Čovjekovo izvršavanje vlastite dužnosti zapravo je postizanje svega što je svojstveno čovjeku, to jest, onoga što je čovjeku moguće. Tada je njegova dužnost ispunjena. Nedostaci čovjeka tijekom njegove službe postupno se smanjuju stalnim stjecanjem iskustva i stalnim procesom prosuđivanja; ne ometaju niti utječu na čovjekovu dužnost. Oni koji prestanu služiti ili se predaju i odustaju iz straha da će biti nedostataka u njihovoj službi, najveće su kukavice od svih. Ako ljudi ne mogu izraziti ono što trebaju izraziti tijekom službe ili postići ono što je svojstveno njihovoj moći i umjesto toga se glupiraju i ljenčare, izgubili su ulogu koju stvoreno biće treba imati. Takvi ljudi nazivaju se „mediokritetima”; oni su beskorisni otpad. Kako se takvi ljudi uopće mogu nazvati stvorenim bićima? Zar oni nisu iskvarena bića koja izvana sjaje, ali su trula iznutra? Ako čovjek sebe naziva Bogom, a pritom nije sposoban izraziti božansko biće, obaviti djelo Sâmoga Boga ili predstavljati Boga, on nesumnjivo nije Bog, jer on nema bit Boga, a ono što Bog Sâm po sebi može postići u njemu ne postoji. Izgubi li čovjek ono što mu je po prirodi dosežno, on se više ne može smatrati čovjekom i više nije dostojan smatrati se stvorenim bićem niti stati pred Boga i služiti Mu. Štoviše, on nije dostojan primiti Božju milost niti biti čuvan, zaštićen i usavršen od Boga. Mnogi koji su izgubili povjerenje u Boga kasnije izgube i milost Božju. Ne samo da oni ne preziru svoja nedjela, već i drsko šire ideju da je put Božji pogrešan, a oni buntovniji čak niječu postojanje Boga. Kako takvi ljudi, koji su tako buntovni, mogu imati pravo uživati milost Božju? Oni koji ne izvršavaju svoju dužnost jako su buntovni prema Bogu i puno Mu duguju, ali ipak se okreću na drugu stranu i govore da Bog nije u pravu. Kako takva vrsta ljudi može biti dostojna usavršavanja? Zar ovo nije najava izgona i kažnjavanja? Ljudi koji ne izvršavaju svoju dužnost pred Bogom već su krivi za najgnjusnije zločine, za koje ni smrt nije dovoljna kazna, ali oni ipak imaju obraza raspravljati s Bogom i s Njim se uspoređivati. Koja je korist od usavršavanja takvih ljudi? Kad ljudi ne uspiju izvršiti svoju dužnost, oni trebaju osjećati krivnju i dug; trebaju prezirati svoju slabost i beskorisnost, svoje buntovništvo i iskvarenost, a povrh toga, trebaju dati svoj život Bogu. Samo tad će oni biti stvorena bića koja doista vole Boga i samo takvi ljudi zaslužuju uživati u Božjim milostima i obećanjima i biti usavršeni od Njega. A što je s većinom vas? Kako se odnosite prema Bogu koji živi među vama? Kako ste izvršili svoju dužnost pred Njim? Jeste li učinili sve što ste bili pozvani učiniti, čak i po cijenu vlastita života? Što ste žrtvovali? Zar niste mnogo primili od Mene? Možete li razlučiti? Koliko ste Mi odani? Kako ste Mi služili? A što je sa svim onim što Sam vam darovao i što Sam za vas učinio? Jeste li sve izmjerili? Jeste li svi prosudili i usporedili to s ono malo savjesti što imate u sebi? Koga su dostojne vaše riječi i djela? Je li moguće da je vaša tako mala žrtva vrijedna svega što sam vam Ja darovao? Nemam drugog izbora i cijelim sam vam srcem bio posvećen, a vi ipak gajite zle namjere i dajete Mi se s pola srca. Dotle doseže vaša dužnost, vaša jedina uloga. Zar nije tako? Zar ne znate da ste u potpunosti podbacili u izvršavanju dužnosti stvorenog bića? Kako možete biti smatrani stvorenim bićem? Zar vam nije jasno što izražavate i proživljavate? Podbacili ste u izvršavanju svoje dužnosti, ali tražite toleranciju i obilnu milost Božju. Takva milost nije pripremljena za one koji su bezvrijedni i sirovi poput vas, već za one koji ne traže ništa i rado se žrtvuju. Ljudi poput vas, takvi mediokriteti, potpuno su nedostojni uživanja u milosti nebesa. Samo će teškoće i beskrajne kazne ispunjavati vaše dane! Ako Mi ne možete biti vjerni, patnja će biti vaša sudbina. Ako ne možete osjećati odgovornost prema Mojim riječima i Mojemu djelu, na kraju ćete biti kažnjeni. Sva milost, blagoslovi i divan život kraljevstva neće imati nikakve veze s vama. Ovo je kraj koji zaslužujete dočekati i posljedica vašeg vlastitog djela!

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Razlika između služenja utjelovljenog Boga i čovjekove dužnosti.