trunke radosti i kajete se što ste se uopće rodili. Ne razumijete značaj ove faze djela koje se obavlja na Moabovim potomcima; znate samo tražiti visoke položaje, a kad god vam se učini da nema nade, vi nazadujete. Obuzima vas sreća na svaki spomen savršenstva i budućeg odredišta; vjerujete u Boga kako biste stekli blagoslove i kako biste imali dobro odredište. Pojedini ljudi sada osjećaju strepnju zbog svojeg statusa. Budući da su male vrijednosti i niskog statusa, ne žele težiti da budu usavršeni. Najprije se pričalo o savršenstvu, a zatim su spomenuti Moabovi potomci, pa su ljudi negirali prethodno spomenuti put usavršavanja. To je zato što od početka do kraja nikad niste spoznali značaj ovog djela niti vas njegov značaj uopće zanima. Premalog ste rasta i ne možete izdržati ni najmanju smetnju. Kada uvidite da je vaš status prenizak, postajete negativni i gubite vjeru za nastavak traganja. Ljudi samo stjecanje milosti i uživanje u spokoju smatraju simbolima vjere, a traženje blagoslova vide kao temelj svoje vjere u Boga. Veoma malo ljudi teži spoznati Boga ili promijeniti svoju narav. U svojoj vjeri ljudi traže da im Bog podari prikladno odredište i svu potrebnu milost, nastoje Ga učiniti svojim slugom, natjerati Ga da s njima održava miran, prijateljski odnos kako među njima nikad, ni u koje doba, ne bi došlo do sukoba. Drugim riječima, njihova vjera u Boga zahtijeva od Njega obećanje da će ispuniti sve njihove zahtjeve i da će im podariti sve ono za što se mole, u skladu s riječima koje su pročitali u Bibliji: „Slušat ću sve vaše molitve.” Oni od Boga ne očekuju da ikomu sudi niti da bilo koga orezuje jer je oduvijek bio milosrdni Spasitelj Isus, koji u svako doba i na svakom mjestu održava dobre odnose s ljudima. Evo kako ljudi vjeruju u Boga: naprosto besramno postavljaju zahtjeve Bogu, vjerujući da će im On sve te zahtjeve slijepo ispuniti, bilo da su oni buntovni ili poslušni. Samo neprestano „naplaćuju dugove” od Boga, vjerujući da im se On mora „odužiti” bez ikakvog otpora i da im, štoviše, mora platiti dvostruko. Misle da mogu po volji manipulirati Bogom, bez obzira na to je li Bog od njih nešto dobio ili ne, te da Bog ne može proizvoljno orkestrirati ljudima, a kamoli ljudima otkrivati Svoju dugo godina skrivanu mudrost i pravednu narav kad On to hoće i bez njihove dozvole. Svoje grijehe samo ispovijedaju Bogu, vjerujući da će im Bog te grijehe jednostavno oprostiti, da Mu to nikad neće dozlogrditi i da će tako biti dovijeka. Samo zapovijedaju Bogu vjerujući da će ih On poslušati jer je u Bibliji zapisano da Bog nije došao da bi mu ljudi služili, već da bi On služio njima, da je On tu samo zato da bi im bio sluga. Zar niste oduvijek upravo tako vjerovali? Kad god nešto ne možete dobiti od Boga, želite pobjeći; kad nešto ne razumijete, postajete jako ogorčeni, toliko da Ga čak vrijeđate na sve moguće načine. Jednostavno ne želite dopustiti Samom Bogu do kraja izraziti Svoju mudrost i čudesnost; naprotiv, želite se samo prepustiti privremenoj lagodnosti i udobnosti. Vaš stav o vjeri u Boga dosad se sastojao samo od istih starih nazora. Kad vam Bog pokaže makar i sićušni dio Svojeg veličanstva, postajete nesretni. Shvaćate li sada koliko je velik vaš rast? Nemojte pretpostavljati da ste svi odani Bogu kad se vaši stari nazori zapravo uopće nisu promijenili. Dok vas nešto ne zadesi, vjerujete da sve ide glatko, a vaša ljubav prema Bogu dostiže vrhunac. Čim vas nešto beznačajno snađe, propadate u podzemlje. Je li to odanost Bogu?

