Kako čovjek koji je u svojim predodžbama odredio granice Bogu može primiti Božja otkrivenja?
Božje djelo uvijek napreduje, a premda se svrha Njegova djela ne mijenja, metoda po kojoj On djeluje vječito se mijenja, što znači da se i oni koji slijede Boga vječito mijenjaju. Što više Bog djeluje, to je temeljitija čovjekova spoznaja Boga. Kao posljedica Božjeg djela, odgovarajuće promjene događaju se i u čovjekovoj naravi. Međutim, upravo zato što se djelo Božje vječito mijenja, oni koji nisu spoznali djelo Duha Svetoga i oni nerazumni ljudi koji nisu spoznali istinu postaju ljudi koji se opiru Bogu. Djelo Božje nikad se ne prilagođava čovjekovim predodžbama zato što je Njegovo djelo uvijek novo i nikad staro, a On nikad ne ponavlja staro djelo, već odvažno napreduje u djelu koje nikad prije nije obavljeno. Budući da Bog ne ponavlja Svoja djela, a čovjek o trenutnom Božjem djelu uvijek sudi prema djelu koje je On obavio u prošlosti, Bogu je postalo izuzetno teško obaviti svaku fazu Svojeg djela novog doba. Čovjek ima previše poteškoća! Razmišlja previše konzervativno! Nitko ne poznaje djelo Božje, ali mu svatko određuje granice. Kad napusti Boga, čovjek gubi život, istinu i Božje blagoslove, ali ipak ne prihvaća ni život ni istinu, a ponajmanje veće blagoslove koje Bog daruje čovječanstvu. Svi ljudi žele zadobiti Boga, ali nisu sposobni podnositi bilo kakve promjene u Božjem djelu. Oni koji ne prihvaćaju novo Božje djelo vjeruju da je djelo Božje nepromjenjivo, da zauvijek stoji u mrtvoj točki. Vjeruju da je poštovati zakon sve što je potrebno da bi se zadobilo vječno spasenje od Boga i da će volja Božja uvijek biti zadovoljena sve dok se kaju i ispovijedaju svoje grijehe. Smatraju da Bog može biti Bog samo po zakonu i onaj Bog koji je zbog čovjeka prikovan na križ. Također smatraju da Bog ne bi trebao i ne može izaći izvan okvira Biblije. Upravo ih je takvo razmišljanje čvrsto okovalo u zakone starog doba i prikovalo za mrtva pravila. Još je više onih koji vjeruju da, kakvo god bilo, novo Božje djelo mora biti potkrijepljeno proročanstvima i da u svakoj fazi takvog djela svi koji Ga prate „iskrenim” srcem moraju doživjeti i otkrivenja, inače to djelo ne može biti Božje djelo. Već i sama spoznaja Boga za čovjeka nije lak zadatak. Kad se tomu pridodaju čovjekovo nerazumno srce i buntovna priroda prožeta umišljenošću i samoljubljem, postaje mu još teže prihvatiti Božje novo djelo. Čovjek niti pažljivo proučava novo djelo Božje niti ga ponizno prihvaća; naprotiv, zauzima prezriv stav dok iščekuje otkrivenja i smjernice od Boga. Nije li to ponašanje onih koji se bune protiv Boga i opiru Mu se? Kako takvi ljudi mogu zadobiti Božje odobravanje?
Isus je rekao da je djelo Jahvino zastarjelo za Doba milosti, baš kao što Ja danas kažem da je djelo Isusovo također zastarjelo. Da je postojalo samo Doba zakona, a ne i Doba milosti, Isus ne bi bio razapet i ne bi mogao otkupiti cjelokupno čovječanstvo. Da je postojalo samo Doba zakona, bi li čovječanstvo ikad moglo postati ovo što je danas? Povijest ide naprijed, a nije li povijest prirodni zakon Božjeg djela? Zar to nije prikaz Njegova upravljanja čovjekom širom svemira? Povijest ide naprijed, pa tako i djelo Božje. Božja volja vječito se mijenja. On ne bi mogao jednu te istu etapu Svojeg djela obavljati šest tisuća godina jer, kao što svi znaju, Bog je uvijek nov i nikada star i nikako se ne bi mogao iznova vraćati istom djelu kao što je raspeće, bivati prikovan na križ jednom, dvaput, triput… Bilo bi smiješno tako razmišljati. Bog ne obavlja stalno isto djelo; Njegovo djelo vječito se mijenja i uvijek je novo, baš kao što vam se Ja svakoga dana obraćam novim riječima i obavljam novo djelo. To je djelo koje obavljam, a ključne su riječi „novo” i „čudesno”. Izreka „Bog je nepromjenjiv i Bog će uvijek biti Bog” doista je točna. Božja se suština ne mijenja, Bog je uvijek Bog i nikad ne bi mogao postati Sotona, ali to nije dokaz da je Njegovo djelo konstantno i nepromjenjivo kao Njegova suština. Ti tvrdiš da je Bog nepromjenjiv, ali kako onda možeš objasniti to da je Bog uvijek nov i nikad star? Božje djelo neprestano se širi i neprestano mijenja, a Njegova volja neprestano se očituje i otkriva čovjeku. Kako čovjek doživljava Božje djelo, tako se njegova narav neprestano mijenja, baš kao i njegovo znanje. Odakle onda dolazi ta promjena? Zar ne dolazi od djela Božjeg koje se vječito mijenja? Ako se čovjekova narav može mijenjati, zašto čovjek ne može dopustiti da se i Moje djelo i Moje riječi neprestano mijenjaju? Moram li Ja biti podvrgnut ljudskim ograničenjima? Zar u ovom slučaju ne koristiš usiljene argumente i izopačenu logiku?
