Djelo u čovjekovu umu čovjeku je suviše lako ostvarljivo. Primjera radi, pastori i vođe u svijetu religije u obavljanju svojeg posla oslanjaju se na svoj talent i položaj. Ljudi koji ih duže vrijeme slijede bit će zaraženi njihovim talentima i na njih će utjecati nešto od njihova bića. Oni se usredotočuju na ljudske talente, sposobnosti i znanja te obraćaju pažnju na natprirodne stvari i mnogobrojne duboke, nerealne doktrine (naravno, te duboke doktrine su nedostižne). Ne usredotočuju se na promjene u ljudskoj naravi, već na obučavanje ljudi kako propovijedati i djelovati, čime unapređuju znanje ljudi i njihove bogate vjerske doktrine. Ne usredotočuju se na to koliko je narav ljudi promijenjena ili u kojoj mjeri ljudi razumiju istinu. Ne zanima ih ljudska bit, a još manje pokušavaju spoznati normalna i abnormalna ljudska stanja. Ne suprotstavljaju se ljudskim predodžbama niti ih otkrivaju, a još se manje bave podrezivanjem ljudskih nedostataka i iskvarenosti. Većina onih koji ih slijede služe putem svojih talenata, a sve što oslobađaju jesu vjerske predodžbe i teološke teorije, koje nemaju dodira sa stvarnošću i potpuno su nesposobne ljudima darovati život. Bit njihova djela zapravo je njegovanje talenta, odgoj osobe od nule do nadarenog diplomiranog sjemeništarca, koji će kasnije nastaviti djelovati i predvoditi. Možeš li uočiti ijedan zakon u svih šest tisuća godina Božjeg djela? U djelu koje čovjek obavlja ima mnogo pravila i ograničenja, a ljudski je mozak previše dogmatičan. Dakle, ono što čovjek izražava jesu znanja i spoznaje unutar granica njegova iskustva. Čovjek ne može izraziti ništa drugo osim toga. Čovjekova iskustva i znanja ne rađaju se iz njegovih urođenih talenata ili nagona, već nastaju zbog Božjeg vodstva i neposrednog pastirskog rada. Čovjek ima samo sposobnost prihvatiti taj pastirski rad, ali ne i sposobnost koja bi mogla neposredno izraziti što je božansko. Čovjek ne može biti izvor; on može biti samo posuda koja u sebe prima vodu s izvora. To je ljudski nagon, sposobnost koju bi čovjek kao ljudsko biće trebao posjedovati. Ako izgubi sposobnost prihvaćanja Božje riječi i izgubi ljudski instinkt, osoba ujedno gubi ono najdragocjenije i gubi dužnost stvorenog čovjeka. Ako osoba nema spoznaju ni iskustvo Božje riječi ili Njegova djela, onda gubi svoju dužnost, dužnost koju treba izvršavati kao stvoreno biće i gubi dostojanstvo stvorenog bića. Bog ima nagon da izrazi što je božansko, bilo da je to izraženo u tijelu ili neposredno Duhom; to je Božja služba. Čovjek svoja iskustva ili znanja (to jest, ono što on jest) izražava tijekom ili nakon Božjeg djela; to je čovjekov nagon i čovjekova dužnost i to je ono što čovjek treba ostvariti. Iako je čovjekov izraz daleko slabiji od onoga što Bog izražava i iako je čovjekov izraz sputan mnogim pravilima, čovjek mora ispuniti dužnost koju treba ispuniti i činiti ono što mora činiti. Čovjek treba činiti sve što je u ljudskoj moći da ispuni svoju dužnost i pritom ne bi trebao imati ni najmanje rezerve.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje djelo i čovjekovo djelo.