Ona braća i sestre koji uvijek istresaju svoju negativnost Sotonine su sluge i smetaju crkvi. Takvi ljudi moraju jednog dana biti izbačeni i isključeni. Ako ljudi u svojoj vjeri u Boga nemaju bogobojazno srce, ako njihovo srce nije pokorno Bogu, onda ne samo da neće moći učiniti bilo što za Njega, nego će postati oni koji ometaju Njegovo djelo i koji Mu se protive. Vjerovati u Boga, ali ne pokoravati Mu se ili Ga se ne bojati, nego Mu se protiviti, najveća je sramota za vjernika. Ako se vjernici jednako nesputano i ležerno ponašaju i govore kao i nevjernici, onda su još opakiji od nevjernika; oni su arhetipski demoni. Oni koji šire otrovni, zlonamjerni govor u crkvi, koji raspiruju glasine, potiču neslogu i osnivaju klike među braćom i sestrama – oni bi trebali biti izbačeni iz crkve. Ipak, zato što je sad drukčije doba Božjeg djela, ovi ljudi su ograničeni jer će svakako biti isključeni. Svi koje je Sotona iskvario imaju iskvarenu narav. Neki imaju samo iskvarenu narav, dok su drugi drugačiji: ne samo da imaju iskvarenu sotonsku narav, već je i njihova priroda izrazito zlonamjerna. Ne samo da njihove riječi i djela otkrivaju njihovu iskvarenu, sotonsku narav, štoviše, oni su istinski đavli i Sotone. Njihovo ponašanje zaustavlja i ometa Božje djelo, ometa ulazak braće i sestara u život i šteti normalnom životu crkve. Prije ili kasnije, ovi vukovi u ovčjoj koži moraju biti pročišćeni; trebalo bi usvojiti nepokolebljiv stav, stav odbacivanja svih tih sluga Sotone. Samo tako se stoji uz Boga, a oni koji u tomu ne uspiju, valjaju se u blatu sa Sotonom. Ljudi koji istinski vjeruju u Boga uvijek Ga imaju u svojim srcima i uvijek nose u sebi bogobojazno srce, srce koje Boga voli. Oni koji vjeruju u Boga trebaju postupati pažljivo i mudro, a sve što rade trebalo bi biti u skladu s Božjim zahtjevima i zadovoljiti Njegovo srce. Ne smiju biti tvrdoglavi, raditi što im je volja; to ne priliči svetačkoj pristojnosti. Ljudi ne smiju divljati, mašući Božjom zastavom na sve strane, dok se posvud šepure i varaju; to je najbuntovnija vrsta ponašanja. Obitelji imaju svoja pravila, a države svoje zakone – zar to nije još prisutnije u domu Božjemu? Zar nema još stroža mjerila? Zar nema još više upravnih odluka? Ljudi su slobodni raditi što hoće, ali se Božje upravne odluke ne mogu proizvoljno mijenjati. Bog je Bog koji ne trpi ljudske uvrede; On je Bog koji ljude odvodi u smrt. Zar ljudi zaista to još uvijek ne znaju?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Upozorenje onima koji ne primjenjuju istinu.