Nakon što je uskrsnuo, Isus se ukazao Svojim učenicima i rekao: „Ja šaljem na vas obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u silu odozgor.” Znaš li kako se te riječi mogu objasniti? Jesi li se sada obukao u Njegovu silu? Razumiješ li na što se odnosi „sila”? Isus je objavio da će Duh istine biti darovan čovjeku tijekom posljednjih dana. Posljednji dani sada su ovdje; razumiješ li kako Duh istine izražava riječi? Gdje se pojavljuje i djeluje Duh istine? U knjizi proročanstava proroka Izaije nigdje se ne spominje da će se dijete po imenu Isus roditi u doba Novog zavjeta; samo je napisano da će se roditi muško dijete po imenu Emanuel. Zašto se ime „Isus” ne spominje? To se ime ne pojavljuje nigdje u Starom zavjetu, pa zašto onda još uvijek vjeruješ u Isusa? Zasigurno nisi počeo vjerovati u Isusa tek nakon što si Ga vidio svojim očima, zar ne? Ili si počeo vjerovati nakon što si primio otkrivenje? Bi li ti Bog zaista ukazao takvu milost? Bi li ti On darovao tako velik blagoslov? Na čemu se temelji tvoja vjera u Isusa? Zašto ne vjeruješ da se Bog danas utjelovio? Zašto kažeš da nepostojanje Božjeg otkrivenja namijenjenog tebi dokazuje da se On nije utjelovio? Mora li Bog obavijestiti ljude prije nego što započne Svoje djelo? Mora li prvo dobiti njihovo odobrenje? Izaija je samo objavio da će se muško dijete roditi u jaslama; nikad nije prorekao da će Marija roditi Isusa. Na čemu točno temeljiš svoju vjeru u Isusa rođenog od Marije? Jesi li siguran da tvoja vjera nije smušena? Neki kažu da se Božje ime ne mijenja. Zašto je onda Jahvino ime postalo Isus? Prorečeno je da će Mesija doći, pa zašto je onda došao čovjek po imenu Isus? Zašto se ime Božje promijenilo? Zar takvo djelo nije odavno obavljeno? Zar ne može Bog danas obavljati novije djelo? Jučerašnje djelo može se izmijeniti, a Isusovo djelo može se nastaviti na Jahvino. Dakle, ne može li neko drugo djelo naslijediti Isusovo? Ako se Jahvino ime može promijeniti u Isus, zar se ne može onda i Isusovo ime promijeniti? Ništa od ovoga nije čudno; samo su ljudi previše prostodušni. Bog će uvijek biti Bog. Bez obzira na to kako se Njegovo djelo mijenja i bez obzira na to kako bi se Njegovo ime moglo promijeniti, Njegova narav i mudrost nikad se neće promijeniti. Ako vjeruješ da se Bog može nazvati samo imenom Isusovim, onda je tvoje znanje previše ograničeno. Usuđuješ li se tvrditi da će Isus zauvijek biti ime Božje, da će se Bog zauvijek i uvijek nazivati Isusovim imenom i da se to nikad neće promijeniti? Usuđuješ li se sa sigurnošću tvrditi da je ime Isusovo zaključilo Doba zakona i da će isto tako zaključiti posljednje doba? Tko može kazati da Isusova milost može privesti doba kraju? Ako ne možeš jasno razumjeti ove istine, onda ne samo da nećeš biti u stanju propovijedati evanđelje, nego ni sâm nećeš moći biti postojan. Kad osvane dan u kojem ćeš riješiti sve teškoće takvih religioznih ljudi i opovrgnuti sve njihove zablude, to će biti dokaz da si u potpunosti siguran u ovu fazu djela i da nemaš ni najmanje sumnje. Ako ne budeš mogao opovrgnuti njihove zablude, onda će ti podmetati i klevetati te. Zar to ne bi bilo sramotno?