Kad bi posljednja faza djela osvajanja započela u Izraelu, takvo djelo osvajanja ne bi imalo smisla. Ovo djelo je najznačajnije kad se obavlja u Kini i kad se obavlja na vama. Vi ste najniži od svih ljudi, ljudi s najnižim statusom; na najnižoj ste razini ovog društva i oni ste koji su u početku najmanje priznavali Boga. Vi ste oni koji su najdalje odlutali od Boga i koji su najteže povrijeđeni. Budući da se ova etapa djela obavlja samo radi osvajanja, nije li najprikladnije vas odabrati da date buduće svjedočanstvo? Kad prvi korak djela osvajanja ne bi bio obavljen na vama, bilo bi teško unaprijediti djelo osvajanja koje će uslijediti zato što će rezultati budućeg djela osvajanja biti ostvareni na temelju činjenice da se ovo djelo danas obavlja. Trenutačno djelo osvajanja samo je početak sveukupnog djela osvajanja. Vi ste prva skupina ljudi koji će biti osvojeni; vi ste predstavnici čitavog ljudskog roda koji će biti osvojen. Ljudi koji doista posjeduju znanje uvidjet će da je cjelokupno djelo koje Bog danas obavlja sjajno i da On ne samo da ljudima omogućava da spoznaju svoje buntovništvo, već otkriva i njihov status. Svrha i smisao Njegovih riječi nisu učiniti ljude negativnim niti ih srušiti. One im trebaju omogućiti da dostignu prosvjećenje i spasenje kroz Njegove riječi; probuditi njihov duh putem Njegovih riječi. Od postanka svijeta čovjek živi pod vlašću Sotone, a pritom ne zna i ne vjeruje da postoji Bog. To što ti ljudi mogu biti obuhvaćeni velikim Božjim spasenjem i toliko snažno uzdignuti od Boga doista je znak Božje ljubavi; u to će povjerovati svi oni koji to istinski razumiju. Ali što je s onima koji nemaju takvo znanje? Oni će reći: „Ah, Bog kaže da smo Moabovi potomci; Svojim riječima je to rekao. Možemo li se i dalje nadati dobrom ishodu? Mi smo potomci Moaba i opirali smo Mu se u prošlosti. Bog nas je došao osuditi; zar ne vidiš kako nam je On uvijek sudio, od samog početka? Budući da smo se opirali Bogu, ovako bi nas trebalo izgrditi.” Jesu li ove riječi točne? Bog vam danas sudi, grdi vas i osuđuje, ali moraš znati da si osuđen da bi mogao spoznati sebe. On osuđuje, proklinje, sudi i grdi zato da bi ti mogao spoznati sebe, da bi se tvoja narav promijenila i, štoviše, da bi mogao spoznati koliko vrijediš, da bi shvatio da su svi Božji postupci pravedni i u skladu s Njegovom naravi i zahtjevima Njegova djela, da On djeluje u skladu sa Svojim planom za spasenje čovjeka i da je On pravedni Bog koji ljubi, spašava, sudi i grdi čovjeka. Ako znaš samo da ti je status nizak, da si iskvaren i buntovan, ali ne znaš da Bog Svoje spasenje želi otkriti kroz sud i grdnju koje danas u tebi obavlja, onda nemaš put za doživljavanje stvari, a još manje si sposoban nastaviti napredovati. Bog nije došao obarati i uništavati ljude, već im suditi, proklinjati ih, grditi i spasiti. Sve dok Njegov šesttisućljetni plan upravljanja bude priveden kraju – prije nego što otkrije kakav ishod čeka svaku kategoriju ljudi – Božje djelo na zemlji obavljat će se radi spasenja; svrha tog djela isključivo je upotpuniti, i to temeljito, one koji Ga ljube i natjerati ih da se predaju Njegovoj vlasti. Bez obzira na to kako Bog spašava ljude, sve se to postiže tako što oni bivaju navedeni otrgnuti se od svoje stare sotonske prirode; drugim riječima, spašava ih tako što ih navodi težiti za životom. Ako to ne učine, onda ni na koji način neće moći prihvatiti Božje spasenje. Spasenje je djelo Samoga Boga, dok je težnja za životom nešto što čovjek mora poduzeti kako bi prihvatio spasenje. U očima čovjeka spasenje je