Kad čovjek postigne istinski ljudski život na zemlji i sve sile Sotonine budu porobljene, čovjek će s priličnom lakoćom živjeti na zemlji. Stvari neće biti tako složene kao što su danas: međuljudski odnosi, društveni odnosi, složeni obiteljski odnosi donose toliko nevolja, toliko boli! Tako je mučno živjeti među svim ovim! Jednom kad čovjek bude osvojen, njegovo srce i um će se promijeniti: imat će srce koje je bogobojazno i koje ljubi Boga. Jednom kad budu osvojeni svi oni u svemiru koji teže voljeti Boga, odnosno kad Sotona bude poražen i kad Sotona – sve sile tame – bude zarobljen, tada će čovjekov život na zemlji biti neometan i on će moći slobodno živjeti na zemlji. Kad bi čovjek živio bez tjelesnih odnosa i složenih pitanja tijela, bilo bi mnogo lakše. Čovjekovi tjelesni odnosi previše su složeni, a to što čovjek ima nešto takvo dokaz je da se tek treba osloboditi Sotonina utjecaja. Kad bi imao isti odnos sa svakim od svoje braće i sestara, kad bi imao isti odnos sa svakim članom svoje obitelji, onda ne bi bilo ničega da ti stvara nevolje i ne bi morao ni o kome brinuti. Tako bi bilo najbolje i na taj bi način čovjek bio pošteđen pola svoje patnje. Dok živi normalnim ljudskim životom na zemlji, čovjek će biti sličan anđelima; iako još uvijek od tijela, on će umnogome biti poput anđela. To je konačno obećanje, posljednje obećanje dano čovjeku. Danas čovjek prolazi grdnju i sud; misliš li da je besmisleno što čovjek prolazi kroz takve stvari? Bi li se djelo grdnje i suda moglo obaviti bez razloga? Prethodno je rečeno da se grdnjom i sudom čovjek baca u bezdan, što znači da mu se oduzimaju sudbina i izgledi. Svrha je toga samo jedna: čišćenje čovjeka. Čovjeka se ne baca u bezdan namjerno, nakon čega Bog diže ruke od njega. Naprotiv, to se čini radi orezivanja buntovništva u čovjeku, da bi čovjek na kraju bio očišćen, da bi imao istinsku spoznaju Boga i bio poput svete osobe. Ako se to učini, onda će sve biti postignuto. Zapravo, kad se oreže sve ono u čovjeku što se treba orezati i kad čovjek da gromoglasno svjedočanstvo, Sotona će također biti poražen, a čak i ako ostane nešto od onog izvornog u čovjeku što nije u potpunosti očišćeno, čim Sotona bude poražen, to više neće stvarati ometanje, a u tom trenutku čovjek će biti potpuno očišćen. Čovjek nikad nije iskusio takav život, no kad Sotona bude poražen, sve će doći na svoje mjesto i sve ono beznačajno u čovjeku će se razriješiti, a nakon što se riješi glavni problem, prestat će i sve druge nevolje. Tijekom tog utjelovljenja Boga na zemlji, kad On osobno vrši Svoje djelo među ljudima, svako djelo vrši s namjerom da porazi Sotonu, a porazit će ga osvajanjem čovjeka i upotpunjavajući vas. Kad budete dali gromoglasno svjedočanstvo, i to će biti znak Sotonina poraza. Čovjek se prvo osvaja i na kraju potpuno usavršava da bi Sotona bio poražen. Međutim, uz poraz Sotone, to je u biti i spasenje cijelog ljudskog roda iz ovog praznog mora nedaća. Bez obzira na to vrši li se djelo širom svemira ili u Kini, sve je to kako bi se porazio Sotona i donijelo spasenje cijelom ljudskom rodu, tako da čovjek može ući u mjesto počinka. Utjelovljeni Bog, ovo normalno tijelo, postoji upravo radi Sotonina poraza. Djelo Božje u tijelu koristi se za donošenje spasenja svima onima pod nebom koji ljube Boga, radi osvajanja cijelog ljudskog roda i, štoviše, da bi se porazio Sotona. Srž cijelog Božjeg djela upravljanja neodvojiva je od poraza Sotone kako bi se donijelo spasenje cijelom ljudskom rodu. Zašto se u velikom dijelu ovog djela stalno govori o tome da svjedočite? I komu je to svjedočanstvo upućeno? Nije li upućeno Sotoni? To se svjedočanstvo daje Bogu da se posvjedoči da je djelo Božje postiglo svoj učinak. Svjedočenje se odnosi na djelo kojim je Sotona poražen; da nije bilo bitke sa Sotonom, čovjek ne bi morao svjedočiti. Budući da Sotona mora biti poražen, u isto vrijeme kad spašava čovjeka, Bog od čovjeka zahtijeva da svjedoči o Njemu pred Sotonom, što On koristi da spasi čovjeka i da se bori sa Sotonom. Kao rezultat toga, čovjek postaje i predmet spasenja i oruđe za poraz Sotone i u samoj je srži djela cjelokupnog Božjeg upravljanja, dok je Sotona samo predmet uništenja, neprijatelj. Možda smatraš da nisi ništa učinio, ali zbog promjena u tvojoj naravi dano je svjedočanstvo koje je usmjereno na Sotonu, a ne na čovjeka. Čovjek ne zavrjeđuje da uživa takvo svjedočanstvo. Kako bi bio u stanju razumjeti djelo koje čini Bog? Predmet Božje borbe je Sotona, a čovjek je samo predmet spasenja. Čovjek posjeduje iskvarenu sotonsku narav i nije u stanju razumjeti ovo djelo. To je zbog Sotonine iskvarenosti i nije svojstveno čovjeku, već time upravlja Sotona. Danas je glavno Božje djelo poraziti Sotonu, odnosno potpuno osvojiti čovjeka tako da pred Sotonom da konačno svjedočanstvo Bogu. Tako će sve biti postignuto. U mnogim slučajevima, gledano golim okom, tebi se čini da ništa nije učinjeno iako je u stvari djelo već završeno. Čovjek zahtijeva da cjelokupno završeno djelo bude vidljivo, no, iako ti to ne vidiš, Ja sam Svoje djelo dovršio jer se Sotona predao, što znači da je sasvim poražen, da su sva Božja mudrost, sila i autoritet savladali Sotonu. Upravo to je svjedočanstvo koje se mora iznijeti i, iako nije jasno izraženo u čovjeku niti je vidljivo golim okom, Sotona je već poražen. Ovo cjelokupno djelo usmjereno je protiv Sotone i izvedeno zbog borbe sa Sotonom. Dakle, postoje mnoge stvari koje čovjek ne vidi kao uspješne, ali koje su u Božjim očima odavno uspješno dovršene. To je jedna od skrivenih činjenica u vezi cjelokupnog Božjeg djela.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Obnavljanje čovjekova normalnog života i njegovo dovođenje do divnog odredišta.