Ako ljudi vjeruju u Boga i Božje riječi doživljavaju bogobojaznim srcem, u takvim se ljudima može vidjeti Božje spasenje i Božja ljubav. Ti su ljudi u stanju svjedočiti o Bogu; oni proživljavaju istinu, a ono o čemu svjedoče također je istina, što Bog jest i Božja narav. Žive u Božjoj ljubavi i vidjeli su Božju ljubav. Ako ljudi žele voljeti Boga, moraju okusiti Božju divotu i vidjeti Božju divotu; samo tada se u njima može probuditi srce koje voli Boga, srce koje nadahnjuje ljude da se odano predaju Bogu. Bog ne tjera ljude da Ga vole riječima i izrazima ili u svojoj mašti niti ih primorava da Ga vole. Naprotiv, dozvoljava im da Ga vole svojevoljno, kao i da vide Njegovu divotu u Njegovu djelu i izjavama, nakon čega oni u srcima nose ljubav prema Bogu. Samo tako ljudi mogu istinski svjedočiti o Bogu. Ljudi ne vole Boga zato što su ih drugi nagovorili da to učine niti je to trenutni emocionalni impuls. Oni vole Boga zato što su vidjeli Njegovu divotu, vidjeli su da u Njemu ima toliko toga što je vrijedno ljudske ljubavi, zato što su vidjeli Božje spasenje, mudrost i čudesne radnje – a kao ishod toga, oni doista slave Boga i doista žude za njim i u njima se rađa takva strast bez koje ne bi mogli preživjeti ako ne zadobiju Boga. Oni koji istinski svjedoče o Bogu u stanju su dati odlučno svjedočanstvo o Njemu zato što njihovo svjedočenje počiva na temelju istinskog znanja i istinske žudnje za Bogom. Takvo svjedočanstvo daje se ne shodno emocionalnom impulsu, već shodno njihovu poznavanju Boga i Njegove naravi. Zato što su spoznali Boga, oni osjećaju da svakako moraju svjedočiti o Bogu i učiniti da svi koji žude za Bogom spoznaju Boga, kao i da budu svjesni Božje divote i Njegove stvarnosti. Kao i ljubav ljudi prema Bogu, njihovo svjedočenje je spontano; stvarno je i ima stvarni značaj i vrijednost. Nije pasivno niti je šuplje i besmisleno. Razlog zbog kojeg samo oni koji doista vole Boga imaju najveću vrijednost i smisao u svojemu životu, razlog zbog kojeg samo oni istinski vjeruju u Boga, jest taj što su ti ljudi u stanju živjeti u Božjoj svjetlosti i živjeti za Božje djelo i upravljanje. Zato što oni ne žive u tami, već u svjetlosti; oni ne žive besmislene živote, već živote koje je Bog blagoslovio. Samo oni koji vole Boga mogu svjedočiti o Bogu, samo su oni Božji svjedoci, samo su oni blagoslovljeni od Boga i samo oni mogu primiti Božja obećanja. Oni koji vole Boga Božji su povjerenici; oni su ljudi koje Bog voli i mogu uživati u blagoslovima zajedno s Bogom. Samo će takvi ljudi živjeti do vječnosti i samo će oni zauvijek živjeti pod Božjom zaštitom i njegom. Bog je tu da ga ljudi vole i dostojan je ljubavi svih ljudi, ali nisu svi ljudi u stanju voljeti Boga niti svi mogu svjedočiti o Bogu i imati moć zajedno s Bogom. Budući da su u stanju svjedočiti o Bogu i posvetiti sav svoj trud Božjem djelu, oni koji istinski vole Boga mogu hodati bilo gdje pod kapom nebeskom, a da se nitko ne usudi suprotstaviti im se, te mogu imati moć na zemlji i vladati svim narodom Božjim. Ti su se ljudi okupili iz cijelog svijeta. Oni govore različite jezike i razlikuju se po boji kože, ali njihovo postojanje ima isto značenje; svi oni imaju srce koje voli Boga, svi oni imaju isto svjedočanstvo i imaju istu odlučnost i istu želju. Oni koji vole Boga slobodno mogu hodati svijetom, a oni koji svjedoče o Bogu mogu putovati širom svemira. Te ljude Bog voli, oni su blagoslovljeni od Boga i zauvijek će živjeti u Njegovoj svjetlosti.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Oni koji vole Boga zauvijek će živjeti u Njegovoj svjetlosti.