Čovjek će u cijelosti biti upotpunjen u Dobu kraljevstva. Nakon djela osvajanja čovjek će biti podvrgnut pročišćenju i patnji. Oni koji uspiju prevladati tu patnju i tijekom nje svjedočiti jesu oni koji će na kraju biti upotpunjeni; oni su pobjednici. Tijekom ove patnje čovjek mora prihvatiti pročišćenje, a to pročišćenje posljednji je dio Božjeg djela. To će biti posljednje pročišćenje čovjeka prije kraja cjelokupnog djela Božjeg upravljanja, a svi oni koji slijede Boga moraju prihvatiti taj konačni test i to posljednje pročišćenje. Oni koji su lišeni djela Duha Svetoga i Božjeg vodstva pokleknut će pod tom patnjom, ali oni koji su doista osvojeni i koji istinski teže Bogu na kraju će čvrsto stajati; to su oni koji posjeduju ljudskost i koji iskreno ljube Boga. Što god Bog učinio, ovi pobjednici neće biti lišeni vizija i nastavit će nepogrešivo provoditi istinu u djelo u svojem svjedočanstvu. Oni su ti koji će na kraju isplivati iz velike patnje. Iako oni koji love u mutnom danas još uvijek mogu živjeti na tuđoj grbači, nitko ne može izbjeći posljednju patnju i nitko ne može preskočiti konačni test. Pobjednicima takva patnja predstavlja izuzetno pročišćenje; ali za one koji love u mutnom to je djelo potpunog izgona. Vjernost onih koji Boga nose u srcu ostaje nepromijenjena kakvim god kušnjama bili izloženi. Međutim, oni koji nemaju Boga u srcu mijenjaju svoj stav o Bogu i čak se od Njega sasvim rastaju čim Božje djelo prestane koristiti njihovu tijelu. Takvi su oni koji na kraju neće čvrsto stajati, koji samo traže Božje blagoslove i nisu voljni potrošiti se za Boga niti Mu se posvetiti. Kad Božje djelo bude privedeno kraju, sav će taj ljudski ološ, koji nije dostojan ni trunke suosjećanja, biti izbačen. Oni koji u sebi nemaju ljudskosti ne mogu istinski voljeti Boga. Kad su u ugodnom i sigurnom okruženju ili kad mogu ostvariti neku korist, prema Bogu su apsolutno poslušni, ali čim shvate da su im želje osujećene ili konačno odbijene, odmah se bune. Oni se doslovno preko noći iz nasmijane, „dobrodušne” osobe mogu pretvoriti u ružnog i okrutnog ubojicu, koji svojeg dojučerašnjeg dobrotvora bez pravog razloga iznenada počinje tretirati kao smrtnog neprijatelja. Zar se ti demoni, koji su u stanju ubiti ne trepnuvši okom, neće pretvoriti u potajnu opasnost ako ne budu izgnani? Djelo spašavanja čovjeka ne ostvaruje se odmah nakon završetka djela osvajanja. Iako je djelo osvajanja privedeno kraju, djelo čovjekova pročišćenja nije. To će djelo biti dovršeno tek kad čovjek bude potpuno pročišćen, kad oni koji se istinski podčine Bogu budu upotpunjeni i kad budu odbačeni svi oni maskirani prevaranti koji ne nose Boga u svojem srcu. Oni koji ne udovolje Bogu u završnoj fazi Njegova djela bit će potpuno izgnani, a oni koji su izgnani pripadaju đavlu. Budući da nisu u stanju udovoljiti Bogu, oni se bune protiv Njega, pa iako ti ljudi danas slijede Boga, to ne znači da su oni među onima koji će na kraju preostati. Kad se kaže da će „oni koji budu do kraja slijedili Boga primiti spasenje”, riječ „slijedili” znači da će biti postojani usred patnje. Danas mnogi misle da je lako slijediti Boga, ali kad se Božje djelo približi samom kraju, saznat ćeš što doista znači „slijediti”. To što si ti i danas, nakon što si osvojen, još uvijek u stanju slijediti Boga nije dokaz da si jedan od onih koji će biti usavršeni. Oni koji nisu u stanju izdržati kušnje i oni koji nisu sposobni usred patnje odnijeti pobjedu naposljetku će biti nesposobni čvrsto stajati, stoga neće moći slijediti Boga do samog kraja. Oni koji uistinu slijede Boga sposobni su izdržati provjeru svojega djela, dok oni koji Boga ne slijede istinski ne mogu izdržati nijednu Božju kušnju. Prije ili kasnije oni će biti izbačeni, dok će pobjednici ostati u kraljevstvu. Traga li čovjek istinski za Bogom ili ne, određuje se provjerom njegova djela, odnosno Božjim kušnjama, a to nema nikakve veze s odlukom samog čovjeka. Bog nijednu osobu ne odbacuje iz hira; sve što On čini može potpuno uvjeriti čovjeka. On ne čini ništa što je čovjeku nevidljivo niti obavlja ikakvo djelo koje čovjeka ne može uvjeriti. Je li čovjekova vjera iskrena ili nije, dokazuje se činjenicama i o tome ne može čovjek odlučivati. Nema nikakve sumnje da se „pšenica ne može pretvoriti u kukolj, a od kukolja ne može nastati pšenica”. Svi koji iskreno vole Boga na kraju će ostati u kraljevstvu, a Bog neće zlostavljati nikoga tko Ga iskreno voli. Pobjednici će unutar kraljevstva, na temelju svojih različitih funkcija i svjedočanstava, služiti kao svećenici ili sljedbenici, a svi oni koji usred patnje odnesu pobjedu ući će u svećeničko tijelo kraljevstva. To svećeničko tijelo formirat će se kad djelo evanđelja u cijelom svemiru bude dovršeno. Kad dođe vrijeme, od čovjeka će se zahtijevati da izvršava svoju dužnost u kraljevstvu Božjem i da unutar kraljevstva živi zajedno s Bogom. Svećeničko tijelo bit će sastavljeno od prvosvećenika i svećenika, dok će ostali biti sinovi i narod Božji. Sve je to određeno njihovim svjedočanstvima o Bogu tijekom patnje; to nisu titule koje se dodjeljuju iz hira. Nakon što se ustanovi čovjekov status, djelo Božje će prestati jer će svatko biti u svojoj vrsti i vraćen na svoju prvobitnu poziciju, što je ujedno i znak ostvarenja Božjeg djela, konačni ishod Božjeg djela i čovjekove prakse, a to je kristalizacija vizija Božjeg djela i čovjekove suradnje. Na kraju će čovjek otpočinuti u kraljevstvu Božjem, a i Bog će se vratiti na počinak u Svoje prebivalište. To će biti konačni ishod 6000 godina duge suradnje Boga i čovjeka.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje djelo i čovjekova praksa.