Bit vjere u Boga većine ljudi je vjersko uvjerenje: oni nisu u stanju voljeti Boga i mogu Ga samo slijediti kao roboti, nesposobni istinski žudjeti za Bogom ili Ga obožavati. Samo Ga slijede u tišini. Mnogi ljudi vjeruju u Boga, ali veoma je malo onih koji Boga vole; oni se Boga samo „boje” zato što strepe od nesreće ili se Bogu „dive” zato što je On uzvišen i moćan – ali u njihovoj bogobojaznosti i divljenju nema ljubavi i iskrene žudnje. U svojim iskustvima traže mrvice istine ili pak neke beznačajne tajne. Većina ljudi naprosto slijedi, nadajući se blagoslovima u teškim vremenima. Oni ne tragaju za istinom niti se doista pokoravaju Bogu kako bi primili Božje blagoslove. Život vjere u Boga svih ljudi je besmislen, bezvrijedan i u njemu su sadržani njihovi osobni interesi i težnje; oni ne vjeruju u Boga da bi Ga voljeli, već radi blagoslova. Mnogi se ljudi ponašaju samovoljno; rade što god im se prohtije i nikad ne uzimaju u obzir Božje interese niti je li to što rade u skladu s voljom Božjom. Takvi ljudi ne mogu postići ni istinitu vjeru, a kamoli ljubav prema Bogu. Božja bit ne postoji samo da bi čovjek vjerovao u nju, već, prije svega, da bi je čovjek volio. Ali mnogi od onih koji vjeruju u Boga nisu u stanju otkriti tu „tajnu”. Ljudi se ne usuđuju voljeti Boga niti Ga pokušavaju voljeti. Nikad nisu otkrili da u Bogu postoji toliko toga vrijednog ljubavi; nikad nisu otkrili da je Bog onaj Bog koji voli čovjeka i da je On Bog kojega čovjek treba voljeti. Božja divota izražava se u Njegovu djelu: tek kad dožive Njegovo djelo, ljudi su u stanju otkriti Njegovu divotu; tek kroz svoja neposredna iskustva mogu cijeniti Božju divotu, a ako je ne uoče u stvarnom životu, nitko ne može otkriti Božju divotu. U Bogu postoji toliko toga vrijednog ljubavi, ali ako se doista ne povežu s Njim, ljudi to nisu u stanju otkriti. Drugim riječima, da se Bog nije utjelovio, ljudi se ne bi mogli doista povezati s Njim, a kad ne bi bili u stanju doista se povezati s Njim, također ne bi bili mogli doživjeti Njegovo djelo – tako da bi njihova ljubav prema Bogu bila ukaljana mnogim neistinama i maštarijama. Ljubav prema Bogu na nebu nije tako stvarna kao ljubav prema Bogu na zemlji jer se znanje ljudi o Bogu na nebu zasniva na njihovoj mašti, a ne na onome što su vidjeli vlastitim očima i što su sami doživjeli. Kad Bog dođe na zemlju, ljudi su u stanju vidjeti Njegove stvarne radnje i Njegovu divotu, a mogu vidjeti i čitavu Njegovu praktičnu i normalnu narav, što je sve tisuću puta stvarnije od spoznaje Boga na nebu. Bez obzira na to koliko ljudi vole Boga na nebu, ne postoji ništa stvarno u toj ljubavi, koja je puna ljudskih ideja. Bez obzira na to koliko je mala njihova ljubav prema Bogu na zemlji, ta ljubav je stvarna. Čak i ako je ima samo malo, i dalje je stvarna. Bog čini da Ga ljudi spoznaju kroz stvarno djelo, a kroz to znanje On zadobiva njihovu ljubav. Isto kao Petar: da nije živio s Isusom, bilo bi mu nemoguće obožavati Isusa. Tako je i njegova odanost Isusu sazdana na Njegovu suživotu s Isusom. Da bi Ga čovjek zavolio, Bog je došao među ljude i živi zajedno s čovjekom, a sve što On daje čovjeku da vidi i iskusi jest stvarnost Božja.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Oni koji vole Boga zauvijek će živjeti u Njegovoj svjetlosti.