U ono vrijeme kad je djelovao u Judeji, Isus je to činio otvoreno, ali Ja sada radim i govorim među vama u tajnosti. Nevjernici su toga potpuno nesvjesni. Moje djelo među vama zatvoreno je za one izvana. Ove riječi, ove grdnje i sud poznate su samo vama i nikome drugom. Sve ovo djelo obavlja se među vama i otkriva se samo vama; nitko od nevjernika ne zna za ovo, jer još nije došlo vrijeme. Ovi ljudi ovdje će uskoro biti upotpunjeni, nakon što otrpe grdnje, ali oni izvana ne znaju ništa o tome. Ovo je djelo previše skriveno! Njima je utjelovljeni Bog skriven, ali onima u ovoj bujici može se reći da je otvoren. Iako je u Bogu sve otvoreno, sve otkriveno i sve oslobođeno, to vrijedi samo za one koji u Njega vjeruju; što se tiče ostalih, nevjernika, ništa se ne obznanjuje. Djelo koje se trenutno obavlja među vama i u Kini strogo je zatvoreno, da drugi ne bi saznali. Kad bi saznali za ovo djelo, samo bi ga osudili i izložili progonu. Ne bi vjerovali u njega. Djelovati u zemlji velikog crvenog zmaja, u tom najzaostalijem mjestu, nije lak zadatak. Ako bi se ovo djelo objelodanilo, bilo bi nemoguće nastaviti ga. Ova faza djela jednostavno se ne može izvesti na ovom mjestu. Ako bi se ovo djelo vršilo otvoreno, kako bi oni dopustili da se ono nastavi? Ne bi li obavljanje djela time bilo još više ugroženo? Da ovo djelo nije skriveno, nego da se obavlja kao u Isusovo vrijeme, kad je On upadljivo iscjeljivao bolesne i istjerivao demone, ne bi li ga već davno „zgrabili” đavli? Bi li mogli podnijeti postojanje Boga? Kad bih sada ušao u sinagoge propovijedati i podučavati ljude, ne bi li Me već odavno rastrgli na komade? A da se to dogodilo, kako bi se Moje djelo nastavilo provoditi? Razlog zašto se nikakva znamenja niti čuda ne očituju otvoreno je radi prikrivanja. Tako nevjernici ne mogu ni vidjeti, ni spoznati, niti otkriti Moje djelo. Kad bi se ova faza djela obavljala na isti način kao Isusova u Doba milosti, ne bi mogla biti tako stabilna kao što je sada. Stoga je ovakvo tajno djelovanje od koristi i vama i djelu u cjelini. Kad Božje djelo na zemlji bude dovršeno, to jest kad ovo tajno djelo bude dovršeno, tek tada će ova faza djela izaći na vidjelo. Svi će znati da u Kini postoji skupina pobjednika; svi će znati da se Bog utjelovio u Kini i da je Njegovo djelo završeno. Tek će tada čovjeku sinuti: zašto Kina neće pasti ili propasti? Ispostavilo se da Bog osobno obavlja Svoje djelo u Kini i da je skupinu ljudi usavršio u pobjednike.

Utjelovljeni Bog se ne očituje svim stvorenjima, već samo onom djelu ljudi koji Ga slijedi tijekom ovog razdoblja kad On osobno obavlja Svoje djelo. On se utjelovio samo da dovrši jednu fazu Svog djela, a ne da bi čovjeku pokazao Svoj lik. Međutim, Svoje djelo mora obaviti On Sâm, te je stoga nužno da to učini u tijelu. Kad se ovo djelo završi, On će otići iz ljudskog svijeta. On ne može dugo ostati među ljudima iz straha da ne stane na put budućem djelu. Ono što On prikazuje mnoštvu samo su Njegova pravedna narav i sva Njegova djela, a ne lik dva Njegova utjelovljenja, jer se lik Božji može pokazati samo kroz Njegovu narav i ne može se zamijeniti likom Njegovog utjelovljenog tijela. Slika Njegovog tijela pokazuje se samo ograničenom broju ljudi, samo onima koji Ga slijede dok Svoje djelo obavlja u tijelu. Zbog toga se djelo koje On sada obavlja vrši u tajnosti. Isto tako se Isus pokazao samo Židovima kad je obavljao Svoje djelo i nikad se nije javno pokazao nijednom drugom narodu. Stoga je On, nakon što je dovršio Svoje djelo, odmah napustio ljudski svijet i nije ostao. Nakon toga, nije se On, taj lik čovjeka, pokazao čovjeku, nego je Duh Sveti izravno izvršio djelo. Onda kad djelo utjelovljenog Boga bude potpuno dovršeno, On će otići iz svijeta smrtnika i nikad više neće obavljati djelo slično onome koje je obavljao dok je bio u tijelu. Nakon toga, cjelokupno djelo će obaviti izravno Duh Sveti. Tijekom ovog razdoblja, čovjek je jedva u stanju vidjeti lik Njegova utjelovljenog tijela; On se uopće ne pokazuje ljudima, već ostaje zauvijek skriven. Djelo utjelovljenog Boga vremenski je ograničeno. Provodi se u određenom dobu, razdoblju, narodu i među određenim ljudima. Ovo