Kako vaš život napreduje, uvijek morate imati novi ulazak i novi, širi uvid, koji će svakim korakom postajati sve dublji. U to cijelo čovječanstvo treba zakoračiti. Kroz pričest, slušanje propovijedi, čitanje riječi Božje ili bavljenje određenim stvarima, steći ćeš novi uvid i novo prosvjetljenje i nećeš živjeti unutar starih pravila i minulih vremena; uvijek ćeš živjeti u novom svjetlu i nećeš odstupiti od riječi Božje. To je ono što znači krenuti pravim putem. Neće biti dovoljno platiti cijenu na nekoj površnoj razini; iz dana u dan, riječ Božja ulazi u viši svijet, nove stvari se svakodnevno pojavljuju, pa i čovjek mora svakodnevno iznova zakoračiti. I dok Bog govori, On ostvaruje sve što je rekao, pa ako ne možeš ići ukorak s tim, onda ćeš zaostati. Moraš produbiti svoje molitve; ne možeš isprekidano jesti i piti riječ Božju. Produbi prosvjetljenje i osvjetljenje koje primaš i tvoje predodžbe i zamišljanja se postupno moraju povući. Nužno je ojačati vlastito rasuđivanje i bez obzira na što naiđeš moraš imati vlastito mišljenje i vlastito gledište. Spoznajom određenih stvari u duhu, moraš steći uvid u vanjske stvari i dokučiti bit svakog pitanja. Ako ne raspolažeš ovim stvarima, kako ćeš moći predvoditi crkvu? Ako bez ikakve stvarnosti i bez praktične primjene samo govoriš o riječima i doktrinama, to prolazi samo na kratke staze. To može donekle biti prihvatljivo kada se obraćaš novim vjernicima, ali nakon izvjesnog vremena, kada novi vjernici steknu određeno stvarno iskustvo, više im ništa nećeš moći pružiti. Kako si onda prikladan da te Bog koristi? Bez novog prosvjetljenja ne možeš djelovati. Oni bez novog prosvjetljenja su oni koji ne znaju kako iskusiti, a takvi ljudi nikada ne stječu nove spoznaje niti novo iskustvo. A kada je riječ o opskrbljivanju života, oni nikada ne mogu obavljati svoju funkciju niti postati prikladni da ih Bog koristi. Ovakva osoba nije ni za što, običan je rasipnik. I zaista, takvi ljudi uopće nisu sposobni obavljati svoju funkciju u djelu, nisu ni za što. Ne samo da ne obavljaju svoju funkciju, nego zapravo nepotrebno opterećuju crkvu. Pozivam ove „časne starce” da požure i napuste crkvu, da te drugi više ne moraju gledati. Takvi ljudi ne shvaćaju novo djelo i puni su beskrajnih predodžbi. U crkvi nemaju nikakvu funkciju; već samo čine štetu i svuda šire negativnost, čak do te mjere da se upuštaju u sve vidove nedoličnog ponašanja i uznemiravanja u crkvi, stvarajući zabunu i pometnju među onima koji ih ne umiju prepoznati. Ovi živi đavli, ovi zli duhovi trebaju što prije napustiti crkvu, kako je svojim postupcima ne bi pokvarili. Možda se ne plašiš današnjeg djela, ali zar se ne plašiš sutrašnje pravedne kazne? U crkvi postoji veliki broj ljudi koji žive na tuđoj grbači i veliki broj vukova koji žele omesti normalno djelo Božje. Sve su to demoni koje je poslao kralj demona, pakosni vukovi koji žele proždrijeti neuku janjad. Ako ti takozvani ljudi ne budu istjerani, postat će paraziti u crkvi, moljci koji proždiru prinesene žrtve. Prije ili kasnije, doći će dan kada će ovi prezreni, neuki, podli i odbojni crvi biti kažnjeni!

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Bog će zasigurno zadobiti one koji Mu iskrenim srcem iskazuju poslušnost.