Bio sam među vama i družio se s vama nekoliko proljeća i jeseni; dugo sam živio među vama i s vama. Koliko je vašeg ponašanja dostojnog prezira neposredno izmaknulo pred Mojim očima? Te vaše srdačne riječi neprestano odjekuju u Mojim ušima; na milijune vaših težnja položeno je na Moj oltar – previše ih je čak i za izbrojati. Međutim, kad je riječ o vašoj posvećenosti i vašem davanju, ne dajete ni prebijenog novčića. Pred Moj oltar ne prinosite čak ni trunku iskrenosti. Gdje su plodovi vaše vjere u Mene? Od Mene ste dobili beskrajne milosti i vidjeli ste beskrajna otajstva s nebesa; čak sam vam pokazao i nebeski oganj, ali nisam imao srca spaliti vas. Međutim, koliko toga ste Mi uzvratili? Koliko ste Mi spremni dati? S hranom koju sam ti dao u ruci, ti se okrećeš i prinosiš Mi je, čak ideš tako daleko da kažeš kako je to nešto što si dobio u zamjenu za proliveni znoj svog napornog rada i da Mi prinosiš sve što posjeduješ. Kako je moguće ne znati da su svi tvoji „doprinosi” Meni zapravo stvari ukradene s Mog oltara? Štoviše, sad kad Mi ih prinosiš, zar Me ne obmanjuješ? Kako je moguće ne znati da su ono u čemu danas uživam sve darovi na Mom oltaru, a ne ono što si zaradio od svog napornog rada i zatim Mi to prinio? Zapravo se usuđujete ovako Me prevariti, pa kako vam mogu oprostiti? Kako možete očekivati da ću ovo i dalje podnositi? Dao sam vam sve. Sve sam vam otvorio, udovoljavao sam vašim potrebama i otvorio vam oči, a vi Me ovako obmanjujete, ne obazirući se na svoju savjest. Nesebično sam vam darovao sve tako da, iako patite, od Mene ipak dobijete sve što sam donio s nebesa. Unatoč tomu, nemate nikakvu posvećenost, a čak i kad ste dali sićušan doprinos, nakon toga pokušavate sa Mnom „poravnati račune”. Neće li tvoj doprinos biti nikakav? Dao si mi samo obično zrnce pijeska, ali si od Mene tražio tonu zlata. Nisi li naprosto nerazuman? Ja djelujem među vama. Nema ni najmanjeg traga desetini koju Mi trebate dati, a kamoli ikakvih dodatnih žrtava. Štoviše, i tu desetinu koju daju oni pobožni, prigrabe oni opaki. Niste li se svi vi raspršili od Mene? Niste li svi vi neprijateljski nastrojeni prema Meni? Zar svi vi ne rušite Moj oltar? Kako bi takvi ljudi u Mojim očima mogli biti promatrani kao blago? Nisu li to svinje i pseta kojih se gnušam? Kako bih vaša zlodjela mogao nazvati blagom? Za koga se Moje djelo zapravo obavlja? Bi li njegova svrha mogla biti da vas sve samo obori kako bi se otkrio Moj autoritet? Zar svi vaši životi ne ovise o jednoj Mojoj riječi? Zašto riječi koristim samo kako bih vas uputio, a nisam riječi pretvorio u činjenice kako bih vas oborio čim sam to mogao? Je li svrha Mojih riječi i djela da samo obore ljudski rod? Jesam li Ja Bog koji neselektivno ubija nedužne? Ovog trena, koliko vas dolazi pred Mene cijelim svojim bićem tražiti pravi put ljudskog života? Preda Mnom su samo vaša tijela; vaša su srca i dalje na slobodi i daleko su, predaleko od Mene. Budući da ne znate što je zapravo Moje djelo, veliki broj vas od Mene želi otići i od Mene se udaljiti, nadajući se da će živjeti u raju gdje nema grdnje ni suda. Nije li to ono što ljudi žele u svojim srcima? Svakako te ne pokušavam prisiliti. Kojim ćeš putem krenuti, samo je tvoj izbor. Današnji put je onaj ispraćen sudom i kletvama, međutim, svi vi trebate znati da sve ono što sam vam darovao – bio to sud ili grdnje – jesu najbolji darovi koje vam mogu dati i sve su to stvari koje su vam prijeko potrebne.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Svi ste vi tako podli po svojemu karakteru!