Dok je slijedio Isusa, Petar je o Njemu stvorio mnoga mišljenja i uvijek je sudio o Njemu iz vlastite perspektive. Iako je Petar u određenoj mjeri razumio Duha, njegovo razumijevanje bilo je donekle nejasno, zbog čega je rekao: „Moram slijediti onoga koga je poslao Otac nebeski. Moram priznati onoga koga je Duh Sveti izabrao.” Nije razumio stvari koje je Isus činio i nije imao jasnu sliku o njima. Nakon što Ga je neko vrijeme slijedio, Petar se zainteresirao za ono što je On činio i govorio, kao i za Samog Isusa. Počeo je osjećati da Isus nadahnjuje i naklonost i poštovanje; volio je provoditi vrijeme s Njim i biti uz Njega, a slušanje Isusovih riječi pružilo mu je opskrbu i pomoć. Dok je slijedio Isusa, Petar je promatrao i primao k srcu sve o Njegovu životu: Njegove postupke, riječi, pokrete i izraze. Duboko u sebi shvatio je da Isus nije običan čovjek. Iako je Njegov ljudski izgled bio izuzetno normalan, On je bio pun ljubavi, milosrđa i tolerancije prema čovjeku. Sve što je činio ili govorio bilo je od velike pomoći drugima, a Petar je od Isusa vidio i zadobio stvari koje nikad ranije nije vidio ni posjedovao. Vidio je da, iako Isus nije bio krupan rastom niti se u njemu mogla primijetiti ikakva neobična ljudskost, zračio je doista izvanrednom i nesvakidašnjom aurom. I premda Petar to nije mogao u potpunosti objasniti, mogao je vidjeti da se Isus ponašao drugačije od svih ostalih jer su se stvari koje je činio veoma razlikovale od onih koje su činili normalni ljudi. Tijekom vremena koje je proveo s Isusom Petar je također vidio da se Njegova osobnost razlikuje od one običnog čovjeka. Uvijek je postupao postojano i nikad nije žurio, nikad nije preuveličavao ili podcjenjivao neku temu, a Svoj je život vodio otkrivajući osobnost koja je bila ujedno normalna i dostojna divljenja. U razgovorima Isus je govorio jasno i milosno, razgovarajući uvijek na veseo, a opet spokojan način – ali ipak nikad nije gubio dostojanstvo dok je obavljao Svoje djelo. Petar je vidio da je Isus ponekad šutljiv, dok bi drugom prilikom govorio bez prestanka. Ponekad je bio toliko sretan da je izgledao upravo kao golub, okretan i živahan, a u drugim prilikama bio je toliko tužan da uopće nije govorio te je izgledao opterećen tugom poput majke koja je podnijela bezbrojne teškoće. Ponekad je bio ispunjen bijesom kao hrabar vojnik koji juriša ubiti neprijatelja, a u nekim prilikama bio je čak poput razjarenog lava. Ponekad se smijao, a u drugim prilikama se molio i jecao. Bez obzira na to kako se Isus ponašao, u Petru su izrasli bezgranična ljubav i poštovanje prema Njemu. Isusov smijeh ispunjavao ga je srećom, Njegova tuga bacala ga je u žalost, Njegov bijes ga je plašio, dok su ga Njegovo milosrđe, praštanje i strogi zahtjevi koje je stavljao pred ljude natjerali da istinski zavoli Isusa i razvije istinsku bojazan od Njega i čežnju za Njim. Naravno, Petar je sve to shvatio postupno, tek nakon što je nekoliko godina živio uz Isusa.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Kako je Petar spoznao Isusa.