Zašto kažem da značenje utjelovljenja nije bilo potpuno Isusovim djelom? Zato što se Riječ tada nije u cijelosti utjelovila. Ono što je Isus učinio bilo je samo dio Božjeg djela u tijelu; On je obavio samo djelo otkupljenja, ali ne i djelo potpunog zadobivanja čovjeka. Zbog toga se Bog u posljednjim danima ponovno utjelovio. Ova faza djela se također obavlja u običnom tijelu, a izvodi je jedno sasvim normalno ljudsko biće, čija ljudskost nije ni najmanje transcendentna. Drugim riječima, Bog je postao potpuno ljudsko biće; On je osoba s identitetom Boga, kompletno ljudsko biće, potpuno tijelo, koje obavlja djelo. Ljudsko oko vidi tijelo od krvi i mesa, koje uopće nije transcendentno, jedna sasvim obična osoba koja govori nebeskim jezikom, koja ne pokazuje čudesna znamenja, koja ne čini čuda, a još manje razotkriva unutrašnju istinu religije u prostranim aulama. Djelo drugog utjelovljenog tijela ljudima izgleda potpuno drugačije od onog prvog, čak u toj mjeri da ta dva djela naizgled nemaju ništa zajedničko i da se ovaj put ne može vidjeti ništa od djela učinjenog prvim utjelovljenjem. Iako se djelo drugog utjelovljenog tijela razlikuje od prvog, to ne dokazuje da Njihov izvor nije jedan te isti. Je li Njihov izvor isti ili nije zavisi od prirode djela koje ta tijela obavljaju, a ne od Njihove vanjske ljuske. Tijekom tri faze Svog djela, Bog se dvaput utjelovio, a oba je puta djelom utjelovljenog Boga inaugurirano novo doba i započeto novo djelo; Božja se utjelovljenja međusobno dopunjuju. Ljudskim je očima nemoguće vidjeti da ta dva tijela zapravo potiču iz istog izvora. Podrazumijeva se da je to izvan mogućnosti ljudskog oka i ljudskog uma. Ta su dva tijela, međutim, u svojoj biti istovjetna jer Njihova djela potječu od istog Duha. O tome potječu li ova dva utjelovljenja iz istog izvora, ne može se suditi prema razdoblju i mjestu u kojem su rođeni ni na temelju drugih sličnih čimbenika, već prema božanskom djelu koje Ona izražavaju. Drugo utjelovljenje ne čini ništa od djela koje je Isus obavio jer se Božje djelo ne pridržava konvencija, već uvijek otvara novi put. Drugo utjelovljenje nema za cilj produbiti ili učvrstiti dojam koji je ostavilo prvo tijelo, već ga dopuniti i usavršiti, produbiti čovjekovu spoznaju Boga, porušiti sva pravila koja postoje u srcima ljudi te u njihovim srcima izbrisati pogrešne slike Boga. Može se reći da nijedna pojedinačna faza Božjeg djela ne može čovjeku pružiti potpuno znanje o Njemu; svaka mu faza otkriva samo jedan dio, ali ne i cjelinu. Iako je Bog Svoju narav u potpunosti izrazio, čovjekovo znanje o Bogu, uslijed njegovih ograničenih sposobnosti razumijevanja, ostaje i dalje nepotpuno. Ljudskim je jezikom nemoguće prenijeti cjelokupnu narav Božju; osim toga, kako bi samo jedna faza Njegova djela mogla u potpunosti izraziti Boga? On u tijelu djeluje pod okriljem Svoje normalne ljudskosti i čovjek ga može spoznati samo na temelju izraza Njegove božanske prirode, a ne po Njegovoj tjelesnoj ljusci. Bog se utjelovljuje kako bi čovjeku omogućio da Ga spozna putem Njegovih raznolikih djela, a ne postoje dvije faze Njegova djela koje sliče jedna drugoj. Jedino tako čovjek može steći potpuno znanje o Božjem djelu u tijelu, znanje koje nije ograničeno samo na jedan vid tog djela. Iako ova dva utjelovljenja obavljaju različita djela, bit tih tijela i izvor Njihova djela međusobno su identični; stvar je samo u tomu da Ona postoje zarad obavljanja dviju različitih faza djela i pojavljuju se u dva različita doba. Bez obzira na sve, oba Božja utjelovljenja dijele istu bit i isto podrijetlo – to je istina koju nitko ne može osporiti.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Bit tijela nastanjenog Bogom.