ljubav Božja, a ljubav Božja ne može biti grdnja, sud i prokletstvo; spasenje u sebi mora sadržati milosrđe, dobrostivost i, ponajviše, riječi utjehe, kao i bezgranične blagoslove koje Bog daruje. Ljudi vjeruju da Bog čovjeka spašava tako što ga dodirne svojim blagoslovima i milošću kako bi čovjek svoje srce mogao predati Bogu. Drugim riječima, kad dodirne čovjeka, time ga spašava. Takva vrsta spasenja obavlja se sklapanjem nagodbe. Tek nakon što ga Bog stostruko daruje, čovjek se počinje predavati pred imenom Božjim, truditi se da Mu čini dobro i ovjenča Ga slavom. To nije ono što Bog namjerava učiniti s ljudskim rodom. Bog je na zemlju došao djelovati kako bi spasio iskvareni ljudski rod; tu nema nikakve neistine. Da ima, onda On zasigurno ne bi osobno došao obaviti Svoje djelo. Njegovi načini spašavanja u prošlosti su podrazumijevali pokazivanje beskrajnog milosrđa i dobrostivosti, u toj mjeri da je sve Svoje dao Sotoni u zamjenu za čitav ljudski rod. Sadašnjost nema nikakve sličnosti s prošlošću: spasenje koje vam je danas darovano događa se u vrijeme posljednjih dana, kad se svatko razvrstava prema vrsti; sredstva vašeg spasenja nisu milosrđe ili dobrostivost, već grdnja i sud, a sve je to u cilju što potpunijeg čovjekova spasenja. Dakle, iako primate jedino grdnju, sud i nemilosrdne udarce, znajte ovo: u tim bezdušnim udarcima nema ni trunke kazne. Koliko god Moje riječi bile oštre, ono što vas zadesi samo je par riječi koje vam se možda mogu učiniti krajnje bezdušnima, a koliko god Ja možda bio ljut, ono što vas je zadesilo i dalje su riječi prijekora, a Ja vam ne želim nauditi niti vas ubiti. Zar sve ovo nisu činjenice? Znajte da sve što se danas čini, bilo da je riječ o pravednom sudu ili bezosjećajnom pročišćenju i grdnji, ima za cilj jedino vaše spasenje. Bez obzira na to hoće li danas svatko biti razvrstan prema svojoj vrsti i hoće li sve vrste ljudi biti otkrivene, svrha svih Božjih riječi i djela je spasenje onih koji istinski ljube Boga. Pravedni sud donesen je da očisti čovjeka, a bezdušno pročišćenje obavlja se da bi se ljudi pročistili; i oštre riječi i prekoravanje imaju za cilj očišćenje i čovjekovo spasenje. Stoga se današnja metoda spasenja razlikuje od metoda iz prošlosti. Danas bivate spašeni putem pravednog suda, koji je prikladno oruđe za razvrstavanje svih ljudi prema vrsti. Štoviše, nemilosrdna grdnja služi vašem potpunom spasenju – a što vi imate reći na takvu grdnju i sud? Zar niste uvijek, od početka do kraja, uživali u spasenju? Vidjeli ste utjelovljenog Boga i spoznali Njegovu svemoć i mudrost; štoviše, više puta ste iskusili udarce i discipliniranje. Međutim, niste li ujedno primili i vrhunsku milost? Nisu li vaši blagoslovi veći od blagoslova koje su svi ostali primili? Vaše su milosti izdašnije čak i od slave i bogatstva u kojima je Solomon uživao! Razmislite o tome: da sam došao s namjerom da vas osudim i kaznim, umjesto da vas spasim, bi li onda vaši dani potrajali ovoliko dugo? Biste li vi, grešna stvorenja od krvi i mesa, opstali do današnjeg dana? Da Mi je cilj bio samo kazniti vas, zašto bih se utjelovio i upustio u tako velik pothvat? Zar vas, puke smrtnike, ne bih mogao kazniti izgovaranjem jedne jedine riječi? Zar bih vas morao još i uništiti nakon što sam vas namjerno osudio? Zar još uvijek ne vjerujete ovim Mojim riječima? Bih li mogao spasiti čovjeka jedino milosrđem i dobrostivošću? Ili bih čovjeka mogao spasiti samo raspećem? Zar Moja pravedna narav nije pogodnija učiniti čovjeka potpuno pokornim? Zar ona nije sposobnija za potpuno spasenje čovjeka?

