Kad se spomene Petar, ljudi ne prestaju o njemu govoriti dobre stvari. Odmah se prisjete kako se triput odrekao Boga, kako je Boga iskušavao služeći Sotoni i kako je na kraju bio razapet naglavačke za Boga i tako dalje. Sada ću se usredotočiti na to da vam opišem kako me Petar spoznao i kakav je bio njegov konačni kraj. Petar je bio dobrog kova, ali njegove okolnosti nisu bile kao Pavlove: njegovi roditelji su Me progonili, bili su demoni zaposjednuti Sotonom i, posljedično, Petra ništa nisu naučili o Bogu. Petar je bio pametan i nadaren, a roditelji su ga odmalena obožavali. Ipak, kao odrasla osoba postao im je neprijatelj jer nikad nije prestao tragati za znanjem o Meni, a kasnije im je okrenuo leđa. To se dogodilo jer je iznad svega vjerovao da su nebo i zemlja i sve stvoreno u rukama Svemogućega te da sve pozitivne stvari dolaze od Boga i da izravno iz Njega proizlaze, bez Sotonina uplitanja. Suprotstavljanje Petrovih roditelja pružilo mu je veće znanje o Mojoj dobroti i milosrđu, pojačavajući time njegovu želju da traga za Mnom. Nije se usredotočio samo na to da jede i pije Moje riječi, već, štoviše, na to da dokuči Moje namjere, a u srcu je uvijek bio oprezan. Kao rezultat toga, uvijek je u svojem duhu bio osjetljiv i stoga je u svemu što je činio bio u skladu s Mojim namjerama. Neprekidno je bio usredotočen na neuspjehe ljudi u prošlosti kako bi se bodrio, duboko se plašeći da ne bude uhvaćen u zamku neuspjeha. Usredotočio se i na usvajanje vjere i ljubavi svih onih koji su kroz vrijeme voljeli Boga. Na taj način – ne samo u negativnim aspektima, već, mnogo važnije, u pozitivnim aspektima – razvijao se mnogo brže, tako da je njegovo znanje postalo najveće od svih u Mojoj prisutnosti. Dakle, nije teško zamisliti kako je sve što je imao predao u Moje ruke, kako se čak odrekao donošenja odluka o hrani, odijevanju, spavanju i mjestu gdje je živio te zauzvrat uživao u Mojem bogatstvu vodeći se time da Mi u svemu udovolji. Podvrgao sam ga brojnim kušnjama – kušnjama, naravno, zbog kojih je bio polumrtav – ali usred stotina kušnji nikad nije izgubio vjeru u Mene niti se razočarao u Mene. Čak i kad sam rekao da sam ga napustio, ipak nije bio obeshrabren ni razočaran, već Me nastavio voljeti na praktičan način i u skladu s prethodnim načelima prakse. Rekao sam mu da ga neću hvaliti iako Me voli, da ću ga na kraju baciti u Sotonine ruke. Međutim, usred takvih kušnji, kušnji koje nisu udarale na njegovo tijelo, već su bile u riječima, on Mi se ipak molio i rekao: „O, Bože! Među nebom i zemljom i svim stvorenim, postoji li ijedna osoba, ijedna stvar ili ijedan događaj koji nije u rukama Tebe, Svemogućega? Kad si Ti milosrdan prema meni, moje se srce veoma raduje Tvojem milosrđu. Kad mi sudiš, ma koliko nedostojan bio, bolje shvaćam nedokučivost Tvojih djela jer Ti si ispunjen autoritetom i mudrošću. Iako moje tijelo trpi nedaće, moj je duh utješen. Kako da ne hvalim Tvoju mudrost i djela? Čak i kad bih umro nakon što Te spoznam, kako to ne bih učinio tako rado i sretno? Svemogući! Zar Mi zaista ne želiš dopustiti da Te vidim? Jesam li zaista nedostojan primiti Tvoj sud? Je li moguće da u meni postoji nešto što Ti ne želiš vidjeti?” Tijekom takvih kušnji, iako Petar nije mogao točno dokučiti Moje namjere, bilo je očito da je bio ponosan i počašćen što ga upotrebljavam (iako je primio Moj sud kako bi ljudski rod mogao vidjeti Moje veličanstvo i gnjev) i da ga te kušnje nisu uznemiravale. Zbog svoje odanosti Meni i zbog Mojeg blagoslova bio je primjer i uzor čovjeku tisućama godina. Nije li to upravo ono što biste trebali oponašati? Dobro razmislite zašto sam tako nadugačko pričao o Petru; ovo bi trebala biti načela prema kojima postupate.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje riječi cijelom svemiru. 6. poglavlje.