Bog šuti i nikad nam se nije ukazao, ali Njegovo djelo nikad nije prestalo. On nadgleda svu zemlju, zapovijeda svim stvarima i gleda sve čovjekove riječi i djela. Svoje upravljanje provodi odmjerenim koracima i prema Svojem planu, nečujno i bez drame, a ipak Njegovi koraci napreduju, jedan po jedan, sve bliže ljudskom rodu, a Njegovo mjesto suca širi se svemirom brzinom munje, nakon čega se Njegovo prijestolje odmah spušta među nas. Kakav je to veličanstven prizor, kakav impozantan i svečan prizor! Poput goluba i lava što riče Duh dolazi među nas. On je mudrost, On je pravednost i veličanstvo i potajno dolazi među nas vladajući autoritetom, ispunjen ljubavlju i milošću. Nitko nije svjestan Njegova dolaska, nitko ne pozdravlja Njegov dolazak i, štoviše, nitko ne zna što će On učiniti. Čovjekov život teče kao i prije, njegovo srce nije drugačije, a dani prolaze kao i inače. Bog živi među nama, poput čovjeka nalik drugim ljudima, kao jedan od najbeznačajnijih sljedbenika i običan vjernik. On ima Svoje težnje, Svoje ciljeve i, štoviše, ima božanstvo koje ne posjeduju obični ljudi. Nitko nije primijetio postojanje Njegova božanstva i nitko nije uočio razliku između Njegove biti i biti čovjeka. Živimo zajedno s Njim, nesputani i neustrašivi, jer je On u našim očima samo beznačajni vjernik. On promatra svaki naš pokret, a sve naše misli i ideje otkrivaju se pred Njim. Nitko se ne zanima za Njegovo postojanje, nitko ne razmišlja o Njegovoj ulozi i, štoviše, nitko ni najmanje ne sumnja u Njegov identitet. Mi samo nastavljamo sa svojim težnjama kao da On nema nikakve veze s nama…

Igrom slučaja Duh Sveti izražava ulomak riječi „kroz” Njega i, iako se to čini veoma neočekivanim, mi to ipak prepoznajemo kao izjavu koja dolazi od Boga i spremno je prihvaćamo od Boga. To je zato što, bez obzira na to tko izražava ove riječi, dok dolaze od Duha Svetoga, trebamo ih prihvatiti i ne smijemo ih zanijekati. Sljedeća bi izjava mogla doći kroz mene, kroz tebe ili kroz nekog drugog. Kroz koga god da dođe, sve je to milost Božja. Ipak, bez obzira na to tko je u pitanju, ne smijemo štovati tu osobu jer ona bez obzira na sve nikako ne može biti Bog niti bismo na bilo koji način izabrali takvu običnu osobu da bude naš Bog. Naš Bog je tako velik i častan; kako bi tako beznačajna osoba mogla zauzeti Njegovo mjesto? Štoviše, čekamo da Bog dođe i vrati nas u kraljevstvo nebesko, pa kako bi netko tako beznačajan mogao biti dorastao tako važnom i teškom zadatku? Ako Gospodin ponovo dođe, mora doći na bijelom oblaku tako da ga vide sva mnoštva. Kako će to biti veličanstveno! Kako je moguće da se On potajno skriva u skupini običnih ljudi?

Pa ipak, ova obična osoba skrivena među ljudima vrši novo djelo našeg spasenja. On nam ne nudi nikakva objašnjenja niti nam govori zašto je došao, već jednostavno vrši djelo koje namjerava provesti odmjerenim koracima i prema Svojem planu. Njegove riječi i izjave sve su češće. Od utjehe, ohrabrivanja, podsjećanja i upozoravanja do prijekora i ispravljanja; od tona koji je nježan i blag do riječi žestokih i veličanstvenih – sve to čovjeku daje milosrđe i budi u njemu strepnju. Sve što On kaže pogađa tajne skrivene duboko u nama; Njegove riječi probadaju naša srca, probadaju naš duh i ostavljaju nas ispunjene nepodnošljivim stidom i gotovo ne znamo gdje se sakriti. Počinjemo se pitati voli li nas Bog doista u srcu ove osobe i što točno namjerava. Možda možemo biti uzneseni tek nakon što izdržimo ove patnje? U svojim glavama računamo… o odredištu na koje ćemo stići i o svojoj budućoj sudbini. Ipak, kao i prije, nitko od nas ne vjeruje da je Bog već preuzeo tijelo kako bi djelovao među nama. Iako nas je pratio tako dugo, iako nam je već izgovorio toliko riječi licem u lice, mi i dalje ne želimo prihvatiti tako običnog čovjeka kao Boga svoje budućnosti, a još manje smo voljni da ovoj beznačajnoj osobi povjerimo kontrolu nad svojom budućnošću i svojom sudbinom. Od Njega dobivamo nepresušnu zalihu žive vode i kroz Njega živimo licem u lice s Bogom. Ali mi smo samo zahvalni za milost Gospodina Isusa na nebu i nikad nismo obraćali pozornost na osjećaje ove obične osobe koja posjeduje božanstvo. I dalje, kao i ranije, On Svoje djelo obavlja ponizno skriven u tijelu, dajući izraz Svojem najdubljem srcu kao da ne osjeća da ga ljudski rod odbacuje, kao da vječno prašta čovjekovu djetinjastost i neznanje i zauvijek trpi to što Ga čovjek ne poštuje.

