Vrhunac Petrova iskustva bio je kad je njegovo tijelo bilo gotovo potpuno slomljeno, ali ga je Isus iznutra i dalje ohrabrivao. Jednom prilikom Isus se ukazao Petru. Kad je Petar bio na velikim mukama i osjećao da mu je srce slomljeno, Isus mu je naložio: „Bio si sa Mnom na zemlji, a Ja sam bio ovdje s tobom. I premda smo ranije bili zajedno na nebu, to je, na kraju krajeva, bilo u duhovnom svijetu. Sad si ti na zemlji, a ja sam se vratio u duhovni svijet jer nisam od zemlje. I premda ni ti nisi od zemlje, moraš obaviti svoju ulogu na zemlji. Budući da si sluga, moraš ispuniti svoju dužnost.” Čuvši da će se moći vratiti Bogu, Petar se utješio. U to vrijeme Petar je bio u takvoj agoniji da je gotovo bio prikovan za krevet; osjećao je toliko kajanje da je rekao: „Toliko sam iskvaren da nisam u stanju udovoljiti Bogu.” Isus mu se ukazao i rekao: „Petre, da nisi možda zaboravio odluku koju si jednom donio preda Mnom? Jesi li doista zaboravio sve što sam rekao? Zar si zaboravio svoju čvrstu odluku koju si Mi priopćio?” Vidjevši da je to Isus, Petar je ustao iz postelje, a Isus ga je ovako utješio: „Ja nisam od zemlje, to sam ti već rekao – to ti mora biti jasno, ali jesi li zaboravio još nešto što sam ti rekao? ‚Ni ti nisi od zemlje ni od svijeta.’ U ovom trenutku postoji djelo koje moraš obaviti. Ne smiješ biti u takvoj žalosti. Ne možeš ovako patiti. Iako ljudi i Bog ne mogu boraviti u istom svijetu, Ja imam Svoje djelo, a ti imaš svoje. I jednog dana kad se tvoje djelo završi, bit ćemo zajedno u jednom kraljevstvu i Ja ću te dovesti da zauvijek budeš sa Mnom.” Petra su te riječi utješile i ohrabrile. Shvatio je da su te muke nešto što mora izdržati i iskusiti i od tada je postao nadahnut. Isus mu se ukazivao u svakom ključnom trenutku, dajući mu posebno prosvjetljenje i vodstvo, i mnogo je radio na njemu. A što je Petar najviše zažalio? Nedugo nakon što je Petar rekao: „Ti si Sin Boga živoga”, Isus mu je postavio još jedno pitanje (iako to nije zapisano u Bibliji na ovaj način). Isus ga je upitao: „Petre! Jesi li Me ikada ljubio?” Petar je razumio što je On htio kazati i rekao: „Gospodine! Jednom sam ljubio Oca na nebu, ali priznajem da Tebe nikada nisam ljubio.” Isus je tada rekao: „Ako ljudi ne ljube Oca na nebu, kako mogu ljubiti Sina na zemlji? A ako ljudi ne ljube Sina kojeg je poslao Bog Otac, kako mogu ljubiti Oca na nebu? Ako ljudi istinski ljube Sina na zemlji, onda istinski ljube i Oca na nebu.” Kada je čuo te riječi, Petar je shvatio što mu je nedostajalo. Kad bi se sjetio svojih riječi: „Jednom sam ljubio Oca na nebu, ali Tebe nikada nisam ljubio”, uvijek bi osjećao toliko kajanje da bi plakao. Poslije Isusova uskrsnuća i uzašašća osjećao je još veće kajanje i tugu zbog tih riječi. Prisjećajući se svojeg prethodnog djela i svojeg trenutnog rasta, često je dolazio pred Isusa u molitvi, uvijek osjećajući kajanje i dug zbog toga što nije udovoljio Božjim namjerama i nije ispunio Božja mjerila. Ta pitanja postala su njegovo najveće breme. Rekao je: „Jednog dana posvetit ću Ti sve što imam i sve što jesam, i dat ću Ti sve što je najvrednije.” Rekao je: „Bože! Imam samo jednu vjeru i samo jednu ljubav. Moj život ne vrijedi ništa i moje tijelo ne vrijedi ništa. Imam samo jednu vjeru i samo jednu ljubav. Imam vjeru u Tebe u svojem umu i ljubav prema Tebi u svojem srcu; samo te dvije stvari mogu Ti dati i ništa drugo.” Petra su Isusove riječi jako ohrabrile jer mu je Isus prije raspeća rekao: „Ja nisam od ovog svijeta, a ni ti nisi od ovog svijeta.” Kasnije, kada je Petar iskusio vrhunac boli, Isus ga je podsjetio: „Petre, jesi li zaboravio? Ja nisam od ovog svijeta i samo sam zbog Svojeg djela otišao ranije. Ni ti nisi od svijeta, zar si zaista zaboravio? Dvaput sam ti rekao, zar se ne sjećaš?” Čuvši to, Petar je rekao: „Nisam zaboravio!” Isus je tada rekao: „Jednom si proveo sretno razdoblje sa Mnom na nebu i jedno razdoblje uz Mene. Ja tebi nedostajem i ti Meni nedostaješ. Iako u Mojim očima stvorena bića nisu vrijedna spomena, kako da ne volim nekoga tko je čist i divan? Zar si zaboravio Moje obećanje? Moraš prihvatiti Moje poslanje na zemlji; moraš ispuniti zadatak koji sam ti povjerio. Jednog ću te dana sigurno dovesti da budeš pored Mene.” Čuvši to, Petar se još više ohrabrio i dobio veće nadahnuće, tako da je, dok je bio na križu, mogao reći: „Bože! Ne mogu te dovoljno voljeti! Čak i da tražiš od mene da umrem, još uvijek te ne mogu dovoljno voljeti. Bez obzira na to kamo pošalješ dušu moju, ispuniš li ili ne ispuniš obećanja koja si dao, što poslije učiniš, ja Te volim i vjerujem u Tebe.” Ostao je privržen svojoj vjeri i istinskoj ljubavi.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Kako je Petar spoznao Isusa.