Iako su Moje riječi stroge, sve su one spasenje za čovjeka jer Ja samo izgovaram riječi, a ne kažnjavam ljudsko tijelo. Te riječi uzrokuju da čovjek živi u svjetlosti, spozna da svjetlost postoji, spozna da je svjetlost dragocjena i, još važnije, spozna koliko su mu te riječi korisne, kao i da je Bog spasenje. Iako sam izgovorio mnoge riječi grdnje i suda, ništa vam se zapravo nije dogodilo. Došao sam upravo obaviti Svoje djelo i govoriti Svoje riječi. I premda su Moje riječi stroge, izgovorene su kao sud o vašoj iskvarenosti i vašem buntovništvu. Svrha ovakvog Mojeg djelovanja ostaje spasiti ljude iz vlasti Sotone. Cilj je da Svoje riječi koristim da spasim ljude; nije Mi cilj nauditi ljudima Svojim riječima. Moje su riječi stroge da bih postigao rezultate u Svojem djelovanju. Samo kroz takvo djelo čovjek može spoznati sebe i osloboditi se svoje buntovne naravi. Najveći značaj djela riječi jest da ono omogućuje ljudima provesti istinu u djelo nakon što su je razumjeli, promijeniti svoju narav te spoznati sebe i Božje djelo. Jedino obavljanje djela kroz izgovaranje riječi može premostiti odnos između Boga i čovjeka i jedino riječi mogu objasniti istinu. Takvo djelovanje najbolje je sredstvo za osvajanje čovjeka; osim izgovorenim riječima nijednom drugom metodom ne može se ljudima pružiti jasnije shvaćanje istine i Božjeg djela. Prema tome, u svojoj posljednjoj fazi djelovanja Bog koristi metodu govorenja čovjeku kako bi mu otkrio sve istine i otajstva koje još ne shvaća, omogućavajući mu da od Boga zadobije istiniti put i život te tako udovolji Njegovim namjerama. Svrha Božjeg djela na čovjeku jest omogućiti mu da udovolji Božjim namjerama, i ono se vrši da bi mu donijelo spasenje. Stoga, tijekom Njegova spasenja čovjeka On ne obavlja djelo kažnjavanja čovjeka. Donoseći ljudima spasenje, Bog ne kažnjava zle i ne nagrađuje dobre niti otkriva odredišta raznih vrsta ljudi. Naprotiv, tek kad završna faza Njegova djela bude dovršena, On će obaviti djelo kažnjavanja zlih i nagrađivanja dobrih, i tek tada će otkriti ishode svih različitih vrsta ljudi. Kažnjeni će biti oni koji zapravo ne mogu biti spašeni, dok će spašeni biti oni koji su zadobili Božje spasenje u vrijeme Njegova spasenja ljudi. Dok se obavlja Božje djelo spasenja, svaka pojedina osoba koja se može spasiti bit će spašena u mjeri u kojoj je to moguće, i nitko od njih neće biti odbačen jer je spašavanje ljudi svrha Božjeg djela. Svi oni koji u vrijeme Božjeg spasenja ljudi ne uspiju promijeniti svoju narav – kao i svi oni koji nisu u stanju potpuno se pokoriti Bogu – bit će kažnjeni. Ova faza djela – djelo riječi – otkrit će ljudima sve puteve i otajstva koje oni ne shvaćaju kako bi mogli shvatiti Božje namjere i zahtjeve koje je Bog pred njih postavio te kako bi imali preduvjete u praksi primijeniti Božje riječi i postigli promjene u svojoj naravi. Za obavljanje Svojeg djela Bog koristi samo riječi i ne kažnjava ljude zbog sitne buntovnosti; a to je zbog toga što je sada vrijeme djela spasenja. Kad bi svatko tko je buntovan bio i kažnjen, nitko ne bi imao priliku biti spašen; svi bi bili kažnjeni i svi bi pali u podzemlje. Svrha korištenja riječi da se sudi čovjeku jest omogućiti mu da spozna sebe i pokori se Bogu, a ne kazniti ga takvim sudom. U vrijeme djela riječi mnogi će ljudi razotkriti svoje buntovništvo i prkos, kao i nedostatak pokoravanja prema utjelovljenom Bogu. Ipak, On zbog toga neće kazniti sve te ljude, već će samo odbaciti one koji su iskvareni do srži i koji ne mogu biti spašeni. On će njihovo tijelo predati Sotoni, a u pojedinim slučajevima uništit će njihovo tijelo. Svi preostali nastavit će slijediti i doživljavati orezivanje. Ako tijekom svojeg sljedbeništva ti ljudi i dalje ne uspiju prihvatiti da ih se orezuje te postanu sve više i više izopačeni, izgubit će svoju priliku za spasenje. Svaka osoba koja prihvati da je Božje riječi osvoje dobit će nekoliko prilika za spasenje; u Božjem spasenju svakog od tih ljudi On će biti popustljiv u najvećoj mogućoj mjeri. Drugim riječima, prema njima će pokazati najveću blagost. Sve dok se ljudi vraćaju s pogrešnog puta i sve dok se mogu pokajati, Bog će im dati priliku zadobiti Njegovo spasenje. Kada se ljudi prvi put pobune protiv Boga, On ih ne želi oboriti; naprotiv, On čini sve što može kako bi ih spasio. Ako za nekoga doista nema mjesta za spasenje, Bog će ga tada odbaciti. Bog sporo kažnjava određene ljude samo zato što želi spasiti svakoga tko može biti spašen. On sudi, prosvjetljuje i vodi ljude samo riječima, a ne koristi štap da ih obori. Korištenje riječi zarad ljudskog spasenja svrha je i značaj završne faze djela.