Bez našeg znanja taj beznačajni čovjek vodio nas je korak po korak kroz Božje djelo. Prolazimo bezbrojne kušnje, trpimo bezbrojna prekoravanja i smrt nas iskušava. Učimo o Božjoj pravednoj i veličanstvenoj naravi i uživamo u Njegovoj ljubavi i milosrđu, počinjemo cijeniti Božju veliku moć i mudrost, svjedoci smo divote Božje i gledamo Božju žarku želju da spasi čovjeka. Riječima tog običnog čovjeka upoznajemo narav i bit Božju, shvaćamo Božju volju, spoznajemo prirodu i bit čovjeka i vidimo put prema spasenju i savršenstvu. Njegove riječi dovode do toga da „umremo” i da se „ponovo rodimo”; Njegove riječi donose nam utjehu, ali nas također ostavljaju skrhane krivicom i osjećanjem kako nešto dugujemo. Njegove riječi donose nam radost i mir, ali i beskrajnu bol. Ponekad smo kao jaganjci na klanju u Njegovim rukama; ponekad smo kao zjenica oka Njegova i uživamo u Njegovoj nježnoj ljubavi; ponekad smo kao Njegovi neprijatelji i Njegov nas gnjevni pogled pretvara u pepeo. Mi smo ljudska rasa koju je On spasio, mi smo crvi u Njegovim očima i mi smo izgubljena janjad koju On danonoćno želi pronaći. On je milostiv prema nama, On nas prezire, On nas podiže, On nas tješi i bodri, On nas vodi, On nas prosvjećuje, On nas prekorava i ispravlja, pa čak i proklinje. I noću i danju On stalno brine o nama i štiti nas, danju i noću, nikad nas ne napušta, već prolijeva krv Svojega srca zbog nas i plaća svaku cijenu zbog nas. U izjavama ovog malog i običnog tijela uživali smo u potpunosti Boga i vidjeli odredište koje nam je Bog podario. Unatoč tome taština i dalje uznemirava naše srce, a mi još uvijek nismo voljni takvu osobu prihvatiti kao svojeg Boga. Iako nam je dao toliko mane, toliko toga da uživamo, ništa od toga ne može zauzeti Gospodinovo mjesto u našim srcima. Mi poštujemo poseban identitet i status ove osobe, ali s velikim oklijevanjem. Sve dok On ne otvori svoja usta da zatraži od nas da priznamo da je On Bog, nikad Ga nećemo priznati za Boga koji će uskoro doći, a koji već dugo radi među nama.

Bog nastavlja izjavljivati koristeći različite metode i perspektive da nas upozori na to što trebamo raditi dok istovremeno daje glas Svojem srcu. Njegove riječi nose životnu snagu, pokazuju nam put kojim trebamo koračati i omogućavaju nam da shvatimo što je istina. Počinju nas privlačiti Njegove riječi, počinjemo se usredotočivati na ton i način Njegova govora i podsvjesno se počinjemo zanimati za najdublje osjećaje ove neupadljive osobe. On pljuje krv Svojega srca obavljajući djelo za nas, gubi san i apetit zbog nas, plače zbog nas, uzdiše zbog nas, stenje u bolesti zbog nas, trpi poniženje zarad našeg odredišta i spasenja, a naša obamrlost i buntovništvo crpe suze i krv iz Njegova srca. Ono što On ima i ono što On jest ne pripada nijednoj običnoj osobi niti to može imati i steći ijedno iskvareno ljudsko biće. On pokazuje trpeljivost i strpljenje koje nema nijedan običan čovjek, a Njegovom ljubavlju nije obdareno nijedno stvoreno biće. Nitko osim Njega ne može znati sve naše misli niti tako jasno i potpuno dokučiti našu prirodu i bit niti suditi o buntovništvu i iskvarenosti ljudskog roda niti nam govoriti i obavljati ovakvo djelo na nama u ime Boga na nebu. Nitko osim Njega nije obdaren autoritetom, mudrošću i dostojanstvom Božjim; Božja narav i ono što Bog ima i što jest rađa se, u svojoj cjelini, u Njemu. Nitko osim Njega ne može nam pokazati put i donijeti svjetlost. Nitko osim Njega ne može otkriti tajne koje Bog nije otkrio od stvaranja do danas. Nitko osim Njega ne može nas spasiti od Sotonina ropstva i naše iskvarene naravi. On predstavlja Boga. On izražava najdublje srce Božje, opomene Božje i Božje riječi suda prema cijelom ljudskom rodu. On je započeo novo doba, novu eru i uveo novo nebo i zemlju i novo djelo te nam donio nadu okončavajući život koji smo vodili u nejasnoći i omogućavajući cijelom našem biću da potpuno jasno vidi put k spasenju. On je osvojio cijelo naše biće i zadobio naša srca. Od tog trenutka naši su umovi postali svjesni, a naš duh kao da je oživio: ova obična beznačajna osoba koja živi među nama i koju smo dugo odbacivali, zar to nije Gospodin Isus koji je uvijek u našim mislima, budnim ili usnulim, i za kojim čeznemo i noću i danju? To je On! To je doista On! On je naš Bog! On je istina, put i život! Omogućio nam je da ponovno živimo i vidimo svjetlost i zaustavio lutanja naših srca. Vratili smo se u dom Božji, vratili smo se pred Njegovo prijestolje, licem u lice smo s Njim, bili smo svjedoci Njegova lika i vidjeli smo put koji je pred nama. U ovo vrijeme On je potpuno osvojio naša srca; mi više ne sumnjamo tko je On, ne protivimo se Njegovu djelu i Njegovoj riječi i padamo ničice pred Njim. Samo želimo slijediti korake Božje do kraja svojeg života da nas On usavrši, da uzvratimo Njegovu milost i ljubav prema nama, da poslušamo Njegova određenja i planove, da surađujemo s Njegovim djelom i činimo sve što možemo da dovršimo ono što nam On povjeri.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dodatak 4: Promatranje Božje pojave u Njegovu sudu i grdnji.