Budući da vjeruješ u Boga, moraš vjerovati u sve riječi Božje i u sve Njegovo djelo. Drugim riječima, zato što vjeruješ u Boga, moraš Mu se pokoriti. Ako to ne možeš učiniti, onda nije važno vjeruješ li u Boga ili ne. Ako si godinama vjerovao u Boga, ali Mu se nikad nisi pokorio i ne prihvaćaš u potpunosti Njegove riječi, već umjesto toga tražiš da se Bog tebi pokori i postupa u skladu s tvojim predodžbama, tada si najbuntovniji od svih, bezvjernik si. Kako bi se takvi ljudi mogli pokoriti djelu i riječima Božjim koji nisu u skladu s čovjekovim predodžbama? Najbuntovniji od svih jesu oni koji se namjerno opiru Bogu i koji Mu prkose. Oni su Božji neprijatelji, antikristi. Uvijek imaju neprijateljski stav prema novom djelu Božjem; nikada nemaju ni najmanju sklonost pokoriti se, niti su se ikada rado pokorili, niti su bili ponizni. Oni misle da su superiorniji od drugih i nikada se nikom ne pokoravaju. Pred Bogom, oni smatraju kako su najbolji propovjednici i da su najvještiji u radu na drugima. Nikada ne odbacuju „blago” koje posjeduju, već ga smatraju obiteljskim nasljeđem koje se obožava, o kojem se drugima propovijeda i koriste ga da drže propovijedi onim budalama koje ih idoliziraju. U crkvi zaista postoji izvjestan broj takvih ljudi. Može se reći da su oni „neukrotivi junaci” koji iz naraštaja u naraštaj borave u kući Božjoj. Smatraju da je propovijedanje riječi (doktrine) njihova najveća dužnost. Iz godine u godinu, iz generacije u generaciju, oni energično izvršavaju svoju „svetu i neprikosnovenu” dužnost. Nitko se ne usuđuje dodirnuti ih, nijedan čovjek se ne usuđuje otvoreno im prigovoriti. Oni postaju „kraljevi” u kući Božjoj, divljajući dok drugima vladaju poput tiranina u svakom dobu. Ovaj čopor demona nastoji se udružiti i uništiti Moje djelo. Kako da dopustim ovim živim đavlima da postoje pred Mojim očima? Čak i oni koji su samo napola pokorni ne mogu izdržati do kraja, a kamoli ovi tirani bez i najmanje pokornosti u svojim srcima! Čovjeku nije lako zadobiti djelo Božje. Čak i kad upotrijebe svu svoju snagu, ljudi mogu zadobiti tek samo njegov mali dio, što im na kraju omogućava da budu usavršeni. A što je onda s djecom arkanđela, koja nastoje uništiti djelo Božje? Zar za njih nema još i manje nade da će ih Bog zadobiti? Svrha Mog obavljanja djela osvajanja nije puko osvajanje zarad osvajanja, već osvajanje radi otkrivanja pravednosti i nepravednosti, radi pribavljanja dokaza za kažnjavanje čovjeka, radi osude zlih i, povrh toga, osvajanje zarad usavršavanja onih koji su spremni pokoriti se. Na kraju, svi će biti razdvojeni prema svojoj vrsti, a oni koji su usavršeni bit će oni čije su misli i ideje ispunjene pokornošću. Ovo je djelo koje će na kraju biti obavljeno. Oni čiji je svaki postupak buntovan u međuvremenu će biti kažnjeni i poslani da gore u ognju, bit će predmet vječnog prokletstva. Kada to vrijeme dođe, oni „veliki i neukrotivi junaci” minulih vremena postat će najbjednije i najodbačenije „slabe i nemoćne kukavice”. Jedino se time može ilustrirati svaki aspekt Božje pravednosti i Njegove naravi koju čovjek ne može uvrijediti i samo se time može umiriti mržnja u Mojem srcu. Ne slažete li se da je ovo sasvim razumno?

Ne mogu svi koji dožive djelo Duha Svetoga, niti oni koji su u ovoj struji, zadobiti život. Život nije zajednička svojina cijelog čovječanstva, niti svi ljudi lako postižu promjenu naravi. Pokornost djelu Božjem mora biti stvarna i konkretna i mora se živjeti. Bog ne može odobriti samo površnu pokornost, a puko pokoravanje površnim aspektima Božje riječi bez težnje za promjenom naravi nije u skladu s Božjim namjerama. Pokornost Bogu i pokornost djelu Božjem su jedno te isto. Oni koji se pokoravaju samo Bogu, ali ne i Njegovom djelu, ne mogu se smatrati pokornima, a još manje oni koji se istinski ne pokoravaju već se očigledno dodvoravaju. Svi oni koji se doista pokoravaju Bogu mogu imati koristi od djela i spoznati narav i djelo Božje. Jedino se takvi ljudi istinski pokoravaju Bogu. Takvi ljudi su u stanju steći nove spoznaje i doživjeti nove promjene, od novog djela. Samo te ljude Bog odobrava, samo te ljude usavršava i samo je njihova narav promijenjena. Oni koje je Bog odobrio jesu oni koji se rado pokoravaju Bogu i Njegovoj riječi i djelu. Jedino takvi ljudi imaju pravo, samo takvi ljudi iskreno žele Boga i iskreno traže Boga. Oni koji samo riječima iskazuju svoju vjeru u Boga, dok Ga u suštini proklinju, jesu ljudi pod krinkama koji nose zmijski otrov; najpodmukliji su od svih. Podle krinke ovih nitkova će prije ili kasnije biti zbačene. Nije li to djelo koje se danas obavlja? Zli ljudi će zauvijek biti zli i nikada neće izbjeći dan kazne. Dobri ljudi će zauvijek biti dobri i bit će otkriveni kada se Božje djelo završi. Nitko od zlih neće se smatrati pravednim, niti će se itko od pravednika smatrati zlim. Zar bih dopustio da ijedan čovjek bude pogrešno optužen?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Bog će zasigurno zadobiti one koji Mu iskrenim srcem iskazuju poslušnost.