Svi Židovi čitali su Stari zavjet i znali za Izaijino proročanstvo da će se muško dijete roditi u jaslama. Zašto su onda, iako su vrlo dobro znali to proročanstvo, i dalje progonili Isusa? Nije li to bilo zbog njihove buntovne prirode i neznanja o djelu Duha Svetoga? U to vrijeme farizeji su vjerovali da se djelo Isusovo razlikuje od onoga što su znali o muškom djetetu iz proročanstva, a danas ljudi odbacuju Boga jer djelo utjelovljenog Boga nije u skladu s Biblijom. Zar bit njihova buntovništva prema Bogu nije ista? Možeš li bezuvjetno prihvatiti cjelokupno djelo Duha Svetoga? Ako je to djelo Duha Svetoga, onda je to pravi tijek i ti bi ga trebao prihvatiti bez ikakvog nepovjerenja; ne bi trebao probirati što ćeš prihvatiti. Ako stekneš bolji uvid u Boga i budeš oprezniji prema Njemu, nije li to onda neprimjereno? Ne trebaš tražiti daljnju potvrdu u Bibliji; ako se radi o djelu Duha Svetoga, onda ga moraš prihvatiti zato što u Boga vjeruješ da bi Ga slijedio i ne bi Ga trebao preispitivati. Ne trebaš tražiti dodatne dokaze o Meni da bi dokazao da sam Ja tvoj Bog, već bi trebao biti u stanju razlučiti jesam li ti Ja od koristi – to je najvažnije. Čak i ako pronađeš mnogo nepobitnih dokaza u Bibliji, to te ne može u potpunosti dovesti pred Mene. Ti samo živiš u okviru Biblije, a ne preda Mnom; Biblija ti ne može pomoći da Me spoznaš niti može produbiti tvoju ljubav prema Meni. Iako je Biblija prorekla da će se roditi muško dijete, nitko nije mogao pojmiti tko će ispuniti to proročanstvo, jer čovjek nije poznavao djelo Božje, a to je navelo farizeje da se usprotive Isusu. Neki znaju da je Moje djelo u interesu čovjeka, ali svejedno vjeruju da smo Isus i Ja dva potpuno odvojena, međusobno nespojiva bića. U ono vrijeme Isus je Svojim učenicima samo dao niz propovijedi u Doba milosti o tome kako prakticirati vjeru, kako se okupljati, kako skrušeno moliti, kako se odnositi prema drugima i tako dalje. Djelo koje je On obavio bilo je djelo iz Doba milosti, a On je razložio samo kako učenici i drugi Njegovi sljedbenici trebaju primjenjivati vjeru. On je samo obavljao djelo Doba milosti, a ništa od djela posljednjih dana. Kad je Jahve uveo starozavjetni zakon u Doba zakona, zašto onda On nije obavio djelo Doba milosti? Zašto nije unaprijed razjasnio djelo Doba milosti? Zar to čovjeku ne bi pomoglo da Ga prihvati? On je samo prorekao da će se muško dijete roditi i doći na vlast, ali nije unaprijed izvršio djelo Doba milosti. Djelo Božje u svakom dobu ima jasno određene granice; On obavlja samo djelo tekućeg doba, a sljedeću fazu djela nikad ne obavlja unaprijed. Samo tako Njegovo djelo svojstveno svakom dobu može doći do izražaja. Isus je govorio samo o znacima posljednjih dana, o tome kako biti strpljiv i kako biti spašen, kako se pokajati i ispovjediti, kako nositi križ i podnositi patnju. Nikad nije govorio o tome kako bi čovjek u posljednjim danima trebao zaslužiti ulazak ni kako bi trebao nastojati udovoljiti Božjoj volji. Nije li stoga smiješno u Bibliji tražiti Božje djelo posljednjih dana? Što možeš vidjeti samo držeći Bibliju? Bilo da se radi o tumaču Biblije ili propovjedniku, tko je mogao unaprijed vidjeti današnje djelo?
„Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!” Jeste li sada čuli riječi Duha Svetoga? Riječi su Božje došle do vas. Čujete li ih? Bog obavlja djelo riječi u posljednjim danima, a takve riječi su riječi Duha Svetoga jer Bog je Duh Sveti, a može se i utjeloviti. Stoga su riječi Duha Svetoga, kako se govorilo u prošlosti, danas riječi utjelovljenog Boga. Postoji mnogo nerazumnih ljudi koji vjeruju da bi, s obzirom na to da je Duh Sveti taj koji govori, Njegov glas trebao dopirati s nebesa da bi ga ljudi čuli. Tko god tako misli, nije spoznao djelo Božje. Zapravo, izjave Duha Svetoga su one koje izgovara utjelovljeni Bog. Duh Sveti ne može izravno govoriti čovjeku; čak ni u Doba zakona Jahve nije izravno govorio narodu. Zar nije mnogo manje vjerojatno da bi to učinio u ovom današnjem dobu? Da bi Bog mogao izgovarati izjave kojima obavlja djelo, mora se utjeloviti; inače Njegovo djelo ne bi moglo postići svoje ciljeve. Oni koji se odriču utjelovljenog Boga oni su koji ne poznaju Duh ili načela po kojima Bog djeluje. Oni koji vjeruju da je sada doba Duha Svetoga, ali ne prihvaćaju Njegovo novo djelo, jesu oni koji žive u nejasnoj i apstraktnoj vjeri. Takvi ljudi nikada neće primiti djelo Duha Svetoga. Oni koji traže samo da Duh Sveti govori i obavlja Svoje djelo izravno, ali ne prihvaćaju riječi ili djelo utjelovljenog Boga, nikad neće biti u stanju zakoračiti u novo doba niti će im Bog ikad moći donijeti potpuno spasenje!