djelo predstavlja samo djelo tijekom razdoblja Božjeg utjelovljenja; ono je reprezentativno za jedno doba i predstavlja djelo Duha Božjeg u jednom određenom dobu, a ne cijelost Njegovog djela. Stoga se lik utjelovljenog Boga neće pokazati svim narodima. Ono što je prikazano mnoštvu je Božja pravednost i Njegova cjelokupna narav, a ne lik Njegova dva utjelovljenja. Ljudima se ne prikazuje jedan jedini lik, a ni dva lika zajedno. Stoga je imperativ da Božje utjelovljeno tijelo napusti zemlju po okončanju djela koje On treba obaviti, jer On dolazi samo izvršiti djelo koje treba izvršiti, a ne da pokaže ljudima Svoj lik. Mada je značaj utjelovljenja već ispunjen tako što se Bog dva puta utjelovio, On se ipak neće otvoreno očitovati nijednom narodu koji Ga nikad prije nije vidio. Isus se nikad više neće prikazati Židovima kao Sunce pravednosti, niti će stajati na Maslinskoj gori i pokazati se svim narodima; sve što su Židovi vidjeli je Isusov portret tijekom Njegova vremena u Judeji. To je zato što se Isusovo djelo utjelovljenog Isusa dovršilo prije dvije tisuće godina. On se neće vraćati u Judeju u liku Židova, a pogotovo se neće prikazivati u liku Židova bilo kojem neznabožačkom narodu, jer je lik utjelovljenog Isusa samo lik Židova, a ne lik Sina čovječjeg kojeg je Ivan vidio. Mada je svojim sljedbenicima obećao da će ponovno doći, Isus se neće jednostavno prikazati u liku Židova svim pripadnicima neznabožačkih naroda. Trebate znati da je djelo utjelovljenog Boga otvoriti novo doba. Ovo je djelo ograničeno na nekoliko godina i On ne može dovršiti cjelokupno djelo Duha Božjeg, baš kao što je lik Isusa kao Židova mogao predstavljati samo Božji lik dok je obavljao Svoje djelo u Judeji, a On je mogao izvršiti samo djelo raspeća. Tijekom razdoblja dok je bio u tijelu, Isus nije mogao obaviti djelo okončanja doba ili uništenja čovječanstva. Stoga je On, nakon što je razapet na križ i tako dovršio Svoje djelo, uzašao do najvećih visina i zauvijek se sakrio od čovjeka. Od tada oni odani vjernici iz neznabožačkih naroda nisu mogli vidjeti očitovanje Gospodina Isusa, već samo Njegov portret koji su zalijepili na zid. To je samo portret naslikan ljudskom rukom, a ne slika Boga kakav se pokazuje čovjeku. Bog se neće otvoreno prikazati mnoštvu u liku Svoja dva utjelovljena tijela. Djelo koje On obavlja među ljudima ima za cilj da im omogući razumjeti Njegovu narav. Sve se to čovjeku prikazuje putem djela u različitim dobima; postiže se kroz narav koju je On obznanio i djelo koje je učinio, a ne kroz očitovanje Isusa. To znači da se Božji lik čovjeku ne obznanjuje kroz Njegov utjelovljeni lik, nego radije kroz djelo koje je izvršio utjelovljeni Bog, koji ima lik i obličje; a kroz Njegovo djelo pokazuje se Njegov lik i obznanjuje Njegova narav. Ovo je značaj djela koje On želi obaviti u tijelu.

Onda kad djelo dva Božja utjelovljenja bude privedeno kraju, On će svoju pravednu narav početi pokazivati svim narodima nevjernika, te omogućiti mnoštvu da vidi Njegov lik. On će očitovati Svoju narav i tako razjasniti kakav svršetak očekuje različite kategorije ljudi, čime će se staro doba u potpunosti okončati. Razlog zašto se Njegovo djelo u tijelu ne prostire velikim područjem (kao što je Isus djelovao samo u Judeji i Ja danas djelujem samo među vama) je taj što Njegovo djelo u tijelu ima svoje okvire i granice. Samo mali dio djela obavlja u liku običnog i normalnog čovjeka. On ne koristi ovo utjelovljeno tijelo da obavi djelo vječnosti, niti djelo pojavljivanja narodima nevjernika. Djelo u tijelu može biti ograničeno samo po opsegu (kao što je djelovanje samo u Judeji ili samo među vama), a zatim, djelovanjem unutar ovih granica, opseg tog djela se može proširiti. Naravno, djelo širenja treba izvršiti izravno Njegov Duh i onda to više neće biti djelo Njegovog utjelovljenog tijela. Jer djelo u tijelu ima granice i ne proteže se na sve strane svemira – ono to ne može postići. Djelovanjem u tijelu, Njegov Duh obavlja djelo koje tek slijedi. Stoga, djelo u tijelu je inauguracijske prirode i obavlja se unutar određenih granica. Nakon toga, Njegov Duh je taj koji nastavlja ovo djelo, i štoviše, čini to u proširenom opsegu.

Bog dolazi djelovati na zemlji samo da bi predvodio jedno doba; On samo želi započeti novo doba i staro privesti kraju. On nije došao proživjeti život čovjeka na zemlji, sam iskusiti životne radosti i tuge ljudskog svijeta, niti da Svojom rukom usavrši određenu osobu ili da je osobno promatra kako raste. To nije Njegovo djelo; Njegovo djelo je samo započeti novo doba i okončati staro. Drugim riječima, osobno će započeti jedno doba, osobno će drugo privesti kraju i poraziti Sotonu tako što će Svoje djelo osobno obaviti. Svaki put kada On osobno obavlja svoje djelo, to je kao da nogom stupa na bojno polje. Prvo, On pobjeđuje svijet i nadvladava Sotonu dok je u tijelu; On preuzima svu slavu i skida veo s cjelokupnog djela u trajanju od dvije tisuće godina, čineći da svi ljudi na zemlji imaju pravi put kojim će koračati i život koji će u miru i radosti živjeti. Međutim, Bog ne može dugo živjeti s čovjekom na zemlji, jer Bog je Bog i ipak se razlikuje od čovjeka. On ne može živjeti život normalne osobe, to jest, ne može živjeti na zemlji kao sasvim obična osoba, jer On ima tek mali dio normalne ljudskosti normalnog čovjeka da održi svoj ljudski život. Drugim riječima, kako bi Bog mogao zasnovati obitelj, imati karijeru ili odgajati djecu na zemlji? Zar to ne bi bila sramota za Njega? To što je On obdaren normalnom ljudskošću služi samo u svrhu vršenja djela na normalan način, a ne da Mu omogući obitelj i karijeru kao što normalna osoba ima. Njegov normalan smisao, normalan razum, normalna ishrana i odijevanje Njegova tijela dovoljan su dokaz da On ima normalnu ljudskost; nema potrebe da On ima obitelj ili karijeru kako bi dokazao da je opskrbljen normalnom ljudskošću. To bi bilo potpuno nepotrebno! Božji dolazak na zemlju je utjelovljena Riječ; On jednostavno omogućuje čovjeku razumjeti Njegovu riječ i vidjeti Njegovu riječ, to jest, omogućuje čovjeku vidjeti djelo koje obavlja tijelo. Njegova namjera nije da se ljudi na određeni način ophode prema Njegovu tijelu, već samo da čovjek bude do kraja poslušan, odnosno, da posluša sve riječi koje izlaze iz Njegovih usta, i pokori se svim djelima koja On obavlja. On samo obavlja djelo u tijelu; On ne traži namjerno od čovjeka da uzdiže veličinu i svetost Njegovog tijela, već umjesto toga čovjeku pokazuje mudrost Svog djela i sav autoritet kojim raspolaže. Stoga, iako posjeduje izvanrednu ljudskost, ne daje nikakve obavijesti, već se usredotočuje samo na djelo koje treba obaviti. Trebate znati zašto Bog, iako se utjelovio, ipak ne objavljuje Svoju normalnu ljudskost, niti svjedoči o njoj, već umjesto toga jednostavno obavlja djelo koje želi izvršiti. Stoga, vi od utjelovljenog Boga možete vidjeti samo ono što On božanski jest; to je zato što On nikad ne objavljuje ono što On ljudski jest i što bi čovjek mogao oponašati. Samo kad čovjek vodi ljude, on govori o tomu što on ljudski jest, kako bi lakše stekao njihovo povjerenje i divljenje, te tako preuzeo vodstvo nad drugima. Nasuprot tome, Bog čovjeka osvaja isključivo Svojim djelom (to jest, djelom koje je čovjeku nedostižno); nevažno je divi li Mu se čovjek ili On navodi čovjeka da Ga obožava. On samo čovjeku usađuje osjećaj strahopoštovanja prema Njemu ili osjećaj Njegove nedokučivosti. Bog nema potrebu zadiviti čovjeka; sve što On treba je da Ga se bojiš nakon što si svjedočio Njegovoj naravi. Djelo koje Bog obavlja je Njegovo vlastito djelo; to djelo čovjek ne može izvršiti umjesto Njega, niti ga može ostvariti umjesto Njega. Jedino Sâm Bog može obaviti Svoje djelo i započeti novo doba koje ljude vodi u nove živote. Djelo koje On obavlja ima za cilj čovjeku omogućiti da dođe do novog života i uđe u novo doba. Ostatak djela predan je onima s normalnom ljudskošću kojima se drugi dive. Stoga je u Dobu milosti On dovršio djelo od dvije tisuće godina za samo tri i pol, od svojih trideset i tri godine koliko je proveo u tijelu. Kad dođe na Zemlju obaviti Svoje djelo, Bog djelo od dvije tisuće godina ili djelo čitavog jednog doba dovrši u najkraćem razdoblju od nekoliko godina. On ne odugovlači i ne odgađa. On jednostavno sažima dugogodišnje djelo, tako da ga dovršava u samo nekoliko kratkih godina. To je zato što je djelo koje On osobno obavlja u potpunosti u svrhu otvaranja novog izlaza i vođenja novog doba.